Psalmi

Poglavlje 1

1:1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih, ne povodi se za primjerom grešnika, i ne druži se s izrugivačima.

1:2 Ona uživa u BOŽJIM poukama, danju i noću o njima razmišlja.

1:3 Raste kao drvo uz vodu, koje na vrijeme plod donosi i ne gubi lišće nikada. Sve što čini, njoj uspijeva.

1:4 No, loši ljudi nisu takvi. Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.

1:5 Sud će ih proglasiti krivima, grešnima među pravednima.

1:6 BOG svoje vodi dobrim putem, a svi drugi idu putem propasti.

Poglavlje 2

2:1 Čemu narodi smišljaju urote, čemu ljudi planiraju uludo?

2:2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.

2:3 »Pobunimo se«, govore, »oslobodimo ih se!«

2:4 No vladar neba se smije, BOG im se izruguje.

2:5 Govori gnjevnim glasom straši ih svojom ljutnjom:

2:6 »Postavio sam kralja, na svetom brdu Sion.«

2:7 »Objavit ću vam«, kaže kralj, »što mi je rekao BOG: Od danas sam tvoj otac, a ti si meni sin.

2:8 Traži, i dat ću ti sve narode, sve na zemlji dat ću ti u vlast.

2:9 Pokorit ćeš ih velikom silom, smrskati ih kao glineno posuđe.«

2:10 Stoga, urazumite se kraljevi, vođe, poslušajte upozorenje!

2:11 Služite BOGU u strahopoštovanju.

2:12 Poklonite se njegovom sinu, da se ne razljuti i sve vas uništi. To bi se moglo dogoditi brzo. Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!

Poglavlje 3

3:1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja! Puno ih je protiv mene!

3:2 Mnogi o meni govore: »Bog ga neće spasiti!« Selah

3:3 Ali ti me štitiš, BOŽE! Daješ mi čast i nadu.

3:4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu, sa Svetog brda on će mi pomoći. Selah

3:5 Sad mogu leći i zaspati, u miru se probuditi, jer BOG me štiti.

3:6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja dok stežu obruč sa svih strana.

3:7 Ustani, BOŽE! Spasi me, Bože moj! Udari moje neprijatelje, izbij im sve zube.

3:8 BOŽE, ti donosiš spasenje! Ti činiš dobro svom narodu! Selah

Poglavlje 4

4:1 Odgovori mi kad te zovem, Bože, koji me opravdavaš! Olakšao si moje nevolje. Smiluj se i čuj moje molitve.

4:2 Dokad ćete, ugledni ljudi, moje dostojanstvo blatiti? Zar ćete tratiti vrijeme i protiv mene smišljati laži? Selah

4:3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne. BOG me čuje kad mu se molim.

4:4 Budite ljuti na mene, ali ne činite grijeh. Promislite dok ležite u krevetu, ali ništa ne govorite. Selah

4:5 Prinesite BOGU prave žrtve, u njega se pouzdajte.

4:6 Mnogo ih je koji govore: »Želimo živjeti sretno, budi nam dobar, BOŽE.«

4:7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti nego oni zbog svoga žita i vina.

4:8 Kada legnem, mirno spavam jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.

Poglavlje 5

5:1 Poslušaj me, BOŽE, shvati moje uzdisaje.

5:2 Moj Bože i kralju, slušaj moje vapaje, jer tebi se molim.

5:3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas. Već sam u rano jutro spreman i samo tvoju pomoć čekam.

5:4 Ti si Bog koji ne voli zlo, zli ne mogu biti u tvojoj blizini.

5:5 Oholi ti ne prilaze, mrziš one koji čine zlo.

5:6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce, gade ti se nasilje i prijevara.

5:7 Zbog obilja tvoje ljubavi, ući ću u dom tvoj. U tvome svetom Hramu, slavit ću te i štovati.

5:8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi. Zbog mojih neprijatelja, u svoju me volju uputi.

5:9 Nikad ne govore istinu i drugima žele propast. Grlo im je kao otvoreni grob, jezike koriste za prijevaru.

5:10 Proglasi ih krivima, Bože! Nek' se uhvate u svoje zamke. Protjeraj ih, puno su zla činili, i protiv tebe su se pobunili.

5:11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju, neka zauvijek veselo pjevaju. Zaštiti one koji te vole, takvi su sretni zbog tebe.

5:12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju, čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.

Poglavlje 6

6:1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji, ne kori me u svom bijesu.

6:2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam. Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.

6:3 Duša mi je duboko potresena. BOŽE, koliko ću te čekati?

6:4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati, spasi me radi svoje vjerne ljubavi.

6:5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi, ta tko će ti iz groba zahvaliti.

6:6 Onemoćao sam od jecanja. Suzama noću jastuk natapam, krevet svoj tugom zalijevam.

6:7 Oči mi propadaju od žalosti, ostarile su od moje tjeskobe.

6:8 Dalje od mene svi koji činite zlo jer BOG je čuo moj plač.

6:9 Čuo je BOG da molim za milost. BOG je uvažio moju molbu.

6:10 Strahovat će svi moji neprijatelji, uzmaknut će i bit će osramoćeni.

Poglavlje 7

7:1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam! Spasi me od svih koji me progone,

7:2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen, a nikoga nema da mi pomogne.

7:3 BOŽE moj, ako sam to učinio, ako je zlo na mojim rukama,

7:4 ako sam povrijedio prijatelja, ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,

7:5 neka me neprijatelj progoni i uhvati, neka me ubije i u prah satre. Selah

7:6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev! Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja. Probudi se, Bože moj! Donesi svoju presudu!

7:7 Okupi oko sebe narode, zauzmi svoje mjesto nad njima.

7:8 BOG sudi ljudima. BOŽE, presudi i meni! Dokaži moje pravo i nevinost!

7:9 Spriječi one koji čine zlo, a dobronamjerne podrži. Pravedni Bože, ti znaš što misle ljudi.

7:10 Bog štiti one koji čine dobro, zato će i mene spasiti.

7:11 Bog je pravedan sudac, koji uvijek osuđuje zlo.

7:12 Ako se zla osoba ne promijeni, nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk, i nacilja da odapne strijelu,

7:13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim, zapalila svoje strijele.

7:14 Oni koji začinju zlo, trudni su s opasnima namjerama i rađaju gomilu prijevara.

7:15 Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada.

7:16 Nevolja koju je izazvao, njemu samom se vraća, nasilje mu se obija o glavu.

7:17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan, pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.

Poglavlje 8

8:1 BOŽE, Gospodaru naš, slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji! Tvoja slava doseže iznad nebesa!

8:2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale, stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja, da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.

8:3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih, kako si mjesec i zvijezde postavio.

8:4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš, zašto ti je stalo do ljudi?

8:5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića, okrunio ih slavom i čašću.

8:6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio, sve si im podložio:

8:7 ovce i goveda, divlje zvijeri,

8:8 ptice na nebu i ribe u moru.

8:9 BOŽE, Gospodaru naš, slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!

Poglavlje 9

9:1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim, pričati o svim tvojim čudesnim djelima.

9:2 Radosno ću radi tebe klicati, glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.

9:3 Moji neprijatelji uzmiču, pred tobom posrću i umiru.

9:4 Jer, zauzeo si se za moju stvar, zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.

9:5 Osudio si narode, uništio zlikovce, zauvijek izbrisao njihovo ime.

9:6 Neprijatelji su poraženi! Razorio si njihove gradove, nestat će svako sjećanje na njih.

9:7 No BOG vlada zauvijek. Njegovo je prijestolje pravde.

9:8 Svima na svijetu sudi pravedno, narodima presuđuje pošteno.

9:9 BOG je sklonište ljudima u patnji, sigurna luka u vremenima nevolje.

9:10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju. BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.

9:11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte! Njegova djela svima razglasite.

9:12 On se osvećuje za prolivenu krv, i dobro pamti, a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.

9:13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE. Pogledaj, neprijatelji me progone. Spasi me od ‘vrata smrti’,

9:14 da te na vratima Jeruzalema pjesmom mogu hvaliti, da se zbog spasenja mogu radovati.«

9:15 Narodi su upali u jamu koju su drugima kopali, uhvatili su se u svoju zamku.

9:16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno, a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon Selah

9:17 Zli će otići u svijet smrti, kao i svi narodi koji Boga odbacuju.

9:18 A oni kojima je potrebna pomoć, neće ostati zaboravljeni, njihova nada neće propasti.

9:19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili. Nek' se narodima pred tobom sudi.

9:20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE, nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah

Poglavlje 10

10:1 BOŽE, zašto si tako daleko? Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?

10:2 Zli oholo progone siromašne. Neka se zapletu u svoje zamke!

10:3 Razmeću se svojim žudnjama, pohlepni su i BOGA proklinju.

10:4 Preponosni su da bi Boga slijedili, misle: »Bog ne gleda što radimo«.

10:5 Uvijek uspiju u svemu što čine. Tvoji su im zakoni neshvatljivi, izruguju sve svoje neprijatelje.

10:6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi, nesreća nas neće zadesiti.«

10:7 Govore pogrde, prijetnje i laži, njihove riječi tlače i uništavaju.

10:8 Čekaju u zasjedi pored sela, u tajnosti ubijaju nevine, traže bespomoćne žrtve.

10:9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi, da zgrabe bespomoćan plijen. Jadnika uhvate u zamku i odvuku.

10:10 Njihove žrtve ruše se i padaju, svladane u surovom napadu.

10:11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog, ne gleda me i ništa ne vidi.«

10:12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto! Sjeti se patnje nedužnih!

10:13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga? Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?

10:14 Ali ti vidiš svu muku i jad jer gledaš slaboga i zaboravljenoga. U tebe se on uzdaje jer ti si onaj koji mu pomaže.

10:15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu. Kazni ih za njihove zločine, spriječi da i dalje tako rade.

10:16 BOŽE, ti si kralj zauvijek! Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.

10:17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih, ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.

10:18 Braniš siročad i zlostavljane, da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.

Poglavlje 11

11:1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim. Zašto mi onda govorite da odletim kao ptica u planine?

11:2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje, biraju strijele i pritežu lukove, iz tame gađaju poštene ljude.

11:3 Što da rade pravedni ljudi kada se ruši sve oko njih?

11:4 BOG je u svome svetom Hramu, BOG vlada na nebesima. On vidi sve što se događa, pažljivo provjerava ljude.

11:5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne, mrzi svakoga tko voli nasilje.

11:6 Na zle će sasipati užareni žar i kišu gorućega sumpora. Spalit će ih vrući vjetar.

11:7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu. Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.

Poglavlje 12

12:1 Spasi me, BOŽE! Nema više vjernih ljudi. Više se nikom ne može vjerovati!

12:2 Svatko bližnjem govori laži, laskavim usnama i dvoličnog srca.

12:3 Neka BOG odreže sve lažljive usne i svaki hvalisavi jezik.

12:4 Oni misle: »Jezik je moja snaga, i moje vlastite usne. Nitko neće biti moj gospodar!«

12:5 »Zbog nasilja nad slabima i jauka poniženih, ja ću se pokrenuti«, kaže BOG. »Pružit ću im zaštitu za kojom čeznu.«

12:6 BOŽJE su riječi istinite i čiste, kao srebro u vatri taljeno, sedam puta pročišćeno.

12:7 BOŽE, ti ćeš ih čuvati i braniti, od zlih ljudi ovoga svijeta

12:8 iako su zli svuda oko nas i zloća se kod njih cijeni.

Poglavlje 13

13:1 Do kada, BOŽE? Zar ćeš me stalno zanemarivati? Zar me nećeš niti pogledati?

13:2 Dokad da živim s bolom u duši i stalno nosim tugu u srcu? Dokad će moj neprijatelj jačati?

13:3 Pogledaj me, moj BOŽE, odgovori mi! Vrati me u život, ne dopusti da umrem.

13:4 Jer, neprijatelj će reći da je pobijedio i veselit će se mome porazu.

13:5 Ali u tvoju vjernost ja se uzdam. Bit ću sretan kad me spasiš.

13:6 Tada ću pjevati BOGU jer je dobar prema meni.

Poglavlje 14

14:1 Samo budale misle da nema Boga. Pokvareni su i čine grozote. Nikad ne postupaju dobro.

14:2 BOG ljude s neba gleda, da vidi ima li tko razuman, netko tko Boga traži.

14:3 No svi su zastranili, svi su se pokvarili. Nitko ne čini dobro, baš ni jedan od njih.

14:4 Zar zlikovci ne znaju što čine? Moj narod proždiru kao da kruh jedu i nikada BOGA ne zazivaju.

14:5 Evo ih, drhte od straha, jer Bog je na strani pravednih.

14:6 Planove siromašnih žele uništiti, ali BOG će ih zaštititi.

14:7 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu, došlo spasenje Izraelu! Kad Bog svom narodu vrati blagostanje, Jakovljev će narod klicati, cijeli će se Izrael radovati!

Poglavlje 15

15:1 Tko može živjeti u tvom šatoru, BOŽE? Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?

15:2 Onaj tko živi bez grijeha, čini što je pravedno i od srca govori istinu.

15:3 Takvi jezikom ne kleveću, drugom ne nanose zlo, niti bližnjega vrijeđaju.

15:4 Preziru one koji Boga odbacuju, a časte one koji BOGA poštuju. Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše, čak i kada je na njihovu štetu.

15:5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu. Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne. Tko tako radi, nikad neće propasti.

Poglavlje 16

16:1 Čuvaj me, Bože, uz tebe sam siguran.

16:2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar i sve moje dobro od tebe dolazi.«

16:3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje, čak da im se raduješ.

16:4 Mnoge nevolje pratit će one koji štuju druge bogove. Ja neću za njih krv žrtava izlijevati, njihove idole neću slaviti.

16:5 BOŽE, daješ mi sve što trebam. Moj udio je siguran.

16:6 Moj dio zemlje je divan, krasno je nasljedstvo moje.

16:7 Slavim BOGA jer me dobro vodi, noću moju savjest usmjerava.

16:8 BOG mi je uvijek u mislima, pored mene je, neću posrnuti.

16:9 Zato sam sretan i pun radosti. Moj život je siguran.

16:10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu, nećeš dati da tvoj vjernik istrune.

16:11 Pokazat ćeš mi put u život, u tvojoj blizini radost je potpuna, uz tebe slavlje nikada ne prestaje.

Poglavlje 17

17:1 BOŽE, slušaj pravednu molbu, obrati pažnju na moj plač, čuj moju iskrenu molitvu.

17:2 Donesi dobru presudu o meni jer tvoje oči vide što je pravedno.

17:3 Pretražio si moje srce, u snu si me ispitao, provjerio si i saznao da ništa loše nisam rekao ni učinio.

17:4 Za razliku od drugih, slijedio sam tvoje zapovijedi, nisam postupao kao nasilnici.

17:5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio i s njega nikad nisam skrenuo.

17:6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš. Poslušaj me sad i čuj što govorim.

17:7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav, ti, spasitelju onih koji traže zaklon od svojih neprijatelja.

17:8 Čuvaj me kao zjenicu oka! U sjeni svojih krila sakrij me

17:9 od nasrtaja zlih ljudi, od ubojitih neprijatelja koji me okružuju.

17:10 Milost ne pokazuju, i sobom se hvališu.

17:11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam. Sad će me na zemlju srušiti.

17:12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede. Skrivaju se kao gladni lavovi, spremni na plijen skočiti.

17:13 Ustani, BOŽE! Stani pred njih, pokori ih! Svojim mačem izbavi me od zla.

17:14 Svojom snagom, BOŽE, ukloni ih iz svijeta živih. A miljenike svoje dobro nahrani, daj obilje za njihovu djecu i unuke.

17:15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje. Kad se probudim, tvom liku se divim.

Poglavlje 18

18:1 Volim te, BOŽE, snago moja!

18:2 BOG je moja stijena, moja tvrđava i moj spasitelj. Bog mi je kao stijena, na koju se sklanjam. On je moj štit, svojom snagom me spašava, moja utvrda neosvojiva.

18:3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja, on me spasio od neprijatelja.

18:4 Konopi smrti zapleli su se oko mene, bujice uništenja su me odnosile.

18:5 Zaplela me užad smrti, pojavile se zamke ubojite.

18:6 U nevolji sam BOGU zavapio, u pomoć sam ga pozvao. U hramu svome glas mi je čuo, moj plač mu je dopro do ušiju.

18:7 Tad se zemlja stresla i poljuljala, uzdrmali se temelji planina, drhtali su od njegovog bijesa.

18:8 Iz nosa mu je nadirao dim, iz usta je rigao vatru, od njega je prskao žar.

18:9 Razdvojio je nebo i sišao, stajao je na tamnom oblaku.

18:10 Uzjahao je krilato biće i uzletio, vinuo se na krilima vjetra.

18:11 Tminu je učinio svojim šatorom, okružio se tamnim oblacima punima vode.

18:12 Iz sjaja, koji je išao pred njim, kroz oblake se probila tuča i žar.

18:13 BOG grmi s nebesa, Svevišnjega ori se glas.

18:14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje, munjama ih tjera da besciljno bježe.

18:15 BOŽE, povikao si prijetnje, u srdžbi si dahnuo, otkrila su se morska dna, i pokazali se temelji zemlje.

18:16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me, izvukao me iz vode duboke.

18:17 Spasio me od moćnih neprijatelja, od svih koji su me mrzili i bili jači od mene.

18:18 Napali su me u vrijeme nevolje, ali BOG mi je bio uporište.

18:19 Izveo me na siguran prostor, spasio me jer sam mu drag.

18:20 BOG me nagradio zbog moje pravednosti, uzvratio mi je po mojoj nevinosti.

18:21 Jer, u svemu sam slijedio BOGA, nisam se okrenuo zlu.

18:22 Poštovao sam sve njegove zakone, nisam odstupao od njegovih propisa.

18:23 Besprijekoran sam pred njim bio, svakoga grijeha sam se čuvao.

18:24 BOG me nagradio jer sam činio što je ispravno. Moju je nevinost uvidio.

18:25 Vjernima pokazuješ da si vjeran i dobrima da si dobar.

18:26 S dobronamjernima si dobronamjeran, a zlonamjerne nadmudruješ.

18:27 Ponizne spašavaš, ohole ponižavaš.

18:28 BOŽE, ti moju svjetiljku pališ, moju tamu obasjavaš.

18:29 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam, sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.

18:30 Bog je savršen u svojim djelima, BOG ispunjava svoja obećanja. On je zaštita svakome tko se k njemu sklanja.

18:31 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga. I nema Stijene osim našeg Boga.

18:32 Bog mi daje snagu, pruža mi savršen put.

18:33 Noge mi ojačava kao u jelena, čvrsto stojim na visinama.

18:34 Ruke mi za rat priprema, napinjem i najčvršći lûk.

18:35 Zaštitio si me svojim spasenjem, tvoja me desna ruka podržava, tvoja me pomoć uzvisuje.

18:36 Širok put preda mnom si raskrčio da se ne bih spotaknuo.

18:37 Svoje neprijatelje sam progonio i stigao, nisam stao dok ih nisam dokrajčio.

18:38 Skršio sam ih da ne mogu ustati, leže mi pod nogama.

18:39 Opremio si me snagom za bitku, pokorio si moje protivnike.

18:40 Zbog tebe bježe moji neprijatelji, uništeni su moji mrzitelji.

18:41 Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio. BOGU su vapili, nije im se odazvao.

18:42 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru, gazim ih kao blato na putu.

18:43 Spasio si me od mojih protivnika, učinio vladarom mnogih naroda. Služe mi oni koje nisam poznavao.

18:44 Čim su čuli za mene, pokorili su mi se. Stranci dolaze i klanjaju se.

18:45 Nestaje sva srčanost njihova, drhte izlazeći iz skrovišta.

18:46 BOG je živ! Blagoslovljena moja Stijena! Uzvišen je Bog koji me spašava!

18:47 On je Bog koji mi daje osvetu i za mene pokorava narode.

18:48 Spasio me od neprijatelja, uzvisio nad protivnicima, izbavio od nasilnika!

18:49 Zato te, BOŽE, slavim među narodima i pjevam hvalospjeve tvome imenu!

18:50 Velike pobjede Bog daje svom kralju. Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje svom izabraniku Davidu i njegovom potomstvu.

Poglavlje 19

19:1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi, nebo objavljuje djelo njegovo.

19:2 Svaki novi dan otkriva više, svaka noć k većem znanju vodi.

19:3 Nema tu govora, ni riječi; ne čuje se njihov glas.

19:4 No njihova poruka ide cijelom zemljom, ta pouka doseže do kraja svijeta. Na nebu je Bog digao šator za sunce,

19:5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja, kao trkač koji želi istrčati svoju trku.

19:6 Sunce s jedne strane izlazi i kruži sve do drugog kraja neba. Od njegove topline ništa se ne može sakriti.

19:7 Savršen je BOŽJI zakon, čovjeku daje život. U BOŽJA se pravila možemo pouzdati, uz njih i neznalica postaje mudar.

19:8 BOŽJE upute su dobre, one raduju srce. Čiste su BOŽJE zapovijedi, oči prosvjetljuju.

19:9 Dobar je i strah od BOGA, trajat će zauvijek. BOŽJE presude su ispravne, svaka od njih je pravedna.

19:10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato, slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.

19:11 Tvoj je sluga njima poučen, poslušan i bogato nagrađen.

19:12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške, zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.

19:13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo, ne želim da nada mnom vladaju grijesi. Tako ću biti bez krivnje, nevin od svakog prijestupa.

19:14 Neka su ti drage moje riječi i misli, BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.

Poglavlje 20

20:1 Neka ti BOG pomogne u opasnosti, neka te štiti ime Jakovljevog BOGA!

20:2 Neka ti pošalje pomoć iz svog svetišta, neka te podrži sa Siona!

20:3 Neka se sjeti svih tvojih darova i prihvati sve tvoje žrtve paljenice! Selah

20:4 Neka ti da sve što ti srce poželi i provede sve tvoje zamisli!

20:5 Radosno ćemo klicati tvojoj pobjedi, ime našeg Boga ćemo slaviti. Neka BOG ostvari sve što ga zamoliš!

20:6 Sada znam da BOG pomaže svom odabranom kralju, sa svetih nebesa šalje mu pomoć i spašava ga svojom velikom snagom.

20:7 Neki se pouzdaju u konje i kola, a mi se uzdamo u svog BOGA.

20:8 Oni u borbi posrću i padaju, a mi ustajemo i hodamo čvrsto.

20:9 O BOŽE, čuvaj kralja i daj mu pobjedu! Odazovi se kad za pomoć molimo!

Poglavlje 21

21:1 BOŽE, u tvojoj snazi kralj se raduje, veseli se jer si ga spasio.

21:2 Dao si mu što je želio, njegove si molbe ispunio. Selah

21:3 Nagradio si ga obiljem darova, stavio mu krunu od čistog zlata.

21:4 Tražio je od tebe život, i ti si mu ga dao. Dao si da mu obitelj vlada zauvijek.

21:5 Zbog tvoje pomoći, on je slavan, prate ga veličanstvo i sjaj.

21:6 Blagoslovio si ga za vječnost, raduješ ga svojom prisutnošću.

21:7 Kralj se u BOGA pouzdaje. Zbog ljubavi Svevišnjeg, u miru će kraljevati.

21:8 Razotkrivaš sve svoje neprijatelje, nadjačavaš one koji te mrze.

21:9 Kad dođeš, bit će im kao u peći. Proždrijet će ih BOG u bijesu, vatra će ih progutati.

21:10 Istrijebit ćeš iz zemlje njihove potomke, njihova djeca neće postojati među ljudima.

21:11 Iako smišljaju zle zavjere, neće uspjeti protiv tebe.

21:12 Svi će bezglavo pobjeći, kad svoj lûk uperiš u njih.

21:13 Ustani, BOŽE, i svoju silu pokaži! Tebi ćemo pjevati i tvoju snagu slaviti.

Poglavlje 22

22:1 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Predaleko si da bi me spasio, predaleko da bi moje jecaje čuo.

22:2 Bože moj, zovem te danju, ali ostajem bez odgovora. Cijelu noć te zovem, bez odmora.

22:3 Svet si na svom prijestolju, ti si onaj kojeg Izrael slavi.

22:4 Tebi su naši preci vjerovali. U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.

22:5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili. Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.

22:6 No ja nisam više čovjek, nego crv. Ljudima sam na prezir i porugu.

22:7 Rugaju mi se svi koji me vide, plaze mi jezik i glavom odmahuju.

22:8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi. Izbavit će te ako si mu drag.«

22:9 A ti si me izveo iz majčine utrobe, na njenim prsima bio sam siguran.

22:10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam, od samog početka, ti si moj Bog.

22:11 Ne udaljavaj se od mene jer nesreća je blizu, a nitko u pomoć ne dolazi.

22:12 Okružili su me kao bijesni bikovi, opkolili kao snažni bikovi iz Bašana.

22:13 Usta su na mene razjapili, riču kao gladni lavovi.

22:14 Bez snage sam i hrabrosti, kao voda prolivena na tlo. Rasipaju mi se kosti, kao vosak, srce se topi.

22:15 Usta su mi suha kao osušena glina, jezik mi se za nepce zalijepio. Ostavio si me da umrem u prašini.

22:16 Zla rulja me opkolila, kruže kao čopor pasa. Zavezali su mi ruke i noge.

22:17 Sama sam kost i koža, a neprijatelji gledaju, zure u mene.

22:18 Za moju odjeću se kockaju, uzimaju je i dijele među sobom.

22:19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me! Snago moja, požuri i spasi me!

22:20 Zaštiti me od mača, život mi spasi od divljih pasa.

22:21 Spasi me iz čeljusti lava, zaštiti me od rogova bivola.

22:22 O tebi ću svojima pričati, slavit ću te kad se svi okupe.

22:23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete! Potomci Jakova, čast mu iskažite! Narode Izraela, pred njim drhtite!

22:24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju, od njih glavu ne okreće, čuje ih kad u pomoć zovu.

22:25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu, pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.

22:26 Neka siromašni jedu koliko žele. Slavite, vi koji BOGA tražite! Neka su vaša srca sretna zauvijek!

22:27 U svim krajevima zemlje, BOGA će se sjetiti i njemu vratiti. Svi će se narodi pred njim klanjati.

22:28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU, on vlada svim narodima.

22:29 Svi dobrostojeći na zemlji jest će pred njim u štovanju. Poklonit će mu se i oni koji su umrli, oni koji nisu preživjeli.

22:30 Naši potomci će mu služiti, u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.

22:31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci, o djelima koja je učinio Bog.

Poglavlje 23

23:1 BOG je moj pastir, ništa mi ne manjka.

23:2 Pruža mi odmor na zelenim livadama, vodi me do mirnih voda.

23:3 Snagu mi obnavlja, dobar je prema meni, pravim me putem vodi.

23:4 Pa i kada stazom smrti prolazim, zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Čuvaju me tvoja palica i štap.

23:5 Pripremio si gozbu za mene pred očima mojih neprijatelja. Krijepiš me kao dragoga gosta, puniš moju čašu do vrha.

23:6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost, čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.

Poglavlje 24

24:1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU, njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.

24:2 Jer, podigao ju je na morima, izgradio na rijekama.

24:3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo? Tko smije ući u njegov sveti Hram?

24:4 Onaj s čistim djelima i mislima, onaj koji se ne koristi lažima, i ne zaklinje lažnim obećanjima.

24:5 Takve će BOG blagosloviti, spasiti i nevinima proglasiti.

24:6 Takav je naraštaj onih koji ga traže, onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah

24:7 Rastvorite se, svi ulazi, otvorite se, drevna vrata, da slavni Kralj može ući.

24:8 A tko je taj slavni Kralj? On je BOG silan i snažan, BOG nepobjediv u bitci!

24:9 Rastvorite se, svi ulazi, otvorite se, drevna vrata, da slavni Kralj može ući.

24:10 A tko je taj slavni Kralj? Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah

Poglavlje 25

25:1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,

25:2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem. Ne daj da doživim poniženje, ne daj da mi se neprijatelji smiju.

25:3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje, a sramit će se koji te olako iznevjere.

25:4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE, kako trebam živjeti, pouči me.

25:5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu. Ti si moj Bog i moj Spasitelj, tebi oduvijek vjerujem.

25:6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.

25:7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti niti svega što sam činio iz buntovnosti. Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti i u svojoj vjernoj ljubavi.

25:8 BOG je dobar i postupa pravedno, grešnike poučava kako živjeti.

25:9 Skromne usmjerava pravim putem, vodi ih i pokazuje kako ići dalje.

25:10 BOG je primjer vjernosti i istine za one koji drže njegov savez i zapovijedi.

25:11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela jer sam učinio toliko zla.

25:12 Kad ljudi štuju BOGA on ih uči ispravno živjeti.

25:13 Oni će uživati u blagostanju, a njihova će djeca naslijediti zemlju.

25:14 BOG savjetuje one koji ga štuju, uči ih o svome savezu.

25:15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć, samo on me izbavlja iz nevolje.

25:16 K meni se okreni i smiluj se jer sam usamljen i jadan.

25:17 Riješi moje brige, oslobodi me nevolja.

25:18 Pogledaj moj jad i muku i oprosti sve moje grijehe.

25:19 Gledaj koliko neprijatelja imam i koliko me oni mrze.

25:20 Zaštiti me! Spasi me! Ne daj da me osramote jer se uzdam u tebe.

25:21 Čuvaju me dobrota i iskrenost, čekam te sve dok ne dođeš.

25:22 Od svake opasnosti, spasi narod Izraela, Bože.

Poglavlje 26

26:1 BOŽE, proglasi me nedužnim! Jer, uvijek sam znao kako živjeti, nisam ti nikad prestao vjerovati.

26:2 Ispitaj mi misli i osjećaje, provjeri sve o meni, BOŽE.

26:3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava, uvijek me vodi vjernost tvoja.

26:4 Ne družim se s varalicama i ništa nemam s lažljivcima.

26:5 Mrzim društvo zločinaca, odbijam se družiti s ološem.

26:6 BOŽE, oprao sam ruke da pokažem da sam nedužan, da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.

26:7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam, o svim tvojim čudesima pričam.

26:8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš, volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.

26:9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima, poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.

26:10 Služe se zlim sredstvima, ruke su im pune mita.

26:11 A ja sam nedužan i živim kako treba, zato mi se smiluj i budi mi sklon.

26:12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran, dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.

Poglavlje 27

27:1 BOG je moje svjetlo i moj spas, neću se bojati. BOG je bedem mog života, neću strahovati.

27:2 Kad me okruže zlikovci, kad napadnu krvoloci, posrnut će i pasti svi neprijatelji i protivnici.

27:3 Ako vojska na mene krene, neću se bojati. Ako rat povedu protiv mene, u Boga ću se pouzdati.

27:4 Samo jedno BOGA molim i uvijek ću to tražiti: da stalno u BOŽJEM domu boravim, da ljepotu BOŽJU gledam i savjete od njega tražim.

27:5 On će me štititi u opasnosti, sakriti u svom šatoru, podići visoko na stijenu.

27:6 Porazit ću sve protivnike i radosno BOGU prinijeti žrtve, pjevat ću i svirati njemu u čast.

27:7 BOŽE, slušaj moj glas, smiluj se i odgovori mi.

27:8 Rekao si mi: »Traži moje lice!« K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.

27:9 Ne okreći se od mene, slugu svog ne odbij u ljutnji. Jer, jedini si koji može pomoći. Ne ostavljaj me, moj Bože! Moj spasitelju, spasi me!

27:10 Ako me i roditelji ostave, ipak će me primiti BOG.

27:11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti, pokaži mi put daleko od neprijatelja.

27:12 Ne prepuštaj me njihovoj volji jer će svjedočiti protiv mene i htjet će mi nauditi.

27:13 Siguran sam da ću živjeti, u BOŽJOJ dobroti uživati.

27:14 Čekaj na BOGA! Vjeruj! Ne gubi nadu! Očekuj pomoć BOŽJU.

Poglavlje 28

28:1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja! Ne ogluši se na mene. Ako mi ne odgovoriš, kao da sam već u grobu.

28:2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć, gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.

28:3 Nisam jedan od opakih, od onih koji čine zlo. Oni bližnje pozdravljaju, a u srcu mržnju skrivaju.

28:4 Plati im za njihova djela, za sve što su drugima skrivili. Uzvrati im sve što su učinili loše, postupi s njima kako su zaslužili.

28:5 Jer, nije ih briga što čini BOG, ne mare za sve što je stvorio. Zato će ih on sve uništiti i ostaviti kao ruševine.

28:6 Neka je slavljen BOG jer čuo je da ga zovem upomoć.

28:7 BOG je moja snaga i moj štit. Cijelim srcem njemu sam vjerovao. Sretan sam jer pomoć mi je pružio, slavim ga radosnim pjesmama.

28:8 BOG daje snagu svom narodu, spašava i štiti svog odabranoga kralja.

28:9 Spasi svoj narod! Čuvaj one koji ti pripadaju! Budi njihov pastir, i vodi ih zauvijek.

Poglavlje 29

29:1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića, veličajte BOŽJU slavu i moć.

29:2 Slavite BOŽJE slavno ime, hvalite BOŽJU svetu ljepotu.

29:3 BOŽJI glas čuje se nad morem. Nad vodenim prostranstvom slavnog BOGA grmi glas.

29:4 Glas BOGA je silan, veličanstven je BOŽJI glas.

29:5 Glas BOGA slama cedrova stabla, libanonske cedrove lomi BOG.

29:6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju, da Sirion kao mladi bik podrhtava.

29:7 Glas BOGA udara kao munja.

29:8 Pustinju trese BOŽJI glas, BOG potresa pustinju Kadeš.

29:9 Glas BOGA hrastove povija i šume na zemlju obrušava. Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«

29:10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom, BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.

29:11 Neka BOG osnaži svoj narod, neka BOG svom narodu pruži mir.

Poglavlje 30

30:1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio, nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.

30:2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć, a ti si mi zdravlje donio.

30:3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti, život mi spasio od silaska u grob.

30:4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici, hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.

30:5 Njegova ljutnja traje samo za tren, a naklonost za cijeli život. Čak i da je noć puna suza, jutro će biti puno radosti.

30:6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam: »Ništa loše ne može mi se dogoditi.«

30:7 Bio si dobar prema meni, BOŽE, a ja sam bio čvrst kao brdo. Ali, kad si se udaljio, cijeloga me strah ispunio.

30:8 Zvao sam te, BOŽE, i molio da se smiluješ:

30:9 »Kakva je korist ako umrem i mrtvog me polože u grob? Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati, o tvojoj vjernosti drugima govoriti?

30:10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se! Pomozi mi, BOŽE moj!«

30:11 Moju si tugu u ples pretvorio, crninu si s mene svukao, u radost me obukao.

30:12 Htio si da te glasno slavim i da nikad ne ušutim. BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.

Poglavlje 31

31:1 K tebi se, BOŽE, sklanjam, ne daj da budem osramoćen. Spasi me zbog svoje pravednosti!

31:2 Poslušaj me, požuri i pomozi! Budi moja stijena, moje utočište, budi moja utvrda, zaštiti me!

31:3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda. Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!

31:4 Molim te, ne daj da upadnem u zamke neprijatelja. Jer, ti si moj spas!

31:5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE, predajem život svoj. Molim te, spasi me!

31:6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole. Samo u tebe se uzdam, BOŽE.

31:7 Raduje me tvoja vjerna ljubav. Vidio si moju patnju, ti znaš kakve me brige muče.

31:8 Nisi me neprijateljima predao, već na sigurno mjesto postavio.

31:9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam. Oči sam već isplakao, bole me i trbuh i grlo.

31:10 Život mi je pun tuge i nemira, godine prolaze u uzdisajima, snaga me izdaje od muke.

31:11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu, preziru me susjedi. Poznanici bježe od mene, izbjegavaju me na ulici.

31:12 Žele me zaboraviti, kao da sam već mrtav, odbacuju me kao stari lonac.

31:13 Čujem, mnogi me kleveću, užasava me sve što govore. Udružuju se protiv mene, opasnost mi prijeti odasvud.

31:14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE, i govorim: »Ti si moj Bog.«

31:15 Moj život je u tvojoj ruci. Spasi me od neprijatelja, od mojih progonitelja.

31:16 Molim te, prigrli svog slugu, izbavi me svojom ljubavlju.

31:17 Zovem te upomoć, BOŽE, ne daj da me posrame. Neka se zločinci srame i neka tiho odu u smrt.

31:18 Neka zašute svi koji drsko lažu i prezirno protiv pravednika govore.

31:19 O, kako je velika tvoja dobrota prema tvojim vjernima. Pred svima je iskazuješ, onima koji se k tebi sklanjaju.

31:20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki u skrovište svoje prisutnosti. U tvom su zaklonu sigurni od svih ružnih optužbi.

31:21 Slavljen neka je BOG! Bio sam kao grad pod opsadom, a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.

31:22 U strahu sam rekao: »Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.« Ali molitvu sam ti uputio, čuo si me kad sam upomoć zavapio.

31:23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici! BOG vjerne čuva, a drznike kažnjava.

31:24 Snažni i hrabri budite, svi koji na BOŽJU pomoć čekate.

Poglavlje 32

32:1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni i čiji su grijesi pokriveni.

32:2 Blago onome koji BOGU nije kriv, koji svoj grijeh ne mora skrivati.

32:3 Dok sam šutio o svojoj krivnji, bivao sam sve jadniji i slabiji.

32:4 Danju i noću činio si mi život sve težim. Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah

32:5 Onda sam ti svoj grijeh priznao, svoju krivicu nisam skrivao. BOŽE, sve sam ti rekao, a ti si mi oprostio. Selah

32:6 Zato neka ti se svi vjerni mole u vrijeme potrebe. Kad nevolje kao bujica navale, neće ih odnijeti.

32:7 Ti si moje skrovište, čuvaš me od nesreće. Zato te slavim pjesmom. Selah

32:8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro, da znaš kako trebaš živjeti. Davat ću ti savjete i na oku te držati.

32:9 Ne budi glup kao konj ili mazga. Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama, inače ti se neće približiti.«

32:10 Nevjernike muče mnogi jadi, a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.

32:11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte. Veselo kličite, svi koji ga štujete!

Poglavlje 33

33:1 Radosno BOGU pjevajte, vi koji dobro činite! Pravo je da ga pravedni slave!

33:2 Slavite BOGA glazbom na liri, svirajte mu na harfi s deset žica.

33:3 Pjevajte mu novu pjesmu, lijepo svirajte i glasno kličite!

33:4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ u svemu što čini.

33:5 BOG voli pravednost i pravdu, zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.

33:6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena. Dahom iz njegovih usta nastala su nebeska tijela.

33:7 Sve je vode skupio i pohranio ih iznad neba.

33:8 Neka cijela zemlja slavi BOGA i svi ljudi nek' strahuju pred njim.

33:9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet, sve je nastalo na njegovu zapovijed.

33:10 Planove naroda BOG može pomutiti, sve ljudske zamisli osujetiti.

33:11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek, njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.

33:12 Blago narodu kojem je on BOG, blago ljudima koje je sebi odabrao.

33:13 BOG s neba sve prati i vidi čitavo čovječanstvo.

33:14 Gleda sa svog prijestolja, motri sve ljude na zemlji.

33:15 Za svakoga zna što misli i što svaki od njih radi.

33:16 Kralja ne spašava moć njegove vojske, kao ni ratnika njegova velika snaga.

33:17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi, njihova snaga ne može spasiti.

33:18 Već BOG čuva sve koji ga štuju, sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.

33:19 On ih spašava od smrti i čuva ih na životu u vrijeme gladi.

33:20 Zato mi čekamo BOGA, jer on nas štiti i spašava.

33:21 On nas čini sretnima. Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.

33:22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo, neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.

Poglavlje 34

34:1 Slavit ću BOGA u sva vremena, stalno ću ga pjesmom hvaliti.

34:2 Slušajte ponizni i nek' vam je drago kad BOGOM hvalim se ponosno.

34:3 Veličajte BOGA zajedno sa mnom, iskažimo čast imenu njegovom.

34:4 Molio sam BOGA, a on je slušao, oslobodio me svih mojih strahova.

34:5 Ako od njega tražiš pomoć, lice će ti se ozariti i nikad se nećeš razočarati.

34:6 Kad sam bio potlačen i BOGA molio, on je čuo i od svih nevolja me spasio.

34:7 BOŽJI anđeo oko ljudi kruži, izbavlja one koji štuju BOGA.

34:8 Kušajte i vidite da dobar je BOG, sretni su kojima je on utočište.

34:9 Poštujte BOGA, vi njegovi sveti, jer tko njega štuje, ima sve.

34:10 Čak i bogate može zateći glad, ali oni koji vjeruju BOGU, imaju sve što im treba.

34:11 Dođite, djeco, poslušajte, učit ću vas da BOGA poštujete.

34:12 Želiš li zaista život uživati, doživjeti mnogo sretnih dana?

34:13 Suzdrži tada svoj jezik od zla, neka iz tvojih usta ne izađe laž.

34:14 Makni se od zla i čini dobro. Nastoj graditi i čuvati mir.

34:15 Jer, BOG štiti one koji čine dobro i čuje sve njihove molitve.

34:16 No BOG se okreće protiv zlih; čim umru, svi zaborave na njih.

34:17 Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje, spašava ih iz svake njihove nevolje.

34:18 BOG je blizu svima koji pate, obnavlja one bez hrabrosti i nade.

34:19 Pravednici prolaze mnoge nevolje, ali BOG ih izbavlja iz svake.

34:20 Pažljivo će ih čuvati, ni jedna kost neće im se slomiti.

34:21 No nesreća će dokrajčiti zločinca, kazna će stići one koji mrze pravedne.

34:22 BOG spašava živote svojih slugu. Tko se k njemu sklanja, neće nastradati.

Poglavlje 35

35:1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima, napadni ih jer oni napadaju mene.

35:2 Stavi svoj oklop i uzmi štit, dođi mi u pomoć!

35:3 Digni sjekiru i baci koplje na moje progonitelje. Reci mi glasno: »Spasit ću te.«

35:4 Ljudi, koji me žele ubiti, neka propadnu sramotno. Urotnici neka bježe bezglavo.

35:5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.

35:6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi dok ih BOŽJI anđeo progoni.

35:7 Ništa im nisam skrivio, a oni mi zamku postavljaju i jamu za mene kopaju.

35:8 Ali neka iznenada propadnu, neka se uhvate u svoju zamku i upadnu u duboku jamu.

35:9 Tada ću se radovati, BOŽE, i slaviti što si me spasio.

35:10 Cijelim ću bićem izreći: »BOŽE, nitko nije kao ti. Slabe od jačih braniš, bespomoćne od nasilja čuvaš.«

35:11 Ustaju okrutni svjedoci, o meni podmeću laži o kojima ne znam ništa.

35:12 Na moje dobro uzvraćaju zlo, žele mi oduzeti život.

35:13 A kad je prije njima loše bilo, zbog njih sam tugovao i postio. Sad bih volio da mogu povući svoju molitvu.

35:14 Zbog njih sam duboko tugovao, kao za prijateljem ili bratom, kao da oplakujem vlastitu majku.

35:15 Ali sada sam ja u nevolji, a oni se okupljaju i smiju mi se. Napadaju me nepoznati ljudi i vrijeđaju bez prestanka.

35:16 Ismijavaju me i izruguju, bijesno zubima škrguću.

35:17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati? Spasi me od njihovih nasrtaja, spasi moj život od tih lavova.

35:18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti, pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.

35:19 Ne daj da lašci likuju nada mnom, da se smijulje nad mojom tugom. Jer, nemaju razloga za mržnju.

35:20 Oni o drugima ne govore lijepo, nego smišljaju lažne optužbe protiv onih koji mirno žive.

35:21 Lažno me optužuju i govore: »Aha! Vidjeli smo što je učinio!«

35:22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio. Molim te, nemoj šutjeti! Gospodaru, nemoj od mene otići.

35:23 Ustani, Bože, u moju obranu, za mene, Gospodaru, izbori pravdu.

35:24 BOŽE, dokaži da sam u pravu jer ti si pravedan. Ne daj im, Bože, da mi se smiju.

35:25 Ne daj da pomisle: »Dobili smo što smo htjeli«, ne daj da govore da su me uništili.

35:26 Neka se zbune i posrame svi koji se vesele mojoj nesreći. Neka javnu sramotu dožive svi koji misle da su od mene bolji.

35:27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro. Neka uvijek govore: »Velik je BOG koji brine za dobrobit sluge svog.«

35:28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti i tebe slaviti po cijeli dan.

Poglavlje 36

36:1 Sebične želje govore grešnicima, oni se ne boje i ne poštuju Boga.

36:2 Sami sebi olakšavaju i lažu da mogu griješiti i mrziti.

36:3 Njihove su riječi prijevarne i lažne, ne čine ništa mudro ni dobro.

36:4 Noću u krevetu spletke smišljaju, dobro ne traže, od zla ne odustaju.

36:5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba, tvoja vjernost seže sve do oblaka.

36:6 Tvoja dobrota je velika kao planina, tvoja pravda kao more je duboka. Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.

36:7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože! Ljudi kod tebe nalaze zaštitu kao ptići pod krilima majke.

36:8 Obilno se goste u tvojoj kući, piju iz rijeke tvoje dobrote.

36:9 Jer, iz tebe izvire sav život, u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.

36:10 Uvijek voli one koji te poznaju i čuvaj ljude iskrenoga srca.

36:11 Neka me oholi ne zgaze nogama, neka me zli ne otjeraju šakama.

36:12 Zlikovci su pali, leže oboreni, više nikad neće ustati.

Poglavlje 37

37:1 Ne brini se zbog loših ljudi, ne zavidi onima koji rade krivo.

37:2 Jer, kao trava, oni će se osušiti, kao biljka, uvenut će i nestati.

37:3 Pouzdaj se u BOGA i čini dobro, naseli se u svojoj zemlji i budi mu vjeran.

37:4 Uživaj u odnosu s BOGOM i on će ti dati što ti srce želi.

37:5 Prepusti se i vjeruj BOGU, a on će ti pomoći.

37:6 Svima će pokazati jasno kao dan, svi će znati da si ti u pravu.

37:7 Vjeruj BOGU i čekaj ga strpljivo, ne brini se ako loši uspijevaju.

37:8 Riješi se ljutnje i bijesa jer samo te vode u zlo.

37:9 Znaj, nestat će loši ljudi, a oni koji BOGU vjeruju naslijedit će zemlju.

37:10 Još malo i zlih više neće biti, tražit ćeš ih, ali nećeš ih naći.

37:11 Skromni će zemlju naslijediti, u obilju i miru oni će uživati.

37:12 Loši se često urote protiv dobrih i zastrašuju ih svojim bijesom.

37:13 Ali, BOG se smije takvim ljudima jer zna da će ih stići njihova kazna.

37:14 Nasilnici dižu mač na siromaha i jadnika, strijelama gađaju sve koji čine dobro.

37:15 No slomit će se njihovi lukovi i strijele, a mačevi će im probosti srce.

37:16 Ono malo što dobar čovjek ima bolje je od krivo stečenog bogatstva.

37:17 Jer, zlikovci će izgubiti svu moć, a nevini se mogu osloniti na BOGA.

37:18 BOG štiti besprijekorne cijelog života, uživat će oni svoje nasljedstvo zauvijek.

37:19 U vrijeme nesreće neće propasti, u vrijeme gladi imat će hrane.

37:20 Zli ljudi će nestati, rastjerani kao dim, propast će svi BOŽJI neprijatelji.

37:21 Loši ljudi posuđuju, ali dug ne vraćaju, a dobri ljudi darežljivo daju.

37:22 Oni koje BOG blagoslovi, zemlju će naslijediti, a koje prokune, bit će uništeni.

37:23 BOG čovjeka vodi pravim putem ako je s njim zadovoljan.

37:24 Ako i posrne, neće pasti jer BOG će ga pridržati.

37:25 Bio sam mlad, a sada sam star, no još nisam vidio dobre ljude bez pomoći, ni djecu njihovu da prose za kruh.

37:26 Takvi uvijek daju velikodušno, njihova djeca su pravi blagoslov.

37:27 Kloni se zla i čini dobro pa ćeš uvijek imati sredstva za život.

37:28 Jer, BOG voli pravdu i svoje vjerne ne zaboravlja. Oni se uvijek očuvaju, a obitelji loših propadaju.

37:29 Pravedni će dobiti zemlju i na njoj živjeti zauvijek.

37:30 Dobri ljudi mudro govore, korisni su njihovi savjeti.

37:31 Naučili su BOŽJE zakone, protiv njih neće živjeti.

37:32 Loši ljudi uvijek vrebaju dobre, traže priliku da ih ubiju.

37:33 No BOG ih njima ne prepušta, sud dobrima kaznu ne dosuđuje.

37:34 Čekaj BOŽJU pomoć i čini dobro. Dobrom ćeš zemljom biti nagrađen. Gledat ćeš propast nevjernih.

37:35 Vidio sam jednom lošeg čovjeka na vlasti. Širio se kao snažno drvo.

37:36 Ali, uskoro, više ga nije bilo, tražio sam, nisam ga našao.

37:37 Gledaj one koji su dobri i pošteni jer budućnost imaju miroljubivi.

37:38 A oni koji krše zakon, propast će i njihova djeca morat će otići.

37:39 BOG je spas dobrima, sklanja ih u vrijeme nevolje.

37:40 BOG pomaže dobrima, oslobađa ih od bezbožnika. Spašava ih jer se k njemu sklanjaju.

Poglavlje 38

38:1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji, ne kažnjavaj u svom bijesu.

38:2 Kao da me tvoje strijele bodu, kao da si šaku spustio na mene.

38:3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol, zbog mog grijeha kosti su mi slabe.

38:4 Moja krivnja cijelog me prekrila, prevelika mi je njezina težina.

38:5 Napravio sam veliku glupost, sad mi rane smrde i gnoje se.

38:6 Pognut sam i slomljen, hodam uokolo tugujući.

38:7 Gorim u vrućici, cijelo tijelo me boli.

38:8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen, srce mi lupa, tjera me da vrištim.

38:9 Gospodaru, ti znaš što trebam, ti čuješ sve moje uzdahe.

38:10 Srce mi lupa, snaga me izdaje, čak mi i vid polako nestaje.

38:11 Zbog moje bolesti, prijatelji i susjedi mi ne prilaze.

38:12 Oni koji me žele ubiti, postavljaju mi zamke. Žele me povrijediti i upropastiti, prijete i smišljaju prijevare.

38:13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem, nijem sam, ne mogu govoriti.

38:14 Kao da ne čujem što ljudi govore, ne odgovaram i ne branim se.

38:15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE, ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.

38:16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli i ne rugaju se kad posrnem i padnem.

38:17 Jer, samo što se ne srušim, moja bol ne prestaje.

38:18 Priznajem svoju krivnju, žao mi je zbog moga grijeha.

38:19 Jaki su oni koji mrze moj život. Mnogi me mrze bez razloga.

38:20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro, optužuju me kad radim ispravno.

38:21 O, BOŽE, ne ostavljaj me, ne udaljavaj se od mene, Bože moj!

38:22 Požuri i pomozi mi, Gospodaru, spasitelju moj!

Poglavlje 39

39:1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim, neću griješiti svojim jezikom. Usta ću držati zatvorena u blizini loših ljudi.«

39:2 Zašutio sam, umuknuo, ni o čemu nisam govorio, no bilo mi je još gore.

39:3 Jako sam se uznemirio. No što sam više mislio, sve sam bio nestrpljiviji. A onda sam progovorio:

39:4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom, koliko ću još živjeti? Želim znati kako će moj život proći.

39:5 Dao si mi da živim samo kratko, kao da me pred tobom i nema. Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah

39:6 Ovaj život je kao prolazna sjenka. Uzalud bogatstvo sakupljamo, a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.

39:7 Gospodaru, čemu da se nadam? Ti si sva moja nada.

39:8 Spasi me od svega što sam zgriješio, ne daj da me budale ismijavaju.

39:9 Šutio sam, nisam ništa rekao jer ti si mi svu tu patnju dao.

39:10 Prestani me kažnjavati, ubija me pritisak tvoje ruke.

39:11 Kažnjavaš nas za pogreške, učiš nas kako trebamo živjeti. No sve se istroši, kao kad moljac izjeda. Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah

39:12 BOŽE, čuj moju molitvu, slušaj moj plač i pogledaj mi suze. Kao putnik kroz ovaj život putujem, kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.

39:13 Pusti me malo da budem sretan prije nego što odem i više me ne bude.«

Poglavlje 40

40:1 Strpljivo sam čekao BOGA, a on se k meni okrenuo, osluhnuo je i čuo moj plač.

40:2 Izvukao me iz propasti, podigao iz jame živog blata, postavio na čvrstu stijenu, da stojim na sigurnom tlu.

40:3 Dao mi je novu pjesmu, hvalospjev našem Bogu. Mnogi će vidjeti što je učinio, zadrhtat će i povjerovati BOGU.

40:4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje, koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.

40:5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio. S tobom se ne može usporediti nitko! Čudesni su tvoji planovi za nas. Mogao bih o njima dugo pričati, toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.

40:6 Ne želiš žitne prinose i žrtve, ne tražiš paljenice i pomirnice, nego da poslušam što govoriš.

40:7 Rekao sam: »Evo me, dolazim. U svitku je zapisano što sam učinio.

40:8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti, po tvojim uputama živjeti.«

40:9 Okupljenim ljudima sam objavio dobre vijesti o pravdi koju donosiš. Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.

40:10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti, nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi, nisam za sebe zadržao istinu o tebi.

40:11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti, neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.

40:12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom. Vraćaju mi se moji grijesi, ne mogu kaznu za njih izbjeći. Više ih je no vlasi na mojoj glavi, svu sam hrabrost izgubio.

40:13 Molim te, BOŽE, spasi me! BOŽE, požuri i pomozi mi!

40:14 Ljudi me žele ubiti. Zbuni ih i ponizi! Neka posramljeni bježe, svi koji mi žele zlo.

40:15 Neka oni koji mi se rugaju, budu užasno osramoćeni.

40:16 A oni koji tebe prate, neka se raduju i vesele. Svi, koji žele tvoje spasenje, neka uvijek govore: »Velik je BOG!«

40:17 Gospodaru, siromašan sam i jadan, molim te, misli na mene. Ti mi pomažeš i spašavaš me. Bože moj, nemoj zakasniti!

Poglavlje 41

41:1 Blago onima koji brinu za jadne jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.

41:2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati, sretno će živjeti na svojoj zemlji, neće ih predati neprijateljima.

41:3 A kada padnu bolesni u krevet, BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.

41:4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni. Griješio sam protiv tebe, BOŽE, ali ti mi oprosti i ozdravi me.«

41:5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni: »Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«

41:6 Ako me dođu vidjeti, ne govore što zaista misle. U sebi smišljaju klevete, a zatim okolo šire glasine.

41:7 Mrze me i ogovaraju, žele mi sve najgore.

41:8 Kažu: »Od krivnje se razbolio i više neće ozdraviti.«

41:9 I čovjek s kojim sam bio blizak, s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao, čak se i on protiv mene okrenuo.

41:10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni. Ozdravi me da ustanem, da im vratim istom mjerom.

41:11 Ne daj da likuju nada mnom; tako ću znati da si mi naklonjen.

41:12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin, ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.

41:13 Neka je hvaljen Izraelov BOG! Oduvijek je bio i zauvijek će biti. Amen! Amen!

Poglavlje 42

42:1 Kao što srna žudi za potokom, Bože, moja duša žudi za tobom.

42:2 Žedna mi je duša Boga živoga. Kada ću vidjeti njegovo lice?

42:3 Danju i noću hranim se suzama dok mi neprijatelji govore: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«

42:4 Duša me boli kad se sjetim kako sam u mnoštvu štovatelja hodao, u povorci ih do Božjega Hrama vodio, dok smo radosno hvale pjevali, slaveći blagdan u velikoj skupini.

42:5 Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje

42:6 i Boga svog. Duša mi je žalosna pa se tebe prisjećam, na planini Hermon, na brdu Misar, u zemlji kojom teče rijeka Jordan.

42:7 Dubina ondje dubinu doziva hukom tvojih vodopada. Sve tvoje vode i valovi preko mene su se prevalili.

42:8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav, a noću mu pjevam pjesmu, molitvu upućenu Bogu svog života.

42:9 Pitam Boga, svoju hrid: »Zašto si me zaboravio? Zašto moram žalostan lutati dok me neprijatelj progoni?«

42:10 Do kosti me bodu uvredama, neprestano mi govoreći: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«

42:11 Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog.

Poglavlje 43

43:1 Opravdaj me, Bože! Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog, izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.

43:2 Ti si, Bože, moj zaštitnik. Zašto si me odbacio? Zašto moram žalostan tumarati dok me neprijatelj progoni?

43:3 Pošalji svoju svjetlost i istinu, daj da me vode i dovedu me do tvoje Svete gore, u tvoje prebivalište.

43:4 Tada ću prići Božjem žrtveniku; Bogu, svojoj najvećoj radosti, i lirom ću te, Bože moj, slaviti.

43:5 Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga imaj povjerenja jer i dalje slavim njega, spasenje svoje i Boga svog.

Poglavlje 44

44:1 Bože, svojim smo ušima čuli, naši su nam preci govorili što si učinio u njihovo vrijeme, u onim davnim danima.

44:2 Svojom snagom istjerao si druge narode, a naselio naše pretke; narode si skršio, a njih raširio.

44:3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju, niti im je njihova jakost donijela pobjedu, nego tvoja moć i snaga jer ih je obasjavala tvoja svjetlost, i pratila tvoja naklonost.

44:4 Ti si moj Kralj i moj Bog, ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.

44:5 S tobom neprijatelje potiskujemo, tvojim imenom protivnike gazimo.

44:6 Ne pouzdajem se u svoj lûk, ne spašava me moj mač.

44:7 Ti nas od neprijatelja spašavaš, mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.

44:8 Neprestano se Bogom hvalimo i zauvijek tvoje ime slavimo.

44:9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti, nisi išao u bitku s našim vojskama.

44:10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.

44:11 Predao si nas kao ovce za klanje i raštrkao nas među druge narode.

44:12 Svoj narod si u bescjenje prodao, ništa za njih nisi tražio.

44:13 Izvrgnuo si nas ruglu, susjedi nam se smiju i rugaju.

44:14 Učinio si nas šalom među narodima pa prezirno odmahuju glavama.

44:15 Sramota je moja neprestano preda mnom, lice mi je prekriveno sramom,

44:16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje, zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.

44:17 Sve nas je to snašlo, ali nismo te zaboravili, ni tvoj savez prekršili.

44:18 Nisu nam se srca od tebe okrenula, niti smo s tvoga puta skrenuli,

44:19 a ti si nas u zemlji šakala slomio, i smrtnom tamom nas prekrio.

44:20 Da smo ime svog Boga zaboravili ili se tuđem bogu molili,

44:21 Bog bi to otkrio jer zna naše najdublje tajne.

44:22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.

44:23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru? Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.

44:24 Zašto se skrivaš od nas? Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?

44:25 Duše nam tonu u prašinu, ležimo potrbuške na zemlji.

44:26 Ustani, u pomoć nam dođi! Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.

Poglavlje 45

45:1 Iz srca mi naviru riječi divne, pjevam kralju svoje stihove. Jezik mi je poput pisaljke pisara koji vješto piše.

45:2 Najljepši si među ljudima, divno govoriš svojim usnama. Očito te Bog blagoslovio dovijeka.

45:3 Mač pričvrsti uz bok, junačino, tvoja je slava i veličanstvo.

45:4 Jaši slavno i pobjedonosno da obraniš istinu i pravdu. Tvoja moćna desnica za strahovita je djela sposobna.

45:5 Tvoje oštre strijele se zabadaju u srca kraljevih neprijatelja, narodi pred tobom padaju.

45:6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek, a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.

45:7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost. Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti kao ni jednog od tvojih drugova.

45:8 Sva tvoja odjeća miriše kao smirna, aloja i kasija. U slonovačom ukrašenim palačama uživaš u svirci žičanih glazbala.

45:9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama, a zdesna ti je zaručnica, kraljica, okićena zlatom iz Ofira.

45:10 Zaručnice, pomno me saslušaj i promisli: Narod svoj i dom svoga oca zaboravi

45:11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi. Podloži mu se jer on ti je gospodar.

45:12 Narod iz Tira darovima će te obasipati, zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.

45:13 Kraljica je sva veličanstvena, vjenčanica joj zlatom protkana.

45:14 U prekrasnoj haljini kralju je vode, a prate je njezine djeveruše.

45:15 U povorci, radosne i ushićene, u kraljevu palaču ulaze.

45:16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci, postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.

45:17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje, čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.

Poglavlje 46

46:1 Bog je naše sklonište i snaga, uvijek je spreman pomoći u nevolji.

46:2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja i temelji planina padaju u mora,

46:3 kada huče i pjene se morske vode, a od njihovih udara njišu se gore.

46:4 Ima jedna rijeka s pritocima što donosi radost gradu Božjem, svetom prebivalištu Svevišnjeg.

46:5 Bog je usred grada pa grad neće pasti; dok zora sviće, Bog će mu pomoći.

46:6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva. Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.

46:7 S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava.

46:8 Dođite i BOŽJA djela gledajte, na zemlji je učinio strahote.

46:9 Do krajeva zemlje on prekida ratove, lukove lomi, koplja siječe, štitove spaljuje.

46:10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog. Vladam među narodima, vladam nad zemljom.«

46:11 S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava.

Poglavlje 47

47:1 Plješćite rukama, svi narodi, vičite Bogu glasom radosnim.

47:2 BOG je strašan, on je Svevišnji, nad svom zemljom Kralj veliki.

47:3 Narode nam je podložio, plemena pod naše noge stavio.

47:4 Nasljedstvo nam je izabrao, na ponos Jakovu, kojeg je volio.

47:5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje, BOG ide u pratnji zvučne trube.

47:6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte! Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!

47:7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta, zato mu hvalospjev pjevajte!

47:8 Bog vlada nad narodima, na svetom prijestolju sjedi.

47:9 Okupljaju se vladari naroda s narodom Boga Abrahamova jer Božji su svi moćnici svijeta, uzvišen je visoko nad svima.

Poglavlje 48

48:1 Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.

48:2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova Safona, ona je grad Kralja velikoga.

48:3 Bog se u njenim kulama pokazao kao sigurna obrana.

48:4 Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli,

48:5 zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli.

48:6 Obuzeo ih je drhtaj, kao muke kod porođaja,

48:7 kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša razbija.

48:8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara, grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka.

48:9 Usred tvoga Hrama, Bože, o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.

48:10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime, do krajeva zemlje se šire. Tvoja desnica pravdu izvršava.

48:11 Raduje se brdo Sion, kliču Judini gradovi zbog tvojih pravednih presuda.

48:12 Prođite oko Siona, idite oko njega, njegove kule prebrojite,

48:13 dobro pogledajte njegove bedeme, osmotrite mu tvrđave, da o njima sljedećem naraštaju pričate.

48:14 Takav je naš Bog, zauvijek. Dok ne umremo, on će nas voditi.

Poglavlje 49

49:1 Čujte ovo, svi narodi! Slušajte, svi stanovnici svijeta,

49:2 kako mali tako i veliki, kako bogati tako i siromašni.

49:3 Moja usta govorit će mudro, moje misli bit će razumne.

49:4 Obratit ću pažnju na poslovicu, njeno značenje objasniti uz liru.

49:5 Zašto da se bojim u zle dane kad me pokvareni progonitelji opkole;

49:6 oni što se u bogatstvo pouzdaju i svojim se izobiljem hvale?

49:7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti, nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.

49:8 Jer, otkupnina za život je previsoka, nema iznosa koji bi se platiti mogao

49:9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.

49:10 Jer, svi vide da i mudri umiru, da i nerazumi i budale pogibaju i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.

49:11 Grobovi su im vječni domovi, u njima prebivaju kroz sve naraštaje premda su jednom zemlju posjedovali.

49:12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje, isto kao životinja on umire.

49:13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju i onih koji se slažu s takvima. Selah

49:14 Kao ovce, za svijet mrtvih su određeni, smrt će im pastir biti. Pravedni će vladati nad njima, brzo će propasti njihova tijela. Svijet mrtvih bit će im domovina.

49:15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti, on će me odande uzeti. Selah

49:16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati, kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.

49:17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti, bogatstvo njegovo neće s njim otići.

49:18 Premda se za života smatrao sretnim — i hvalili su ga što mu dobro ide —

49:19 i on će se svojim precima pridružiti, gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.

49:20 Čovjek u bogatstvu ne razumije da isto kao životinja on umire.

Poglavlje 50

50:1 Najuzvišeniji BOG govori. On zemlju poziva od istoka do zapada.

50:2 Bog sja sa Siona, čija je ljepota savršena.

50:3 Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim proždire vatra, oko njega bjesni silna oluja.

50:4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju dok sudi svom narodu:

50:5 Neka se okupe oko mene moji vjerni, koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.

50:6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu jer sâm Bog sudi narodu.

50:7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, Izraele, protiv tebe ću svjedočiti: Ja sam Bog, tvoj Bog.

50:8 Ne korim te zbog tvojih žrtava jer neprestano mi prinosiš paljenice.

50:9 Ne trebam junce iz tvoje štale, ni jarce iz tvojih torova,

50:10 jer moja je svaka šumska životinja i stoka na tisuću planina.

50:11 Znam svaku gorsku pticu, moje je sve što se kreće u polju.

50:12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu, jer moj je svijet i sve što je u njemu.

50:13 Jedem li ja meso bikova ili pijem krv jaraca?

50:14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu, izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.

50:15 Zatim me prizovi u dan nevolje, izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.

50:16 A zlom čovjeku Bog kaže: S kojim pravom moje zakone citiraš i o mom Savezu ustima pričaš,

50:17 ti, koji mrziš da te odgajam i moje riječi odbijaš?

50:18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega i voliš društvo preljubnika.

50:19 Ustima zlo blebećeš, jezikom prijevare klepećeš.

50:20 Sjediš i bližnjega ogovaraš, brata svoga klevećeš.

50:21 To si činio, a ja sam šutio pa si mislio da sam kao ti. Ali sada te korim i optužbu pred tebe iznosim.

50:22 Vi, koji zaboravljate Boga, shvatite što govorim inače ću vas raskomadati, neće biti nikog da vas izbavi.

50:23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti. Onima koji žive ispravno, Božje spasenje ću pokazati.

Poglavlje 51

51:1 Smiluj mi se, Bože, zbog svoje vjerne ljubavi. Zbog svoje velike milosti, izbriši moje prijestupe.

51:2 Svu moju krivnju operi i od grijeha me očisti.

51:3 Jer, znam svoje prekršaje i stalno sam svjestan grijeha.

51:4 Protiv tebe sam sagriješio i učinio što je pred tobom zlo. U pravu si kad donosiš odluku, besprijekoran kad izričeš presudu.

51:5 Već kad sam se rodio, bio sam kriv, još kad me majka začela, bio sam grešnik.

51:6 Ti želiš vjernost u nutrini mog bića, mudrosti me učiš u dubini srca.

51:7 Ukloni moje grijehe da budem čist, operi me da budem bjelji od snijega.

51:8 Daj da osjetim radost i veselje, da se raduju kosti od tebe smrvljene.

51:9 Ne gledaj više moje grijehe i izbriši sve moje prekršaje.

51:10 Bože, čisto srce mi stvori, duh vjeran u meni obnovi.

51:11 Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti, svog Svetog Duha nemoj mi uzeti.

51:12 Vrati mi radost tvojeg spasenja, daj mi duh koji te želi slušati.

51:13 Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati i grešnici će ti se vraćati.

51:14 Oslobodi me krivnje za prolivenu krv, jer ti si Bog koji me može spasiti, pa ću o tvojoj dobroti pjevati.

51:15 Gospodaru, moje usne rastvori, iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.

51:16 Jer, ti se ne raduješ žrtvama: kad bih ti paljenicu prinio, ti je ne bi prihvatio.

51:17 Žrtva Bogu je duh ponizni: srce meko i slomljeno, Bože, ti nećeš prezreti.

51:18 U svojoj naklonosti budi dobar Sionu, ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.

51:19 Tada ćeš se radovati pravim žrtvama. Bit će to čitave žrtve paljenice, na tvom žrtveniku prinosit će junce.

Poglavlje 52

52:1 Zašto se hvališ zlom, silniče, što ga činiš protiv pobožnih!

52:2 Protiv drugih smišljaš planove, jezik ti je oštar kao britva, varalice.

52:3 Više voliš zlo nego dobro, draža ti je laž od istine. Selah

52:4 Voliš riječi klevetničke, jezik ti je pun prijevare.

52:5 Ali Bog će te zauvijek skršiti, zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti, iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah

52:6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se. Smijat će ti se i govoriti:

52:7 »Evo silnika koji nije tražio Boga, nego se uzdao u veliko bogatstvo i na štetu drugih se osilio.«

52:8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina, u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.

52:9 Zbog onog što si učinio, Bože, zauvijek ću ti zahvaljivati. Pred tvojim vjernima, tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.

Poglavlje 53

53:1 Samo budale misle da nema Boga. Pokvareni su i čine grozote. Nikad ne postupaju dobro.

53:2 No BOG s neba gleda ljude, da vidi ima li tko mudar, netko tko Boga traži.

53:3 No svi su zastranili, svi su se pokvarili. Nitko ne čini dobro, baš ni jedan od njih.

53:4 Zar zlikovci ne znaju što čine? Moj narod proždiru kao da kruh jedu i nikada Boga ne zazivaju.

53:5 Evo, silan će ih strah obuzeti, kakav još nisu osjetili. Bog će rasuti kosti bezbožnih. Bit će izvrgnuti sramoti jer su od Boga odbačeni.

53:6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu, došlo spasenje Izraelu! Kad Bog svom narodu vrati blagostanje, klicat će Jakovljev narod, radovat će se Izrael!

Poglavlje 54

54:1 Spasi me, Bože, svojim imenom, opravdaj me svojom silom.

54:2 Bože, čuj molitvu koju molim, poslušaj riječi koje govorim.

54:3 Na mene su se podigli oholi, moj život traže silnici koje za Boga nije briga. Selah

54:4 Ali, evo, Bog mi pomaže, moj Gospodar je s onima koji su mi podrška.

54:5 On će se osvetiti mojim neprijateljima. Bože, budi mi vjeran i uništi ih.

54:6 Prinijet ću ti žrtvu dragovoljnu, zahvaljivat ću, BOŽE, za dobrotu tvome imenu.

54:7 Jer, ti si me izbavio iz svih nevolja i svojim sam očima vidio poraz neprijatelja.

Poglavlje 55

55:1 Poslušaj moju molitvu, Bože, ne skrivaj se od moje molbe.

55:2 Obrati pažnju i odgovori mi, tjeskoban sam u svojoj nevolji.

55:3 Neprijatelji viču na mene, zločinci me ugnjetavaju. Donose mi nevolje, u svom gnjevu me mrze.

55:4 Srce u meni lupa, smrtni užas me spopada,

55:5 strah i drhtaj me obuzeo, jeza me preplavila.

55:6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila, odletio bih da nađem mir!

55:7 Daleko bih odlepršao, u pustinji bih boravio. Selah

55:8 Pobjegao bih u sklonište od bijesnog vjetra i oluje.«

55:9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike jer u gradu vidim svađu i nasilje.

55:10 Danju i noću kruže po zidinama, zlo i opačina je usred grada.

55:11 Propast se u njemu smjestila, nasilje i prijevara stalno su na ulicama.

55:12 Da me uvrijedio neprijatelj, to bih podnio. Da se digao na mene mrzitelj, od njega bih se sakrio.

55:13 Ali to si učinio ti, moj bližnji, moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.

55:14 Nekad smo prisno razgovarali, zajedno u Božjem Hramu hodali.

55:15 Neka neprijatelje zaskoči smrt, neka živi siđu u svijet mrtvih jer zlo je u njihovim domovima i srcima.

55:16 A ja ću Boga pozvati i BOG će me spasiti.

55:17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam, i on će čuti moj glas.

55:18 Zdravog i živog će me izbaviti iz bitke koju vodim s mnogima.

55:19 Bog će čuti i njih poraziti, jer oduvijek on kraljuje, a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.

55:20 Moj drug digao je ruku na one s kojima je bio u savezu.

55:21 Govor mu je gladak kao maslac, a u srcu mu je rat. Riječi su mu blaže od ulja, a zapravo su isukani mačevi.

55:22 Predaj BOGU svoje brige i on će se pobrinuti za tebe; nikad neće dopustiti da pravednik padne.

55:23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti. Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti. Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.

Poglavlje 56

56:1 Smiluj mi se, Bože, jer ljudi me progone. Ratnici me stalno napadaju,

56:2 protivnici neprestano gaze. Mnogi su se na mene namjerili.

56:3 Svevišnji, kad se bojim, u tebe se pouzdajem.

56:4 U Boga, čije obećanje slavim, u njega se pouzdajem. Zato se neću bojati; što mi mogu učiniti ljudi?

56:5 Neprestano moje riječi iskrivljuju, samo zlo protiv mene smišljaju.

56:6 Okupljaju se, skrivaju, paze na moje korake, vrebaju da me usmrte.

56:7 Nakon toliko zla, zar će se izvući? U svom gnjevu, Bože, obori narode!

56:8 Ti znaš koliko puta sam bježao, moje suze si pohranio, u tvojoj knjizi to je zapisano.

56:9 Čim zavapim k tebi, uzmaknut će moji neprijatelji. Znam da je Bog na mojoj strani.

56:10 Slavim Boga za njegovo obećanje, slavim BOGA za njegovu riječ.

56:11 U Boga se pouzdajem. Zato se neću bojati; što mi mogu učiniti ljudi?

56:12 Bože, održat ću svoje zavjete, prinijet ću ti žrtve zahvalnice.

56:13 Spasio si me od smrti, sačuvao me od pada, da pred tobom hodam u svjetlosti života.

Poglavlje 57

57:1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se, jer ti si mojoj duši utočište. Sklonit ću se pod tvojim krilima dok ne prođe oluja uništenja.

57:2 Bogu Svevišnjem vapim, Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.

57:3 S nebesa šalje pomoć i spašava me, sramoti izvrgava one koji me progone. Selah Bog će pokazati svoju ljubav i svoju vjernost prema meni.

57:4 Kao da ležim među lavovima, među gladnim ljudožderima, čiji su zubi kao koplja i strijele, a jezici kao oštri mačevi.

57:5 Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji.

57:6 Mrežu su mi postavili da bi me uhvatili. Jamu su preda mnom iskopali, ali sami su u nju upali. Selah

57:7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože, usredotočeno je srce moje. Tebi ću pjevati i svirati.

57:8 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i liro! Zoru ću probuditi.

57:9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima, pjesme ću ti pjevati među nacijama.

57:10 Tvoja je ljubav velika do neba i tvoja vjernost do oblaka.

57:11 Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji.

Poglavlje 58

58:1 Vladari, donosite li presude pravedno? Sudite li ljudima pošteno?

58:2 Ne, jer u srcu zlo smišljate i po zemlji činite nasilje.

58:3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe, od rođenja griješe i laži govore.

58:4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice, kao kobra koja je gluha

58:5 pa ne čuje krotitelja zmija iako joj vješto svira.

58:6 Bože, razbij im zube u ustima, BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.

58:7 Neka nestanu kao voda koja otječe, neka budu zgaženi kao trava na stazi.

58:8 Neka budu kao puž koji se rastapa, kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.

58:9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri, neka Božjim gnjevom budu progutani.

58:10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni, i oprat će noge u njihovoj krvi.

58:11 Tada će ljudi reći: »Zaista pravednici primaju nagradu. Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.«

Poglavlje 59

59:1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja, zaštiti me od tih nasrtljivaca.

59:2 Izbavi me od zlonamjernih i spasi me od krvoločnih

59:3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju! Silnici su se udružili protiv mene, a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.

59:4 Ništa nisam skrivio, a oni trče i zauzimaju položaje. Probudi se! Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!

59:5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov, ustani i kazni sve pogane. Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah

59:6 Svaku večer se vraćaju, kao psi reže i gradom kruže.

59:7 Gle, na usta im idu bljuvotine, režu riječima kao mačevima, nije ih briga tko ih čuje.

59:8 A ti im se, BOŽE, smiješ, svim poganima se izruguješ.

59:9 Tebe iščekujem, snago moja, jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.

59:10 Moj Bog me voli i dolazi k meni, moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.

59:11 Nemoj ih samo pobiti jer moj narod će to zaboraviti. Nego ih svojom silom rasprši pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.

59:12 Zbog grijeha njihovih usta, zbog riječi njihovih usana, neka se uhvate u zamku svoje oholosti. Zato što govore kletve i laži,

59:13 u srdžbi ih dokrajči. Dokrajči ih, da ih više ne bude! Tako će se znati po cijelom svijetu da Bog vlada u Jakovljevom narodu.

59:14 Svaku večer se vraćaju, kao psi reže i gradom kruže.

59:15 Lutaju uokolo, jelo traže, ako se ne nažderu, opet zavijaju.

59:16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi, o tvojoj vjernoj ljubavi. Jer, ti si mi kao tvrđava, utočište u vrijeme nevolje.

59:17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev. Ti si mi, Bože, kao tvrđava, ti si Bog koji mi ljubav pruža.

Poglavlje 60

60:1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas, bio si ljut, a sada, obnovi nas.

60:2 Potresao si zemlju i rascijepila se. Zatvori joj pukotine jer još se trese.

60:3 Pokazao si svom narodu što su nevolje, napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.

60:4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni, da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah

60:5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni, da se mogu spasiti tvoji voljeni.

60:6 Bog je rekao u svom svetištu: »Uživat ću u pobjedi i zemlju svom narodu podijeliti. Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.

60:7 Gilead je moj, Manaše je moj, Efrajim mi je kao kaciga, Juda moja vladarska palica.

60:8 Moab mi je posuda za pranje, na Edom bacam sandalu, nad Filistejom slavim pobjedu.«

60:9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada? Tko će me dovesti do Edoma?

60:10 Zar nećeš ti, Bože, ti koji si nas odbacio, ti, Bože, koji ne ideš u bitku s našim vojskama?

60:11 Pomozi nam protiv neprijatelja jer ljudska je pomoć ništavna.

60:12 S Bogom ćemo uspjeti, on će naše neprijatelje zgaziti.

Poglavlje 61

61:1 Bože, čuj moj vapaj, moju molitvu poslušaj!

61:2 S kraja zemlje te dozivam, slab sam i očajan. Visoko na stijenu, odvedi me,

61:3 jer ti si moje sklonište i čvrsta kula, braniš me od neprijatelja.

61:4 Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim, pod tvoja krila da se sklonim. Selah

61:5 Bože, čuo si što sam se zavjetovao i dao si mi nasljedstvo koje pripada štovateljima tvog imena.

61:6 Umnoži dane kraljevog života, daj mu puno godina.

61:7 Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom, neka ljubav i vjernost bdiju nad njim.

61:8 Zato ću uvijek slaviti tvoje ime i svaki dan izvršavati svoje zavjete.

Poglavlje 62

62:1 Samo je u Bogu moja duša smirena, jedino u njemu je sigurna.

62:2 Samo on je moja stijena i moje spasenje. On je moja utvrda, gdje me nitko ne potresa.

62:3 Dokle ćete me napadati? Svi me želite oboriti dok sam poput nagnutog zida ili klimave ograde.

62:4 Urotu su skovali protiv mene, da me s uzvišenog mjesta obore. Uživaju u lažima, ustima blagoslivljaju, a u sebi proklinju. Selah

62:5 Samo je u Bogu moja duša smirena, on mi je nada jedina.

62:6 Samo on je moja stijena i moje spasenje. On je moja utvrda gdje me nitko ne potresa.

62:7 On me izbavlja i brani moju čast. Bog mi je čvrsta stijena i utočište.

62:8 Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte, svoje srce pred njim izlijevajte. Bog je naše utočište. Selah

62:9 Ljudska bića samo su dah, u njih se ne može pouzdati. Da ih se sve izvaže, od daha bi lakši bili.

62:10 Ne oslanjajte se na nasilje, ne nadajte se koristi od pljačke. Ako vam se uveća imetak, neka vam se srce za njega ne veže.

62:11 Bog je jednom rekao, a ja sam vrlo jasno čuo: »Od Boga dolazi snaga!«

62:12 Gospodaru, tvoja ljubav je stalna. Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.

Poglavlje 63

63:1 Bože, ti si Bog moj, tebe tražim. Za tobom čeznem, čitavim bićem za tobom žudim, u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.

63:2 U Hramu sam tebe vidio, tvoju snagu i slavu promatrao.

63:3 Da, tvoja je ljubav bolja od života, moje će te usne slaviti.

63:4 Blagoslivljat ću te dok sam živ, dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.

63:5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega, radosno te hvalim svojim usnama.

63:6 Na tebe mislim na svom ležaju, o tebi razmišljam u noćnim satima.

63:7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže, kličem pod tvojim krilima.

63:8 Duša mi se k tebi privija, tvoja me snažna ruka pridržava.

63:9 A oni koji mi žele uzeti život, otići će duboko u podzemlje.

63:10 Maču će biti predani, plijen šakala će postati.

63:11 A kralj će se radovati zbog Božjih djela. Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju, a usta lažljivaca bit će začepljena.

Poglavlje 64

64:1 Bože, poslušaj moju žalbu, sačuvaj me od strašnog neprijatelja.

64:2 Sakrij me od zavjere opakih, od spletki zločinačkih.

64:3 Jezike oštre kao mačeve i odapinju riječi kao otrovne strijele.

64:4 Iz zasjede gađaju nedužnoga, napadaju iznenada, ne boje se nikoga.

64:5 Ustrajavaju u zlim namjerama, dogovaraju se gdje će staviti zamke i govore: »Tko će nas vidjeti?«

64:6 Zlodjela smišljaju i govore: »Savršen zločin smo smislili.« Da, lukave su misli i srce čovječje.

64:7 Ali Bog će ih gađati strijelama, iznenada će ih raniti.

64:8 Zbog svojih riječi oni će nastradati. Svi koji ih vide glavom će odmahivati.

64:9 Ljude će spopasti strah, pričat će što je Bog učinio, iz njegovih djela izvući će pouku.

64:10 Pravednici se raduju u BOGU i u njemu nalaze utočište. Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.

Poglavlje 65

65:1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo, da zavjete tebi izvršavamo.

65:2 Tebi koji čuješ molitve, tebi će doći svako ljudsko biće.

65:3 Kad nas naši grijesi svladaju, ti ih uklanjaš i brišeš.

65:4 Blago onima koje si izabrao i doveo da borave u tvom Hramu! Uživamo u dobrima tvog Doma, tvog svetoga Hrama.

65:5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš, čudesnim nas djelima spašavaš. Bože, ti si naše spasenje, ti si nada svim ljudima do krajeva zemlje i s dalekih mora.

65:6 Svojom silom planine postavljaš jer toliko si moćan.

65:7 Ti stišavaš huku mora, bijes njihovih valova i bunu naroda.

65:8 Čak i oni što žive nakraj svijeta boje se tvojih znamenja. Od istoka do zapada, ljudi ti kliču od radosti.

65:9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom i činiš je plodnom. Rijekama daješ vode, ljudima daješ usjeve.

65:10 Zemljine oranice natapaš, brazde poravnavaš; omekšavaš je pljuskom, urod joj blagoslivljaš.

65:11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima, tvoja kola prepuna su plodova.

65:12 Divlji pašnjaci puni su obilja, veseljem se kite brda.

65:13 Livade su se stadima prekrile, a doline žitom odjenule. Svi kliču i pjevaju od radosti.

Poglavlje 66

66:1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!

66:2 U slavu njegovog imena pjevajte, veličanstveno ga hvalite!

66:3 Recite Bogu: »Kako su tvoja djela zastrašujuća! Zbog tvoje velike moći, u strahu ti se klanjaju neprijatelji.

66:4 Svi na zemlji tebe štuju, psalme ti pjevaju, hvalospjeve tvome imenu.« Selah

66:5 Dođite i vidite Božja djela: čuda je učinio među ljudima.

66:6 More je pretvorio u suho tlo, pješice su prošli kroz riječno korito. Zbog toga se sada radujemo.

66:7 Svojom silom on vlada zauvijek, njegove oči narode promatraju, neka se buntovnici ne podižu. Selah

66:8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi, neka se čuju hvalospjevi!

66:9 Naše je duše sačuvao žive i nije dao da nam se noga oklizne.

66:10 Ti si nas, Bože, provjerio, pročistio nas kao u vatri srebro.

66:11 U mrežu si nas zapleo, teret nam na leđa natovario.

66:12 Pustio si da nam jašu po glavi, prošli smo i kroz vatru i kroz vodu, ali si nas doveo na sigurno.

66:13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram, izvršit ću što sam ti zavjetovao,

66:14 što sam usnama izgovorio i ustima u nevolji obećao.

66:15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja, podići će se dim od ovnova loja, prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah

66:16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete: ispričat ću vam što je učinio za mene.

66:17 Glasno sam mu zavapio, njega sam veličao.

66:18 Da sam u srcu čuvao grijeh, Gospodar me ne bi me čuo.

66:19 Ali Bog me zaista čuo i saslušao moju molitvu.

66:20 Neka je slavljen Bog jer moju molitvu nije odbio niti mi je svoju ljubav uskratio.

Poglavlje 67

67:1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas! Svojim licem nas obasjaj Selah

67:2 da sva zemlja upozna tvoje putove, svi narodi tvoje spasenje.

67:3 Neka te slave narodi, Bože, neka te slave svi narodi.

67:4 Neka se nacije raduju i kliču jer pravedno sudiš ljudima i upravljaš narodima svijeta. Selah

67:5 Neka te slave narodi, Bože, neka te slave svi narodi.

67:6 Zemlja nam je dala svoje plodove. Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.

67:7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi i neka ga posvuda štuju svi ljudi.

Poglavlje 68

68:1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje! Bježe pred tobom oni koji te mrze.

68:2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim. Kao što se vosak topi pred vatrom, zlikovci propadaju pred Bogom.

68:3 A pravednici se raduju, pred Bogom se vesele i radosno kliču.

68:4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve. Veličajte onoga koji jaše na oblacima, JAH mu je ime, kličite radosno pred njime.

68:5 On je otac siročadi, branitelj udovica. On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama.

68:6 Bog usamljenima dom nalazi, zatvorenike oslobađa i usrećuje, a buntovne ostavlja da žive na pustoj i spaljenoj zemlji.

68:7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao, kad si kroz pustinju koračao, Selah

68:8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo, pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.

68:9 Obilje kiše si izlio, svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio, zemlju koju si nam dao u baštinu.

68:10 Tvoj narod se ondje naselio, u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.

68:11 Gospodar je zapovijed izdao, a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:

68:12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe, a domaćice dijele ratni plijen;

68:13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima; kipove golubica sa srebrnim krilima i zlatnim perima.«

68:14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji, kao što sipa snijeg na Salmonu.

68:15 Kako je moćna gora Bašan, gora brdovita s puno vrhova.

68:16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita, na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište, na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?

68:17 Sa stotinama tisuća kola, sa tisućama tisuća, Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.

68:18 Bože, u visinu si otišao, zarobljenike si u povorci odveo, od ljudi si darove primio, čak i od onih koji su se bunili protiv BOŽJEG prebivališta.

68:19 Neka je blagoslovljen Gospodar, koji nosi naše terete iz dana u dan, on je Bog koji nas spašava. Selah

68:20 Naš Bog je Bog koji spašava, Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.

68:21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja, dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.

68:22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana, dovest ću ih natrag s dubokih mora

68:23 da noge umočiš u krv njihovu, a tvoji psi da je poližu.«

68:24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke, ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.

68:25 Naprijed su pjevači, straga svirači, a među njima djevojke udaraju tamburine.

68:26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu, blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!

68:27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi, za njim ide mnoštvo glavara Jude pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.

68:28 Pokaži svoju silu, Bože, kao što si je pokazao prije.

68:29 U Hram tvoj u Jeruzalemu, kraljevi ti donose darove.

68:30 Kazni ljude u Egiptu. Oni su kao stoka u močvarama, kao bikovi među telcima. Zgazi one što žude za srebrom. Rasprši narode koji vole rat.

68:31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima, Etiopija će ispružiti ruke k Bogu.

68:32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska, hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah

68:33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima. Slušajte kako silnim glasom grmi.

68:34 Objavite Božju silu! Njegovo veličanstvo je nad Izraelom, njegova sila je u oblacima.

68:35 Strašan je Bog u svom svetištu. Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu. Neka je slavljen Bog!

Poglavlje 69

69:1 Bože, spasi me, voda mi do grla doseže!

69:2 Tonem u mulj duboki, noge mi se nemaju gdje osloniti. U vodu tonem beskrajnu, valovi me preplavljuju.

69:3 Od dozivanja sam iznemogao, grlo mi je promuklo. Vid mi je oslabio dok sam na Boga čekao.

69:4 Oni što me nizašto mrze brojniji su nego vlasi na mojoj glavi. Mnogo je onih koji me žele uništiti, lažno me optužuju neprijatelji, traže da vratim što nisam ukrao.

69:5 Bože, znane su ti moje greške, moja krivnja nije ti skrivena.

69:6 Ne dopusti da se zbog mene osramote oni koji se u tebe pouzdaju. Gospodaru, BOŽE, Svevladaru, ne dopusti da se zbog mene posrame oni koji te traže, Bože Izraela!

69:7 Jer, zbog tebe trpim uvrede, od srama mi se crveni lice.

69:8 Svojim rođacima sam kao stranac, svojoj braći kao tuđinac.

69:9 Revnost za tvoj Hram me obuze, na mene padaju uvrede tebi upućene.

69:10 Kad plačem i postim, vrijeđaju me.

69:11 Kad obučem tkaninu za žalovanje, rugaju mi se.

69:12 Ljudi na javnim mjestima protiv mene govore, a pijanci o meni pjevaju rugalice.

69:13 Ali ja se tebi molim, BOŽE. Kad je tebi, Bože, po volji, u svojoj velikoj ljubavi odgovori mi tako što ćeš me spasiti.

69:14 Iščupaj me iz blata, ne daj da potonem! Spasi me od mrzitelja, i od dubokih voda!

69:15 Ne daj da me odnese poplava, niti da me odvuče dubina, ili grobna jama da me proguta.

69:16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi. Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.

69:17 Ne skrivaj se od svoga sluge, brzo mi odgovori jer sam u nevolji.

69:18 Dođi k meni i izbavi me, od neprijatelja oslobodi me.

69:19 Ti znaš kako su me izvrijeđali, kakvu sramotu su mi nanijeli i tko su moji neprijatelji.

69:20 Uvrede su mi srce slomile, u očaj me bacile. Želio sam da se netko sažali, ali nije bilo nikoga. Čekao sam da me netko utješi, ali nitko nije došao.

69:21 U jelo su mi stavili žuč, za piće su mi dali ocat.

69:22 Neka im njihova gozba zamka postane i klopka za njihove saveznike.

69:23 Neka im se pomrače oči da ne vide i neka im se stalno tresu noge.

69:24 Daj oduška svojoj srdžbi, tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.

69:25 Neka im opuste boravišta — neka nitko ne stanuje u njima.

69:26 Jer, progone one koje si već srušio, nanose bol onima koje si već ranio.

69:27 Krivnju im dodaj na krivnju, ne daj da se pred tobom opravdaju.

69:28 Neka budu izbrisani iz knjige živih, da ne budu upisani s pravednima.

69:29 A ja patim i bolujem. Bože, zaštiti me svojim spasenjem.

69:30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime i veličati ga zahvalama.

69:31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola ili bika s rogovima i papcima.

69:32 Vidjet će to siromašni i radovati se. Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!

69:33 BOG čuje potrebite i ne zaboravlja zatočene.

69:34 Neka ga hvale nebo i zemlja, mora i sve što se u njima kreće!

69:35 Jer, Bog će spasiti Sion i obnoviti Judine gradove. Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.

69:36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti, koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.

Poglavlje 70

70:1 Bože, molim te, izbavi me! BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!

70:2 Osramoti i posrami sve koji traže moj život. Potjeraj i ponizi sve koji mi žele zlo.

70:3 Neka osramoćeni uzmaknu, svi koji mi se zlurado rugaju.

70:4 A oni koji te traže, neka se zbog tebe raduju i vesele. Oni koji vole tvoje spasenje, neka neprestano govore: »Velik je Bog!«

70:5 A ja sam jadan i bijedan. Bože, brzo dođi k meni! Ti si moj pomoćnik i spasitelj. BOŽE, nemoj kasniti.

Poglavlje 71

71:1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim, ne daj da se ikada posramim.

71:2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti, pažljivo me poslušaj i spasi.

71:3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti, gdje uvijek mogu doći. Zapovijedi moje spasenje jer ti si moja stijena i utvrda.

71:4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi, iz šaka opakih i okrutnih ljudi.

71:5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada, u tebe sam se pouzdao od mladosti.

71:6 Od rođenja se na tebe oslanjam, od majčinog trbuha o tebi ovisim. Bez prestanka tebe slavim.

71:7 Primjer sam postao mnogima jer ti si mi bio jaka zaštita.

71:8 Usta su mi puna hvalospjeva, stalno o tvojoj slavi govore.

71:9 Ne odbaci me u doba starosti, ne ostavljaj me potrošene snage.

71:10 Jer, neprijatelji govore protiv mene, okupljaju se i kuju urotu, na moj život vrebaju.

71:11 Govore: »Bog ga je ostavio! Idemo ga uhvatiti, nema ga tko spasiti.«

71:12 Bože, od mene se ne udaljavaj, Bože moj, u pomoć mi pohitaj.

71:13 Posrami i porazi moje tužitelje, neka budu prezreni i poniženi oni koji mi žele nauditi.

71:14 A ja ću uvijek na tebe čekati, još više ću te slaviti.

71:15 Pričat ću koliko si pravde izvršio, koliko si me mnogo puta spasio, previše da bih izbrojao.

71:16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA, slavit ću samo tvoju dobrotu.

71:17 Bože, od mladosti me moje učiš i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.

71:18 Ne ostavljaj me, Bože, sada kad sam star i sijed, da mogu objaviti tvoju moć i silu generacijama koje dolaze.

71:19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže. Čudesna si djela učinio. Tko je kao ti, Bože?

71:20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama, opet ćeš me oživjeti, iz dubina zemlje podići.

71:21 Učinit ćeš me još većim i ponovo me utješiti.

71:22 Harfu ću tebi svirati, za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj. Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati, Sveti Bože Izraelov.

71:23 Moje usne će klicati radosno, slaveći te što si me spasio.

71:24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati jer su osramoćeni i posramljeni oni koji su mi htjeli nauditi.

Poglavlje 72

72:1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,

72:2 da tvom narodu sudi pravično, da siromašnima dijeli pravdu.

72:3 Zbog pravednosti će planine i brda donijeti rod i blagostanje narodu.

72:4 Neka kralj brani siromašne u narodu, neka pomogne djeci potrebitih, neka skrši one koji ih tlače.

72:5 Neka dugo živi kralj, dokle god je sunca i mjeseca, u svakom naraštaju.

72:6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu, kao pljuskovi što natapaju zemlju.

72:7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati, dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.

72:8 Kralj će vladati od mora do mora i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.

72:9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati, neprijatelji njegovi prašinu će jesti.

72:10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak, a kraljevi Šebe i Sebe darove.

72:11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi, služit će mu svi narodi.

72:12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu, siromašnima kojima pomoći nema.

72:13 Na slabe i potrebite se sažalijeva i živote im spašava.

72:14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja jer su mu njihovi životi dragocjeni.

72:15 Živio kralj! Dajte mu zlato iz Šebe. Neprestano molite za njega. Blagoslivljajte ga svakog dana.

72:16 Zemlja će dati obilje žita, prekrivat će čak vrhove gora, kao Libanon bit će plodna. Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.

72:17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka, sjećat će ga se dok god je sunca. Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni i oni će njega blagoslivljati.

72:18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG koji jedini čini djela čudesna.

72:19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka. Neka mu slava svu zemlju ispunja. Amen! Amen!

72:20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.

Poglavlje 73

73:1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu, prema onima čistoga srca.

73:2 A ja sam se skoro poskliznuo i samo što nisam posrnuo.

73:3 Jer, zavidio sam bahatima i gledao blagostanje opakih.

73:4 Nikakvu patnju ne trpe, tijelo im je zdravo i snažno.

73:5 Nemaju briga kao drugi, ljudske ih nevolje mimoilaze.

73:6 Oholost je njihova ogrlica, nasilje odjeća koja ih pokriva.

73:7 Oči su im podbuhle od sala, srca su im puna ludosti.

73:8 Izruguju se i pakosni su, nadmeno prijete i ugnjetavaju.

73:9 Ustima govore protiv neba, a jezikom protiv zemlje.

73:10 Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu.

73:11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?«

73:12 Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.

73:13 A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti.

73:14 Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu.

73:15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod.

73:16 Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško.

73:17 A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj.

73:18 Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš.

73:19 U trenu propadaju, nestaju u užasu.

73:20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.

73:21 Kad mi je srce bilo tužno, a misli ogorčene,

73:22 pred tobom sam bio neznalica, bezuman poput nesvjesne zvijeri.

73:23 Ali ipak sam stalno s tobom, ti me držiš za desnu ruku.

73:24 Vodiš me svojim savjetima, a na kraju ćeš me uvesti u slavu.

73:25 Koga na nebu imam osim tebe? Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.

73:26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti, ali Bog je izvor moje snage: Bog je zauvijek moj.

73:27 Propast će oni koji su daleko od tebe, ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.

73:28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini, pronaći utočište u Gospodaru BOGU i pričati o svim tvojim djelima.

Poglavlje 74

74:1 Zašto si nas skroz napustio, Bože? Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?

74:2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio, plemena koje si otkupio da bude tvoje, i ove gore Sion, na kojoj si boravio.

74:3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama, vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.

74:4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama i ondje postavili znakove svoje pobjede.

74:5 Vojnici su navalili na vrata, kao što drvosječe ruše stabla.

74:6 Skršili su sjekirama i batovima sve izrezbarene ploče.

74:7 Tvoje svetište spalili su do zemlje, oskvrnuli prebivalište tvog Imena.

74:8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.« Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.

74:9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka, nitko od nas ne zna dokle će ovako.

74:10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože? Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?

74:11 Zašto nam ne pružiš ruku? Podigni je i dokrajči neprijatelje!

74:12 Bože, ti si moj kralj od davnina, ti spasenje donosiš na zemlju.

74:13 Ti si svojom silom razdvojio more, razbio glave morskoj nemani.

74:14 Ti si Levijatanu smrskao glave, dao ga za hranu životinjama.

74:15 Ti si vrela i potoke otvorio, ti si učinio da rijeke presuše.

74:16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja, ti si postavio mjesec i sunce.

74:17 Ti si odredio sve granice zemlje, stvorio si ljeto i zimu.

74:18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao, kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.

74:19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima, nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.

74:20 Sjeti se svog saveza s nama jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.

74:21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni, neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.

74:22 Ustani, Bože, i obrani se! Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.

74:23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja ni stalnu galamu svojih protivnika.

Poglavlje 75

75:1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala. Tebi smo zahvalni jer si nam blizu. Objavit ćemo svima tvoja čudesna djela.

75:2 Bog kaže da je izabrao čas za svoj pravedni sud.

75:3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici, on umiruje njene stupove. Selah

75:4 Bahatima kaže da se ne hvale, a zlima da ne podižu glave:

75:5 »Ne dižite se oholo k nebu, ne govorite uzdignuta čela.«

75:6 Uzvišenost ne dolazi ni s istoka ni sa zapada.

75:7 Samo je Bog taj koji sudi; jedne ponižava, druge podiže.

75:8 BOG u ruci drži čašu, punu vina svoga gnjeva. Kad je izlije, svi opaki ispit će je do zadnje kapi.

75:9 A ja ću uvijek Boga slaviti; Bogu Jakovljevom ću pjevati.

75:10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima, i dati je pravednima.«

Poglavlje 76

76:1 Boga se slavi u Judi, ime mu se štuje u Izraelu.

76:2 U Jeruzalemu mu je šator, on boravi na brdu Sion.

76:3 Tamo je slomio strijele, štitove, mačeve i bojno oružje. Selah

76:4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu, s gore gdje je svladao neprijatelje.

76:5 Hrabri leže orobljeni, u posljednji san utonuli; ratnici ni ruku ne mogu podići.

76:6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože, i jahač i konj leže obamrli.

76:7 Tebe se jedinog treba bojati. Tko smije pred tebe kada si ljut?

76:8 Kad s neba izrekneš presudu, zemlja se uplaši i umiri —

76:9 jer, Bog je ustao da donese odluku, i spasi sve potlačene na zemlji. Selah

76:10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu kada njime kažnjavaš neprijatelja.

76:11 Zavjetujte se BOGU i zavjete izvršite! Neka svi narodi donose darove Bogu koga se treba bojati.

76:12 Bog čini da vladari budu ponizni, da ga se boje zemaljski kraljevi.

Poglavlje 77

77:1 Boga zazivam u pomoć, vapim mu da me čuje.

77:2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara, noću neumorno pružam ruke. Moja se duša ne da utješiti.

77:3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem; kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah

77:4 Ne daš da mi se sklope oči. Uzrujan sam, ne mogu govoriti.

77:5 Razmišljam o davnim danima i pradavnim vremenima.

77:6 Noću se sjećam kako sam pjevao. Sa svojim srcem razgovaram, u sebi tražim odgovor:

77:7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati i neće se više nikada smilovati?

77:8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav, je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?

77:9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah

77:10 Najveću mi patnju zadaje to što snaga Svevišnjega više nije s nama.

77:11 Sjećat ću se BOŽJIH djela i svih tvojih davnih čuda.

77:12 Mislit ću na sva tvoja djela i razmišljati o onom što si učinio.

77:13 Svet je tvoj put, Bože. Koji je bog velik kao naš?

77:14 Ti si Bog koji čini čuda, svoju silu pokazuješ narodima.

77:15 Svojom si rukom otkupio svoj narod, potomke Jakova i Josipa. Selah

77:16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se, dubine su zadrhtale od straha.

77:17 Mračni oblaci izlili su vodu, nebom se prolomio grom, a tvoje su se munje razletjele.

77:18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru, bljeskanje obasjava svijet, a zemlja drhti i trese se.

77:19 Tvoj put vodio je kroz more, tvoja staza kroz silne vode, ali nitko ti nije vidio stope.

77:20 Vodio si svoj narod kao stado, pomoću Mojsija i Arona.

Poglavlje 78

78:1 Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta!

78:2 Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti.

78:3 Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli,

78:4 unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi.

78:5 On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci,

78:6 da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci,

78:7 tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi,

78:8 da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni.

78:9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa.

78:10 Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu.

78:11 Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao.

78:12 Čudesna djela on je učinio pred očima njihovih predaka u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.

78:13 More je razdvojio i preko ih preveo, učinio je da vode stoje kao zidine.

78:14 Danju ih je vodio oblakom, a noću svjetlošću vatre.

78:15 U pustinji je raskolio stijene i napojio ih obiljem vode.

78:16 Iz hridine je izveo potoke i učinio da vode poteku kao rijeke.

78:17 A oni su i dalje griješili protiv njega, bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.

78:18 Zatim su Boga iskušavali, tražeći hranu po svojoj volji.

78:19 Protiv Boga su govorili i pitali: »Može li nam Bog dati hranu u pustinji?

78:20 Da, on je udario stijenu i potekli su nabujali potoci. A može li nam dati i kruha? Može li narodu nabaviti mesa?«

78:21 Kad ih je BOG čuo, razjario se. Vatra je planula protiv Jakova, gnjev se dignuo protiv Izraela

78:22 jer nisu vjerovali svojem Bogu niti se uzdali u njegovo spasenje.

78:23 Zapovjedio je oblacima na nebu i otvorio sva nebeska vrata,

78:24 prosuo im je manu kao kišu, narodu je dao nebesko žito.

78:25 Čovjek je jeo kruh anđela, Bog im je dao da se nasite.

78:26 S nebesa je istočni vjetar pustio i svojom snagom južni vjetar podigao.

78:27 Meso je padalo kao kiša, ptica je bilo kao morskog pijeska.

78:28 Učinio je da padnu usred tabora, svud uokolo njihovih šatora.

78:29 Jeli su dok se nisu zasitili, dao im je ono za čim su žudjeli.

78:30 A dok ih još nije prošla želja, dok im je hrana još bila u ustima,

78:31 Božji gnjev digao se na njih. Pobio je najjače među njima i pokosio izraelske mladiće.

78:32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili, nisu vjerovali njegovim čudima.

78:33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu, okončao im godine iznenadnim užasom.

78:34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga, i opet mu se svesrdno vraćali —

78:35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena, Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.

78:36 A oni su ga varali i laži mu govorili.

78:37 Nisu mu bili odani srcem, niti vjerni njegovom savezu.

78:38 Ali on je bio samilostan, opraštao bi im grijeh i nije ih istrijebio. Mnogo je puta susprezao gnjev i nije budio svoju ljutnju.

78:39 Sjetio bi se da su samo smrtnici, vjetar koji prođe i više se ne vrati.

78:40 Koliko su se bunili protiv njega i žalostili ga u pustinji!

78:41 Stalno su iznova iskušavali Boga i zadavali bol svecu Izraelovom.

78:42 Nisu se sjećali njegove moći — onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,

78:43 ni znakova koje je učinio u Egiptu, njegovih čuda u kraju oko Soana.

78:44 U krv je pretvorio rijeke i potoke i nitko nije iz njih mogao piti.

78:45 Rojeve muha poslao je da ih grizu i žabe da im zagorčaju život.

78:46 Usjeve im je predao nametnicima, plod njihove muke skakavcima.

78:47 Lozu im je zatukao tučom, njihove divlje smokve mrazom.

78:48 Njihova goveda izložio je tuči, a stoku munjama.

78:49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev, srdžbu, bijes i nevolju. Anđela zatirača poslao je na njih,

78:50 dao je oduška svome gnjevu. Život im nije poštedio smrti, nego ih je predao pomoru.

78:51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu, najstarije sinove u Hamovim šatorima.

78:52 Ali svoj narod izveo je kao ovce i kroz pustinju ih poveo kao stado.

78:53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili, a more je prekrilo njihove neprijatelje.

78:54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju, na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.

78:55 Pred njima je istjerao narode. Užetom je izmjerio i razdijelio nasljedstvo plemenima Izraelovim i dao da se nastane u svojim šatorima.

78:56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga i stalno se bunili protiv njega. Nisu se držali njegovih propisa.

78:57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci, nepouzdani kao iskrivljen lûk.

78:58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima i nevjerom ga činili ljubomornim.

78:59 Kada ih je Bog čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrael.

78:60 Napustio je svetište u Šilu, šator u kojem se nastanio među ljudima.

78:61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza, predao im je znak svoje slave.

78:62 Svoj narod je predao maču, razjaren na svoj posjed.

78:63 Vatra je proždrla njihove mladiće, a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.

78:64 Svećenici su im pali od mača, a udovice nisu stigle ni zaplakati.

78:65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna, kao ratnik koji se trijezni od vina.

78:66 Potisnuo je svoje neprijatelje, predao ih vječnoj sramoti.

78:67 Potom je odbacio Josipov šator i nije izabrao Efrajimovo pleme,

78:68 nego je izabrao pleme Judino, goru Sion, koju je zavolio.

78:69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko, kao zemlju, da traje dovijeka.

78:70 Izabrao je Davida, svog slugu; našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.

78:71 Doveo ga je od ovaca dojilica da na ispašu vodi Jakova, njegov narod, Izraela, njegov posjed.

78:72 I napasao ih je čistog srca, vodio ih je vještim rukama.

Poglavlje 79

79:1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed i okaljali tvoj sveti Hram, a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.

79:2 Leševe tvojih slugu dali su pticama za hranu, a meso tvojih vjernih zvijerima.

79:3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu, a nikoga nije bilo da ih sahrani.

79:4 Ruglo smo postali svojim susjedima, smiju nam se i rugaju svi oko nas.

79:5 Dokle još, BOŽE? Zar ćeš se dovijeka ljutiti? Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?

79:6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju, na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.

79:7 Jer, oni su proždrli Jakova i opustošili njegovo boravište.

79:8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka. Iskaži nam milost i požuri, jer smo posve bespomoćni.

79:9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju, radi slave svoga imena. Izbavi nas i oprosti nam grijehe radi časti svoga imena.

79:10 Zašto da narodi govore: »Gdje im je Bog?« Daj da vidimo i mi i drugi narodi da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.

79:11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe. Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.

79:12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.

79:13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod, ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati. O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.

Poglavlje 80

80:1 Izraelov pastiru, poslušaj nas! Ti, što Josipov narod vodiš kao stado, što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića. Neka se vidi tvoj sjaj

80:2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom. Pokaži svoju snagu, dođi i spasi nas!

80:3 Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas.

80:4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti na molitve svojeg naroda?

80:5 Hraniš ga kruhom plača i pojiš peharima suza.

80:6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru i da nam se neprijatelji rugaju.

80:7 Bože Svevladaru, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas.

80:8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu, istjerao si druge narode i posadio je.

80:9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto, a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.

80:10 Njena sjena planine je prekrila, lišće je nadvisilo moćne cedrove.

80:11 Do Sredozemnog mora pružala je grane, mladice je širila sve do Eufrata.

80:12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale, da s nje beru svi koji prolaze?

80:13 Vepar iz šume je pustoši, proždiru je poljske zvijeri.

80:14 Vrati nam se, Bože Svevladaru! Pogledaj nas s neba i vidi! Brini se o ovoj lozi,

80:15 o trsu koji si svojom rukom zasadio, o sinu kojeg si za sebe odgojio.

80:16 Oni koji su je spalili i posjekli, neka izginu od tvoje prijetnje!

80:17 Neka tvoja ruka bude na čovjeku koji ti je zdesna, na onome koga si za sebe odgojio.

80:18 Tada se nećemo od tebe okretati. Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!

80:19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem, i spasi nas!

Poglavlje 81

81:1 Kličite Bogu, našoj snazi! Radosno vičite Bogu Jakovljevom!

81:2 Psalam zapjevajte, u tamburin udarite, u milozvučnu harfu i liru zasvirajte.

81:3 U ovnov rog trubite za mladog mjeseca, i za punog mjeseca, na dan našeg blagdana.

81:4 To je uredba za Izrael, zakon Boga Jakovljevog.

81:5 Bog je to Josipu dao kao propis kada ga je izveo iz Egipta. Na jeziku, koji nisam nikad čuo, Bog mi je rekao:

81:6 »Skinuo sam teret s tvojih ramena, ruke su ti slobodne od teških košara.

81:7 Zavapio si mi u nevolji, a ja sam te izbavio. Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti, provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah

81:8 »Moj narode, opominjem te! Kad bi me barem poslušao, Izraele!

81:9 Nemoj štovati tuđe bogove i nemoj im se nikad klanjati.

81:10 Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta. Otvori usta i ja ću te hraniti.«

81:11 »Ali moj me narod nije poslušao, Izrael mi se nije htio pokoriti.

81:12 Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu, pustio da rade što god požele.

81:13 E, kad bi me moj narod poslušao, kad bi Izrael radio što ja želim!

81:14 Brzo bih im pokorio neprijatelje i digao ruku na njihove protivnike.

81:15 Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze, bili bi zauvijek kažnjeni.

81:16 A Izrael bih hranio najboljom pšenicom i sitio ga čistim medom.«

Poglavlje 82

82:1 Bog ustaje na vijeću bogova, usred bogova sud održava:

82:2 »Dokle ćete suditi nepravedno i biti pristrani prema opakima? Selah

82:3 Branite slabe i siročad; štitite prava siromašnih i potlačenih.

82:4 Izbavljajte jadne i nemoćne, oslobodite ih iz ruku zlih!

82:5 Ništa ne razumiju i ništa ne znaju. Samo tumaraju u mraku dok se temelji zemlje tresu.

82:6 Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi; svi ste sinovi Svevišnjega.’

82:7 Ali umrijet ćete, kao i svi, i pasti kao svaki vladar.«

82:8 Ustani, Bože, i sudi zemlji, jer tebi pripadaju svi narodi.

Poglavlje 83

83:1 Bože, nemoj šutjeti! Ne budi nijem, Bože, i nemoj mirovati!

83:2 Tvoji neprijatelji su se pokrenuli, digli su glavu oni koji te mrze.

83:3 Lukavo spletkare protiv tvog naroda, urotili su se protiv tvojih štićenika.

83:4 Govore: »Hajde da ih zatremo kao narod, da se Izraelovo ime više ne spominje.«

83:5 Jer, složno kuju urote, sklapaju savez protiv tebe

83:6 šatori Edoma i Išmaela, Moab i Hagrićani,

83:7 Gebal, Amon i Amalek, Filisteja i građani Tira.

83:8 Čak im se i Asirija pridružila, pomaže Lotovim potomcima. Selah

83:9 Postupi s njima kao i s Midjancima, kao sa Siserom i Jabinom kod potoka Kišona,

83:10 koji su kod En Dora poginuli i u zemlji istrunuli.

83:11 Kazni im poglavare kao Oreba i Zeeba, kao njihove vladare Zebaha i Salmuna,

83:12 koji su htjeli Božje pašnjake zaposjesti i preoteti.

83:13 Učini da budu kao pljeva u vihoru, kao slama na vjetru.

83:14 Kao što oganj proždire šumu i plamen pali planine,

83:15 tako ih potjeraj svojim vihorom i prestravi olujnim vjetrom.

83:16 Lica im prekrij sramotom da tebe potraže, BOŽE.

83:17 Neka se dovijeka stide i plaše, neka u sramoti propadnu!

83:18 Neka znaju da je tvoje ime JA JESAM, da si jedini Svevišnji nad cijelom zemljom.

Poglavlje 84

84:1 Kako je divno tvoje prebivalište, Svevladaru BOŽE!

84:2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom, a srce i tijelo kliču Bogu živome.

84:3 I vrapci si dom nalaze, i lastavice gnijezda grade da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika. O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!

84:4 Blago onima što u tvom domu borave i bez prestanka te hvale! Selah

84:5 Blago onima čija je snaga u tebi, čije srce čezne putovati u tvoj Hram.

84:6 Dok prolaze dolinom Baka, ona se ispunjava izvorima, natapa je jesenja kiša.

84:7 Oni putuju od grada do grada, do Siona gdje susreću Boga koji je nad svim bogovima.

84:8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu; saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah

84:9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika! Naklono pogledaj lice svog izabranika.

84:10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu nego tisuću bilo gdje drugdje. Radije stojim na pragu Doma svog Boga nego da boravim u domovima zlih.

84:11 BOG je sunce i štit, BOG daje milost i slavu. Nijedno dobro ne uskraćuje onima koji ispravno žive.

84:12 BOŽE Svevladaru, blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.

Poglavlje 85

85:1 Milostiv si bio svojoj zemlji, BOŽE. Jakovljevom narodu vratio si blagostanje.

85:2 Uklonio si krivnju svog naroda, pokrio sve njegove grijehe. Selah

85:3 Sklonio si svu svoju srdžbu i odustao od svoje ljutnje.

85:4 Obnovi nas, Bože, naš Spasitelju, i okončaj svoj gnjev prema nama.

85:5 Zar ćeš se zauvijek na nas ljutiti? Hoće li se tvoj gnjev protezati kroz sve naraštaje?

85:6 Nećeš li nas ponovo oživjeti, da se tvoj narod raduje u tebi?

85:7 Pokaži nam svoju ljubav, BOŽE, i daj nam svoje spasenje.

85:8 Želim čuti što BOG govori jer obećava mir svom narodu i svim vjernima — samo da se ne vrate svojim ludostima.

85:9 Da, njegovo spasenje je blizu svima koji ga se boje. Ponovo će se Božja slava nastaniti u našoj zemlji.

85:10 Sastat će se ljubav i istina, poljubiti pravednost i mir.

85:11 Istina će niknuti iz zemlje, a pravednost gledati s neba.

85:12 BOG će dati ono što je dobro i naša zemlja dat će svoj rod.

85:13 Pravednost će ići pred njim i pripremiti mu put za dolazak.

Poglavlje 86

86:1 Čuj me, BOŽE, javi mi se, jer sam jadan i nemoćan.

86:2 Dušu mi čuvaj jer sam ti odan. Ti si moj Bog, spasi slugu svog, koji se u tebe pouzdaje.

86:3 Smiluj mi se, Gospodine, jer ti cijeli dan vapim.

86:4 Obraduj svoga slugu, jer za tobom žudim.

86:5 Bože, ti si dobar i spreman opraštati, pun ljubavi prema onima koji te zovu.

86:6 BOŽE, čuj moju molitvu. Saslušaj moj vapaj za milost.

86:7 Vapim ti u dan svoje nevolje jer znam da ćeš mi odgovoriti.

86:8 Nema boga kao što si ti, Gospodaru, i nitko ne čini što činiš ti.

86:9 Doći će svi narodi koje si stvorio i pokloniti se pred tobom, Bože. I svi će tada slaviti tvoje ime.

86:10 Velika i čudesna djela činiš — samo ti si Bog.

86:11 Nauči me svom putu, BOŽE, da hodam u tvojoj istini. Daj mi odlučno srce da poštujem tvoje ime.

86:12 Svim srcem ću ti zahvaljivati, uvijek ću tvoje ime slaviti.

86:13 Velika je tvoja ljubav prema meni. Iz dubina smrti život si mi izbavio.

86:14 Oholi se dižu na mene, nasilnici traže moj život, a za tebe ih uopće nije briga.

86:15 A ti si, Bože, darežljiv i milosrdan, strpljiv u ljutnji, pun ljubavi i vjernosti.

86:16 Okreni se k meni i smiluj mi se; daj svoju snagu svome slugi i spasi sina svoje sluškinje.

86:17 Pokaži mi znak svoje dobrote! Neka ga vide oni koji me mrze. I neka se postide, moj BOŽE, jer si mi pomogao i utješio me.

Poglavlje 87

87:1 Na svetim gorama osnovao je grad

87:2 jer sionska vrata BOG voli najviše, više od svih mjesta u Izraelu.

87:3 Grade našega BOGA, tolike divote o tebi govore. Selah

87:4 Bog kaže: »U Egiptu i Babilonu žive ljudi koji me poznaju. A neki su od njih rođeni u Filisteji, Tiru i Etiopiji.«

87:5 A za Sion Bog kaže: »Znam svakoga tko je ondje rođen.« Sâm Svevišnji Sion će učvrstiti.

87:6 BOG će upisati u knjigu narodâ: »Ovo su građani Siona.« Selah

87:7 I oni će plesati i pjevati: »Iz Siona dolaze svi blagoslovi.«

Poglavlje 88

88:1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću pred tobom zapomažem.

88:2 Prihvati moje molitve, poslušaj moje vapaje.

88:3 Duša mi je sita nesreće, život mi se primiče Podzemlju.

88:4 Već me računaju među one koji u grobnu jamu odlaze. Nema mi pomoći.

88:5 Ostavljen sam među truplima, kao što leže u grobu ubijeni, od tebe zaboravljeni, od tvoje brige odvojeni.

88:6 U najdublju si me jamu položio, u mračne dubine spustio.

88:7 Tvoja ljutnja teško me pritišće, udara me poput valova.

88:8 Udaljio si od mene prijatelje, učinio si me omraženim. Zatvoren sam, bez izlaza.

88:9 Oči su mi oslabjele od patnje. Iz dana u dan tebi vapim, BOŽE, prema tebi pružam ruke.

88:10 Činiš li čuda za umrle? Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah

88:11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi, pamte li tvoju vjernost u Podzemlju?

88:12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?

88:13 BOŽE, a ja ti ipak vapim, svakog ti se jutra molim.

88:14 Zašto me odbacuješ, BOŽE, i od mene skrivaš svoje lice?

88:15 Od mladosti sam jadan i slab, iznemogao od tvoga gnjeva.

88:16 Tvoja me ljutnja preplavljuje, satiru me tvoje strahote,

88:17 vrtlože se oko mene kao vode i odasvud me udaraju.

88:18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene. Sada mi je tama jedini prijatelj.

Poglavlje 89

89:1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno, tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.

89:2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek, da si na nebu učvrstio vjernost.

89:3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom, zakleo sam se svome slugi Davidu:

89:4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah

89:5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE, tvoju vjernost na skupu svetih.

89:6 Tko je na nebu ravan BOGU, tko je kao BOG među nebeskim bićima?

89:7 Strašan je Bog na vijeću svetih, veći i strašniji od svih oko njega.

89:8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti? Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.

89:9 Ti uzburkanim morem vladaš; kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.

89:10 Ti si morsku neman skršio kao slabića i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.

89:11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja. Utemeljio si svijet i sve na njemu.

89:12 Ti si sjever i jug stvorio, Tabor i Hermon kliču tvome imenu.

89:13 Ruka ti je snažna i moćna, desnica visoko uzdignuta.

89:14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja, pred tobom idu ljubav i istina.

89:15 Blago narodu koji tebi kliče: oni hodaju u svjetlosti tvog lica,

89:16 vječno se raduju u tvom imenu i hvale tvoju pravednost.

89:17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu. Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.

89:18 Naš zaštitnik pripada BOGU, naš kralj Izraelovu Svecu.

89:19 Bože, vjernima si u viđenju rekao: »Pomoć sam pružio ratniku, izabranoga izdigao iz naroda:

89:20 našao sam Davida, svog slugu, svetim sam ga uljem pomazao.

89:21 Moja će ga desnica držati, moja će ga ruka jačati.

89:22 Neprijatelju neće davati danak, niti će ga opaki tlačiti.

89:23 Skršit ću pred njim protivnike i oboriti one koji ga mrze.

89:24 S njim će biti moja vjernost i ljubav i u mom će imenu pobijediti.

89:25 Stavit ću njegovu ruku na more i njegovu desnicu na rijeke.

89:26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog, Stijena koja me spašava.’

89:27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom, najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.

89:28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav i svoj pouzdani savez s njim.

89:29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek, prijestolje će mu trajati koliko i nebo.

89:30 No ako mu sinovi napuste moj zakon i ne budu živjeli po mojim pravilima,

89:31 ako moje uredbe prekrše i ne budu držali moju zapovijed,

89:32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa, batinama zbog njihova grijeha.

89:33 No neću mu uskratiti svoju ljubav niti ikada prekinuti svoju vjernost.

89:34 Neću prekršiti svoj savez niti promijeniti svoje obećanje.

89:35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek, Davidu neću nikada lagati:

89:36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.

89:37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec, taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah

89:38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja, razjario si se na njega i prezreo ga.

89:39 Raskinuo si savez sa svojim slugom, ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.

89:40 Ti si mu probio sve zidine i utvrde pretvorio u ruševine.

89:41 Tko god prođe putem, pljačka ga. Postao je ruglo svojim susjedima.

89:42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja, učinio si da svi nad njim slave.

89:43 Otupio si mu oštricu mača i nisi ga podržao u borbi.

89:44 Okončao si njegov sjaj i prijestolje mu bacio na zemlju.

89:45 Skratio si mu dane mladosti i sramotom ga prekrio. Selah

89:46 Dokle još, BOŽE? Zar ćeš se dovijeka skrivati? Dokle će tvoja ljutnja gorjeti kao vatra?

89:47 Sjeti se kako je kratak moj život, kako si ništavnim učinio ljudski vijek.

89:48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti? Može li itko pobjeći od groba?

89:49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru, na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?

89:50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu, kako u srcu nosim uvrede svih naroda.

89:51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji. Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.

89:52 Blagoslovljen BOG dovijeka! Amen! Amen!

Poglavlje 90

90:1 Gospodaru, ti si naše prebivalište kroz sve naraštaje.

90:2 Prije nego što si načinio planine i stvorio zemlju i svijet, bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek.

90:3 Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći: »Vratite se u prah, smrtnici!«

90:4 Jer, tisuću godina tebi prođe kao dan jučerašnji, kao nekoliko noćnih sati.

90:5 Ti nas odnosiš kao poplava jer smo prolazni kao san, kao mlada jutarnja trava,

90:6 koja ujutro nikne i raste, a uvečer uvene i osuši se.

90:7 Tvoj gnjev nas uništava, a tvoja srdžba užasava.

90:8 Pred sebe si stavio naša zlodjela, naše skrivene grijehe si obasjao.

90:9 Naš život završava zbog tvoje srdžbe, naše godine kao uzdah prolaze.

90:10 Životni vijek nam je sedamdeset godina, ako smo jaki, tada osamdeset. A većina njih su muka i jad, prolaze brzo i mi nestajemo.

90:11 Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva? Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva.

90:12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo, da mudrost steknemo.

90:13 BOŽE, nemoj više tako! Sažali se nad svojim slugama.

90:14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju, da se svaki dan radujemo i uživamo.

90:15 Daj da se radujemo onoliko dana koliko si nam nanosio nevolje, onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.

90:16 Pokaži svojim slugama svoje djelo i njihovoj djeci svoje veličanstvo.

90:17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama. Daj nam uspjeh u onom što činimo! Da, neka u svemu uspijevamo!

Poglavlje 91

91:1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega, što boraviš u sjeni Svemoćnoga,

91:2 reci BOGU: »Sigurnosti moja! Obrano moja! Bože moj, u koga se uzdam!«

91:3 On će te izbaviti iz zamke skrivene i od bolesti smrtonosne.

91:4 Svojim perjem će te pokriti pod njegova krila ćeš se skloniti, njegova vjernost će te štititi.

91:5 Nećeš se bojati strahote noću, ni strijele koja leti danju,

91:6 ni bolesti koja se šulja u tami, ni pomora koji hara u podne:

91:7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe, deset tisuća s tvoje desne strane, ali tebi se neće približiti.

91:8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti da zle kazna snalazi.

91:9 Budući da je BOG tvoje sklonište, Svevišnji tvoje utočište,

91:10 nikakvo zlo neće te snaći, ni pošast se tvom domu primaći.

91:11 On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju na svim tvojim putovima.

91:12 Oni će te na rukama nositi da ti noga u kamen ne udari.

91:13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama, lavove snažne i zmije otrovnice.

91:14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole, zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.

91:15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti. S njima ću biti u nevolji, spasit ću ih i čast im iskazati.

91:16 Nagradit ću ih dugim životom, pokazati im svoje spasenje.«

Poglavlje 92

92:1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati i pjevati tvome imenu, Svevišnji.

92:2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav i noću tvoju vjernost,

92:3 uz zvukove žičanih glazbala, uz melodije harfe.

92:4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio, kličem zbog onoga što si učinio.

92:5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE! Kako su duboke tvoje misli!

92:6 Glupan ovo ne može znati, bezumnik ne može razumjeti:

92:7 premda zli niču kao trava, iako zločinci napreduju, zauvijek će biti uništeni.

92:8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.

92:9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti, svi zlikovci bit će raspršeni.

92:10 Učinio si me jakim poput bika, pomazao me svježim uljem.

92:11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja, čuo jauke zlih napadača.

92:12 Pravednici će procvasti kao palme i napredovati kao libanonski cedrovi.

92:13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu, napreduju u njegovom dvorištu.

92:14 Čak i u starosti rod donose, kao zeleno i zdravo drvo.

92:15 Oni su dokaz da je BOG pravedan. On je moja Stijena, kod njega ne postoji nepravda.

Poglavlje 93

93:1 BOG je Kralj, veličanstvom se odjenuo i silom opasao. Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.

93:2 BOŽE, ti kraljuješ od iskona, ti postojiš prije početka.

93:3 Podigla su se mora, BOŽE, podigla su svoj glas, podigla su huku valova.

93:4 Silniji od huke mnogih voda, silniji od morskih valova, silan je BOG na nebesima.

93:5 BOŽE, pouzdani su tvoji propisi, svetost tvoj dom vječno krasi.

Poglavlje 94

94:1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima! Pokaži se, Bože osvetniče!

94:2 Djeluj, Suče cijele zemlje, daj oholome što zaslužuje!

94:3 BOŽE, dokle, dokle će zli likovati?

94:4 Dokle će zlikovci drsko govoriti i svojim se zlodjelima hvalisati?

94:5 BOŽE, oni satiru tvoj narod, tlače one koji tebi pripadaju.

94:6 Ubijaju strance i udovice, usmrćuju sirote.

94:7 Govore: »BOG ne vidi, Bog Jakovljev neće primijetiti.«

94:8 Hoćete li shvatiti, glupani? Budale, kad ćete se urazumiti?

94:9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho? Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?

94:10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja? Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?

94:11 BOG zna što ljudi misle, zna da su im misli isprazne.

94:12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE, kojeg iz svog zakona poučavaš.

94:13 Ti mu daješ odmor od zlih dana, dok se za zlikovce kopa jama.

94:14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod, neće napustiti svoj posjed.

94:15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti i svi pravedni tomu će se prikloniti.

94:16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca? Tko će za mene stati protiv zločinaca?

94:17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao, brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.

94:18 Kad mislim da ću pasti, BOŽE, tvoja me ljubav drži.

94:19 Kad mi se brige nakupe, tvoje utjehe me razvesele.

94:20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima koje žele ozakoniti zla djela.

94:21 Udružuju se da pravednima uzmu život i da nedužne osude na smrt.

94:22 Ali BOG mi je sigurna utvrda, moj Bog mi je stijena i sklonište.

94:23 On će im vratiti za njihova zlodjela, uništit će ih zbog njihovih grijeha. Naš BOG, on će ih istrijebiti.

Poglavlje 95

95:1 Dođite, da slavimo BOGA, da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!

95:2 Izađimo pred njega s hvalama, radosno mu pjevajmo pjesme.

95:3 Jer, BOG je velik Bog i velik Kralj nad svim bogovima.

95:4 On posjeduje najdublje spilje i njegovi su vrhunci planina.

95:5 More je njegovo, on ga je stvorio, i njegove su ruke načinile kopno.

95:6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo, da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.

95:7 Jer, on je naš Bog, a mi smo narod koji mu pripada, stado koje čuva. Poslušajte danas njegov glas:

95:8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe, kao onoga dana u pustinji kod Mase,

95:9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali iako su moja djela vidjeli.

95:10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja. Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje, i ne slijede moje putove.’

95:11 Zato sam bio ljut i zakleo se: ‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«

Poglavlje 96

96:1 Pjevajte BOGU novu pjesmu! Pjevaj BOGU, cijela zemljo!

96:2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime! Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!

96:3 O njegovoj slavi govorite svim narodima, o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!

96:4 BOG je velik i dostojan slavljenja, strašniji je od svih bogova.

96:5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi, a BOG je taj koji nebesa stvori.

96:6 Pred njim su divota i veličanstvo, snaga i ljepota u njegovom su Hramu.

96:7 Svi ljudi svih naroda, priznajte BOŽJU slavu i silu.

96:8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje. S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!

96:9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti. Neka sva zemlja pred njim drhti!

96:10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!« Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati. Narodima će pravedno suditi.

96:11 Neka se raduju nebesa, neka se veseli zemlja. Neka huči more i sve u njemu.

96:12 Neka slave polja i sve na njima. Tada će drveće po šumama klicati

96:13 pred BOGOM koji dolazi. On dolazi vladati zemljom. U pravednosti vladat će svijetom i narodima u svojoj vjernosti.

Poglavlje 97

97:1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja, neka se raduju zemlje daleke!

97:2 Oko njega su oblaci i gusta tama, pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.

97:3 Pred njim vatra ide i uništava mu neprijatelje.

97:4 Munje njegove svijet obasjavaju, zemlja to gleda i drhti.

97:5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope, pred Gospodarom cijele zemlje.

97:6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju i svi narodi gledaju mu slavu.

97:7 Osramoćeni će biti svi koji štuju kipove, koji se idolima ponose. Bogu se poklonite, svi bogovi!

97:8 Sion to čuje i raduje se, vesele se gradovi Jude zbog tvojih presuda, BOŽE.

97:9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji, od svih bogova daleko si uzvišeniji.

97:10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo. On čuva živote svojih vjernika, iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.

97:11 Svjetlost obasjava pravedne i radost u srcu čestite.

97:12 Pravednici, u BOGU se radujte, i njegovu svetost slavite!

Poglavlje 98

98:1 Pjevajte BOGU novu pjesmu jer čudesna je djela učinio! Njegova silna i sveta desnica pobjedu mu je donijela.

98:2 BOG je svoje spasenje obznanio, svoju je pravednost narodima otkrio.

98:3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti prema Izraelovom narodu. Svi su krajevi zemlje vidjeli kako nas je Bog spasio.

98:4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite! Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.

98:5 Slavite BOGA lirama! Da, lirama mu svirajte.

98:6 Pušite u trube i rogove. Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!

98:7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje, svijet i svi koji u njemu žive!

98:8 Rijeke, rukama plješćite, planine, složno kličite,

98:9 pred BOGOM koji dolazi zemljom vladati. Svijetom će vladati pravedno i narodima suditi pošteno.

Poglavlje 99

99:1 BOG kraljuje — neka drhte narodi! Na prijestolju sjedi među krilatim bićima — neka se trese zemlja!

99:2 Velik je BOG na Sionu, uzvišen nad svim narodima.

99:3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime. Jer, ti si svet!

99:4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu, uspostavio si je u Jakovljevom narodu i činiš što je pravedno i ispravno.

99:5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se kod podnožja njegovog prijestolja, jer on je svet!

99:6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici, Samuel je bio zastupnik i molitelj. Molili su BOGA i on im je odgovarao.

99:7 Govorio im je iz stupa od oblaka, a oni su držali njegove zapovijedi i zakone koje su od njega primili.

99:8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve, pokazao si se kao Bog koji prašta, ali i kažnjava ljude za zla djela.

99:9 Našeg BOGA slavite, na njegovoj svetoj gori ga štujte! Jer, svet je naš BOG!

Poglavlje 100

100:1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!

100:2 Štujte BOGA s radošću, dođite pred njega kličući mu!

100:3 Znajte da BOG jest Bog. On nas je stvorio i mi smo njegovi, njegov smo narod, stado za koje skrbi.

100:4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata i s hvalospjevima u hramska dvorišta. Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.

100:5 Jer, BOG je dobar! Njegova ljubav zauvijek traje. Vjeran je kroz sve naraštaje.

Poglavlje 101

101:1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi, tebi ću, BOŽE, pjevati.

101:2 Trudit ću se živjeti besprijekorno. Kad ćeš doći k meni? Čestito ću živjeti u svojoj palači.

101:3 Ono što je loše, neću ni pogledati. Mrzim ono što čine otpadnici, ne želim u tome sudjelovati.

101:4 Odbacit ću pokvarenost, nikakvo zlo ne želim činiti.

101:5 Zaustavit ću svakoga tko tajno kleveće bližnjega. Oholost i bahatost neću dopuštati.

101:6 Potražit ću vjerne u zemlji, takvi će sa mnom živjeti. Tko živi besprijekorno, takav će mi služiti.

101:7 Tko se bavi prijevarom, u mom domu neće stanovati. Tko govori laži, pred mojim očima neće stajati.

101:8 Iz dana u dan ću zatirati sve koji čine zlo u zemlji. Tako ću sve zlikovce iz BOŽJEG grada ukloniti.

Poglavlje 102

102:1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE, neka moj vapaj dođe do tebe.

102:2 Nemoj mi okrenuti leđa u dan moje nevolje. Saslušaj me i brzo se odazovi na dan kad te pozovem.

102:3 Jer, život mi nestaje kao dim, tijelo mi gori kao žeravica.

102:4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo, pa zaboravljam na jelo.

102:5 Zbog glasnog jadikovanja, postao sam kost i koža.

102:6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji, kao sova što živi u ruševinama.

102:7 Ležim budan jer ne mogu spavati. Sličan sam samotnoj ptici na krovu.

102:8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju. Izrugivači moje ime koriste za psovku.

102:9 Umjesto kruha, jedem pepeo dok mi suze u čašu kapaju.

102:10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe jer si me dignuo pa odbacio.

102:11 Život mi prolazi kao večernja sjena i sušim se kao trava koja vene.

102:12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka, ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.

102:13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti, došlo je vrijeme milosti, došao je pravi čas.

102:14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje, a žaloste ih njegove ruševine.

102:15 BOŽJEG imena bojat će se narodi i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.

102:16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion i pokazati se u svojoj slavi.

102:17 Saslušat će molitvu bespomoćnih, neće njihovu molbu prezreti.

102:18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:

102:19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama, s nebesa je osmotrio zemlju,

102:20 da čuje zapomaganje zatočenih i oslobodi na smrt osuđene,

102:21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu, da ga hvale u Jeruzalemu

102:22 kad se narodi i kraljevstva okupe da zajedno BOGU služe.«

102:23 Usred života snagu mi je skršio, dane moga života je skratio.

102:24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad! A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.

102:25 Davno si temelje zemlje postavio i nebo svojim rukama načinio.

102:26 Ti ostaješ, a oni će nestati, kao odjeća će se potrošiti. Kao odijelo ćeš ih promijeniti i tako će proći.

102:27 Ali ti si uvijek isti i tvoj život ne završava.

102:28 Mi smo tvoji sluge i naša djeca živjet će spokojno, pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«

Poglavlje 103

103:1 Slavi BOGA, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo.

103:2 Slavi BOGA, dušo moja, i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.

103:3 On ti grijehe oprašta, od bolesti te ozdravlja.

103:4 On ti od propasti čuva život, iskazuje ti ljubav i milost.

103:5 On ti život ispunjava dobrima, mladost ti kao orlu obnavlja.

103:6 BOG čini što je pravedno i potlačenima donosi pravdu.

103:7 Svoje planove objavio je Mojsiju, svoja djela izraelskom narodu.

103:8 BOG je suosjećajan i milostiv, ne ljuti se lako i pun je ljubavi.

103:9 On neće stalno optuživati, niti se zauvijek ljutiti.

103:10 Ne postupa s nama po našim grijesima niti nam uzvraća po našoj krivnji.

103:11 Koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko on voli one koji ga poštuju.

103:12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas naše grijehe udaljava.

103:13 Kao što se otac sažali na djecu, tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.

103:14 On zna kako smo stvoreni, sjeća se da smo prah.

103:15 Čovjekov život je kao trava: procvate kao poljski cvijet,

103:16 a onda puhne vjetar i on nestane, ni njegovo mjesto ne pamti ga više.

103:17 Ali BOŽJA ljubav je vječna prema onima koji ga poštuju. Dobar je prema njihovim potomcima,

103:18 prema onima koji se drže njegovog saveza i koji čuvaju njegove zapovijedi.

103:19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima i on kraljuje nad svima.

103:20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli, koji činite što vam kaže i pokoravate se njegovoj riječi.

103:21 Slavite BOGA, sve vojske njegove, sluge koji njegovu volju izvršavate.

103:22 Slavite BOGA, sva djela njegova, na svim mjestima gdje on vlada. Slavi BOGA, dušo moja!

Poglavlje 104

104:1 Slavi BOGA, dušo moja! Kako si velik, o BOŽE moj! Odjenuo si slavu i veličanstvo.

104:2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo. Nebesa razastireš kao šator.

104:3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje. Od oblaka praviš svoja kola. Putuješ na krilima vjetra.

104:4 Vjetrove koristiš kao glasnike i vatrene munje kao sluge.

104:5 Zemlju si na temelje postavio i nikada se neće poljuljati.

104:6 Pokrio si je dubokim morima, vode su se podigle iznad planina.

104:7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle, kad si zagrmio, brzo su se povukle.

104:8 S planina su u doline otekle, do mjesta koje si im odredio.

104:9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju, da ponovo zemlju ne prekriju.

104:10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance pa između planina teku,

104:11 napajaju svaku divlju životinju. Divlji magarci gase žeđ,

104:12 a ptice se pokraj gnijezde, pjevaju među granama.

104:13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš, zemlja je puna plodova tvoga rada.

104:14 Ti daješ travu za stoku, i biljke na korist ljudima, da stvaraju hranu iz zemlje:

104:15 vino, koje razveseljuje srce, ulje, od kojeg se sjaji lice, i kruh, koji osnažuje tijelo.

104:16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla, libanonski cedrovi koje on posadi.

104:17 Na njima vrapci grade gnijezda, a rode svoj dom na jelama.

104:18 Visoke planine utočište su divokozama, a stijene planinskim zečevima.

104:19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja, sunce zna kada je vrijeme zalaska.

104:20 Ti spuštaš tamu i pada noć kad izlaze sve šumske životinje.

104:21 Lavovi riču za plijenom, kao da hranu od Boga traže.

104:22 Kad sunce izađe, oni se povlače i liježu u svoje jazbine.

104:23 Tada čovjek ide na posao i radi do večeri.

104:24 BOŽE, toliko toga si stvorio! Sve si mudro učinio. Puna je zemlja tvojih stvorenja.

104:25 Gle more, tako je veliko i široko, vrvi od stvorenja bezbrojnih, bića malih i velikih.

104:26 Po njemu plove lađe, u njemu se igra Levijatan, morska neman koju si stvorio.

104:27 Svi oni čekaju na tebe, da im daš hranu u pravo vrijeme.

104:28 Kad im daješ, oni sabiru, kad otvoriš ruku, site se dobrima.

104:29 Kad se od njih okreneš, oni se uplaše. Kad im oduzmeš dah, oni ugibaju i u prah se vraćaju.

104:30 A kad pošalješ svoj dah, oni nastaju, i tako obnavljaš zemlju.

104:31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje! Neka se BOG u svojim djelima raduje!

104:32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti, kad planine dotakne, one se zadime.

104:33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati, dok me bude, BOGA ću slaviti.

104:34 Neka mu se svide moje misli jer zbog BOGA sam radostan.

104:35 Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka više ne bude zlih ljudi. Slavi BOGA, dušo moja! Slavi BOGA!

Poglavlje 105

105:1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime, razglašavajte njegova djela narodima.

105:2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte, o svim njegovim čudesnim djelima govorite.

105:3 Hvalite se njegovim svetim imenom! Radujte se vi, koji BOGA štujete.

105:4 Tražite BOGA i njegovu snagu, uvijek tražite njegovu prisutnost.

105:5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio, njegovih čuda i presuda koje je izrekao.

105:6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge, Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!

105:7 On je naš BOG. Njegovi su zakoni po svoj zemlji.

105:8 On zauvijek pamti svoj savez, obećanje koje je dao tisućama naraštaja,

105:9 savez koji je sklopio s Abrahamom, zakletvu koju je dao Izaku.

105:10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon, kao vječni savez Izraelu:

105:11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan, ona će biti tvoje nasljedstvo.«

105:12 Kad ih je bilo vrlo malo, dok su ondje bili došljaci

105:13 i lutali od naroda do naroda, od jednog kraljevstva do drugoga,

105:14 nikome nije dao da ih ugnjetava. Zbog njih je upozoravao kraljeve:

105:15 »Ne dirajte moje izabranike, ne ozljeđujte moje proroke!«

105:16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji, prekinuo je opskrbu kruhom.

105:17 Poslao je pred njima čovjeka po imenu Josip, prodanog u roblje.

105:18 Noge su mu okovali lancima, stavili mu željezni obruč oko vrata

105:19 dok se nije ispunilo što je prorekao, dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.

105:20 Tada je kralj naredio da ga puste, vladar naroda ga je oslobodio.

105:21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom i za upravitelja nad svim svojim imanjem.

105:22 Obučavao je kraljeve službenike i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.

105:23 Zatim je Izrael došao u Egipat, Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji.

105:24 BOG je njegov narod učinio plodnim i jačim od njegovih neprijatelja.

105:25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod, da loše postupaju s njegovim slugama.

105:26 Poslao je svog slugu Mojsija i Arona, svog izabranika.

105:27 Oni su pokazali Božje znakove i njegova čuda u Hamovoj zemlji.

105:28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju, no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.

105:29 Vodu im je pretvorio u krv pa su uginule sve ribe.

105:30 Zemlja im se ispunila žabama, čak su ušle u kraljevske odaje.

105:31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha i komaraca na cijelu njihovu zemlju.

105:32 Umjesto kiše, poslao je tuču, munje su sijevale po čitavoj zemlji.

105:33 Potukao im je lozu i smokvina stabla, slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.

105:34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci, najezda bezbrojnih štetočina.

105:35 Izjeli su sve biljke i proždrli sve usjeve.

105:36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji, sve njihove prvijence.

105:37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom, svi su bili zdravi i snažni.

105:38 Egipat se obradovao njihovom odlasku jer ih je spopao strah zbog njih.

105:39 Bog je nad njima postavio oblak i vatru da im noću svijetli.

105:40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice, obiljem nebeskog kruha ih je hranio.

105:41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula, poput rijeke pustinjom je potekla.

105:42 Jer, sjetio se svetog obećanja koje je dao Abrahamu, svom slugi.

105:43 Svoj narod je izveo s radošću, izabranike svoje uz pjesmu.

105:44 Dao im je zemlje drugih naroda, tuđi su trud zaposjeli

105:45 da bi se držali njegovih uredbi i njegove zapovijedi izvršavali. Slavite BOGA!

Poglavlje 106

106:1 Slavite BOGA! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, njegova ljubav traje zauvijek.

106:2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela, tko mu može dovoljno zahvaliti?

106:3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi, koji uvijek čine što je ispravno.

106:4 Sjeti me se, BOŽE, kad pokazuješ naklonost svom narodu, u pomoć mi pritekni i spasi me.

106:5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika, da se radujem s tvojim narodom, da se ponosim tvojim nasljednicima.

106:6 Griješili smo kao naši preci, činili smo zlo i postupali opako.

106:7 Kad su nam preci bili u Egiptu, nisu razumjeli tvoja čudesa. Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi pa su se kraj Crvenog mora pobunili.

106:8 Ali on ih je spasio zbog svog imena, da pokaže svoju veliku silu.

106:9 Zaprijetio je Crvenom moru i ono je presušilo, kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.

106:10 Spasio ih je od mrzitelja, izbavio ih od neprijatelja.

106:11 Vode su prekrile njihove neprijatelje, nitko od njih nije ostao živ.

106:12 Tada su njegovim riječima povjerovali i hvalospjev mu otpjevali.

106:13 Ali brzo su zaboravili njegova djela, nisu čekali na njegovo vodstvo.

106:14 Žudjeli su za hranom u pustinji, iskušavali su Boga u pustoši.

106:15 Što su tražili, to im je dao, ali im je i opaku bolest poslao.

106:16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.

106:17 Zemlja se otvorila i progutala Datana, prekrila pristaše Abirama.

106:18 Vatra je planula na njihove sljedbenike, plamen je spalio te zlikovce.

106:19 Kod Horeba su tele napravili pa su metalni kip štovali.

106:20 Tako su zamijenili Božju slavu kipom vola koji jede travu.

106:21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio, koji je velika djela u Egiptu činio:

106:22 čudesna djela u Hamovoj zemlji i strašna djela kraj Crvenog mora.

106:23 Zato je rekao da će ih istrijebiti, ali je Mojsije, njegov izabranik, stao između da mu gnjev odvrati, da ne budu uništeni.

106:24 Zatim su prezreli dobru zemlju, nisu vjerovali njegovom obećanju.

106:25 Gunđali su u svojim šatorima, nisu slušali BOŽJI glas.

106:26 Zato im se svečano zakleo da će popadati mrtvi po pustinji,

106:27 da će im raštrkati potomke među narode, gdje će pomrijeti u stranim zemljama.

106:28 Dali su se bogu Baalu u Peoru i jeli žrtve u čast mrtvima.

106:29 Svojim djelima razljutili su BOGA pa je pomor izbio među njima.

106:30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce, pa je pomor prestao.

106:31 To mu se uračunalo u pravednost, zauvijek, za sve naraštaje.

106:32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:

106:33 toliko su ga ogorčili, da je izgovorio nesmotrene riječi.

106:34 Nisu uništili kanaanske narode, kao što im je BOG zapovjedio,

106:35 nego su se pomiješali s njima i činili zlo baš kao oni.

106:36 Služili su njihovim idolima, koji su im postali kao zamka.

106:37 Svoje sinove i kćeri žrtvovali su demonima.

106:38 Nevinu krv su prolijevali, krv svojih sinova i kćeri. Kanaanskim idolima su ih žrtvovali, i zemlja se onečistila zbog krvi.

106:39 Tako su se svojim postupcima zaprljali, svojim djelima Bogu su postali nevjerni.

106:40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio, njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.

106:41 Predao ih je u ruke drugih naroda pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.

106:42 Neprijatelji su ih potlačili i svojoj vlasti podvrgli.

106:43 Mnogo puta Bog ih je spašavao, a oni su i dalje bili buntovni i sve su dublje u grijeh tonuli.

106:44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao kad im je vapaj začuo.

106:45 Radi njih sjetio se svog saveza i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.

106:46 Učinio je da im se smiluju svi koji su ih porobili.

106:47 Spasi nas, BOŽE naš, i saberi nas iz drugih naroda, da tvome svetom imenu zahvaljujemo i da te pobjedonosno slavimo.

106:48 Neka je slavljen Izraelov BOG, oduvijek i zauvijek. Neka sav narod kaže: »Amen!« Slavite BOGA!

Poglavlje 107

107:1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar, vječna je ljubav njegova.

107:2 Oni koje je BOG otkupio, od neprijatelja oslobodio, neka mu uvijek iznova zahvaljuju.

107:3 Okupio ih je iz mnogih zemalja, s istoka i zapada, sjevera i juga.

107:4 Lutali su bespućem pustinje, ne nalazeći put do grada u kojem bi se nastanili.

107:5 Bili su gladni i žedni, potpuno klonuli.

107:6 Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje.

107:7 Poveo ih je pravim putem, ravno u grad gdje će živjeti.

107:8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini.

107:9 Jer, on žednima gasi žeđ, a gladne hrani dobrim jelima.

107:10 Neki su bili u tami zarobljeni, zatvorenici željezom okovani.

107:11 Radili su protiv Božjih riječi i prezirali upute Svevišnjeg.

107:12 Lomili su se pod teretom teškog života, posrtali i padali, no pomoći nije bilo.

107:13 Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje.

107:14 Izveo ih je iz tamnice, raskidao njihove okove.

107:15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini.

107:16 Jer, on probija metalna vrata i lomi njihove šipke od željeza.

107:17 Neki su se glupo odlučili za grijeh pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.

107:18 Sva hrana im se zgadila, bili su na rubu smrti.

107:19 Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje.

107:20 Na njegovu riječ su ozdravili, od smrti su bili spašeni.

107:21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini.

107:22 Prinosite žrtve zahvalnice i o njegovim djelima pjevajte pjesme radosnice.

107:23 Neki su brodovima zaplovili morima da bi poslovali preko velikih voda.

107:24 Vidjeli su što može BOG, na moru su gledali njegova čudesa.

107:25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao i divlje morske valove podigao.

107:26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu. U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.

107:27 Teturali su i posrtali kao pijani, mornarska vještina nije im pomogla.

107:28 Tada su BOGA pozvali upomoć, a on ih je izvukao iz nevolje.

107:29 Oluju je utišao, morske valove smirio.

107:30 Radovali su se mirnom moru, a on ih je odveo u željenu luku.

107:31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi, na čudesnim djelima koja za vas čini.

107:32 Neka ga slavi sav okupljeni narod, neka ga hvali vijeće starješina.

107:33 Rijeke je pretvorio u pustinju, a izvore vode u suho tlo.

107:34 Plodna zemlja postala je slana zbog zloće njenih stanovnika.

107:35 No od pustinje nastala je zemlja s jezerima, a iz suhe zemlje potekli su izvori vode.

107:36 Ondje je naselio gladne, tu su podigli svoj grad.

107:37 Obradili su polja i vinograde, zemlja im je rodila u obilju.

107:38 Imali su mnogo djece, a stoka im se namnožila.

107:39 No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge, bili su poniženi i broj im se smanjio.

107:40 Ali onaj koji može poniziti vladare i natjerati ih da bespućem lutaju,

107:41 on nevoljnike podiže iz bijede, obitelji im povećava kao da su stada.

107:42 Kad to vide, pravedni se raduju, a loši ljudi svoja usta zatvaraju.

107:43 Tko je mudar, o svemu će razmisliti i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti.

Poglavlje 108

108:1 Spreman sam i odlučan, Bože, cijelim bićem, glazbom tebe slaviti.

108:2 Neka se probude harfa i lira, neka zora budna ustane!

108:3 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima, psalme o tebi pjevati narodima.

108:4 Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa, tvoja vjernost seže do oblaka.

108:5 Bože, uzvišen si nad nebesima i cijela zemlja gleda tvoju slavu.

108:6 Pomozi nam svojom silnom snagom dok molim da se tvoji vjerni spase.

108:7 Bog je rekao u svom Hramu: »Pobijedit ću i podijeliti zemlju. Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.

108:8 Gilead i Manaše su moji. Efrajim je kaciga koja glavu čuva, a Juda moja vladarska palica.

108:9 Moab mi je posuda za pranje nogu, preko Edoma bacam sandalu, nad Filistejom, slavim pobjedu.«

108:10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad? Tko će me voditi u Edom?

108:11 Zar si nas napustio, Bože? Ne predvodiš li ti naše vojske?

108:12 Pomozi nam protiv neprijatelja jer ljudska pomoć je bezvrijedna.

108:13 Bog gazi naše neprijatelje, s njim idemo do pobjede.

Poglavlje 109

109:1 Slavim te, Bože! Čuj me i ne šuti!

109:2 Zli ljudi lažu protiv mene, govore što nije istina.

109:3 Obasipaju me riječima mržnje, bez razloga me napadaju.

109:4 Volio sam ih, a oni me optužuju, dok ja za njih govorim molitvu.

109:5 Za dobro, vraćaju mi zlo, mržnju za prijateljstvo.

109:6 Kažu: »Odredi mu zlog suca i neka ga njegov branitelj optuži.

109:7 Neka ga sud proglasi krivim, čak i za njegove molitve.

109:8 Neka mu život bude kratak, a drugi mu službu preuzme.

109:9 Neka mu djeca budu siročad, a žena neka mu je udovica.

109:10 Neka mu djeca skitaju i prose, iz ruševnog doma neka ih tjeraju.

109:11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima, a stranci preuzmu sve za što se trudio.

109:12 Neka mu se nitko ne smiluje, neka njegovu siročad ne žale.

109:13 Neka mu obitelj propadne, a ime nestane već u drugom pokoljenju.

109:14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca, grijeh njegove majke neka se ne briše.

109:15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM, a sjećanje na njih neka nestane.«

109:16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar. Progonio je, ubijao siromašne i jadne.

109:17 Druge je proklinjao pa neka je sâm proklet. Blagoslov nije davao pa neka se ne daje ni njemu.

109:18 Svakog dana izgovarao je kletve, kao da vodu pije ili se uljem maže.

109:19 Neka ga kletve cijelog prekriju i opašu ga poput pojasa.«

109:20 Tako su rekli moji neprijatelji, ali neka ih BOG baš tako kazni.

109:21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj, za mene zauzmi, u čast svog imena. Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.

109:22 Jer, siromašan sam i jadan, srce mi je slomljeno.

109:23 Nestajem kao večernja sjena, otpuhan sam kao kukac.

109:24 Koljena mi klecaju od posta, tijelo mi je sâma kost i koža.

109:25 Rugaju mi se oni koji me optužuju, kad me vide, glavom odmahuju.

109:26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj, spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.

109:27 I neka svi znaju da si to učinio, da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.

109:28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov. Kada napadnu, porazi ih! Daj da se raduje tvoj sluga.

109:29 Ponizi moje protivnike, neka budu javno osramoćeni.

109:30 Hvalospjeve pjevam BOGU, pred svima ga slavim.

109:31 Jer, on čuva bespomoćne, izbavlja ih od smrtne osude.

Poglavlje 110

110:1 BOG je rekao mom Gospodaru: »Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.«

110:2 Od Siona, BOG uspostavlja tvoju vlast, zavladat ćeš svim neprijateljima.

110:3 Kad vojsku za bitku budeš okupljao, narod će ti se spremno pridružiti. Dočekat ćeš ih u svečanoj odori. Kao rosa u ranu zoru, doći će svi tvoji mladići.

110:4 BOG je obećao i neće se predomisliti: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.«

110:5 Gospodar ti je s desne strane, kad se razljuti, pokorit će kraljeve.

110:6 Sudit će narodima i gomilati leševe. Po cijelom će svijetu kazniti vladare.

110:7 Iz potoka kraj puta kralj će piti, a potom kao pobjednik ustati.

Poglavlje 111

111:1 Slava BOGU! Cijelim srcem BOGU zahvaljujem na skupu pravednika, među svojom braćom.

111:2 Čudesno je sve što BOG čini, lijepo je o tome razmišljati.

111:3 Veličanstveno je sve što učini, nema kraja njegovoj pravednosti.

111:4 Pamtit će se njegova divna djela jer BOG je milostiv i suosjećajan.

111:5 Hranu daje svojim vjernicima, svog saveza uvijek se sjeća.

111:6 Svom narodu pokazao je svoju moć i dao im u posjed zemlje nevjernika.

111:7 Djela su mu vjerna i pravedna, a pravila sasvim pouzdana.

111:8 Postavljena su da traju zauvijek, da se provode u istini i pravdi.

111:9 On je spasio svoj narod i svoj Savez drži vječno. Sveto i moćno je njegovo ime.

111:10 Poštovanjem BOGA počinje mudrost, to dobro znaju svi koji ga časte. Neka ga zauvijek slave!

Poglavlje 112

112:1 Slava BOGU! Blago čovjeku koji poštuje BOGA, koji voli živjeti po njegovim pravilima.

112:2 Potomstvo će mu biti moćno, naraštaj pravednika na zemlji.

112:3 U kući mu je bogatstvo i blagostanje, njegova pravednost zauvijek traje.

112:4 Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo ako je blag, suosjećajan i pravedan.

112:5 Dobro je čovjeku koji je darežljiv, koji rado daje i pošten je u poslu.

112:6 Jer, pravednik neće nikad posrnuti, njega će se uvijek netko sjećati.

112:7 Ne mora se bojati loših vijesti i postojano vjeruje u BOGA.

112:8 Nije zabrinut i ne strahuje, porazit će sve neprijatelje.

112:9 Nesebično daje siromašnima, o njegovim djelima dugo se priča. On zaslužuje veliku čast.

112:10 A loši ljudi se ljute i zavide mu, mrze ga, ali poslije nestanu. Ono što žele nikad ne dobiju.

Poglavlje 113

113:1 Slava BOGU! Slavite ga, vi BOŽJE sluge, hvalite BOŽJE ime!

113:2 Neka se BOŽJE ime slavi od sada pa do vječnosti.

113:3 Neka se BOŽJE ime hvali od zore do zalaska sunca.

113:4 BOG je iznad svih naroda, slava mu je i nad nebesima.

113:5 Tko je kao naš BOG? Visoko na nebu njegov je tron.

113:6 Nisko se on mora sagnuti, da bi nebesa i zemlju vidio.

113:7 Slaboga podiže iz prašine, jadnika izvlači sa smetlišta.

113:8 Daje im mjesto pored važnih ljudi, uz same vođe svoga naroda.

113:9 Ženi nerotkinji daje dom, da radosno djecu podiže. Slava BOGU!

Poglavlje 114

114:1 Izraelski narod izašao je iz Egipta. Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.

114:2 Juda je postala dom Božjega svetog naroda, a Izrael njihovo kraljevstvo.

114:3 Crveno more pred njima se povuklo, a Jordan zastao i potekao unatrag.

114:4 Planine su skakale kao ovnovi, a brda skakutala kao janjci.

114:5 O more, zašto si se povuklo? Jordane, zašto si unatrag potekao?

114:6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi? Brda, zašto ste skakutala kao janjci?

114:7 Zemlja se tresla pred Gospodarom, pred licem Boga Jakovljevog.

114:8 On čini da voda iz stijene izvire, da izvor vode iz kamena poteče.

Poglavlje 115

115:1 Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu!

115:2 Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog?

115:3 Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi.

115:4 Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata.

115:5 Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide.

115:6 Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše.

115:7 Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju.

115:8 Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju.

115:9 Narode Izraela, vjeruj BOGU, on je tvoja pomoć i zaštita.

115:10 Aronovci, vjerujte BOGU, on vam je pomoć i zaštita.

115:11 Svi vjernici, vjerujte BOGU, on je vaša pomoć i zaštita.

115:12 BOG na nas misli i nas će blagosloviti. Blagoslovit će narod Izraela, blagoslovit će obitelj Arona.

115:13 Blagoslovit će one koji štuju BOGA, ljude male i velike.

115:14 Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci.

115:15 Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju.

115:16 Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude.

115:17 Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju.

115:18 No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU!

Poglavlje 116

116:1 Volim BOGA jer me čuje i sluša moje molitve.

116:2 Da, on me pažljivo sluša i zato ću ga uvijek zvati.

116:3 Sapleli su me konopi smrti, sačekala smrtna zamka, svladali tjeskoba i strah.

116:4 Tada sam BOŽJE ime zazvao i rekao: »BOŽE, spasi me!«

116:5 BOG je blag i pravedan, naš Bog pun je milosti.

116:6 BOG čuva bespomoćne, spasio me kad je trebalo.

116:7 BOG je bio dobar prema meni, sad će mi se duša smiriti.

116:8 Spasio mi je život od smrti, oči od suza i noge od pada.

116:9 Služit ću BOGU među živima.

116:10 Vjerovao sam i onda kad sam govorio: »Jako mi je teško!«

116:11 I onda kad sam u strahu rekao: »Nikom se ne može vjerovati.«

116:12 Kako da se odužim BOGU za sve što je za mene učinio?

116:13 Dignut ću čašu spasenja i zazvati BOŽJE ime.

116:14 Ispunit ću svoje zavjete BOGU pred svim okupljenim vjernicima.

116:15 BOGU su dragocjeni životi njegovih vjernika.

116:16 BOŽE, tvoj sam sluga, kao što mi je i majka bila. Oslobodio si me okova.

116:17 Prinijet ću žrtvu zahvalnicu i zazvati BOŽJE ime.

116:18 Ispunit ću svoje zavjete BOGU pred svim okupljenim vjernicima.

116:19 Usred Jeruzalema, u dvorištu BOŽJEGA Hrama. Slava BOGU!

Poglavlje 117

117:1 Slavite BOGA, svi narodi, veličajte ga, svi ljudi!

117:2 Velika je njegova ljubav prema nama, BOŽJA vjernost je vječna. Slava BOGU!

Poglavlje 118

118:1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar, jer nas voli zauvijek!

118:2 Neka Izrael kaže: »Njegova ljubav traje zauvijek.«

118:3 Neka Aronova obitelj kaže: »Njegova ljubav traje zauvijek.«

118:4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu: »Njegova ljubav traje zauvijek.«

118:5 U nevolji sam BOGA pozvao, odgovorio mi je i pomogao.

118:6 BOG je sa mnom, neću se bojati. Nitko mi ne može nauditi.

118:7 BOG je sa mnom i pomaže mi, moji neprijatelji bit će poraženi.

118:8 Bolje se uzdati u BOGA nego se oslanjati na čovjeka.

118:9 Bolje je skloniti se k BOGU nego vjerovati vođama.

118:10 Okružili su me mnogi neprijatelji, no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.

118:11 Okružili su me sa svih strana, no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.

118:12 Okružili su me kao roj pčela, ali nestali su kao drač u vatri. Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.

118:13 Gurali su me ne bih li pao, ali BOG mi je pomogao.

118:14 BOG je moja snaga i zaštita, on je taj koji me spasio.

118:15 Radost pobjede čuje se među pravednima: »Silna je BOŽJA snaga!

118:16 Uzdignuta je BOŽJA ruka, moćna je BOŽJA desnica!«

118:17 Neću umrijeti, nego živjeti, o BOŽJIM ću djelima pričati.

118:18 BOG me teško kaznio, ali nije me smrti predao.

118:19 Otvorite mi vrata pravde da na njih uđem i BOGU zahvalim.

118:20 To su BOŽJA vrata na koja ulaze pravedni.

118:21 Zahvaljivat ću ti jer si mi odgovorio. I moj si spasitelj postao.

118:22 Kamen koji su graditelji odbacili postao je nosivi kamen.

118:23 To je BOG učinio, sve nas zadivio.

118:24 Ovo je dan BOŽJE pobjede, budimo sretni i radujmo se!

118:25 Molimo te, BOŽE, spasi nas! Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!

118:26 Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u BOŽJE ime! »Dobro došao u BOŽJI dom!

118:27 BOG nas je obasjao. Grančice u ruke dohvatite i svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«

118:28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati. Ti si moj Bog, tebe ću veličati.

118:29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar, jer nas voli zauvijek.

Poglavlje 119

119:1 Blago onima koji su besprijekorni, koji žive po BOŽJIM uputama.

119:2 Blago onima koji njegova pravila drže i cijelim ga svojim srcem traže.

119:3 Oni ne čine nepravdu, već samo njega slijede.

119:4 Gospodaru, dao si nam propise, da ih se vjerno držimo.

119:5 Želio bih još vjernije poštovati tvoje odredbe!

119:6 Tvoje zapovijedi bih izučavao i uvijek ih sve poznavao. Nikad se o njih ne bih ogriješio.

119:7 Što bolje tvoje prosudbe budem razumio, iskrenije ću te slaviti.

119:8 Tvoje odredbe ću poštovati, nikada me nemoj napustiti.

119:9 Pitam se, kako mlad čovjek može bez grijeha živjeti? Znam, držeći se tvojih riječi.

119:10 Trudim se cijelim srcem svojim, ne daj da odstupim od tvojih zapovijedi.

119:11 Tvoju riječ u srcu sam pohranio da ne bih protiv tebe zgriješio.

119:12 Slava tebi, BOŽE! Pouči me svojim odredbama!

119:13 Ponavljat ću prosudbe koje sam naučio od tebe.

119:14 Uživam živjeti po tvojim pravilima, kao što se uživa u bogatstvu.

119:15 Tvoje pouke ću proučiti, preporuke za život ispitati.

119:16 Drage su mi tvoje uredbe, tvoju riječ neću zaboraviti.

119:17 Budi darežljiv prema svom slugi, a ja ću živjeti poštujući tvoju riječ.

119:18 Oči mi otvori da mogu razumjeti čudesne istine tvoje nauke.

119:19 Ovdje, na zemlji, samo sam prolaznik, ne skrivaj od mene svoje naredbe.

119:20 Moja duša stalno čezne da spozna tvoje prosudbe.

119:21 Ti koriš ohole koji u svom ponosu tvoje zapovijedi ne poštuju.

119:22 Ne daj da mene kore i preziru jer držim se tvojih pravila.

119:23 Iako poglavari o meni loše govore, tvoj sluga tvoje odredbe proučava.

119:24 Usrećuju me tvoji propisi, oni su mi dobri savjetnici.

119:25 Ležim, umirući u prašini. Održi me na životu, kao što si obećao.

119:26 Pričao sam ti kako živim, a ti si mi odgovorio. Sad me pouči svojim uredbama.

119:27 Daj da razumijem tvoja pravila, razmišljat ću o tvojim čudesima.

119:28 Tuga me moja ubija, ojačaj me svojom riječju.

119:29 Ne daj da krivim putem krenem, blagoslovi me svojim učenjem.

119:30 Želim ti biti vjeran, slijedim tvoje prosudbe.

119:31 Bože, tvojih pravila se držim, nikad ne daj da se sramotim.

119:32 Revno slijedim tvoje zapovijedi jer mi ti daješ želju da ih sve bolje razumijem.

119:33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama da ih mogu ispoštovati do kraja.

119:34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja, da im se cijelim bićem podložim.

119:35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi jer to me čini sretnim.

119:36 Usmjeri me prema svojim pravilima, a ne prema želji za lakom zaradom.

119:37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim, pomozi da na tvoj način živim.

119:38 Ispuni obećanje svojem slugi da bi te ljudi još više poštovali.

119:39 Ne kori me, jer te se bojim, sve tvoje prosudbe su dobre.

119:40 Tvoje pouke slijediti želim jer si pravedan, daj da živim.

119:41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav, spasi me, kao što si obećao.

119:42 Tada ću imati odgovor za sve koji mi se rugaju jer vjerujem u tvoju riječ.

119:43 Daj da uvijek govorim istinu, jer oslanjam se na tvoju prosudbu.

119:44 Stalno ću poštovati tvoj zakon, držat ću ga uvijek i zauvijek.

119:45 Živjet ću sasvim slobodan jer sam tvoje pouke slijedio.

119:46 O tvojim pravilima s kraljevima ću pričati, i neću se posramiti.

119:47 Radosno vršim tvoje zapovijedi, volim ih iznad svega.

119:48 Tvoje zapovijedi slavim i volim, o tvojim odredbama razmišljam.

119:49 Sjeti se obećanja danog svome slugi, kojim si mi pružio nadu.

119:50 Imam utjehu u svojoj patnji, tvoje obećanje daje mi život.

119:51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju, no od tvoga učenja ne odstupam.

119:52 Mislim o tvojim drevnim odredbama, one mi utjehu donose, BOŽE.

119:53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi koji tvoj zakon zanemaruju.

119:54 Pjevat ću sve dok živim, tvoje uredbe su moje pjesme.

119:55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE, tvog učenja strogo se držao.

119:56 Uvijek sam tako radio, tvoja pravila poštovao.

119:57 Obećavam ti, o BOŽE, tvojih ću se riječi držati.

119:58 Molim te cijelim svojim bićem, smiluj mi se kao što si obećao.

119:59 O životu sam dobro promislio, na tvoja pravila se usmjerio.

119:60 Žurim, ne oklijevam, tvojim naredbama se pokoravam.

119:61 Zli ljudi postavljaju mi zamke, no tvoje učenje ne zaboravljam.

119:62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti zbog tvojih pravednih prosudbi.

119:63 Prijatelj sam svima koji te štuju, svima koji se drže tvojih pravila.

119:64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE. Pouči me svojim odredbama!

119:65 Dobar si svom slugi, BOŽE, kao što si i obećao.

119:66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju jer se u tvoje naredbe pouzdajem.

119:67 Loše sam činio pa me snašla kazna, a sad se držim tvoga obećanja.

119:68 Ti si dobar i činiš dobro, pouči me svojim odredbama.

119:69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži, a ja svim srcem vršim tvoja pravila.

119:70 Oni ne brinu ni o čemu, a ja uživam u tvom učenju.

119:71 Patnja mi je činila dobro jer sam tvoje odredbe utvrdio.

119:72 Učenje tvoje mi vrijedi više i od srebra i zlata.

119:73 Stvorio si me i uspravio, a sad pomozi da tvoje zapovijedi naučim i shvatim.

119:74 Tvoji vjernici će to vidjeti, sretni što čekam tvoju riječ.

119:75 Znam, BOŽE, dobro si prosudio i pravedno me nesrećom kaznio.

119:76 Neka me uvijek tvoja ljubav tješi, kao što si i obećao svome slugi.

119:77 Smiluj mi se da mogu živjeti i u tvom učenju uživati.

119:78 Neka se oholi ljudi srame jer lažno su me optužili, a ja ću misliti na tvoje pouke.

119:79 Dovedi k meni svoje vjerne, da o tvojim pravilima uče.

119:80 Daj da tvoje odredbe vršim vjerno, da se pred drugima ne bih sramio.

119:81 Tjeskobno čekam svoje spasenje, svu nadu polažem u tvoju riječ.

119:82 Oči su mi već umorne od čekanja. Kad ćeš me utješiti?

119:83 Suh sam kao vinski mijeh na dimu, no tvoje odredbe nisam zaboravio.

119:84 Koliko te još dugo trebam čekati, kad ćeš moje progonitelje kazniti?

119:85 Oholi mi spremaju zamku i tvoje učenje zanemaruju.

119:86 Sve tvoje naredbe su pouzdane, pomozi, jer nevinog me progone.

119:87 Zamalo su me posve uništili, no tvoje pouke nisam zanemario.

119:88 Ljubi me vjerno i život mi sačuvaj, a ja ću poštovati sve što kažeš.

119:89 Zauvijek, BOŽE, tvoja riječ čvrsto stoji na nebesima.

119:90 Tvoja je vjernost za sve naraštaje, zemlja stoji kako si je utvrdio.

119:91 Sve do danas zbog tebe traje, tvojim se zakonima pokorava.

119:92 Da u tvom učenju nisam uživao, moja bi me patnja uništila.

119:93 Tvoje upute nikad ne zaboravljam jer po njima moj život čuvaš.

119:94 Tebi pripadam — spasi me! Uvijek sam tvoje pouke slijedio.

119:95 Ubojice me čekaju u zasjedi, a ja o tvojim pravilima razmišljam.

119:96 Svako savršenstvo ima svoj kraj, no vrijednost tvojih naredbi je beskrajna.

119:97 O, kako volim tvoje učenje! Stalno o njemu promišljam.

119:98 Tvoje zapovijedi uvijek su uz mene, zbog njih sam mudriji od neprijatelja.

119:99 Znam više od svojih učitelja jer o tvojim propisima razmišljam.

119:100 Razumijem više od starih ljudi jer slijedim tvoja pravila.

119:101 Izbjegavam svaku krivu odluku da bih se tvojoj riječi pokorio.

119:102 Ne odstupam od tvojih prosudbi, postupam kao što si me poučio.

119:103 Kako su nepcu slatke tvoje riječi, u mojim ustima imaju okus meda!

119:104 Razum stječem tvojim poukama, mrzim sve što vodi zlu.

119:105 Tvoja riječ je svjetiljka pred mojim nogama, svjetlo na mom putu.

119:106 Zakleo sam se i pritom ostajem, slijedit ću tvoje pravedne prosudbe.

119:107 BOŽE, toliko sam propatio, daj da živim, kao što si obećao.

119:108 Primi moje žrtve i molitve, BOŽE, nauči me svojim prosudbama.

119:109 Život mi je stalno u opasnosti, no tvoje učenje nisam zaboravio.

119:110 Zli ljudi zamku su mi postavili, no od tvojih pravila nisam odstupio.

119:111 Vesele me tvoji zakoni, zauvijek sam ih naslijedio.

119:112 Odlučio sam, do kraja života vršit ću tvoje odredbe.

119:113 Mrzim dvolične ljude, ali tvoj nauk volim.

119:114 Ti si mi skrovište i štit, samo tvoju riječ čekam.

119:115 Maknite se od mene, svi vi zlikovci, da naredbe svog Boga mogu slijediti.

119:116 Kao što si obećao, pomozi da mogu živjeti, ne daj da se moja nada izjalovi.

119:117 Podrži me i bit ću spašen, stalno ću na tvoje uredbe paziti.

119:118 Ti odbacuješ sve one koji tvoje odredbe zanemare, uzalud im je svako pretvaranje.

119:119 Volim tvoje zakone jer sve zlikovce na svijetu odbacuješ kao smeće.

119:120 Drhtim od straha pred tobom, tvojih se prosudbi bojim.

119:121 Činio sam što je dobro i pravedno, ne prepuštaj me tiranima.

119:122 Zauzmi se za svoga slugu, da mi bahati ljudi ne naude.

119:123 Oči su mi već umorne dok iščekujem tvoj spas, pravednu pomoć si obećao.

119:124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav, nauči me svoje odredbe.

119:125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti, da tvoja pravila mogu razumjeti.

119:126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE, jer ljudi tvoj zakon krše.

119:127 Volim tvoje zapovijedi više i od čistog zlata.

119:128 Zato tvoja pravila poštujem i mrzim svaki krivi put.

119:129 Divna su tvoja pravila, zato ih pažljivo slijedim.

119:130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje, svatko s njima mudar postaje.

119:131 Otvorenih usta hvatam dah, žudim čuti tvoje zapovijedi.

119:132 Pogledaj me i budi mi sklon, kao onima koji tvoje ime vole.

119:133 Usmjeravaj me, kao što si obećao, i ne daj da zlo nada mnom vlada.

119:134 Oslobodi me tiranije ljudske, da se tvojih pravila mogu držati.

119:135 Molim te, budi blizu svoga sluge, svojim odredbama pouči me.

119:136 Isplakao sam potoke suza jer ljudi tvoj zakon ne drže.

119:137 Pravedan si, BOŽE, ispravne su tvoje prosudbe.

119:138 Sva pravila, koja si zadao, pravedna su i pouzdana.

119:139 Bijes me izjeda kad pomislim da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.

119:140 Tvoje obećanje je pouzdano, zato ga tvoj sluga toliko voli.

119:141 Iako sam neznatan i prezren, tvoje pouke ne zaboravljam.

119:142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek, učenje tvoje je potpuna istina.

119:143 Snašli su me nevolja i tjeskoba, a ipak me tvoje zapovijedi raduju.

119:144 Tvoja su pravila uvijek ispravna, daj da ih razumijem, da mogu živjeti.

119:145 Zovem te cijelim svojim srcem, BOŽE, odgovori mi i tvoje ću odredbe slijediti.

119:146 K tebi vapim, spasi me, tvojih ću se propisa držati.

119:147 Rano ustajem i za pomoć molim, samo tvoju riječ iščekujem.

119:148 Ostajem noću dugo budan, o tvom obećanju razmišljam.

119:149 S ljubavlju moj glas poslušaj, BOŽE, spasi me svojom presudom.

119:150 Primiču mi se zli progonitelji, daleko su oni od tvoga učenja.

119:151 Ali ti si meni blizu, BOŽE, i sve tvoje naredbe su pouzdane.

119:152 Iz tvojih propisa odavno znam, donio si ih da vrijede zauvijek.

119:153 Gledaj moju patnju i spasi me jer tvoj zakon nisam zaboravio.

119:154 Zauzmi se za mene i oslobodi me, život mi sačuvaj, kao što si obećao.

119:155 Zli nemaju nadu u spasenje jer tvoje uredbe ne slijede.

119:156 Velika je tvoja milost, BOŽE, prosudi i život mi sačuvaj.

119:157 Mnogo je onih koji mi žele nauditi, no ja od tvojih propisa ne odstupam.

119:158 Gledam izdajnike i gade mi se jer oni se tvojih riječi ne drže.

119:159 Pogledaj, BOŽE, kako volim tvoja pravila, u vjernoj ljubavi život mi sačuvaj.

119:160 Srž svake tvoje riječi je istina, tvoje prosudbe su zauvijek ispravne.

119:161 Moćni glavari nevinog me progone, no srce samo pred tvojom riječi drhti.

119:162 Tvojim obećanjima se radujem, kao da sam veliko blago našao.

119:163 Mrzim laž i gadi mi se, ali tvoje učenje volim.

119:164 Slavim te sedam puta dnevno zbog tvojih pravednih prosudbi.

119:165 Oni, koji tvoje učenje vole, uživat će istinski mir. Ništa ih neće pokolebati.

119:166 Čekam da me spasiš, BOŽE, i tvoje zapovijedi izvršavam.

119:167 Tvoje propise držim, veoma ih volim.

119:168 Sva tvoja pravila slijedim jer ti znaš sve što ja činim.

119:169 Poslušaj moj poziv upomoć, BOŽE, daj da razumijem, kao što si obećao.

119:170 Neka mi molitva do tebe dopre, spasi me, kao što si obećao.

119:171 Zapjevat ću tebi hvalospjev jer svojim uredbama si me poučio.

119:172 Pjevat ću o tvojim obećanjima, sve tvoje naredbe su ispravne.

119:173 Tvoje naloge odlučio sam slijediti, zato budi blizu i pomozi mi.

119:174 Želim tvoj spas, BOŽE, u tvom učenju uživam.

119:175 Daj da živim i tebe slavim, nek' mi tvoje prosudbe pomažu.

119:176 Zalutao sam kao izgubljena ovca. Potraži me jer tvoj sam sluga i tvoje zapovijedi nisam zaboravio.

Poglavlje 120

120:1 BOGU sam u nevolji zavapio, a on mi je odgovorio.

120:2 Izbavi me, BOŽE, od lažova i varalica!

120:3 Lažljivci, što će vam Bog učiniti? Znate li kako će vas kazniti?

120:4 Zasut će vas oštrim strijelama, spaliti užarenim ugljenom.

120:5 Teško mi je s ovim ljudima, kao da u Mešehu živim, u šatorima Kedra boravim.

120:6 Predugo stanujem ovdje, među onima koji preziru mir.

120:7 Ja tražim mir, ali oni žele rat.

Poglavlje 121

121:1 Gledam gore, prema planinama. Hoće li mi odande pomoć doći?

121:2 Moja pomoć stiže od BOGA, stvoritelja zemlje i neba.

121:3 Tvoj pad on neće dopustiti, tvoj zaštitnik neće zadrijemati.

121:4 Ne umara se čuvar Izraela, on nikada ne spava.

121:5 BOG je tvoj čuvar, BOG ti je zaklon i zaštita.

121:6 Sunce ti neće nauditi danju, kao ni mjesec noću.

121:7 BOG te štiti od svakog zla, život tvoj on čuva.

121:8 BOG će te čuvati na odlasku i na povratku, od sada pa do vječnosti.

Poglavlje 122

122:1 Bio sam sretan kad su rekli: »Hajdemo u BOŽJI Hram!«

122:2 I evo nas, sada stojimo na vratima Jeruzalema.

122:3 Jeruzalem je izgrađen kao grad jedinstva.

122:4 Ovdje se plemena okupljaju, ljudi koji pripadaju BOGU. Jer, zakon u Izraelu glasi, da se ovdje BOŽJE ime slavi.

122:5 Ovdje su prijestolja i sudišta kraljeva iz Davidove loze.

122:6 Molite za mir u Jeruzalemu: »Neka uspjeh prati one koji te vole.

122:7 Mir neka je među tvojim zidinama, sigurnost u tvojim utvrdama.«

122:8 Zbog svoje braće i prijatelja, molim za mir u ovom gradu.

122:9 Zbog Hrama našeg BOGA, molim za dobro ovoga grada.

Poglavlje 123

123:1 K tebi svoj pogled podižem, k tebi što na nebu kraljuješ.

123:2 Kao što rob prati svoga gospodara, i sluškinja slijedi svoju gazdaricu, tako i mi slijedimo našeg BOGA, čekajući da nam se smiluje.

123:3 Smiluj nam se, BOŽE, jer dugo su nas vrijeđali.

123:4 Dosta nam je ruganja oholih i prijezira bahatih.

Poglavlje 124

124:1 Što bi bilo s nama da uz nas nije bio BOG? Reci nam, Izraele!

124:2 Što bi nas zadesilo da BOG nije bio uz nas kad su svi bili protiv?

124:3 Žive bi nas progutali kad su na nas bjesnjeli.

124:4 Odnijeli bi nas kao voda, podavili kao riječna bujica.

124:5 Njihove vojske bi nas, kao divlje vode, preplavile.

124:6 Slava BOGU! Jer nismo plijen. Nije nas neprijatelj zubima rastrgao.

124:7 Pobjegli smo kao ptica iz mreže lovca. Ona se pokidala, a mi smo se spasili.

124:8 Naša je pomoć u imenu BOGA, stvoritelju zemlje i neba!

Poglavlje 125

125:1 Oni koji vjeruju u BOGA, oni su poput brda Sion. Ništa ih ne može potresti, stoje zauvijek utemeljeni.

125:2 Kao što brda okružuju Jeruzalem, tako BOG štiti svoj narod, od sada pa zauvijek.

125:3 Zli narodi neće vladati nad zemljom pravednih, da se oni koji čine dobro ne bi okrenuli zlu.

125:4 BOŽE, čini dobro dobrima, svima koji su čistoga srca.

125:5 A one, koji skrenu s pravog puta, BOG će prognati kao i zločince. Neka je mir u Izraelu!

Poglavlje 126

126:1 Kad BOG obnovi Sion, bit će to kao u snu.

126:2 Sve puno smijeha, i radosnog klicanja. Drugi narodi tada će reći: »Silna djela za njih čini BOG.«

126:3 Da, BOG za nas čini velika djela i zato nas radost obuzima.

126:4 BOŽE, vrati dobra vremena, kao što se voda vraća u pustinju.

126:5 Tada će oni, koji su tužni sijali, radosno svoju žetvu skupljati.

126:6 Oni koji su u suzama sjeme za sjetvu nosili, vraćat će se veseli, ruku punih snopova žita.

Poglavlje 127

127:1 Ako BOG kuću ne gradi, uzalud se trude graditelji. Ako BOG grad ne čuva, uludo je stražar budan.

127:2 Uzalud ranite i kasno liježete za svoj teško zarađeni kruh. Jer, onima koje voli, Bog daje i dok spavaju.

127:3 Djeca su dar od BOGA, plod utrobe njegova je nagrada.

127:4 Kao strijele u ruci ratnika, sinovi su mladog čovjeka.

127:5 Sretan je čovjek s mnogo sinova. Neprijatelj ga neće poraziti kad se suoče kod gradskih vrata.

Poglavlje 128

128:1 Blago svakome tko štuje BOGA i živi kako on zapovijeda.

128:2 Uživat ćeš plod svoga rada, bit ćeš sretan i uspješan.

128:3 Žena u kući bit će ti plodna kao loza, a djeca oko stola kao mladice masline.

128:4 Da, tako BOG blagoslivlja čovjeka koji ga poštuje.

128:5 Neka te blagoslovi BOG sa Siona, da cijelog života gledaš blagostanje Jeruzalema.

128:6 I da poživiš dovoljno dugo da vidiš svoju unučad. Neka je mir u Izraelu!

Poglavlje 129

129:1 Reci, Izraele, kako su te od rane mladosti zli ljudi neprestano tlačili.

129:2 »Stalno su napadali«, kaže Izrael, »ali nisu me svladali.

129:3 Kao da su plugom po meni orali, leđa su mi izbrazdana.

129:4 No BOG je pravedan. Užad ropstva je presjekao, od zlih ljudi me oslobodio.«

129:5 Neka se srame svi koji mrze Sion i neka se povuku.

129:6 Neka budu kao trava na krovu koja uvene i prije nego izraste,

129:7 trava koju žetelac ne bere, niti je u snopove veže.

129:8 I neka im prolaznici ne zažele: »Neka te blagoslovi BOG. Primi naš blagoslov u BOŽJE ime.«

Poglavlje 130

130:1 Duboko sam zaglibio i tebi, BOŽE, vapim.

130:2 Gospodaru, slušaj moj glas, čuj moj poziv upomoć.

130:3 Da ti grijehe pamtiš, BOŽE, tko bi tada ostao živ?

130:4 Ali ti opraštaš ljudima da bi te mogli poštovati.

130:5 Čekam pomoć od BOGA. Moja duša ga iščekuje. Njegovoj riječi vjerujem.

130:6 Moja duša žarko čeka Gospodara više nego noćna straža svitanje.

130:7 Izraele, svu nadu položi u BOGA. Jer, BOG je vjeran u svojoj ljubavi, on opet iznova prašta i spašava.

130:8 On je taj koji će spasiti Izrael od svih njihovih grijeha.

Poglavlje 131

131:1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka, ne mislim da sam bolji od njih. Ne bavim se velikim stvarima, ne zadajem si nemoguće ciljeve.

131:2 Smirio sam i stišao svoju dušu, kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima, kao zadovoljno dijete na mojim rukama.

131:3 Izraele, svu nadu položi u BOGA, od sada pa do vječnosti.

Poglavlje 132

132:1 O BOŽE, sjeti se što je sve David izdržao.

132:2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu, zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:

132:3 »Neću ući u svoju kuću, niti leći u svoju postelju.

132:4 San na oči neću pustiti, ni očne kapke sklopiti

132:5 dok ne nađem mjesto za BOGA, gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«

132:6 U Efrati smo saznali za Kovčeg saveza, pronašli smo ga u Kirjat Jearimu.

132:7 Hajdemo sad u Božji dom, da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.

132:8 Ustani, BOŽE! Idi u svoje prebivalište, s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.

132:9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni, a tvoji vjernici neka kliču od radosti.

132:10 Zbog svoga sluge Davida, ne odbij svog pomazanika.

132:11 BOG se zakleo Davidu i od toga neće odstupiti: »Tvoji će potomci na prijestolju biti dovijeka.

132:12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima, i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«

132:13 BOG je odabrao Sion kao mjesto za svoj dom.

132:14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti, ovdje želim zauvijek stanovati.

132:15 Grad ću blagosloviti obiljem i nahraniti siromašne.

132:16 Svećenike ću odjenuti spasenjem, a vjernici će klicati od radosti.

132:17 Ovdje će vladati Davidova obitelj i nikad se neće ugasiti loza moga odabranog kralja.

132:18 Posramit ću njegove neprijatelje, a na glavi će mu sjajiti kruna.«

Poglavlje 133

133:1 O, kako je dobro i ugodno kada braća i sestre žive zajedno!

133:2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu glavu, što klizi niz njegovu bradu, niz rubove njegove odore.

133:3 Kao blaga kiša s Hermona što rosi na brda Siona. Tu BOG daje svoj blagoslov, a to je vječni život.

Poglavlje 134

134:1 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge, što mu noću u Hramu služite!

134:2 Svoje ruke prema svetištu pružite i BOGA blagoslivljajte!

134:3 Sa Siona vas BOG blagoslovio koji je nebo i zemlju stvorio.

Poglavlje 135

135:1 Slavite BOGA! Slava BOŽJEM imenu! Slavite ga, BOŽJI sluge

135:2 što u BOŽJEM Hramu služite, u dvorima Hrama našeg Boga.

135:3 Hvalite BOGA jer dobar je, slavite mu ime jer ono uveseljuje.

135:4 Jer, BOG je izabrao Jakova, sebi je uzeo narod Izraela.

135:5 Znam da velik je BOG, naš Gospodar je veći od svih bogova.

135:6 BOG čini što želi na nebu i na zemlji, na morskoj pučini i u dubinama.

135:7 Podiže oblake s krajeva zemlje, stvara munje, šalje kišu, iz spremišta izvodi vjetrove.

135:8 On je pobio prvorođence u Egiptu, sve prvorođene ljude i stoku.

135:9 On je u Egiptu činio čudesa da kazni faraona i njegove sluge.

135:10 Pobijedio je mnoge narode i pobio moćne kraljeve:

135:11 Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana. Pokorio je sva kraljevstva Kanaana.

135:12 Osvojenu zemlju dao je Izraelu, u nasljedstvo izraelskom narodu.

135:13 BOŽE, tvoje ime traje zauvijek, sjećanje na tebe seže kroz vjekove.

135:14 Jer, BOG brani svoj narod, naklonjen je svojim slugama.

135:15 Bogovi drugih naroda samo su srebro i zlato, obično djelo ljudskih ruku.

135:16 Usta imaju, ali ne govore, oči imaju, ali ne vide,

135:17 uši imaju, ali ne čuju, usta imaju, ali ne dišu.

135:18 Nalik njima postat će svi koji ih izrađuju i štuju.

135:19 Slavi BOGA, narode izraelski! Slavite ga, vi BOŽJI svećenici!

135:20 Slavite BOGA, svi Leviti! Slavite BOGA, svi koji ga štujete!

135:21 Neka se BOG slavi i hvali na Sionu, usred Jeruzalema. Slavite BOGA!

Poglavlje 136

136:1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar, vječna je njegova ljubav.

136:2 Zahvaljujte Bogu svih bogova, vječna je njegova ljubav.

136:3 Zahvaljujte moćnom Gospodaru, vječna je njegova ljubav.

136:4 Slavite onoga koji čini velika čuda, vječna je njegova ljubav.

136:5 Slavite mudroga koji je nebo stvorio, vječna je njegova ljubav.

136:6 Zemlju je na vode položio, vječna je njegova ljubav.

136:7 Velika svjetlila je načinio, vječna je njegova ljubav.

136:8 Sunce da grije i vlada danju, vječna je njegova ljubav.

136:9 Mjesec i zvijezde da sjaje noću, vječna je njegova ljubav.

136:10 Pobio je prvorođence u Egiptu, vječna je njegova ljubav.

136:11 Izrael je iz Egipta izveo, vječna je njegova ljubav.

136:12 Snažnim ih je rukama oslobodio, vječna je njegova ljubav.

136:13 Crveno more je razdvojio, vječna je njegova ljubav.

136:14 Izrael je kroz samo more proveo, vječna je njegova ljubav.

136:15 Faraona i vojsku morem je potopio, vječna je njegova ljubav.

136:16 Vodio je svoj narod kroz pustinju, vječna je njegova ljubav.

136:17 Pokorio je moćne kraljeve, vječna je njegova ljubav.

136:18 Pogubio je slavne kraljeve, vječna je njegova ljubav.

136:19 Sihona, kralja Amorejaca, vječna je njegova ljubav.

136:20 I Oga, kralja Bašana, vječna je njegova ljubav.

136:21 A njihovu je zemlju predao, vječna je njegova ljubav,

136:22 svom slugi Izraelu u nasljedstvo, vječna je njegova ljubav.

136:23 Sjetio nas se kad smo bili poniženi, vječna je njegova ljubav.

136:24 Oslobodio nas je neprijatelja, vječna je njegova ljubav.

136:25 On hrani svako živo biće, vječna je njegova ljubav.

136:26 Zahvaljujte Bogu na nebesima jer vječna je njegova ljubav.

Poglavlje 137

137:1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili i plakali dok smo se Siona sjećali.

137:2 Odložili smo svoje harfe, objesili ih na vrbe.

137:3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo, mučili su nas, tražili da ih zabavljamo: »Pjevajte neku od sionskih pjesama!«

137:4 Ali, kako da pjevamo BOGU, prognani u stranoj zemlji?

137:5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi ruka više ne zasvira.

137:6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi ako se tebe ne budem sjećao i tebi se iznad svega radovao.

137:7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem. Edomci su vikali: »Rušite sve! Rušite sve do temelja!«

137:8 Grade Babilon, bit ćeš razoren! Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.

137:9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad i smrska ih o stijenu.

Poglavlje 138

138:1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim, pred drugim bogovima pjesmom te slavim.

138:2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom, tvoje ime slavim za ljubav i vjernost. Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.

138:3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao, ohrabrio si me i dušu mi osnažio.

138:4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.

138:5 Pjevat će o BOŽJIM djelima jer velika je BOŽJA slava.

138:6 Iako je BOG visoko uzvišen, na ponizne on svraća pažnju, ohole već izdaleka prepoznaje.

138:7 Usred nevolje život moj čuvaš, od bijesa neprijatelja me braniš.

138:8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao. Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje. Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.

Poglavlje 139

139:1 BOŽE, cijelog si me upoznao i znaš sve o meni!

139:2 Znaš kad sjedim i kad ustanem, već izdaleka misli mi poznaješ.

139:3 Vidiš kamo idem i gdje liježem, poznato ti je sve što činim.

139:4 I prije nego što riječ izustim, ti, BOŽE, znaš što reći želim.

139:5 Okružuješ me sa svih strana, na mene si ruku položio.

139:6 Tvoje je znanje tako čudesno, preveliko je da bih ga razumio.

139:7 Mogu li od tvog Duha otići, iz tvoje prisutnosti pobjeći?

139:8 Popnem li se u nebo, ondje si. Siđem li u svijet mrtvih, tamo si.

139:9 Dignem li se na krilima jutra, s druge strane mora nastanim,

139:10 i ondje bi me tvoja ruka vodila, desnica tvoja štitila.

139:11 Da se sakrijem, mogao bih reći: »Neka me prekrije tama i svjetlo neka potamni!«

139:12 No za tebe tama nije mrak, noć tebi svijetli kao dan, tama i svjetlost tebi su isti.

139:13 Ti si nutrinu mog bića stvorio, u majčinoj me utrobi oblikovao.

139:14 Slavim te jer sam stvoren čudesno, jer sam tvoje djelo predivno!

139:15 Gledao si me u skrovitosti dok su mi se razvijale kosti.

139:16 Tvoje oči pratile su kako nastajem. U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani i prije nego što su započeli.

139:17 Tvoje su misli nedokučive, Bože! I golem je njihov zbroj!

139:18 Više ih je no zrnaca pijeska, kad ih prebrojim — preostaješ ti.

139:19 Ubojice, bježite od mene! Bože, pobij te ljude zle!

139:20 Zlonamjerno o tebi govore, uludo izgovaraju tvoje ime.

139:21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze, prezirem tvoje protivnike.

139:22 Mržnja je moja potpuna, sve su to moji neprijatelji.

139:23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj, ispitaj me i saznaj moje brige.

139:24 Provjeri ne pratim li krivu stazu i starim putem vodi me k dobru.

Poglavlje 140

140:1 Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi, od nasilnika me zaštiti

140:2 koji u srcu zlo smišljaju i stalno svađe zameću.

140:3 Jezik im je oštar kao zmijski, na usnama im otrov smrtonosni. Selah

140:4 Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih, štiti od okrutnih koji mi žele nauditi.

140:5 Bahati su mi smjestili zamku, raširili mrežu od užadi, klopke duž puta postavili. Selah

140:6 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.« BOŽE, slušaj moj poziv upomoć!

140:7 Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju, glavu mi štitiš usred bitke.

140:8 BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca, nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah

140:9 Neprijatelji su me opkolili, snaći će ih zlo koje su meni namijenili.

140:10 Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru, neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći.

140:11 Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi, neka se na nasilnika nesreća obruši.

140:12 Znam da će BOG braniti potlačene i pravdu izboriti za bespomoćne.

140:13 Pravedni će tvoje ime slaviti, vjerni će s tobom živjeti.

Poglavlje 141

141:1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni! Čuj mi glas kad zovem upomoć.

141:2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana, dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.

141:3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE, ne daj da govorim uludo.

141:4 Ukloni u meni svaku želju za zlom, za lošim djelima i krivim društvom. Udalji me s njihovih gozbi.

141:5 Ako me pravednici kore u ljubavi, njihove riječi rado ću prihvatiti. Ali ne želim čast od loših ljudi, moja je molitva uvijek protiv njih.

141:6 Kad njihove suce okrutno pobiju, svi će znati da sam bio u pravu.

141:7 Kao što orač zemlju ore i rasipa, i naše će kosti biti rasute u grob.

141:8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE, k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.

141:9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili, ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.

141:10 Neka zli upadnu u svoje mreže, a ja ću neozlijeđen pobjeći.

Poglavlje 142

142:1 Iz svega glasa BOGA zovem, vapim BOGU upomoć.

142:2 Jadikujem pred njim, nevolju s njim dijelim.

142:3 Kad klonem duhom, ti znaš što mi je činiti. Na putu kojim idem čeka me zamka.

142:4 Gledam oko sebe, nitko me ne primjećuje. Nemam se kamo skloniti, nitko za mene ne brine.

142:5 Tebe zovem upomoć, BOŽE. Kažem: »Ti si moje sklonište, sve što trebam u životu.«

142:6 Pažljivo me slušaj, jer sam bespomoćan! Spasi me od progonitelja, prejaki su za mene.

142:7 Izvedi me iz zatočeništva da mogu tvoje ime slaviti. A pravedni će mi se pridružiti jer si dobar prema meni.

Poglavlje 143

143:1 Čuj moju molitvu, BOŽE, slušaj moje preklinjanje. Pokaži vjernost i pravdu!

143:2 Ne osuđuj svoga slugu jer pred tobom nema pravednog.

143:3 Progone me neprijatelji, na zemlju su me srušili. Tjeraju me da živim u tami, poput onih koji su davno umrli.

143:4 Klonuo sam duhom, gubim svaku hrabrost.

143:5 Sjećam se dana iz prošlosti, mislim o svemu što si radio, razmišljam što si učinio.

143:6 Ruke k tebi pružam u molitvi. Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah

143:7 BOŽE, odgovori brzo, jer duhom sam klonuo. Ne skrivaj svoje lice od mene, jer ću sići u grob k mrtvima.

143:8 Daj da svakog jutra iskusim tvoju ljubav u koju se uzdam. Želim znati, pouči me, tebi sam srce otvorio.

143:9 K tebi se sklanjam, BOŽE, spasi me od neprijatelja.

143:10 Ti si moj Bog, pokaži mi što je tvoja želja i volja. Neka me tvoj dobri Duh vodi sigurnom stazom.

143:11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime! U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.

143:12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje. Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!

Poglavlje 144

144:1 Slava BOGU, mojoj stijeni, vježba me za borbu, sprema za rat.

144:2 On je moja ljubav, moja tvrđava, moja utvrda, moj izbavitelj. On je moj oklop i sklonište, narode mi dovodi pod vlast.

144:3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš, što je čovjek da misliš na njega?

144:4 Ta čovjek je kao dašak, prolazan kao sjena.

144:5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi, planine dodirni da se zadime.

144:6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje, neka pred tvojim strijelama bježe.

144:7 Posegni rukom s visine i spasi me! Ne daj da nestanem u dubinama, oslobodi me iz ruku stranaca!

144:8 Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju.

144:9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu, slaviti i svirati na žicama harfe.

144:10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu, od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.

144:11 Izbavi me iz ruku stranaca! Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju.

144:12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi, a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.

144:13 Neka su nam žitnice pune svega, a livade ovcama i tisućama janjaca.

144:14 Daj da su naša goveda krupna i plodna, neprijatelj da nam ne ulazi u grad i zarobljenike ne odvodi, da se na ulicama ne čuje plač.

144:15 Blago narodu s takvim blagoslovom, sretan je narod nad kojim je BOG.

Poglavlje 145

145:1 Veličat ću te, moj Bože i Kralju, tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.

145:2 Svakoga dana tebe ću slaviti, ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.

145:3 Velik je BOG, svake slave dostojan, nedokučivo je njegovo veličanstvo.

145:4 Svaki naraštaj tebe će proslaviti, tvoja silna djela nasljednicima objaviti.

145:5 Divni su tvoje veličanstvo i slava, svima ću o tvojim čudesima pričati.

145:6 Oni će govoriti o tvojim čudesima, a ja ću im objaviti tvoju veličinu.

145:7 Pričat će o tvojoj velikoj dobroti, glasno pjevati o tvojoj pravednosti.

145:8 BOG je milostiv i suosjećajan, uvijek strpljiv i pun ljubavi.

145:9 BOG je dobar prema svima, milostiv svemu što je stvorio.

145:10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio, svi tvoji vjernici će te slaviti.

145:11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva, pričati o tvojoj snazi i moći.

145:12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.

145:13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek, vladat ćeš generacijama što dolaze. BOG je vjeran svojim obećanjima, dosljedan u svemu što čini.

145:14 BOG podiže sve koji padnu, uspravlja nevoljom pognute.

145:15 Sva živa bića u tebe gledaju, ti ih hraniš kad hranu trebaju.

145:16 Velikodušno otvaraš svoje ruke, svakom biću daješ sve što treba.

145:17 BOG je pravedan u svemu što čini, u svim svojim djelima je vjeran.

145:18 BOG je blizu svima koji ga zovu, svima koji ga uistinu trebaju.

145:19 Želje ispunjava svojim vjernicima, vapaj njihov čuje pa ih spašava.

145:20 BOG čuva sve one koji ga vole, a uništava ljude koji čine zlo.

145:21 Pjevat ću hvalospjev BOGU. Neka svi slave njegovo sveto ime, hvale ga uvijek i zauvijek.

Poglavlje 146

146:1 Slava BOGU! Slavi BOGA, dušo moja!

146:2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti, dok trajem, njemu ću pjevati.

146:3 Ne oslanjajte se na vladare, ljudi vas ne mogu spasiti.

146:4 Čovjek umre i u zemlju se vraća, svi njegovi planovi nestaju.

146:5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog, koji je svu svoju nadu u BOGA položio.

146:6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju, mora i sve što u njima živi. On ispunjava što je obećao.

146:7 Pravdu potlačenima pribavlja, a gladnima hranu osigurava. BOG zatvorenike oslobađa,

146:8 BOG slijepima oči otvara, BOG podiže potlačene, BOG voli pravednike.

146:9 BOG čuva strance i putnike, brine za siročad i udovice, a uništava zlonamjerne.

146:10 BOG će vladati zauvijek! Tvoj Bog, Sione, vladat će kroz sve naraštaje. Slava BOGU!

Poglavlje 147

147:1 Slavite BOGA! Kako je dobro našem Bogu pjevati, kako je ugodno njega slaviti.

147:2 BOG obnavlja Jeruzalem, okuplja izraelske prognanike.

147:3 Liječi im slomljena srca i njihove rane povija.

147:4 On zvijezde prebrojava i svaku po imenu pozna.

147:5 Naš Gospodar je velik i silan, mudrost mu nema granica.

147:6 BOG podiže ponizne, na tlo ruši zle.

147:7 Pjesmom BOGU zahvaljujte, na harfi našem Bogu svirajte.

147:8 On nebo prekriva oblacima i kišom zemlju natapa. Čini da trava raste po brdima i usjevi za hranu ljudima.

147:9 On svim životinjama osigurava hranu, pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.

147:10 Ne uživa on u snazi konja, niti u trku hrabrih vojnika.

147:11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju, koji se u njegovu ljubav pouzdaju.

147:12 Hvali BOGA, Jeruzaleme! Slavi svoga Boga, Sione!

147:13 On zasune tvojih vrata ojačava i tvoje stanovnike blagoslivlja.

147:14 Mir je donio u tvoju zemlju, imaš obilje najboljeg žita.

147:15 On zemlji šalje svoju zapovijed, što naredi, brzo se izvršava.

147:16 Snijegom sve pokriva kao vunom, kao pepeo mraz rasipa zrakom.

147:17 Tuču baca s neba kao kamenje. Tko može izdržati hladnoću koju šalje?

147:18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi, topli vjetar zapuše i vode poteku.

147:19 Svoju riječ objavio je Jakovu, svoje uredbe i zakone Izraelu.

147:20 To nije učinio ni za jedan drugi narod, druge nije poučio svojim zakonima. Slavite BOGA!

Poglavlje 148

148:1 Slavite BOGA! Hvalite BOGA s nebesa, slavite ga u visinama!

148:2 Hvalite ga, svi njegovi anđeli, slavite ga, sve njegove vojske!

148:3 Neka ga hvale sunce i mjesec, slavite ga, sve zvijezde blistave!

148:4 Hvalite ga, najviša neba, i vode nad nebesima!

148:5 Neka svi slave BOŽJE ime, jer stvoreni su na njegovu zapovijed.

148:6 Sve je stvorio da traje zauvijek, postavio zakone koji neće proći.

148:7 Sve na zemlji, neka slavi BOGA, vi morske nemani i dubine!

148:8 Vatra i tuča, snijeg i magla, olujni vjetar što mu riječ izvršava!

148:9 Planine i sva brda, voćnjaci i svi cedrovi!

148:10 Divlje zvijeri i sva stoka, bića što pužu i ptice što lete!

148:11 Kraljevi zemalja i svi narodi, poglavari i vladari na zemlji!

148:12 Mladići i djevojke, odrasli i djeca!

148:13 Neka svi slave BOŽJE ime, jer samo je njegovo ime uzvišeno. Slava mu je iznad zemlje i neba.

148:14 Svoj narod učinio je snažnim. Slavite ga, svi njegovi vjernici, narode Izraela, njemu tako drag! Slavite BOGA!

Poglavlje 149

149:1 Slavite BOGA! Pjevajte BOGU novu pjesmu, slavite ga na skupu vjernika.

149:2 Neka se Izrael veseli svom Stvoritelju, narod Siona raduje svom Kralju.

149:3 Neka mu ime slave uz pjesmu i ples, uz ritam tamburina i glazbu harfe.

149:4 Jer, BOG je sretan sa svojim narodom, spasio je svoje ponizne ljude.

149:5 Neka se njegovi vjerni toj časti raduju, neka radosno kliču, čak i dok spavaju.

149:6 Neka uzvikuju: »Slava Bogu«, s oštrim mačem u rukama.

149:7 Neka se osvete drugim narodima, neka izvrše kaznu nad njima!

149:8 Kraljeve će im lancima vezati, vođe naroda željezom okovati.

149:9 Kaznit će ih kako je zapovjeđeno. Ta čast pripada svim vjernima. Slavite BOGA!

Poglavlje 150

150:1 Slavite BOGA! Slavite Boga u njegovom Hramu, hvalite ga na nebesima, gdje mu je moćna utvrda.

150:2 Slavite ga za silna djela, hvalite zbog njegovog veličanstva.

150:3 Slavite ga zvucima trube i roga, hvalite glazbom harfe i lire!

150:4 Slavite ga tamburinima i plesom, žičanim glazbalima i frulama!

150:5 Činelama ga slavite, glasno njima udarajte!

150:6 Neka sve što diše slavi BOGA! Slavite BOGA!