Avakum
Glava 1
1:1 Proroštvo koje je video prorok Avakum:
1:2 O, Gospode, dokle da vapim za pomoć, a ti me ne čuješ! Vičem o nasilju, a ti ne spasavaš!
1:3 Zašto daješ da gledam pokvarenost, da vidim nevolju? Razaranje i nasilje su pred očima mojim. Eno, i nasilje i nesloga se dižu.
1:4 Zato Zakon gubi snagu, zato pravdi nikada nema mesta. Zlotvor opkoljava pravednika i zato ima mesta za pravdu iskvarenu.
1:5 „U narode pogledajte, čudite se i divite, jer, evo, učiniću nešto u vaše dane, u šta ne biste verovali da vam ko ispriča.
1:6 Jer, evo podižem Haldejce, surov i nagao narod da širom zemlje osvaja tuđa naselja.
1:7 Strahovit je i užasan; on odlučuje šta je pravda, a šta dostojanstvo.
1:8 Konji su im hitriji od risova i svirepiji od vukova u sumrak. Konjanici im galopiraju, dolaze izdaleka njihovi konjanici; lete, obrušavaju se kao lešinar što bi da ždere.
1:9 Svi dolaze zbog nasilja, horde su im okrenute istoku, a zarobljenike sakupljaju kao da su pesak.
1:10 On se ruga i carevima i sa vladarima se šegači. Svakom se utvrđenju smeje dok zemljane nasipe pravi i osvaja ih.
1:11 Kao vetar tada zaviori i mine, ali kriv je taj kome je božanstvo njegova snaga.“
1:12 O, Gospode, zar ti nisi od davnina, moj Bože sveti? Nećemo mi umreti! O, Gospode, za sud si ih odredio. O, Steno, za prekor si ih učvrstio.
1:13 Prečiste su oči tvoje da bi zlo promatrale, ti pakost ne možeš da gledaš. Zašto onda trpiš nevernike, ćutiš dok zlikovac proždire pravednijeg od sebe?
1:14 Stvorio si ljude kao ribe u moru i kao gmizavce što vladara nemaju među sobom.
1:15 I on ih sve udicom vadi, vuče ih svojom mrežom i u mrežu ih skuplja. Zato se i raduje i likuje.
1:16 Zato svojoj mreži žrtvuje, pali tamjan mreži svojoj, jer mu ona daje mastan obrok i obilje hrane.
1:17 I hoće li zbog toga da prazni mrežu svoju, da istrajno satirate narode bez zadrške?
Glava 2
2:1 Stajaću na svojoj straži, zauzeću mesto na bedemu. Stražariću da vidim šta će po meni reći i šta da mu odgovorim kada me ukori?
2:2 I Gospod mi je uzvratio rečima: „Čitko zapiši objavu na ploče, da se lako čita.
2:3 Jer ipak je ova objava za određeno vreme, žuri se kraju i ne obmanjuje. A ako i kasni, pričekaj, jer će sigurno doći. Doći će i neće zakasniti.
2:4 Evo čoveka prkosnog! U njemu je duša nepravedna, a pravednik će živeti od svoje vere.
2:5 Pa još i vino izneverava oholog čoveka i ne drži ga mesto kod kuće. Zinuo je kao Svet mrtvih. On je kao smrt i nikad mu dosta nije. On za sebe okuplja sve narode i sve ljude za sebe sabira.
2:6 A neće li baš ti narodi, svaki od njih, da pokrenu priču, pesmu rugalicu i zagonetku o njemu? Reći će: ’Teško onome što sabira što mu ne pripada – i do kada tako misli – što je sebe nakrcao zalozima?’
2:7 Neće li se nenadano dići zajmodavci tvoji? Probudiće se oni pred kojima ćeš strepeti, pa ćeš ti njima postati plen.
2:8 Zato što si mnoge narode poharao, poharaće tebe ostatak naroda. I to za krv ljudi, za nasilje nad zemljom, nad gradom i nad svima koji u njemu žive.
2:9 Jao onom ko za svoju kuću nepoštenu dobit zgrće gramzivo, da bi u visini svoje gnezdo svio, da bi se spasao iz ruku propasti!
2:10 Kući si svojoj sramotu naneo ubijanjem mnogih naroda i dušu svoju ogrešio.
2:11 Jer će kamen iz zida vikati, svedočiće greda iz krova.
2:12 Jao onome koji na krvi grad gradi i naselje osniva na nepravdi!
2:13 Pazi, zar nije od Gospoda nad vojskama to što narodi rade za oganj i što se ljudi iscrpljuju nizašta?
2:14 Jer će se zemlja ispuniti poznavanjem Gospoda, kao što je vodom ispunjeno more.
2:15 Jao onome ko napija svoga bližnjeg, gnev svoj izliva i opija ga da bi mu gledao golotinju!
2:16 Nasitićeš se sramotom više nego čašću. Pij sada i ti i pokaži svoju neobrezanost. Stići će te čaša u desnici Gospodnjoj i sramota će pokriti čast tvoju.
2:17 Jer će te stići nasilje nad Livanom, istrebljenje životinja preplašenih, krv ljudi, nasilje nad zemljom, nad gradom i nad svima koji u njemu žive.
2:18 Kakva je korist od lika koji je klesar isklesao, od livenog idola, učitelja laži? Jer onaj koji ga je napravio se pouzdaje u svoje delo, praveći neme idole.
2:19 Jao onome koji drvetu govori: ’Budi se!’ I kamenu nemom: ’Podigni se!’ Taj li će da te poučava? Evo, optočen je zlatom i srebrom, ali u njemu nema daha.“
2:20 Ali Gospod je u svom hramu svetom. Tiho pred njim, zemljo sva!
Glava 3
3:1 Molitva proroka Avakuma u obliku naricaljki:
3:2 O, Gospode, čuo sam vest o tebi i uplašio sam se! O, Gospode, oživi delo svoje u vremenu, obnovi ga usred godina, seti se da se smiluješ u gnevu svome.
3:3 Sa Temana dolazi Bog i Svetitelj sa Gore Farana. Sela Veličanstvo njegovo pokriva nebesa, a slava njegova zemlju ispunjava.
3:4 Njegovo svetlo blista, a u ruci mu je dvokraka munja, gde je skrovište snage njegove.
3:5 Pred njim pomor ide, a pošast ga sve u stopu prati.
3:6 Kada stane, tad se zemlja trese; kad pogleda, narodi poskaču; rastresu se večiti vrhovi i sležu se brda drevna, jer drevni su putevi njegovi.
3:7 Video sam tugu pod šatorima Kušana, podrhtavaju šatorski zastori zemlje madijanske.
3:8 O, Gospode, jesi li na reke gnevan? Gneviš li se ti na reke ili si na more jarostan? Evo, jezdiš na konjima svojih bojnih kola spasenja.
3:9 Razotkriven i vidno je postavljen luk tvoj, reč zakletve tvoje šiba. Sela A reke brazdaju zemlju.
3:10 Gledaju te, grče se planine, kuljaju bujične vode, bezdan se javlja hukom svojim i ruke svoje visoko diže.
3:11 Sunce i mesec miruju u svom prebivalištu, uminu na svetlo strela tvojih i na blesak sjaja tvoga koplja.
3:12 Ti u ljutnji zemlju gaziš, u jarosti ti narode vršeš.
3:13 Izlaziš zbog spasenja svog naroda, zbog spasenja pomazanika svoga drobiš glavara zlikovačkog doma, razotkrivaš od pete do vrata. Sela
3:14 Njihovim kopljima probadaš glavara njihovih ratnika, a oni jurišaju da nas zdrobe, i likuju kao kad u potaji proždiru siromaha.
3:15 Ti gaziš po moru konjima svojim i pene se velike vode.
3:16 I ja sam to čuo i stomak mi se zgrčio, od tog zvuka mi zadrhtaše usne, trulež mi se uvuče u kosti, a kolena mi zaklecaše. Smiriću se sve do dana nevolje što dolazi na narod koji nas napada.
3:17 Ako smokva i ne propupi, ako nema na čokotu ploda; izneveri li trud oko masline, ne rode li polja hranom, nestane li stado iz tora i iščezne stoka iz obora,
3:18 u Gospodu ja ću da uskliknem i veselim se u Bogu mog spasenja!
3:19 Gospod Bog je moja snaga! Dade mi noge hitre ko u košute, po mom kršu dade mi da hodam. Horovođi uz moje žičane instrumente.