Galićanima

1 2 3 4 5 6

Glava 1

1:1 Pavle, apostol, čije poslanje ne dolazi od ljudi, niti preko ljudi, već posredstvom Isusa Hrista i Boga Oca koji ga je vaskrsao iz mrtvih,

1:2 zajedno sa ostalom braćom koja su sa mnom, pozdravlja crkve u Galatiji:

1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospoda Isusa Hrista,

1:4 koji je po volji Boga i Oca našega predao sebe za naše grehe da nas izbavi od sadašnjeg zlog sveta.

1:5 Njemu pripada slava od sad i doveka. Amin.

1:6 Čudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas je pozvao Hristovom milošću, te se okrećete nekoj drugoj radosnoj vesti.

1:7 U stvari, nema druge Radosne vesti, ali ima onih koji vas zbunjuju i hoće da vas odvrate od Radosne vesti o Hristu.

1:8 Međutim, ako bismo vam mi, ili ako bi vam anđeo s neba propovedao radosnu vest koja je u suprotnosti sa onom koju smo vam mi propovedali, neka bude proklet!

1:9 Što sam rekao, reći ću opet: ako neko propoveda radosnu vest koja je u suprotnosti sa onom koju ste prihvatili, neka bude proklet!

1:10 Da ja možda ne uveravam ljude ili Boga? Ili se možda trudim da ugodim ljudima? Kada bih ugađao ljudima, ne bih bio Hristov sluga.

1:11 Dajem vam na znanje, braćo, da Radosna vest koju sam vam propovedao ne potiče od čoveka.

1:12 Ja je, naime, nisam primio od nekog čoveka, niti me je neko naučio, već mi ju je Isus Hristos objavio.

1:13 Vi ste već čuli o mom nekadašnjem načinu života u judaizmu, kako sam preko svake mere progonio Crkvu Božiju i pustošio je,

1:14 tako da sam u preteranoj odanosti otačkom predanju prevazišao u judaizmu mnoge vršnjake među svojim narodom.

1:15 Ali kada se svidelo Bogu, koji me je izabrao još od majčine utrobe i pozvao svojom milošću,

1:16 da mi otkrije svoga Sina, da bih ga navestio mnogobošcima, nisam se ni sa kim posavetovao,

1:17 niti sam otišao gore u Jerusalim k onima koji su pre mene bili apostoli. Umesto toga, otišao sam u Arabiju, pa se vratio u Damask.

1:18 Onda sam nakon tri godine otišao gore u Jerusalim da se vidim s Kifom, pa sam ostao kod njega petnaest dana.

1:19 Od ostalih apostola nisam video nikog drugog osim Jakova, brata Gospodnjeg.

1:20 Pred Bogom kažem: ovo što pišem nije laž.

1:21 Zatim sam došao u sirijske i kilikijske krajeve.

1:22 Tada još nisam bio lično poznat Hristovim crkvama u Judeji.

1:23 One su jedino čule da: „Onaj koji nas je progonio sada propoveda veru koju je nekada uništavao“,

1:24 pa su slavili Boga radi mene.

Glava 2

2:1 Onda sam nakon četrnaest godina ponovo otišao u Jerusalim sa Varnavom. Sa sobom sam poveo Tita.

2:2 Otišao sam gore po otkrivenju, pa sam istaknutijima nasamo izložio Radosnu vest koju propovedam mnogobošcima, da ne ispadne da se trudim, ili da sam se trudio uzalud.

2:3 Pa ni Tit, koji je bio sa mnom, iako Grk, nije morao da se obreže

2:4 zbog lažne braće koja su se tajno uvukla među nas da uhode našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, želeći da nas učine robovima.

2:5 Ovima se ni za čas nismo pokorili, da bismo istinu Radosne vesti sačuvali za vas.

2:6 Što se tiče onih koji su važili za starešine (ko god da su bili, nije mi bilo važno, jer Bog ne gleda ko je ko), oni nisu ništa dodali.

2:7 Naprotiv, videli su da me je Bog pozvao da propovedam Radosnu vest neznabošcima, kao što je Petra pozvao da propoveda obrezanima.

2:8 Naime, Bog koji je osposobio Petra da bude apostol Jevrejima, osposobio je i mene da budem apostol neznabošcima.

2:9 Kada su Jakov, Kifa, Jovan i starešine koje su važile za stubove Crkve, uvidele da mi je Bog ukazao tu milost, pružile su desnice meni i Varnavi u znak zajedništva, da mi idemo među mnogobošce, a oni među obrezane.

2:10 Tražili su jedino da se sećamo siromašnih, što sam se baš i trudio da činim.

2:11 A kada je Kifa došao u Antiohiju, javno sam mu se suprotstavio, jer je zaslužio osudu.

2:12 Naime, pre nego što su došli Jakovljevi poslanici, on je jeo sa neznabošcima. Ali kada su oni došli, on se povukao i odvojio od neznabožaca, plašeći se obrezanih.

2:13 U tom licemerju pridružili su mu se i ostali Jevreji, tako da je i Varnava bio zaveden time.

2:14 Ali, kada sam video da se ne ponašaju u skladu sa istinom Radosne vesti, rekao sam Kifi pred svima: „Kad ti, koji si Jevrejin, živiš kao neznabožac, a ne kao Jevrejin, kako možeš da prisiljavaš neznabošce da žive kao Jevreji?“

2:15 Mi smo po rođenju Jevreji, a ne „neznabožački grešnici.“

2:16 Ipak, znamo da čovek ne postaje pravedan pred Bogom vršenjem odredbi Zakona, nego samo verom u Isusa Hrista. Na isti način smo i mi poverovali u Hrista Isusa, da se nađemo pravedni pred Bogom verom u Hrista, a ne vršenjem odredbi Zakona. Jer vršenjem odredbi Zakona niko neće postati pravedan.

2:17 Ako se, dakle, mi koji tražimo da budemo opravdani u Hristu nađemo kao „grešnici“, znači li to da Hristos služi grehu? Nikako!

2:18 Jer, ako ponovo zidam ono što sam srušio, pokazujem da sam prestupnik Zakona.

2:19 Ja sam, naime, putem Zakona umro za Zakon, da bih za Boga živeo. S Hristom sam razapet.

2:20 Zato ne živim više ja, nego Hristos živi u meni. A život koji sad živim u telu, živim verom u Sina Božijega, koji me je zavoleo i dao svoj život za mene.

2:21 Zato ne odbacujem Božiju milost. Jer, ako Zakon dovodi do pravednosti pred Bogom, onda je Hristos uzalud umro.

Glava 3

3:1 O, nerazumni Galati, ko vas je opčinio? Pa pred vašim očima je Isus Hristos naslikan kao razapeti!

3:2 Hteo bih samo da znam ovo: jeste li primili Duha vršenjem Zakona ili time što ste poverovali u ono što ste čuli?

3:3 Zar ste toliko nerazumni? Počeli ste Duhom, a sad završavate telesnošću.

3:4 Zar ste uzalud toliko toga iskusili? Osim ako to nije bilo uzalud.

3:5 Zar Bog koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini to zbog toga što vršite Zakon ili zato što ste poverovali u ono što ste čuli?

3:6 Isto tako je i Avraham „poverovao Bogu, pa mu je to uračunato u pravednost.“

3:7 Znajte, dakle, da su oni koji veruju Avrahamovo potomstvo.

3:8 Pismo je, evo, predvidelo da će Bog verom učiniti pravednima neznabošce. Bog je, naime, unapred objavio Avrahamu: „Po tebi će biti blagosloveni svi narodi.“

3:9 I kao što je Avraham poverovao, te primio blagoslov, tako i oni koji veruju primaju blagoslov.

3:10 Jer, oni koji se oslanjaju na vršenje odredbi Zakona – pod kletvom su. U Pismu je napisano: „Proklet bio svaki koji ne bude ispunjavao sve što je napisano u knjizi Zakona, i vršio ih.“

3:11 Dakle, jasno je da vršenjem Zakona niko ne može postati pravedan pred Bogom, jer, „Pravednik će živeti od vere.“

3:12 A Zakon nema ništa zajedničko sa verom, jer, „Ko ih vrši, po njima će steći život.“

3:13 Međutim, Hristos nas je otkupio od kletve Zakona, uzevši na sebe kletvu radi nas. Napisano je, naime: „Proklet svako ko je obešen o drvo.“

3:14 To je učinio da bi mnogobošci primili Avrahamov blagoslov posredstvom Hrista Isusa, te da verom primimo obećanje Duha.

3:15 Braćo, dajem vam primer iz ljudskog iskustva; kad neko ostavi punopravni testament, niko ne može da ga poništi, niti da mu doda nešto.

3:16 Bog je, dakle, dao obećanja Avrahamu i njegovom potomstvu. Ne kaže „i potomcima“, u množini, nego u jednini: „tvome potomstvu“, a to je Hristos.

3:17 Time želim da kažem sledeće: Bog je sklopio savez sa Avrahamom, ali Zakon koji je došao četiri stotine trideset godina nakon toga ne poništava taj savez, niti ukida njegova obećanja.

3:18 Jer, ako se nasledstvo stiče vršenjem Zakona, onda više ne potiče od obećanja. Ali Bog je dao nasledstvo Avrahamu na osnovu obećanja.

3:19 Čemu onda služi Zakon? Pridodan je da pokaže šta je prestup, dok ne dođe Avrahamov potomak kome je obećanje dano, i uveden posredstvom anđela preko posrednika.

3:20 Međutim, posrednika nema gde je samo jedan, a Bog je jedan.

3:21 Protivi li se, dakle, Zakon Božijim obećanjima? Nikako! Jer ako je Zakon, koji je dan, bio u stanju da donese život, onda bi pravednost dolazila od Zakona.

3:22 Ali Pismo je proglasilo sve ljude grešnicima, da se na osnovu vere u Isusa Hrista da ono što je obećano onima koji veruju.

3:23 Pre nego što je došla vera, Zakon nas je čuvao kao zatvorenike za veru koja je imala da se objavi.

3:24 Tako je Zakon postao naš odgojitelj za Hrista, da bismo verom stekli pravednost pred Bogom.

3:25 Ali, pošto je nastupila vera, nismo više pod stegom odgojitelja.

3:26 Stoga ste svi deca Božija posredstvom vere u Hrista Isusa.

3:27 Jer, svi vi koji ste se u Hrista krstili, u Hrista ste se obukli.

3:28 Zato nema više ni Jevrejina ni Grka, ni roba ni slobodnoga, nema više ni muško ni žensko, jer ste svi jedno u Hristu Isusu.

3:29 Ako, dakle, pripadate Hristu, onda ste Avrahamovo potomstvo, naslednici po obećanju.

Glava 4

4:1 Recimo to ovako: dok god je naslednik maloletan, uopšte se ne razlikuje od roba, iako je vlasnik svega.

4:2 On je pod starateljima i upraviteljima sve do dana koji je odredio njegov otac.

4:3 Tako je i sa nama: kada smo bili maloletni, bili smo potčinjeni silama ovoga sveta.

4:4 A kada je nastupilo pravo vreme, poslao je Bog svoga Sina koga je žena rodila. On je živeo pod Zakonom,

4:5 da bi otkupio one koji su pod Zakonom, da postanemo deca Božija.

4:6 A pošto ste deca, posla Bog Duha svoga Sina u naša srca, koji kliče: „Ava, Oče!“

4:7 Stoga nisi više rob, nego sin; a ako si sin, onda si i subaštinik nasledstva koje je Bog pripremio.

4:8 Nekada, dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi to nisu.

4:9 A sada, kada ste upoznali Boga, u stvari, kad je Bog upoznao vas, kako možete da se ponovo vraćate nemoćnim i jadnim silama ovoga sveta, kome ponovo hoćete da robujete?

4:10 Vi pomno pazite na dane, mesece, godišnja doba i godine.

4:11 Plašim se da sam se uzalud trudio za vas.

4:12 Braćo, molim vas, budite kao ja, jer sam i ja kao vi. Ništa mi niste učinili nažao.

4:13 Znate da sam bio bolestan kada sam vam prvi put propovedao Radosnu vest.

4:14 Pa iako je moje telesno stanje bilo iskušenje za vas, vi me niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao Božijeg anđela, kao Hrista Isusa.

4:15 Gde je, dakle, vaše blaženstvo? Uveren sam, naime, da biste, kada bi to bilo moguće, izvadili svoje oči i dali ih meni.

4:16 Zar sam postao vaš neprijatelj govoreći vam istinu?

4:17 Ti ljudi pokazuju revnost za vas, ali ne iz dobrih namera. Naime, oni žele da vas odvoje od mene, da biste vi revnovali za njih.

4:18 Dobro je da budete revnosni, ali za dobre stvari, i to uvek, a ne samo kad sam ja kod vas.

4:19 O, deco moja! Ponovo vas s mukama rađam dok se Hristos ne uobliči u vama.

4:20 Kako bih hteo da sam sad kod vas, pa da izmenim svoj glas, jer ne znam šta da radim s vama.

4:21 Sada mi recite, vi što hoćete da se podložite Zakonu: zar ne čujete šta Zakon govori?

4:22 Napisano je da je Avraham imao dva sina. Jednoga je rodila robinja, a drugoga slobodna.

4:23 Ali onaj kojeg je rodila robinja, rođen je na prirodan način, a onaj koga je rodila slobodna, na osnovu Božijeg obećanja.

4:24 Sve je to slikovito rečeno, a znači ovo: ove dve žene predstavljaju dva saveza. Prvi je sa gore Sinaj i on rađa za ropstvo, i to je Agara.

4:25 Agara predstavlja goru Sinaj u Arabiji, koja odgovara današnjem Jerusalimu, a on je zajedno sa svojom decom u ropstvu.

4:26 Ali zato je nebeski Jerusalim slobodan, i on je naša majka.

4:27 Jer je napisano: „Raduj se, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvriskuj kličući, ti što muke porođajne ne trpiš, jer više dece ima samotna, nego ona koja ima muža.“

4:28 Vi ste, braćo, poput Isaka, deca obećanja.

4:29 No, kao što je onaj koji je rođen na prirodni način gonio onoga koji je rođen na osnovu obećanja Duha, tako je i danas.

4:30 Ali, šta Pismo kaže: „Oteraj sluškinju i njenog sina, jer sin sluškinje neće deliti nasledstvo sa sinom slobodne.“

4:31 Zato, braćo, nismo deca robinje, nego deca slobodne.

Glava 5

5:1 Hristos nas je oslobodio da živimo u slobodi. Zato čvrsto stojte i ne potčinjavajte se opet ropskom jarmu.

5:2 Evo ja, Pavle, kažem vam: ako se obrežete, Hristos vam nije ni od kakve koristi.

5:3 Ponovo upozoravam svakog čoveka koji hoće da se obreže: ako se obreže, dužan je da izvrši sav Zakon.

5:4 Odvojili ste se od Hrista, vi koji hoćete da postanete pravedni pred Bogom vršenjem Zakona; otpali ste od milosti.

5:5 Jer mi, vođeni Duhom, po veri željno iščekujemo pravednost kojoj se nadamo.

5:6 Naime, u Hristu Isusu ništa ne vredi ni obrezanje, ni neobrezanje, nego vera koja deluje kroz ljubav.

5:7 Dobro ste trčali; ko vas je sprečio da budete poslušni istini?

5:8 Taj podsticaj ne dolazi od Boga koji vas poziva.

5:9 Malo kvasca ukiseli sve testo.

5:10 Pouzdajem se u vas u Gospodu da ni vi nećete drugačije misliti. A onaj koji vas zbunjuje, podneće kaznu.

5:11 Ali ako ja, braćo, propovedam da je obrezanje neophodno, zašto sam još uvek progonjen? U tom slučaju govor o krstu ne bi predstavljao nikakvu prepreku.

5:12 O, kad bi se uškopili ti što vas zbunjuju!

5:13 Braćo, pozvani ste da živite u slobodi, ali ne dozvolite da vaša sloboda bude izgovor da udovoljavate grešnoj prirodi, nego ljubavlju služite jedni drugima.

5:14 Jer sav Zakon nalazi svoje ispunjenje u jednoj jedinoj zapovesti: „Voli bližnjega svoga kao samoga sebe.“

5:15 Ako se, dakle, međusobno ujedate i izjedate, pazite da se ne istrebite.

5:16 Kažem vam: živite po Duhu, pa nećete udovoljiti onome što vaša grešna priroda hoće.

5:17 Jer grešna priroda želi ono što se protivi Duhu, a Duh želi ono što se protivi grešnoj prirodi. Ovo dvoje se protive jedno drugom, te ne činite ono što hoćete.

5:18 Ali, ako vas Duh vodi, niste više pod Zakonom.

5:19 A dela grešne prirode su poznata: blud, nečistota, razvrat,

5:20 idolopoklonstvo, vračarstvo, neprijateljstva, svađa, pakost, bes, ljubomora, razdori, podele,

5:21 zavist, pijanke, pirovanja i stvari slične ovima. Što sam vam rekao ranije, to vam govorim i sad: oni koji čine takve stvari neće uzeti učešća u Carstvu Božijem.

5:22 A plod Duha je: ljubav, radost, mir, strpljivost, čestitost, dobrota, vera,

5:23 krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih nema Zakona.

5:24 Oni koji pripadaju Hristu, razapeli su svoju grešnu prirodu sa strastima i požudama.

5:25 Ako smo, dakle, dobili život posredstvom Duha, onda i živimo po vodstvu Duha.

5:26 Ne budimo umišljeni, ne izazivajmo jedni druge, ne zavidimo jedni drugima.

Glava 6

6:1 Braćo, ako se neko zatekne u kakvom prestupu, vi duhovni ispravite takvog u duhu krotkosti, pazeći da i sami ne podlegnete iskušenju.

6:2 Nosite bremena jedan drugoga, pa ćete tako ispuniti Hristov zakon.

6:3 Jer ako neko misli da je nešto, a nije ništa, samoga sebe vara.

6:4 Svako neka preispita svoje ponašanje, ne poredeći se sa drugima. Tada neka se hvali pred sobom.

6:5 Jer svako treba da nosi teret odgovornosti za sebe.

6:6 Ko prima pouku iz Božije reči, neka sva dobra deli sa svojim učiteljem.

6:7 Ne varajte se; Bog se ne da ismejavati. Jer šta ko seje, to će i žeti.

6:8 Naime, ko seje u svoju grešnu prirodu, od grešne prirode će požnjeti propast. A ko seje u Duh, od Duha će požnjeti večni život.

6:9 Neka vam ne dojadi da činite dobro, jer ćemo u svoje vreme požnjeti žetvu, ako ne malakšemo.

6:10 Stoga, dakle, dok još imamo vremena, činimo dobro svim ljudima, a pogotovu svome rodu po veri.

6:11 Vidite kolikim vam slovima svojeručno pišem.

6:12 Oni koji hoće da se hvale sami sobom, teraju vas da se obrežete, samo da ne bi bili progonjeni zbog Hristovog krsta.

6:13 Naime, čak ni oni koji su obrezani, ne izvršavaju Zakon, nego samo hoće da se hvale time što ste se na njihov nagovor obrezali.

6:14 A od mene daleko bilo da se hvalim nečim drugim osim krstom našega Gospoda Isusa Hrista, čijim je posredstvom svet umro za mene, i ja za svet.

6:15 Jer, nije važno ni obrezanje ni neobrezanje, nego novo stvorenje.

6:16 A svima koji se drže ovog pravila, mir i milosrđe, zajedno sa svim Božijim Izrailjem.

6:17 Ubuduće neka me niko ne uznemirava, jer ja na svom telu nosim oznake Isusove.

6:18 Braćo, milost Gospoda našega Isusa Hrista neka bude sa vašim duhom! Amin.