1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |


1:1 Reč Nemije, sina Ahalijinog; meseca Hisleva godine dvadesete kad bijah u Susanu gradu,
1:2 Dođe Ananije, jedan od braće moje s nekima iz Judeje; i zapitah ih za Judejce, za ostatak što beše ostao od ropstva i za Jerusalim.
1:3 A oni mi rekoše: Ostatak što osta od ropstva onde u zemlji, u velikoj je nevolji i sramoti, i zid je jerusalimski razvaljen i vrata su mu ognjem popaljena.
1:4 A kad čuh te reči sedoh i plakah, i tužih nekoliko dana, i postih i molih se pred Bogom nebeskim,
1:5 I rekoh: Oh Gospode Bože nebeski, Bože veliki i strašni, koji čuvaš zavet i milost onima koji Te ljube i drže Tvoje zapovesti.
1:6 Neka bude uho Tvoje prignuto i oči Tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svog kojom se sada molim pred Tobom dan i noć za sinove Izrailjeve, sluge Tvoje, i ispovedam grehe sinova Izrailjevih kojima Ti zgrešismo.
1:7 Skrivismo Ti i ne držasmo zapovesti ni uredaba ni zakona koje si zapovedio preko Mojsija, sluge svog.
1:8 Ali se opomeni reči koju si zapovedio Mojsiju sluzi svom govoreći: Vi ćete zgrešiti i ja ću vas rasejati među narode;
1:9 Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovesti moje i tvoriti ih, ako budete zagnani i na kraj sveta, sabraću vas odande i odvešću vas na mesto koje sam izabrao da onde nastanim ime svoje.
1:10 A ovo su sluge Tvoje i narod Tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom krepkom.
1:11 Oh Gospode! Neka bude uho Tvoje prignuto k molitvi sluge Tvog i k molitvi sluga Tvojih koji su radi bojati se imena Tvog, i daj danas sreću sluzi svom i učini da nađe milost pred ovim čovekom. A ja bijah peharnik carev.


2:1 A meseca Nisana godine dvadesete Artakserksa cara beše vino pred njim, i ja uzevši vino dadoh ga caru. A pre ne bijah neveseo pred njim.
2:2 I reče mi car: Što si lica neveselog, kad nisi bolestan? Nije drugo nego tuga u srcu. A ja se uplaših vrlo.
2:3 I rekoh caru: Da je živ car do veka! Kako ne bih bio lica neveselog, kad je grad gde su grobovi mojih otaca opusteo i vrata mu ognjem spaljena?
2:4 A car mi reče: Šta hoćeš? Tada se pomolih Bogu nebeskom,
2:5 I rekoh caru: Ako je ugodno caru i ako ti je mio sluga tvoj, pošlji me u Judeju u grad gde su grobovi otaca mojih da ga sagradim.
2:6 A car mi reče, a žena njegova seđaše do njega: Koliko ti vremena treba na put, i kad ćeš se vratiti? I bi ugodno caru, i pusti me kad mu kazah vreme.
2:7 Potom rekoh caru: Ako je ugodno caru, da mi se da knjiga na knezove preko reke da me prate dokle ne dođem u Judeju,
2:8 I knjiga na Asafa, čuvara šume careve da mi da drva za brvna na vrata od dvora uz dom Božji i za zid gradski i za kuću u koju ću ući. I dade mi car, jer dobra ruka Boga mog beše nada mnom.
2:9 I tako dođoh sa knezovima preko reke, i dadoh im knjige careve. A car posla sa mnom vojvode i konjike.
2:10 A kad to ču Sanavalat Oronjanin i Tovija, sluga Amonac, bi im vrlo mrsko što dođe čovek da se postara za dobro sinovima Izrailjevim.
2:11 Potom dođoh u Jerusalim, i bih onde tri dana.
2:12 Pa ustah noću s nekoliko ljudi, a nikom ne kazah šta mi je Bog moj dao u srce da učinim u Jerusalimu; i ne imah kljuseta sa sobom osim onog na kome jahah.
2:13 I iziđoh noću na vrata od doline, na izvor zmajevski, i na vrata gnojna, i razgledah zidove jerusalimske kako behu razvaljeni i kako mu vrata behu ognjem popaljena.
2:14 Otuda prođoh na izvorska vrata i na carsko jezero, a onde ne beše mesta da kljuse poda mnom pređe.
2:15 Zato jahah uz potok po noći i razgledah zid, pa se vratih na vrata od doline, i tako dođoh natrag.
2:16 Ali poglavari ne znahu kuda sam išao ni šta sam radio, jer dotada ne bijah ništa rekao ni Judejcima ni sveštenicima ni knezovima ni poglavarima ni drugima koji upravljahu poslom.
2:17 Zato im rekoh: Vidite u kakvom smo zlu, Jerusalim pust i vrata mu popaljena ognjem; dajte da zidamo zidove jerusalimske, da više ne budemo rug.
2:18 I kazah im kako je dobra ruka Boga mog nada mnom i reči careve koje mi je rekao. Tada rekoše: Ustanimo i zidajmo. I ukrepiše im se ruke na dobro.
2:19 A kad to ču Sanavalat Oronjanin i Tovija, sluga Amonac i Gisem Arapin, podsmevaše nam se i rugaše nam se govoreći: Šta to radite? Da se nećete odmetnuti caru?
2:20 A ja im odgovorih i rekoh: Bog nebeski daće nam sreću, a mi, sluge Njegove ustasmo i zidamo; ali vi nemate dela ni prava ni spomena u Jerusalimu.


3:1 I usta Elijasiv, poglavar sveštenički i braća njegova sveštenici i zidaše vrata ovčija, i osvetiše ih i metnuše im krila, i osvetiše ih do kule Meje, do kule Ananilove.
3:2 A do njega zidaše Jerihonjani, a do njih zida Zahur, sin Imrijev;
3:3 A vrata riblja zidaše sinovi Asenajini, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prevornice.
3:4 A do njih popravlja Merimot, sin Urije sina Akosovog; a do njih popravlja Mesulam, sin Varahije sina Mesizaveilovog; a do njih popravlja Sadok, sin Vanin.
3:5 A do njih popravljaše Tekujani, ali poglavice njihove ne saviše vrat svoj na službu Gospodu svom.
3:6 A stara vrata popravlja Jodaj, sin Fasejin i Mesulam, sin Vesodijin, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prevornice.
3:7 A do njih popravljaše Melatija Gavaonjanin i Jadon Meronjanin, ljudi iz Gavaona i iz Mispe do stolice kneza s ove strane reke.
3:8 Do njih popravlja Uzilo, sin Arahijin, zlatar; a do njega popravlja Ananija, sin apotekarski. I ostaviše Jerusalim do širokog zida.
3:9 A do njih popravlja Refaja, sin Orov poglavar nad polovinom kraja jerusalimskog.
3:10 A do njih popravlja Jedaja, sin Arumafov prema svojoj kući, a do njega popravlja Hatus, sin Asavnijin.
3:11 Toliko popravlja Malahija sin Harimov i Asuv sin Fat-Moavov i kulu kod peći.
3:12 A do njega popravlja Salum, sin Loisov, poglavar nad polovinom kraja jerusalimskog sa kćerima svojim.
3:13 Vrata dolinska popravlja Anun sa stanovnicima zanojskim; oni ih sagradiše i metnuše krila i brave i prevornice, i hiljadu lakata zida do gnojnih vrata.
3:14 A gnojna vrata popravlja Malhija, sin Rihavov poglavar nad krajem vet-keremskim, on ih sagradi i metnu krila i brave i prevornice.
3:15 A vrata izvorska popravlja Salum, sin Hol-ozin, poglavar nad krajem u Mispi, on ih sagradi i pokri i metnu im krila i brave i prevornice; i zid kod banje siloamske od vrta carevog do basamaka koji silaze iz grada Davidovog.
3:16 Za njim popravlja Nemija, sin Azvukov poglavar nad polovinom kraja vet-surskog do prema grobovima Davidovim i do jezera načinjenog i do kuće junačke.
3:17 Za njim popravljaše leviti, Reum sin Vanijev, a do njega popravlja Asavija poglavar nad polovinom kraja keilskog sa svojim krajem.
3:18 Za njim popravljaše braća njihova, Vavaj sin Inadadov poglavar nad polovinom kraja keilskog.
3:19 A do njega popravlja Eser, sin Isusov poglavar od Mispe toliko prema mestu kuda se ide ka riznicama na uglu.
3:20 Za njim razgorivši se Varuh, sin Zavajev, popravlja toliko od ugla do vrata od kuće Elijasiva, poglavara svešteničkog.
3:21 Za njim popravlja Merimot, sin Urije sina Akosovog, toliko od vrata kuće Elijasivove do kraja kuće Elijasivove.
3:22 A za njim popravljaše sveštenici koji življahu u ravnici.
3:23 Za njim popravlja Venijamin i Asuv prema svojim kućama; a za njim popravlja Azarija, sin Masije sina Ananijinog uz svoju kuću.
3:24 Za njim popravlja Vinuj, sin Inadadov toliko od kuće Azarijine do savitka i do ugla.
3:25 Falal, sin Uzajev popravlja prema savitku i prema kuli koja se izdiže iz gornjeg doma carevog kod trema tamničkoga; za njim Fedaja, sin Farosov.
3:26 I Netineji koji življahu u Ofilu, do prema vratima vodenim na istok i kuli visokoj;
3:27 Za njim popravljaše Tekujani toliko prema velikoj kuli visokoj do zida ofilskog.
3:28 Od vrata konjskih popravljaše sveštenici svaki prema svojoj kući;
3:29 Za njima popravlja Sadok, sin Imirov prema svojoj kući; a za njim popravlja Semaja, sin Sehanijin, čuvar vrata istočnih;
3:30 Za njim popravlja Ananija, sin Selemijin i Anon, šesti sin Salafov, toliko; za njima popravlja Mesulam sin Varahijin prema svojoj kleti;
3:31 Za njim popravlja Malhija, sin zlatarev do kuće netinejske i trgovačke prema vratima mifkadskim do uzbrdice na uglu;
3:32 A između uzbrdice na uglu i ovčijih vrata popravljaše zlatari i trgovci.


4:1 A kad ču Sanavalat da zidamo zid, razgnevi se i rasrdi se vrlo, i rugaše se Jevrejima,
4:2 I govoraše pred braćom svojom i vojnicima samarijskim: Šta rade ti nemoćni Judejci? Hoćemo li ih ostaviti? Hoće li prinositi žrtve? Hoće li sada svršiti? Eda li će u život povratiti iz praha kamenje spaljeno?
4:3 A Tovija Amonac koji beše uza nj reče: Neka zidaju; da lisica dođe provaliće kameni zid njihov.
4:4 Čuj, Bože naš, kako nas preziru; obrati rug njihov na njihovu glavu, i daj da budu grabež u zemlji gde bi robovali.
4:5 I ne pokrivaj bezakonja njihova, i greh njihov da se ne izbriše pred Tobom, jer Te dražiše za one koji zidaju.
4:6 I tako zidasmo zid, i sav se zid sastavi do polovine, i narod imaše volju da radi.
4:7 A kad ču Sanavalat i Tovija i Arapi i Amonci i Azoćani da se popravlja zid jerusalimski i da se počelo zatvarati šta je provaljeno, razgneviše se vrlo;
4:8 I složiše se svi zajedno da dođu i da udare na Jerusalim i da smetu.
4:9 A mi se molismo Bogu svom i postavljasmo stražu prema njima dan i noć od straha njihovog.
4:10 A Judejci rekoše: Klonula je snaga nosiocima, a praha ima mnogo, ne možemo zidati zida.
4:11 A naši neprijatelji rekoše: Da ne doznadu i ne opaze dokle ne dođemo usred njih, pa ćemo ih pobiti i prekinuti posao.
4:12 Ali dođoše Judejci koji kod njih življahu i kazaše nam deset puta: Čuvajte sva mesta kuda se ide k nama.
4:13 Tada namestih narod u nizinama iza zida i na strmenima, postavih narod po porodicama sa mačevima i kopljima i lukovima.
4:14 I razgledavši ustah i rekoh starešinama i glavarima i ostalom narodu: Ne bojte ih se. Pomenite Gospoda velikog i strašnog, i bijte se za braću svoju, za sinove svoje i kćeri svoje, za žene svoje i kuće svoje.
4:15 A kad čuše neprijatelji naši da smo doznali, razbi Gospod njihovu nameru, i mi se vratismo svi k zidu, svaki na svoj posao.
4:16 I od tada polovina mojih momaka poslovaše, a druga polovina držaše koplja i štitove i lukove i oklope, i knezovi stajahu iza svega doma Judinog.
4:17 I koji zidahu i koji nošahu teret i koji tovarahu svaki jednom rukom rađaše, a u drugoj držaše koplje.
4:18 A koji zidahu, svaki imahu mač pripisan uz bedricu i tako zidahu. A trubač stajaše kod mene.
4:19 Jer rekoh starešinama i glavarima i ostalom narodu: Posao je velik i dug i mi smo se rasuli po zidu daleko jedan od drugog.
4:20 Gde čujete trubu da trubi, onamo trčite k nama; Bog naš vojevaće za nas.
4:21 Tako rađasmo posao, i polovina ih držaše koplja od zora pa dokle zvezde ne iziđu.
4:22 U to vreme još rekoh narodu: Svaki sa momkom svojim neka noćuje u Jerusalimu da bi nam noću stražili, a danju radili.
4:23 A ja i moja braća i momci moji i stražari što idu za mnom nećemo svlačiti sa sebe haljina; u svakog da je mač i voda.


5:1 I stade velika vika ljudi i žena na braću njihovu Judejce.
5:2 Jer neki govorahu: Nas i sinova naših i kćeri naših ima mnogo; da dobavimo žita da jedemo i ostanemo živi.
5:3 Drugi opet govorahu: Da založimo polja svoja i vinograde i kuće da dobijemo žita u ovoj gladi.
5:4 Još drugi govorahu, da uzajmimo novaca na polja svoja i vinograde za danak carski.
5:5 A telo je naše kao telo braće naše, sinovi naši kao njihovi sinovi i eto treba da damo sinove svoje i kćeri svoje u roblje, i neke kćeri naše već su robinje, a mi ne možemo ništa, jer polja naša i vinograde naše drže drugi.
5:6 Zato se rasrdih vrlo kad čuh viku njihovu i te reči.
5:7 I smislih u srcu svom i ukorih knezove i poglavare, i rekoh im: Vi mećete bremena svaki na brata svog. I sazvah veliki zbor njih radi.
5:8 I rekoh im: Mi otkupismo koliko mogasmo braću svoju Judejce što behu prodani narodima; a vi li ćete prodavati braću svoju ili ćete se prodavati nama? A oni umukoše i ne nađoše šta bi odgovorili.
5:9 I rekoh: Nije dobro šta radite. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našeg da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši?
5:10 I ja i braća moja i momci moji davali smo im novaca i žita; ali oprostimo im taj dug.
5:11 Hajde vratite im danas polja njihova i vinograde i maslinike i kuće i što im na stotinu uzimaste od novca i žita i vina i ulja.
5:12 A oni odgovoriše: Vratićemo i nećemo iskati od njih; učinićemo kako veliš. Tada sazvah sveštenike, i zakleh ih da će tako učiniti.
5:13 I istresoh nedra svoja i rekoh: Ovako da istrese Bog svakog iz kuće njegove i iz truda njegovog ko god ne ispuni ove reči, i ovako da se istrese i bude prazan. I sav zbor reče: Amin. I hvališe Gospoda, i učini narod po toj reči.
5:14 I otkad mi car zapovedi da im budem upravitelj u zemlji Judinoj, od godine dvadesete do trideset druge godine cara Artakserksa, dvanaest godina, ja i braća moja ne jedosmo hrane upraviteljske.
5:15 A pređašnji upravitelji koji behu pre mene behu teški narodu uzimajući od njega hleb i vino osim četrdeset sikala srebra, i sluge njihove zapovedahu po narodu. Ali ja tako ne činih bojeći se Boga.
5:16 Nego i oko građenja zida radih, i ne kupismo njive; i svi momci moji behu skupa onde na poslu.
5:17 I Judejaca i poglavara sto i pedeset ljudi i koji dolažahu k nama iz okolnih naroda behu za mojim stolom.
5:18 I gotovljaše se svaki dan po jedno goveče, šest ovaca, izbranih, i ptice gotovljahu mi se, i svakih deset dana davaše se svakojakog vina izobila. I opet ne iskah hrane upraviteljske; jer služba beše teška narodu.
5:19 Pomeni me Bože moj na dobro za sve što sam činio ovom narodu.


6:1 A kad ču Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namestio krila na vrata,
6:2 Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruči: Hodi da se sastanemo u kome selu u polju ononskom. A oni mišljahu zlo po me.
6:3 I poslah k njima glasnike i poručih: U poslu sam velikom, zato ne mogu doći. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da dođem k vama.
6:4 I slaše tako k meni četiri puta; i ja im onako odgovorih.
6:5 Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svog s knjigom otvorenom u ruci.
6:6 A u njoj pisaše: Čuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoćeš da im budeš car, kako se govori,
6:7 I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore, car je u Judeji. A to će doći do cara. Nego hodi da se dogovorimo.
6:8 Tada poslah k njemu i poručih: Nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio.
6:9 Jer oni svi hteše nas uplašiti govoreći: Klonuće ruke njihove od posla i neće se svršiti. Zato, Bože, ukrepi ruke moje.
6:10 Još otidoh u kuću Simaji, sinu Dalaje sina Metaveilovog, koji se beše zatvorio, i reče mi: Da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zaključamo vrata crkvi, jer će doći da te ubiju, doći će noću da te ubiju.
6:11 A ja rekoh: Zar će čovek kakav sam ja bežati? Ili ko bi ovakav kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? Neću ići.
6:12 I razumeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše.
6:13 Zato beše potkupljen da me uplaši da onako učinim i zgrešim da bih se osramotio da me mogu ružiti.
6:14 Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovim delima njihovim, i Noadiju proročicu i druge proroke koji me hteše uplašiti.
6:15 I tako dovrši se zid dvadeset petog dana meseca Elula za pedeset i dva dana.
6:16 I kad čuše svi neprijatelji naši i videše svi narodi koji behu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš učinio to delo.
6:17 I u one dane mnogi glavari judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige.
6:18 Jer mnogi Judejci behu mu se zakleli; jer beše zet Sehaniji, sinu Arahovom, i Joanan sin njegov beše oženjen kćerju Meulama, sina Varahijinog.
6:19 I govorahu preda mnom dobro o njemu, i reči moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši.


7:1 A kad se sazida zid i namestih vrata, i postavljeni biše vratari i pevači i Leviti,
7:2 Zapovedih Ananiju, bratu svom i Nananiji zapovedniku grada jerusalimskog, jer beše veran čovek i bojaše se Boga više nego mnogi,
7:3 I rekoh im: Da se ne otvaraju vrata jerusalimska dokle sunce ne ogreje, i kad oni što stoje onde zatvore vrata, ogledajte, i da se postave stražari između stanovnika jerusalimskih, svaki na svoju stražu i svaki prema svojoj kući.
7:4 A grad beše širok i velik, ali naroda beše malo u njemu i kuće ne behu pograđene.
7:5 I Bog moj dade mi u srce, te sabrah glavare i starešine i narod da se izbroje po plemenima. I nađoh knjigu, u kojoj beše prepis onih koji se vratiše prvi put; i nađoh u njoj zapisano:
7:6 Ovo su ljudi iz ovog kraja što se vratiše iz ropstva između onih koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor, car vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad,
7:7 Koji dođoše sa Zorovaveljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom, Vanom; na broj beše ljudi naroda Izrailjevog:
7:8 Sinova Farosovih dve hiljade i sto i sedamdeset i dva;
7:9 Sinova Sefatijinih trista i sedamdeset i dva;
7:10 Sinova Arahovih šest stotina i pedeset i dva;
7:11 Sinova Fat-Moavovih, od sinova Isusovih i Joavovih dve hiljade i osam stotina i osamnaest;
7:12 Sinova Elamovih hiljada i dvesta i pedeset i četiri;
7:13 Sinova Zatujevih osam stotina i četrdeset i pet;
7:14 Sinova Zahajevih sedam stotina i šezdeset;
7:15 Sinova Vinujevih šest stotina i četrdeset i osam;
7:16 Sinova Vivajevih šest stotina i dvadeset i osam;
7:17 Sinova Azgadovih dve hiljade i tri stotine i dvadeset i dva;
7:18 Sinova Adonikamovih šest stotina i šezdeset i sedam;
7:19 Sinova Vigvajevih dve hiljade i šezdeset i sedam;
7:20 Sinova Adinovih šest stotina i pedeset i pet;
7:21 Sinova Atirovih od Jezekije devedeset i osam;
7:22 Sinova Asumovih trista i dvadeset i osam;
7:23 Sinova Visajevih trista i dvadeset i četiri;
7:24 Sinova Arifovih sto i dvanaest;
7:25 Sinova gavaonskih devedeset i pet;
7:26 Ljudi iz Vitlejema i Netofata sto i osamdeset i osam;
7:27 Ljudi iz Anatota sto i dvadeset i osam;
7:28 Ljudi iz Vet-Asmaveta četrdeset i dva;
7:29 Ljudi iz Kirijat-Jarima, Hefire i Virota sedam stotina i četrdeset i tri;
7:30 Ljudi iz Rame i Gavaje šest stotina i dvadeset i jedan;
7:31 Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva;
7:32 Ljudi iz Vetilja i Gaje sto i dvadeset i tri;
7:33 Ljudi iz drugog Nevona pedeset i dva;
7:34 Sinova Elama drugog, hiljada i dvesta i pedeset;
7:35 Sinova Harimovih trista i dvadeset;
7:36 Sinova jerihonskih trista i četrdeset i pet;
7:37 Sinova lodskih, adidskih i ononskih sedam stotina i dvadeset i jedan;
7:38 Sinova senajskih tri hiljade i devet stotina i trideset;
7:39 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusovog devet stotina i sedamdeset i tri;
7:40 Sinova Imirovih hiljada i pedeset i dva;
7:41 Sinova Pashorovih hiljada i dvesta i četrdeset i sedam;
7:42 Sinova Harimovih hiljada i sedamnaest;
7:43 Levita, sinova Isusovih i Kadmilovih između sinova Odavijinih sedamdeset i četiri;
7:44 Pevača: sinova Asafovih sto i četrdeset i osam;
7:45 Vratara: sinova Salumovih, sinova Atirovih, sinova Talmanovih, sinova Akuvovih, sinova Atitinih, sinova Sovajevih sto i trideset i osam;
7:46 Netineja: sinova Sišinih, sinova Asufinih, sinova Tavotovih,
7:47 Sinova Kirosovih, sinova Sijajinih, sinova Fadanovih,
7:48 Sinova Levaninih, sinova Agavinih, sinova Salmajevih,
7:49 Sinova Ananovih, sinova Gidilovih, sinova Garovih,
7:50 Sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,
7:51 Sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasejinih,
7:52 Sinova Visajevih, sinova Meunimovih, sinova Nafusesimovih,
7:53 Sinova Vakvukovih, sinova Akufinih, sinova Arurovih,
7:54 Sinova Vaslitovih, sinova Meidinih, sinova Arsinih,
7:55 Sinova Varkosovih, sinova Sisarinih, sinova Taminih,
7:56 Sinova Nesijinih, sinova Atifinih;
7:57 Sinova sluga Solomunovih: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih,
7:58 Sinova Jalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidilovih,
7:59 Sinova Sefatijinih, sinova Atilovih, sinova Fohereta od Sevojima, sinova Amonovih,
7:60 Svega Netineja i sinova sluga Solomunovih, trista i devedeset i dva.
7:61 I ovi dođoše iz Tel-Meleha i Tel-Arise, Heruv, Adon i Imir, ali ne mogaše pokazati otački dom svoj i seme svoje, eda li su od Izrailja,
7:62 I sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina i četrdeset i dva,
7:63 I od sveštenika: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji se oženi između kćeri Varzelaja Galađanina, te se prozva njihovim imenom.
7:64 Oni tražiše po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne nađe, zato biše odlučeni od sveštenstva.
7:65 I zapreti im Tirsata da ne jedu od svetinje nad svetinjama dokle ne nastane sveštenik s Urimom i Tumimom.
7:66 Svega zbora skupa beše četrdeset i dve hiljade i tri stotine i šezdeset,
7:67 Osim sluga njihovih i sluškinja njihovih, kojih beše sedam hiljada i tri stotine i trideset i sedam; i među njima beše pevača i pevačica dvesta i četrdeset i pet;
7:68 Imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dve stotine i četrdeset i pet masaka,
7:69 Četri stotine i trideset i pet kamila, šest hiljada i sedam stotina i dvadeset magaraca.
7:70 Tada neki između glavara doma otačkih priložiše na posao. Tirsata dade u riznicu hiljadu drama zlata, pedeset čaša, šest stotina i trideset haljina svešteničkih.
7:71 A glavari domova otačkih dadoše u riznicu za posao dvadeset hiljada drama zlata, i srebra dve hiljade i dvesta mina.
7:72 A što dade ostali narod beše dvadeset hiljada drama zlata, i dve hiljade mina srebra, i šezdeset i sedam haljina svešteničkih.
7:73 I tako sa naseliše sveštenici i leviti vratari i pevači i ljudi iz naroda i Netineji i sav Izrailj u svojim gradovima; i kad dođe sedmi mesec, sinovi Izrailjevi behu u svojim gradovima.


8:1 Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenim, i rekoše Jezdri književniku da donese knjigu zakona Mojsijevog koji dade Gospod Izrailju.
8:2 I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kome behu ljudi i žene i svi koji mogahu razumeti, prvog dana sedmog meseca.
8:3 I čita je na ulici koja je pred vratima vodenim od jutra do podne pred ljudima i ženama i onim koji mogahu razumeti, i uši svemu narodu behu obraćene ka knjizi zakonskoj.
8:4 A Jezdra književnik stajaše na mestu povisoku, koje behu načinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s leve Fedaja i Misailo i Malahija i Asum i Asvadana, Zaharija i Mesulam.
8:5 I otvori Jezdra knjigu na vidiku svem narodu, jer beše više svega naroda, i kad je otvori, usta sav narod.
8:6 I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikog, a sav narod odgovori: Amin, amin, podignuvši ruke svoje, pa se saviše i pokloniše se Gospodu licem do zemlje.
8:7 A Isus i Vanije i Servevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti poučavahu narod zakonu, i narod stajaše na mestu.
8:8 I čitahu knjigu, zakon Božji, razgovetno i razlagahu smisao, te se razumevaše šta se čitaše.
8:9 Potom Nemija, koji je Tirsata, i sveštenik Jezdra književnik i Leviti koji naučavahu narod, rekoše svemu narodu: Ovaj je dan svet Gospodu Bogu vašem; ne tužite ni plačite. Jer plakaše sav narod slušajući šta govori zakon.
8:10 I reče im: Idite i jedite pretilo i pijte slatko i šaljite delove onima koji nemaju ništa zgotovljeno, jer je ovaj dan svet Gospodu našem. Zato ne budite žalosni, jer je radost Gospodnja vaša sila.
8:11 I Leviti utišaše narod govoreći: Ćutite, jer je ovaj dan svet, i ne budite žalosni.
8:12 I otide sav narod da jede i pije i da šalje delove, i veseliše se veoma što razumeše reči koje im se kazaše.
8:13 A sutradan skupiše se glavari domova otačkih iz svega naroda, sveštenici i Leviti, k Jezdri književniku da uče šta zakon govori.
8:14 I nađoše napisano u zakonu da je Gospod zapovedio preko Mojsija da sinovi Izrailjevi borave u senicama na praznik sedmog meseca.
8:15 I objaviše i proglasiše po svim gradovima svojim i u Jerusalimu govoreći: Idite u goru, i donesite granje maslinovo i granje od divlje masline i granje mirtovo i palmovo i granje od šumnatih drveta, da načinite senice, kako je napisano.
8:16 I narod iziđe i donese i načini senice svaki na svom krovu i u svom tremu i u tremovima doma Božjeg i na ulici kod vrata vodenih i na ulici kod vrata Jefremovih.
8:17 I tako načini senice sav zbor, što se beše vratio iz ropstva, i boravljahu pod senicama. A od vremena Isusa, sina Navinog, do tog dana ne činiše tako sinovi Izrailjevi. I bi veselje veoma veliko.
8:18 I čitaše se knjiga zakona Božjeg svaki dan, od prvog dana do poslednjeg; i praznovaše praznik sedam dana, a osmi dan bi sabor, kako je uređeno.


9:1 Potom dvadeset četvrtog dana tog meseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteći i u kostreti i posuvši se zemljom.
9:2 I odvoji se seme Izrailjevo od svih tuđinaca, i stadoše te ispovedahu grehe svoje i bezakonja otaca svojih.
9:3 I stajahu na svom mestu, te im se čitaše zakon Gospoda Boga njihovog četvrt dana, a drugi četvrt ispovedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svom.
9:4 A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svom.
9:5 I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svog od veka do veka: i da se blagosilja ime Tvoje slavno i uzvišeno svrh svakog blagoslova i hvale.
9:6 Ti si sam Gospod; Ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i Ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska Tebi se klanja.
9:7 Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura haldejskog i nadeo mu ime Avraam;
9:8 I našao si srce njegovo verno pred sobom, i učinio si s njim zavet da ćeš dati zemlju hanansku, hetejsku, amorejsku, ferezejsku i jevusejsku i gergesejsku, da ćeš dati semenu njegovom, i ispunio si reči svoje jer si pravedan.
9:9 Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu video si na moru crvenom;
9:10 I učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas.
9:11 I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu.
9:12 I u stupu od oblaka vodio si ih danju, a noću u stupu ognjenom svetleći im putem kojim će ići.
9:13 I sišao si na goru sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovesti dobre.
9:14 I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovesti i uredbe i zakon preko Mojsija, sluge svog.
9:15 I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati.
9:16 Ali oni i oci naši uzobestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovesti Tvojih.
9:17 Ne hteše slušati, i ne opominjaše se čudesa Tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođe da se vrate u ropstvo svoje. Ali Ti, Bože, koji opraštaš koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nisi ih ostavio.
9:18 I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma,
9:19 Ni onda ih radi velike milosti svoje nisi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svetleći im putem kojim će ići.
9:20 I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nisi ustegao od usta njihovih, i vode si im dao u žeđi njihovoj.
9:21 I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odelo im ne ovetša i noge im ne otekoše.
9:22 I dao si im carstva i narode, i podelio si ih po krajevim, jer naslediše zemlju Sionovu, zemlju cara esevonskog, i zemlju cara vasanskog;
9:23 I umnožio si sinove njihove kao zvezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovim da će ući u nju i naslediti je.
9:24 I uđoše sinovi njihovi i naslediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih šta im je volja.
9:25 I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslediše kuće pune svakog dobra, studence iskopane, vinograde maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj Tvojoj dobroti.
9:26 Ali Te razgneviše i odmetnuše se od Tebe: baciše zakon Tvoj za leđa i proroke Tvoje pobiše, koji im svedočahu da bi ih obratili ka Tebi i huliše veoma.
9:27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim koji ih mučaše. A kad u nevolji svojoj vikaše k Tebi Ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljahu iz ruku neprijatelja njihovih.
9:28 Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred Tobom, zato si ih ostavljao u rukama neprijatelja njihovih da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k Tebi, Ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta.
9:29 I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svom, ali oni behu obesni i ne slušaše zapovesti Tvojih i grešiše o Tvoje zakone koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše.
9:30 I trpeo si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.
9:31 Ali radi milosti svoje velike nisi dao da sasvim propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv.
9:32 Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš zavet i milost, nemoj da je malo pred Tobom što nas snađe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod Tvoj od vremena careva asirskih do danas.
9:33 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si Ti pravo učinio, a mi smo bezbožno radili.
9:34 I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršavaše zakona Tvog niti mariše za zapovesti Tvoje i svedočanstva Tvoja, kojima si im svedočio.
9:35 Jer u carstvu svom i u velikom dobru Tvom koje si im činio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše Tebi niti se povratiše od zlih dela svojih.
9:36 Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njen i dobra njena, evo mi smo robovi u njoj.
9:37 I ona rod svoj obilati rađa carevima koje si postavio nad nama za grehe naše, i koji gospodare nad našim telima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj teskobi.
9:38 A radi svega toga činimo tvrd zavet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši pečate.


10:1 A koji zapečatiše behu ovi: Nemija Tirsata, sin Ahalijin, i Sedekija,
10:2 Seraj, Azarija, Jeremija,
10:3 Pashor, Amarija, Malhija,
10:4 Hatus, Sevanija, Maluh,
10:5 Harim, Merimot, Ovadija,
10:6 Danilo, Gineton, Varuh,
10:7 Mesulam, Vija, Mijamin,
10:8 Mazija, Vilgaj, Semaja; to behu sveštenici;
10:9 A leviti: Isus sin Azanijin Vinuj između sinova Inadadovih, Kadmilo,
10:10 I braća njihova: Sevanija, Odija, Kelita, Felaja, Anana,
10:11 Miha, Reov, Asavija,
10:12 Zahur, Serevija, Sevnija,
10:13 Odija, Vanije, Veninuj;
10:14 Glavari narodni: Faros, Fat-Moav, Elam, Zatuj, Vanije,
10:15 Vunije, Azgad, Vivaj,
10:16 Adonija, Vigvaj, Adin,
10:17 Atir, Jezekija, Azur,
10:18 Odija, Asum, Visaj,
10:19 Arif, Anatot, Navaj,
10:20 Magfija, Mesulam, Ezir,
10:21 Mesizaveilo, Sadok, Jadva,
10:22 Felatija, Anan, Anaja,
10:23 Osija, Ananija, Asuv,
10:24 Lois, Fileja, Sovik,
10:25 Reum, Asavana, Maija,
10:26 Ahija, Anana, Ganan,
10:27 Maluh, Harim, Vana.
10:28 I ostali narod, sveštenici, Leviti, vratari, pevači, netineji i svi koji se odvojiše od naroda zemaljskih k zakonu Božjem, žene njihove, sinovi njihovi i kćeri njihove, svi koji znahu i razumevahu,
10:29 Pristaše s braćom svojom, glavarima svojim, i dođoše te se zakleše i kletvom zavezaše da hodimo po zakonu Božijem, koji je dat preko Mojsija, sluge Božijeg, i da držimo i izvršujemo sve zapovesti Gospoda Boga svog i zakone Njegove i uredbe Njegove.
10:30 I da ne dajemo kćeri svojih narodima zemaljskim, niti kćeri njihovih da uzimamo za sinove svoje.
10:31 I od naroda zemaljskih koji donesu trg ili kakvu god hranu u subotu na prodaju, da ne uzimamo u subotu ni u drugi sveti dan, i da ostavljamo sedme godine da počiva zemlja i opraštamo svaki dug.
10:32 I postavismo sebi uredbu da dajemo svake godine trećinu sikla na službu u dom Boga svog:
10:33 Na hlebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za subote, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za greh da se očišća Izrailj, i na svako delo u domu Boga našeg.
10:34 I bacasmo žreb za sveštenike i Levite i narod radi nošenja drva da se donosi u dom Boga našeg po domovima otaca naših na vreme od godine do godine, da gori na oltaru Gospoda Boga našeg, kako piše u zakonu;
10:35 I da donosimo prvine od zemlje svoje i prvine od svakog roda od svakog drveta od godine do godine u dom Gospodnji;
10:36 I prvence od sinova svojih i stoke svoje, kako piše u zakonu, i prvence od goveda svojih i od ovaca svojih da donosimo u dom Boga svog sveštenicima koji služe u domu Boga našeg;
10:37 I prvine testa svog i prinose svoje i rod od svih drveta, vino i ulje da donosimo sveštenicima u kleti doma Boga svog, i Levitima desetak od zemlje svoje, i Leviti da uzimaju desetak po svim mestima gde uradimo;
10:38 I da bude sveštenik, sin Aronov s Levitima kad Leviti uzimaju desetak, i da Leviti donose desetak od desetka u dom Boga našeg, u kleti, u spreme njegove.
10:39 Jer u te kleti dužni su sinovi Izrailjevi i Leviti donositi prinos od žita, od vina i ulja, gde su sveti sudovi, i sveštenici koji služe, i vratari i pevači, da ne ostavljamo dom Boga svog.


11:1 I naseliše se knezovi narodni u Jerusalimu, a ostali narod meta žreb da uzmu jednog od deset da sedi u jerusalimu svetom gradu, i ostalih devet delova po drugim gradovima.
11:2 I blagoslovi narod sve ljude koji sami od svoje volje pristaše da sede u Jerusalimu.
11:3 Ovo su glavari zemaljski koji se naseliše u Jerusalimu, a po ostalim gradovima judejskim nastaniše se svaki na svom nasledstvu po gradovima svojim Izrailjci sveštenici i Leviti, Netineji i sinovi sluga Solomunovih:
11:4 U Jerusalimu, dakle, naseliše se neki od sinova Judinih i Venijaminovih: od sinova Judinih: Ataja sin Ozije, sina Zaharije, sina Amarije, sina Sefatije, sina Maleleilovog, od sinova Faresovih;
11:5 I Masija, sin Varuha sina Holoze sina Azaje, sina Adaje, sina Jojariva sina Zahrije, sina Silonijevog;
11:6 Svega sinova Faresovih što se naseliše u Jerusalimu, četiri stotine i šezdeset i osam hrabrih ljudi;
11:7 A između sinova Venijaminovih: Saluj sin Mesulama, sina Joada, sina Fedaje, sina Kolaje, sina Masija, sina Itila, sina Isaijinog,
11:8 I za njim Gava, Salaj devet stotina i dvadeset i osam;
11:9 A Joilo, sin Zahrijev beše nad njima, a Juda sin Senujin beše drugi nad gradom;
11:10 Od sveštenika: Jedaja sin Jojavov, Jahin,
11:11 Seraja sin Helkije, sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovovog, starešina u domu Božjem,
11:12 A braće njihove što služahu u domu osam stotina i dvadeset i dva; i Adaja, sin Jeroama, sina Felalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pashora, sina Malhijinog,
11:13 I braće njegove glavara u domovima otačkim dvesta i četrdeset i dva; i Amasaj, sin Azreila, sina Azaja; sina Mesilemota, sina Imirovog,
11:14 I braće njihove hrabrih ljudi sto i dvadeset i osam, a nad njima beše Zavdilo, sin Gedolimov;
11:15 I od Levita: Semaja sina Asuva sina Azrikama, sina Asavije, sina Vunijevog;
11:16 I Savetaj, i Jozavad behu nad poslom spoljašnjim za dom Božji između glavara levitskih,
11:17 A Matanija, sin Mihe sina Zavdija sina Asafovog beše poglavar koji počinjaše hvalu u molitvi, i Vakvukija drugi između braće svoje, i Avda sin Salije sina Galala sina Jedutunovog;
11:18 Svega Levita u svetom gradu beše dve stotine i osamdeset i četiri;
11:19 A od vratara: Akuv, Talmon, i braće njihove što čuvahu stražu na vratima, sto i sedamdeset i dva;
11:20 A ostatak naroda Izrailjevog, sveštenika i Levita beše po svim gradovima Judinim, svak na svom nasledstvu;
11:21 A Netineji naseliše se u Ofildu, i Siha i Gispa behu nad Netinejima.
11:22 A nad Levitima u jerusalimu beše Ozija, sin Vanija, sina Asavije, sina Matanije, sina Mišinog. Između sinova Asafovih, pevači behu u službi za dom Božji.
11:23 Jer beše careva zapovest za njih i beše određena plata pevačima za svaki dan.
11:24 I Petaja, sin Mesizaveilov od sinova Zare sina Judinog beše mesto cara za svaki posao s narodom.
11:25 A po selima i poljima njihovim neko od sinova Judinih nastani se u Kirijat-Arvi i zaseocima njenim, i u Divonu i zaseocima njegovim, i u Jekavseilu i selima njegovim,
11:26 I u Jesuji i Moladi i Vet-Feletu,
11:27 I u Asar-Sualu i Virsaveji i zaseocima njenim,
11:28 I u Siklagu i u Mekoni i zaseocima njenim,
11:29 I u En-Rimonu i u Sareji i u Jarmotu,
11:30 U Zanoji, u Odolamu i selima njihovim, u Lahisu s poljem njegovim, u Azici i zaseocima njenim. I tako se naseliše od Virsaveje do doline Emona.
11:31 A sinovi Venijaminovi naseliše se od Gavaje u Mihamasu i Aji i Vetilju i zaseocima njegovim,
11:32 U Anatotu, u Novu, Ananiji,
11:33 U Asoru, u Rami, u Gitajimu,
11:34 U Adidu, u Sevojimu, u Nevalatu,
11:35 U Lodu, u Ononu, i u dolini drvodeljskoj.
11:36 A Leviti podeliše se među Judom i Venijaminom.


12:1 A ovo su sveštenici i Leviti koji dođoše sa Zorovaveljem sinom Salatilovim i Isusom: Seraja, Jeremije, Jezdra,
12:2 Amarija, Maluh, Hatus,
12:3 Sehanija, Reum, Lerimot,
12:4 Ido, Gineto, Avija,
12:5 Mijamin, Madija, Vilga,
12:6 Semaja, Jojariv, Jedaja,
12:7 Saluj, Amok, Helkija, Jedaja. To behu glavari između sveštenika i braće svoje za vremena Isusovog.
12:8 A leviti: Isus, Vinuj, Kadmilo, Serevija, Juda i Matanija, koji s braćom svojom biše nad pevanjem.
12:9 A Vakvukija i Unije, braća njihova, behu prema njima u redovima svojim.
12:10 A Isus rodi Joakima, a Joakim rodi Elijasiva, a Elijasiv rodi Jojadu;
12:11 A Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jadvu.
12:12 A za vremena Joakimovog behu sveštenici, glavari domova otačkih: od doma Serajinog Meraja, od Jeremijinog Ananija,
12:13 Od Jezdrinog Mesulam, od Amarijinog Joanana,
12:14 Oda Melihujevog Jonatan, od Sevanijinog Josif,
12:15 Od Harimovog Adana, od Merajotovog Elkaj,
12:16 Od Idovog Azaharija, od Ginetovog Mesulama,
12:17 Od Avijinog Zihrije, od Minijaminovog i Moadijinog Filtaj,
12:18 Od Vilžinog Samuja, od Semajinog Jonatan,
12:19 Od Jojarivovog Matenaj, od Jedajinog Ozije,
12:20 Od Salajevog Kalaj, od Amokovog Ever,
12:21 Od Helkijinog Asavija, od Jedajinog Natanailo.
12:22 A Leviti, glavari domova otačkih, za vreme Elijasiva, Jojade, Joanana i Jadve biše popisani sa sveštenicima do carovanja Darija, cara persijskog;
12:23 Sinovi Levijevi, glavari domova otačkih, biše popisani u knjizi dnevnika do vremena Joanana, sina Elijasivovog:
12:24 I glavari levitski behu: Asavija, Erevija i Isus sin Kadmilov i braća njihova prema njima da hvale i slave Boga po zapovesti Davida, čoveka Božjeg, red prema redu;
12:25 Matanija i Vakvukija, Ovadija, Mesulam, Talmon, Akuv, behu vratari koji čuvahu stražu kod riznica na vratima.
12:26 Ti behu za vremena Joakima sina Isusa sina Josedekovog i za vremena Nemije kneza, i sveštenika Jezdre književnika.
12:27 A kad se osvećivaše zid jerusalimski, tražiše Levite po svim mestima njihovim da ih dovedu u Jerusalim da se svrši posvećenje s veseljem, hvalom i pesmama uz kimvale, psaltire i gusle.
12:28 I skupiše se sinovi pevački i iz ravnica oko Jerusalima i iz sela netofatskih,
12:29 I iz Vet-Gilala i iz polja gevskih i azmavetskih, jer pevači behu naselili sela oko Jerusalima.
12:30 I očistiše se sveštenici i Leviti, i očistiše narod i vrata i zid.
12:31 Iza toga zapovedih knezovima judejskim da izađu na zid, i postavih dva velika zbora pevačka, i jedan od njih iđaše nadesno s gornje strane zida k vratima gnojnim.
12:32 A za njima iđaše Osija i polovina knezova Judinih,
12:33 I Azarija, Jezdra i Mesulam
12:34 Juda i Venijamin i Semaja i Jeremija,
12:35 I od sinova svešteničkih s trubama Zaharija sin Jonatana, sina Semaje, sina Matanije, sina Zahura, sina Asafovog,
12:36 I braća njegova Semaja i Azareilo, Milalaj, Gilalaj, Maj, Natanailo i Juda i Ananija sa spravama muzičkim Davida čoveka Božijeg, a Jezdra književnik pred njima;
12:37 Potom k vratima kod studenca, koja behu prema njima, iđahu uz basamake grada Davidovog kuda se ide na zid, iznad doma Davidovog pa do vrata vodenih k istoku.
12:38 A drugi zbor pevački iđaše prema onim, i ja za njim, i polovina naroda po zidu iznad kule pećke do širokog zida,
12:39 I iznad vrata Jefremovih k vratima starim i ka vratima ribljim i ka kuli Ananeilovoj i kuli Meji, pa do vrata ovčijih; i stadoše kod vrata tamničkih.
12:40 Potom stadoše oba zbora pevačka u domu Božijem, i ja i polovina glavara sa mnom,
12:41 I sveštenici Elijakim, Masija, Minijamin, Mihaja, Elioinaj, Zaharija, Ananija s trubama,
12:42 I Masija i Semaja i Eleazar i Ozije i Joanan i Malhija i Elam i Eser. I pevači pevahu glasno s Jezrajom, načelnikom svojim.
12:43 I prinesoše velike žrtve taj dan, i veseliše se; jer ih Bog razveseli veseljem velikim; i žene i deca veseliše se, i veselje jerusalimsko čujaše se daleko.
12:44 I postavljeni biše taj dan ljudi nad kletima u kojima se ostavljahu prinosi, prvine i desetak, da sabiraju u njih s njiva gradskih zakonite delove za sveštenike i za Levite, jer se i Juda radovaše sveštenicima i Levitima što stajahu na poslu,
12:45 I izvršavahu šta im je Bog njihov zapovedio da izvršuju i šta trebaše izvršavati za očišćenje, kao i pevači i vratari po zapovesti Davida i Solomuna, sina njegovog.
12:46 Jer od pre, za vremena Davidovog i Asafovog, biše postavljeni glavari pevački i pesme u hvalu i slavu Bogu.
12:47 I zato sav Izrailj za vremena Zorovavelja i za vremena Nemijinog davaše delove pevačima i vratarima, svakidašnji obrok, i Levitima što beše njima posvećeno, a Leviti sinovima Aronovim što njima beše posvećeno.


13:1 U to vreme čita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se nađe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji do veka;
13:2 Jer ne sretoše sinova izrailjevih s hlebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov.
13:3 A kad čuše taj zakon odlučiše od Izrailja sve tuđince.
13:4 A pre toga Elijasiv sveštenik, koji beše nad kletima doma Boga našeg, oprijatelji se s Tovijom,
13:5 I načini mu veliku klet, gde se pre ostavljahu dari i kad i sudovi i desetak od žita, vina i ulja, određeni Levitima i pevačima i vratarima, i prinosi za sveštenike.
13:6 A kad to sve bivaše, ne beh u Jerusalimu, jer trideset druge godine Artakserksa, cara vavilonskog, vratih se k caru, i posle nekoliko godina izmolih se opet u cara.
13:7 I kad dođoh u Jerusalim, videh zlo što učini Elijasiv radi Tovije načinivši mu klet u tremu doma Božjeg.
13:8 I bi mi vrlo mrsko, te izbacih sve pokućstvo Tovijino napolje iz kleti.
13:9 I zapovedih, te očistiše kleti; i unesoh u njih opet posuđe doma Božjeg, dare i kad.
13:10 Potom doznah da se Levitima nisu davali delovi, te su se razbegli svaki na svoju njivu i Leviti i pevači, koji rađahu posao.
13:11 I ukorih starešine i rekoh: Zašto je ostavljen dom Božji? I sabrah ih opet i postavih na njihovo mesto.
13:12 I svi Judejci donosiše desetke od žita i vina i ulja u spreme.
13:13 I postavih nastojnike nad spremama, Selmiju sveštenika i Sadoka književnika, i između Levita Fedaju, i uz njih Anana, sina Zahura sina Matanijinog, jer se za verne držahu; i beše im posao deliti braći svojoj.
13:14 Pomeni me, Bože moj, zato, i nemoj izbrisati dobra mojih koja učinih domu Boga svog i službi njegovoj.
13:15 U to vreme videh u Judeji gde gaze u kacama u subotu i nose snopove natovarivši na magarce, i vino, grožđe i smokve i svakojake tovare, i nose u Jerusalim u subotu, i prekorih ih onaj dan kad prodavahu žitak.
13:16 I Tirci koji življahu u Jerusalimu donošahu ribu i svakojaki trg i prodavahu u subotu sinovima Judinim u Jerusalimu.
13:17 Zato prekorih glavare judejske i rekoh im: Kakvo je to zlo što činite te skvrnite subotu?
13:18 Nisu li tako činili oci vaši, te Bog naš pusti na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? I vi još umnožavate gnev na Izrailja skvrneći subotu.
13:19 I kad dođe sen na vrata jerusalimska uoči subote, zapovedih te zatvoriše vrata, i zapovedih da ih ne otvaraju do posle subote; i postavih nekoliko svojih momaka na vratima da se ne unosi nikakav tovar u subotu.
13:20 I prenoćiše trgovci i koji prodavahu svakojaki trg iza Jerusalima jednom i drugom.
13:21 I opomenuh ih i rekoh im: Zašto noćujete oko zida? Ako još jednom to učinite, uložiću na vas. Od tada ne dolaziše u subotu.
13:22 A Levitima zapovedih da se očiste i da dođu i čuvaju vrata da bude svet dan subotni. I za ovo pomeni me, Bože moj, i oprosti mi po velikoj milosti svojoj.
13:23 Još videh u to vreme Judejce koji se behu oženili Azoćankama, Amonkama i Moavkama.
13:24 I sinovi njihovi govorahu pola azotski, i ne umehu govoriti judejski nego jezikom i jednog i drugog naroda.
13:25 Zato ih karah i psovah, i neke između njih bih i čupah, i zakleh ih Bogom da ne daju kćeri svoje sinovima njihovim niti da uzimaju kćeri njihove za sinove svoje ili za sebe.
13:26 Nije li tim zgrešio Solomun, car Izrailjev, ako i ne beše u mnogim narodima cara njemu ravnog i mio beše Bogu svom i Bog ga beše postavio carem nad svim Izrailjem? Pa opet ga navratiše na greh žene tuđinke.
13:27 A vama li ćemo dopustiti da činite to sve veliko zlo i grešite Bogu našem uzimajući žene tuđinke?
13:28 I od sinova Jojade, sina Elijasiva poglavara svešteničkog, jedan beše zet Sanavalatu Oronjaninu, kog oterah od sebe.
13:29 Pomeni ih, Bože moj, što oskrvniše sveštenstvo i zavet sveštenički i levitski.
13:30 I tako ih očistih od svih tuđinaca, i opet postavih redove svešteničke i levitske, svakog na posao njegov,
13:31 I da se donose drva za žrtve na rokove, i prvine. Pomeni me, Bože moj, na dobro.