Pjesma nad pjesmama

^1:1 Najljepša pjesma. Posvećena Salomonu.

^1:2 Kako bih voljela da me poljubiš svojim usnama, jer tvoji su dodiri slađi od vina.

^1:3 Tvoj miris je tako ugodan. Kada tvoje ime izgovaram, kao da mirisno ulje razlijevam. Zato te vole djevojke.

^1:4 Povedi me sa sobom, požurimo! Uvedi me u svoju sobu, moj kralju. Bit ćemo sretni, zahvaljujući tebi. Slavit ćemo tvoje dodire, od vina slađe. S pravom te vole djevojke.

^1:5 O, jeruzalemske djevojke, tamne sam puti, ali veoma lijepa. Crna kao šatori Kedarovog plemena, lijepa kao zavjese Salomonove.

^1:6 Ne prezrite moju tamnu put, to mi je sunce kožu opalilo. Ljuta su bila na mene moja braća. Tjerali su me da brinem za vinograde, tako da za sebe nisam brinula.

^1:7 Reci mi, ti koga ljubi duša moja: Gdje napasaš svoja stada? Gdje ih u podne sklanjaš? Da se ne moram skrivati i lutati među stadima drugih pastira.

^1:8 Ako ne znaš, najljepša, gdje ćeš me naći, samo prati tragove ovaca i napasaj svoje kozliće blizu pastirskih sjenica.

^1:9 Krasna si, ljubavi moja, kao ždrebica faraonskih kočija.

^1:10 Lijep nakit krasi tvoje lice, a vrat ti ukrašavaju ogrlice.

^1:11 Načinit ćemo ti još zlatnog nakita sa srebrnim ukrasima.

^1:12 Moj miomiris ide prema kralju dok se odmara na ležaju.

^1:13 Moj dragi je kao vrećica smirne koja noću leži na mojim prsima.

^1:14 Moj dragi je kao cvijeće kane što cvijeta u vinogradima En Gedija.

^1:15 Kako si lijepa, ljubavi moja! O, kako si lijepa! Oči su ti nježne kao golubice.

^1:16 I ti si, ljubavi, prekrasan, meni tako privlačan! Ugodan je naš ležaj od zelenila.

^1:17 Natkriljuju nas i skrivaju grane cedrova i borova.

^2:1 Ja sam kao mali šafran na poljima Šarona, kao ljiljan što cvjeta po dolinama.

^2:2 Moja draga je među djevojkama kao ljiljan među trnjem.

^2:3 Dragi moj, među drugim mladićima, ti si kao jabuka među šumskim stablima. Milina je u tvoju sjenu sjesti i tvoj sladak plod jesti.

^2:4 Doveo si me k sebi na gozbu, ogrnuo me zastavom ljubavi.

^2:5 Okrijepi me kolačima od grožđica, osvježi me jabukama, jer slaba sam od strasti.

^2:6 Lijevu mi ruku pod glavu stavi, a desnom me miluj.

^2:7 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, divljim srnama i košutama, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo.

^2:8 Čujem svog voljenoga! Evo, stiže, preskače planine, preskakuje bregove.

^2:9 Moj dragi je kao srna, ili kao mladi jelen. Tu je, tik iza našeg zida, gleda kroz prozore, viri kroz rešetke.

^2:10 Moj voljeni me zove: »Dođi sa mnom, draga moja, izađi, ljepotice moja!

^2:11 Gledaj, zima je prošla i kiše su prestale.

^2:12 Cvijeće se pojavljuje na tlu. Vrijeme je za pjesmu i grlice se svuda čuju.

^2:13 Na smokvi zriju plodovi, loza u cvatu slatko miriši. Dođi sa mnom, ljubavi moja, idemo, ljepotice moja!«

^2:14 Golubice moja, što se skrivaš u pukotinama stijena, u zaklonu planina, daj da ti vidim lice, da ti čujem glas. Jer, glas ti je umilan, a lice tako lijepo.

^2:15 Pohvatajte nam lisice, male lisice što pustoše vinograd. Jer, naš je vinograd sad u cvatu.

^2:16 Moj voljeni je samo moj, a ja sam njegova. On napasa stada među ljiljanima

^2:17 sve dok ne svane dan i rasprši se tama. Idi sad, voljeni, pojuri kao srna ili mladi jelen, preko gorskih padina.

^3:1 Noćima sam u krevetu ležala, za voljenim sam čeznula. Čeznula, ali ga nisam pronašla.

^3:2 Rekla sam: »Ustat ću i proći gradom, po ulicama i gradskim trgovima, potražit ću svog voljenoga.« Tražila sam, ali ga nisam pronašla.

^3:3 Ali mene su pronašli stražari, gradski stražari u ophodnji. Pitala sam ih: »Jeste li vidjeli moga voljenog?«

^3:4 Tek što sam ih ostavila, svoju ljubav sam našla. Držala sam ga, nisam puštala, dok ga nisam uvela u svoju kuću, u sobu gdje mi je život započeo.

^3:5 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, divljim srnama i košutama, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo.

^3:6 Tko to dolazi iz divljine, kao iz dimnog oblaka, što miriši po smirni i tamjanu i drugim posebnim mirisima?

^3:7 Gle, Salomonova kraljevska nosiljka! Čuva je šezdeset ratnika, snažnih izraelskih vojnika.

^3:8 Svi su maču vični i u borbi prekaljeni. Mačevi su im uz bok pripasani, spremni su na noćne opasnosti.

^3:9 Salomon ima kraljevsku nosiljku, izrađenu od libanonskog drveta.

^3:10 Njeni su ugaoni stupovi od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza. Iznutra su je Jeruzalemke cijelu kožom presvukle.

^3:11 Žene sionske, izađite, kralja Salomona gledajte! Nosi krunu koju mu je majka dala na dan njegovog vjenčanja, na dan kad je bio sretan!

^4:1 Ljubavi moja, kako si lijepa! Tako prekrasna! Oči su ti ispod vela ljupke kao golubice. U valovima tvoja kosa pada kao kozlići što silaze s Gileada.

^4:2 Zubi su ti bijeli kao ovčice, upravo oštrigane i okupane. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena.

^4:3 Usne su ti poput crvenoga svilenog konca. Tvoja su usta prekrasna. Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara.

^4:4 Vrat ti je lijep kao kula Davidova, ukrašena redovima klesanog kamenja. Na njoj je tisuću štitova, štitova moćnih ratnika.

^4:5 Tvoje su grudi kao dva laneta, blizanci što pasu među ljiljanima.

^4:6 Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama.

^4:7 Sva si lijepa, ljubavi moja, sve je na tebi savršeno.

^4:8 Pođi sa mnom s planina Libanona, napustimo Libanon, zaručnice moja! Spusti se s vrhova visokih gora, siđi s Amane, Senira i Hermona. Izađi iz lavljih pećina, iz leopardovih jazbina.

^4:9 Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice, otela ga jednim svojim pogledom. Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice.

^4:10 Kako je zanosno tvoje milovanje, moja voljena zaručnice! Tvoja je ljubav slađa od vina, a miris tvojih parfema bolji je od mirisnog bilja.

^4:11 S tvojih usana kapa med, moja nevjesto, a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko. Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši.

^4:12 Lijepa si, zaručnice, voljena moja, kao privatan vrt ili skriven izvor.

^4:13 Ti si kao voćnjak zrelih narova, pun biranih plodova, kane i narda.

^4:14 Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet, stabla najboljih začina, tamjana, smirne i aloja.

^4:15 Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode, potok što teče s planina Libanona.

^4:16 Probudi se, sjeverni vjetre! Dođi i ti, vjetre s juga! Nad mojim vrtom zapušite, nek' se njegovi mirisi šire. A moj voljeni neka u svoj vrt uđe i njegove birane plodove jede.

^5:1 Ušao sam u svoj vrt, moja sestro, moja nevjesto. Berem svoju smirnu i mirisno bilje, jedem svoj med iz svoga saća, pijem svoje vino i mlijeko. Prijatelji, jedite i pijte! Opijte se vođenjem ljubavi!

^5:2 Spavala sam, ali budnoga srca. Kad začujem, moj dragi kuca: »Otvori mi, moja voljena ljubavi, golubice moja, savršena moja! Glava mi je sva vlažna od rose, kosa mokra od noćne vlage.«

^5:3 »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla, zar da se opet oblačim? Noge sam oprala, zar da ih opet uprljam?«

^5:4 Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata, a meni uzdrhta cijela utroba.

^5:5 Ustala sam da ga pustim unutra, a iz dlanova mi prokapa smirna. Po zasunu na vratima tekla je smirna s mojih prstiju.

^5:6 Otvorila sam voljenom, ali on je već nestao. Duša mi je klonula od tuge. Tražila sam, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali se nije odazvao.

^5:7 No mene su pronašli gradski stražari. Istukli su me, ranili, veo mi uzeli, ti čuvari gradskih zidina.

^5:8 Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ako naiđete na moga voljenog, recite mu da sam od ljubavi slaba.

^5:9 Zašto je tvoj dragi bolji od drugih, ti najljepša od svih žena? Po čemu je bolji od drugih da nas tako preklinješ?

^5:10 Moj dragi je preplanuo i blistav, ističe se među njih deset tisuća.

^5:11 Glava mu je kao najčišće zlato, kosa kovrčava i crna kao gavran.

^5:12 Oči su mu kao golubice kraj potoka, mlijekom okupane, kao golubice iznad bazena vode.

^5:13 Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća, kao kule od miomirisa. Usne su mu poput ljiljana iz kojih kaplje smirna.

^5:14 Ruke su mu kao šipke od zlata ukrašene draguljima. Tijelo mu je glatko kao bjelokost optočena plavim draguljima.

^5:15 Noge su mu kao mramorni stupovi, usađeni na podestima od zlata. Visok je i uspravan kao najljepši cedrovi Libanona.

^5:16 Njegovi su poljupci slatki, on je sve što mogu poželjeti. Zaista, jeruzalemske djevojke, takav je moj voljeni, moj dragi.

^6:1 Ti, najljepša među ženama, reci, gdje je tvoj voljeni? Kojim je putem otišao? Da ga s tobom potražimo.

^6:2 Moj voljeni sišao je u svoj vrt, tamo gdje raste balzamovo drveće. Hrani se u vrtu i bere ljiljane.

^6:3 Ja pripadam svom ljubljenom, a on pripada meni. On hrani stada među ljiljanima.

^6:4 Lijepa si, moja draga, kao Tirsa, prekrasna kao Jeruzalem, čudesna poput najsjajnijih zvijezda.

^6:5 Skini svoj pogled s mene, jako me zbunjuje. U valovima tvoja kosa pada, kao kozlići što silaze s Gileada.

^6:6 Zubi su ti bijeli kao ovčice što upravo s kupanja dolaze. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena.

^6:7 Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara.

^6:8 Netko može imati šezdeset kraljica, k tome osamdeset žena ropkinja i još mnogo mladih djevojaka.

^6:9 Ali posebna je samo jedna, moja golubica, savršena moja, majčina ljubimica, dijete najdraže. Vidjele su je djevojke i pohvalile, dive joj se kraljice i žene ropkinje:

^6:10 »Tko je ona što svijetli kao zora, lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna, čudesna poput najsjajnijih zvijezda?«

^6:11 Ušao sam u vrt, gdje rastu stabla oraha, da vidim niču li mladice u dolini, pupa li loza i cvjeta li nar.

^6:12 Prije no što sam shvatio što se zbiva, ona me posjela u kraljevsku kočiju.

^6:13 Vrati se, savršena, vrati se! Okreni se, da te mogu gledati. Zašto bi me gledao, svoju savršenu, kao da sam nekakva predstava?

^7:1 Princezo, lijepa su ti stopala u sandalama! Obline tvojih bedara su poput nakita, kao da ih je izvela ruka umjetnika.

^7:2 Pupak ti je kao zaobljena čaška, neka u njemu nikada vina ne manjka. Struk ti je kao snop žita, okružen ljiljanima.

^7:3 Grudi su ti kao dva laneta, blizanci mlade gazele.

^7:4 Tvoj vrat je kao kula od bjelokosti, a oči blistave kao jezera u Hešbonu, pored gradskih vrata Bat Rabim. Tvoj nos je tako lijepog oblika, kao libanonska kula što gleda na Damask.

^7:5 Glava ti je uzdignuta kao brdo Karmel, kosa poput grimizne vune, uvojci lepršavi, čak i kralja mogu opčiniti.

^7:6 Kako si lijepa i ljupka, ljubavi moja zanosna!

^7:7 Tvoj stas je vitak kao palma, a grudi su ti kao njezini plodovi.

^7:8 Rado bih se na to stablo popeo, njegove plodne grane dohvatio. Neka tvoje grudi budu kao grožđe na lozi, dah tvoj kao miris jabuka,

^7:9 a tvoje usne kao najbolje vino. Neka to vino poteče mom voljenom, kapajući na njegove crvene usnice.

^7:10 Svom voljenom pripadam, a on samo za mnom žudi.

^7:11 Dođi, ljubavi moja, idemo van, u polja, prenoćimo u prirodi.

^7:12 Ustanimo rano, idemo u vinograde! Gledat ćemo je li loza propupala, hoće li joj se cvjetovi otvoriti. Želim vidjeti cvjetaju li stabla nara. Ondje ću ti svoju ljubav dati.

^7:13 Oko nas miriši mandragora, a na polici nad vratima sve vrste biranog voća. Voljeni, za tebe sam sačuvala i stara i nova zadovoljstva.

^8:1 O, kad bi mi bio poput brata, othranjenog na prsima moje majke! Mogla bih te pred svima poljubiti, a da me nitko zbog toga ne okrivi.

^8:2 Povela bih te u kuću svoje majke, gdje bi me o ljubavi poučio. Dala bih ti miješanog vina, sa slatkim sokom od svog nara.

^8:3 Lijevu ruku pod glavu mi je stavio, a desnom me miluje.

^8:4 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo.

^8:5 Tko je ona što se vraća iz pustinje u zagrljaju svog voljenoga? Pod stablom jabuke sam te probudila, tamo gdje te majka začela, gdje te u trudovima rodila.

^8:6 Stavi me na srce kao pečat, na prst kao pečatnjak. Jer, ljubav je snažna kao smrt, a ljubomora jaka kao grob. Taj se žar u plamen razbukta, zapali se moćna vatra.

^8:7 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, rijeke je ne mogu potopiti. Kad bi netko za ljubav nudio sve svoje bogatstvo, zauzvrat bi prezir dobio.

^8:8 Moja braća jednom su rekla: »Imamo malu sestru, grudi joj još nisu narasle. Što da radimo s njom ako je takvu mladu zaprose?

^8:9 Ako bude ravna kao zid, napravit ćemo joj srebrnu barikadu. Ako bude nalikovala vratima, obložit ćemo je daskama od cedra.«

^8:10 Da, ja sam zid, a moje grudi su kule. Ali u njegovim očima, ja sam kao ona koja se predala.

^8:11 Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu, i dao je drugima da se o njemu brinu. Svatko je dao tisuću srebrnjaka da bi njegove plodove ubirao.

^8:12 Neka Salomon zadrži svoje srebro, a po dvjesto srebrnjaka neka dobiju oni što se za grožđe brinu. Ali moj vinograd pripada samo meni.

^8:13 Ti, koja šetaš po vrtovima, moji prijatelji čekaju da ti čuju glas. Daj da ga i ja čujem!

^8:14 Požuri, voljeni moj! Pojuri kao srna ili mladi jelen, na brežuljke s mirisnim biljem.