Nehemija

^1:1 Ovo je izvještaj Nehemije, Hakalijinog sina: Dvadesete godine Artakserksove vladavine, u mjesecu Kislevu, dok sam bio u palači u gradu Suzi,

^1:2 došao je Hanani, jedan od moje braće, s još nekim ljudima iz Jude. Raspitao sam se kod njih o Židovima, koji su izbjegli progonstvo i ostali u Judi, i o Jeruzalemu.

^1:3 Rekli su mi: »Oni koji su izbjegli progonstvo i ostali u pokrajini Judi u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemske su zidine razvaljene, a vrata uništena vatrom.«

^1:4 Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. Danima sam tugovao, postio i molio pred Bogom neba.

^1:5 Zatim sam rekao: »O, BOŽE! Ti si Bog neba — velik i moćan Bog! Čuvaš svoj savez i vjerno iskazuješ ljubav onima koji te vole i vrše tvoje zapovijedi.

^1:6 Poslušaj me i pogledaj! Čuj molitvu svog sluge, dok se danonoćno pred tobom moli za tvoje sluge, za izraelski narod. Priznajem grijehe izraelskog naroda protiv tebe. Priznajem da smo i ja i moja obitelj griješili protiv tebe.

^1:7 Loše smo se odnosili prema tebi. Nismo se držali tvojih zapovijedi, pravila i propisa koje si dao svome slugi Mojsiju.

^1:8 Sjeti se što si rekao svom slugi Mojsiju: ‘Budete li nevjerni, raspršit ću vas među narode.

^1:9 Ali, ako mi se vratite, ako držite i vršite moje zapovijedi — ma bili prognani i na kraj neba — odande ću vas sabrati i dovesti na mjesto koje sam izabrao za prebivalište svome imenu.’

^1:10 Oni su tvoji sluge i tvoj narod koji si otkupio svojom velikom moći i svojom snažnom rukom.

^1:11 O, Gospodaru, pažljivo poslušaj molitvu ovoga tvog sluge i molitvu svih tvojih slugu koji te s radošću štuju. Daj svome slugi da uspije danas, daj da mu kralj bude naklonjen.« U to sam vrijeme bio kraljev peharnik.

^2:1 Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa, u mjesecu Nisanu, kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga. Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim,

^2:2 kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.« Tada sam se jako uplašio.

^2:3 No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?«

^2:4 Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?« Pomolio sam se Bogu neba

^2:5 pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.«

^2:6 Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?« Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme.

^2:7 I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude.

^2:8 Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.« Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen.

^2:9 Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike.

^2:10 Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca.

^2:11 Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana.

^2:12 Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao.

^2:13 Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra.

^2:14 Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao

^2:15 pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se.

^2:16 Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove.

^2:17 Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.«

^2:18 Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao. Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.

^2:19 Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali. »Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?«

^2:20 Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.«

^3:1 Svećenik Elijašib i njegova braća svećenici prionuli su na posao i ponovo sagradili Ovčja vrata. Posvetili su ih i namjestili vratna krila. Zidali su sve do kule Stotine i posvetili je, pa nastavili dalje, do Hananelove kule.

^3:2 Do njih su zidali Jerihonci, a do Jerihonaca Zakur, Imrijev sin.

^3:3 Hasenini su sinovi ponovo sagradili Riblja vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune.

^3:4 Do njih je popravke vršio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk, pa do njega Mešulam, Berekijin sin i Mešezabelov unuk, a do njega Sadok, Baanin sin.

^3:5 Do njih su popravke obavljali Tekoanci, ali njihovi velikaši nisu se htjeli poniziti da rade pod svojim nadzornicima.

^3:6 Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodejin sin, popravili su Stara vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune.

^3:7 Do njih su popravljali Melatija iz Gibeona i Jadon iz Meronota, zajedno s ljudima iz Gibeona i Mispe, gdje se nalazi sjedište upravitelja pokrajine preko rijeke Eufrat.

^3:8 Do njih je popravke vršio Uziel, Harhajin sin, jedan od zlatara, a do njega Ananija, jedan od izrađivača mirisnih pomasti. Obnovili su Jeruzalem sve do Širokog zida.

^3:9 Do njih je popravke izvodio Refaja, Hurov sin, upravitelj polovice jeruzalemskog okruga.

^3:10 Do njega je na zidinama nasuprot svoje kuće popravke obavljao Jedaja, Harumafov sin, a do njega Hatuš, Hašabnejin sin.

^3:11 Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat Moabov sin, popravljali su sljedeći dio zidina i kulu Ložište.

^3:12 Do njih je radio Šalum, Halohešov sin, upravitelj druge polovice jeruzalemskog okruga. Pomagale su mu njegove kćeri.

^3:13 Hanun i stanovnici Zanoaha obnavljali su Dolinska vrata. Obnovili su ih, postavili vratna krila, brave i zasune. Također, obnovili su 500 metara zida, sve do Smetlišnih vrata.

^3:14 Malkija, Rekabov sin, upravitelj okruga Bet Hakarem, obnovio je Smetlišna vrata. Ponovo ih je izgradio, postavio vratna krila, brave i zasune.

^3:15 Šalum, Kol Hozeov sin, upravitelj okruga Mispe, vršio je popravak Izvorskih vrata. Obnovio ih je, natkrio, postavio vratna krila, brave i zasune. Također, popravio je zid kod bazena Šiloah, pokraj Kraljevskog vrta, pa sve do stepenica koje silaze iz Davidova grada.

^3:16 Do njega je radio Nehemija, Azbukov sin, upravitelj polovice okruga Bet Sur. Obavio je popravke od Davidovih grobova sve do umjetnog jezera i Doma ratnika.

^3:17 Do njega su popravljali Leviti pod vodstvom Rehuma, Banijevog sina, a do njega je, za svoj okrug, popravke obavljao Hašabija, upravitelj polovice okruga Keila.

^3:18 Do njega su popravke vršila njihova braća pod vodstvom Bavaja, Henadadovog sina, upravitelja polovice okruga Keila.

^3:19 Dalje je radio Ezer, Ješuin sin, upravitelj Mispe, popravljajući dio nasuprot uspona pa do oružarnice na uglu zidina.

^3:20 Do njega je Baruk, Zabajev sin, s velikim žarom popravljao dio od ugla do ulaza u kuću vrhovnog svećenika Elijašiba.

^3:21 Na sljedećem dijelu, od ulaza do kraja Elijašibove kuće, popravke je radio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk.

^3:22 Do njega su popravke izvodili svećenici koji su živjeli u okolici.

^3:23 Benjamin i Hašub popravljali su zidine nasuprot vlastite kuće, a Azarija, Maasejin sin i Ananijin unuk, popravljao je zidine pokraj svoje kuće.

^3:24 Binuj, Henadadov sin, radio je na dijelu od Azarijine kuće do zavoja na zidinama pa dalje do ugla.

^3:25 Palal, Uzajev sin, obavljao je popravke nasuprot zavoja i kule koja se diže iz gornje kraljeve palače, blizu stražarskog dvorišta. Do njega je radio Pedaja, Parošev sin.

^3:26 Hramski sluge, koji su živjeli na brdu Ofel, izvodili su radove do mjesta nasuprot Vodenih vrata na istoku i obližnje kule.

^3:27 Tekoanci su popravljali ostatak tog dijela od velike kule do Ofelskog zida.

^3:28 Svećenici su radili na komadu iznad Konjskih vrata, svaki nasuprot svoje kuće.

^3:29 Sadok, Imerov sin, radio je pred svojom kućom. Sljedeći je dio popravljao Šemaja, Šekanijin sin, stražar Istočnih vrata.

^3:30 Do njega su popravke vršili Hananija, Šelemijin sin, i Hanun, šesti Salafov sin. Zatim Mešulam, Berekijin sin, nasuprot svoga mjesta stanovanja.

^3:31 Malkija, zlatar, izvršio je popravke sve do kuće hramskih slugu i trgovaca, nasuprot Nadzornih vrata, pa do gornje prostorije na uglu zidina.

^3:32 Između gornje prostorije na uglu i Ovčjih vrata popravke su obavljali zlatari i trgovci.

^4:1 Kad je Sanbalat čuo da ponovo gradimo zid, bio je vrlo ljut i bijesan. Rugao se Židovima

^4:2 pa je pred svojim pristašama i samarijskom vojskom govorio: »Što to rade oni jadni Židovi? Zar misle da će nešto obnoviti? Zar misle da će prinositi žrtve? Možda misle da će završiti u samo jedan dan? Možda misle da mogu obnoviti spaljeno kamenje iz one gomile krša?«

^4:3 A Tobija Amonac, koji je bio pokraj njega, rugao se: »Ma kakve to oni zidine grade — da im se popne lisica, srušile bi se!«

^4:4 No ja sam molio: »Čuj nas, Bože naš, jer nas preziru. Okreni njihove uvrede na njihove glave. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva.

^4:5 Ne opraštaj njihovu krivnju! Ne daj da im se grijeh izbriše pred tobom jer su vrijeđali graditelje.«

^4:6 Tako smo obnavljali zidine. Spojili smo sve dijelove do pola visine zidina jer je narod radio svim srcem.

^4:7 No Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli su da je obnova jeruzalemskih zidina napredovala i da se pukotine zatvaraju pa su se jako razljutili.

^4:8 Svi su zajedno skovali urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema kako bi napravili pomutnju.

^4:9 A mi smo se molili svome Bogu i danonoćno postavljali stražu da se zaštitimo od njih.

^4:10 Potom su Judejci rekli: »Radnici gube snagu, a krša je toliko da ne možemo raditi na zidu.

^4:11 Naši su neprijatelji rekli: ‘Neće oni ništa znati niti vidjeti! Već ćemo ih napasti i pobiti pa će se zaustaviti radovi.’«

^4:12 Tada su došli Židovi, koji su živjeli blizu naših neprijatelja, i deset nam puta ponovili: »Planiraju vas napasti sa svih strana.«

^4:13 Stoga sam postavio ljude s mačevima, kopljima i lukovima iza najnižih dijelova zidina i ondje gdje su još bili procijepi u zidinama. Rasporedio sam ih po obiteljima.

^4:14 Nakon što sam sve pregledao, ustao sam i rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Sjetite se BOGA, koji je velik i silan. Borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.«

^4:15 Kad su naši neprijatelji čuli da znamo za njihovu urotu i da ju je Bog osujetio, svi smo se vratili na zidine, svatko na svoj posao.

^4:16 Od toga je dana jedna polovica mojih ljudi radila, a druga polovica držala koplja, štitove, lukove i oklope. Zapovjednici su stajali iza cijelog naroda Jude

^4:17 koji je gradio zid. Nosači su tereta radili jednom rukom, a drugom držali oružje.

^4:18 Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok dok je radio, a pokraj mene je stajao trubač, spreman upozoriti ljude.

^4:19 Tada sam rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Posao je velik i opsežan, a mi smo na zidinama daleko jedan od drugoga.

^4:20 Gdje god čujete zvuk roga, ondje nam se pridružite. Naš će se Bog boriti za nas.«

^4:21 Tako smo nastavili posao. Radili smo od rane zore pa do navečer, kad su se pojavile zvijezde, a cijelo je vrijeme pola ljudi držalo koplja.

^4:22 U to sam vrijeme još rekao narodu: »Neka svaki čovjek sa svojim čuvarom ostane u Jeruzalemu, da bi nam noću bili stražari, a danju radnici.«

^4:23 Ni ja, ni moja braća, ni moji ljudi, ni stražari, koji su bili sa mnom, nismo sa sebe skidali odjeću. Svatko je držao svoje oružje pri ruci, čak i kada smo išli po vodu.

^5:1 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću.

^5:2 Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«

^5:3 Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«

^5:4 A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde.

^5:5 Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«

^5:6 Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio.

^5:7 Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih

^5:8 i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!« Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.

^5:9 »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju?

^5:10 I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata.

^5:11 Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«

^5:12 »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.« Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.

^5:13 A istresao sam i svoju lentu te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!« Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.

^5:14 Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa — ukupno dvanaest godina — ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju.

^5:15 Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka. Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao,

^5:16 nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom.

^5:17 Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda.

^5:18 Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen.

^5:19 Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod.

^6:1 Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostali naši neprijatelji doznali su da sam sagradio zidine i da u njima nije ostalo nijednog otvora — iako još nisam postavio krila na vrata.

^6:2 Sanbalat i Gešem su mi poručili: »Hajde da se sastanemo u mjestu Kefirim, u dolini Ono.« No namjeravali su mi nauditi

^6:3 pa sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: »U velikom sam poslu i ne mogu doći. Posao bi stao ako bih ga ostavio i otišao k vama.«

^6:4 Četiri su mi puta slali istu poruku, a ja sam im svaki put isto odgovarao.

^6:5 Zatim mi je, peti put, Sanbalat poslao svog pomoćnika s istom porukom i nezapečaćenim pismom u ruci

^6:6 u kojem je pisalo: »Šire se glasine među narodima, a Gešem ih potvrđuje. Ti i Židovi spremate se na pobunu, stoga i gradite zidine. Govori se da ćeš postati njihov kralj

^6:7 i da si već postavio proroke da o tebi objave u Jeruzalemu: ‘Juda ima kralja!’ O tome će biti obaviješten perzijski kralj, zato dođi na savjetovanje sa mnom.«

^6:8 Poslao sam mu ovaj odgovor: »Ništa od toga što kažeš nije se dogodilo, nego si sve to smislio u svojoj glavi.«

^6:9 Svi su nas oni htjeli uplašiti, misleći: »Odustat će od posla i neće ga završiti.« A sad, Bože, osnaži me!

^6:10 Jednog sam dana otišao u kuću Šemaje, Delajinog sina i Mehetabelovog unuka, dok je bio zatvoren u svojoj kući. Rekao je: »Nađimo se u Božjem Hramu, u Svetištu, i zatvorimo vrata jer će doći da te ubiju. Već će noćas doći da te ubiju.«

^6:11 No odgovorio sam mu: »Zar ja da bježim? Može li čovjek kao što sam ja ući u Hram i ostati živ? Neću tamo ulaziti!«

^6:12 Tada sam shvatio da ga nije poslao Bog, nego su mu Tobija i Sanbalat platili da me prevari porukom.

^6:13 Unajmili su ga da me zastraši pa da me navede na grijeh. Oni bi me zatim ozloglasili i osramotili.

^6:14 Bože moj, sjeti se Tobije i Sanbalata po njihovim djelima. Sjeti se i proročice Noadije i ostalih proroka koji su me htjeli zastrašiti.

^6:15 Zidine su završene dvadeset i petog dana mjeseca Elula, za pedeset i dva dana.

^6:16 Kad su svi naši neprijatelji čuli i svi narodi oko nas vidjeli da su zidine završene, obeshrabrili su se. Shvatili su da je to djelo učinjeno uz pomoć našeg Boga.

^6:17 Tih su dana židovski vođe slali mnoga pisma Tobiji, a on im je odgovarao.

^6:18 Mnogi su ljudi u Judi bili prisegom vezani uz njega jer je bio zet Šekanije, Arahovog sina, a njegov je sin Johanan oženio kćer Mešulama, Berekijinog sina.

^6:19 Osim toga, meni su govorili o njegovim dobrim djelima, a njemu su govorili što sam ja rekao. Tobija je stalno slao pisma da me zastraši.

^7:1 Nakon što su sagrađene zidine i namještena vratna krila, postavljeni su vratari, pjevači i Leviti.

^7:2 Svog sam brata Hananija postavio za upravitelja Jeruzalema, a Hananiju za zapovjednika tvrđave jer je bio vjeran i poštovao Boga više od većine ljudi.

^7:3 Rekao sam im: »Neka se vrata Jeruzalema ne otvaraju dok sunce ne ugrije. Dok su čuvari vrata još na dužnosti, neka zatvore vratna krila i postave zasune. Građane Jeruzalema postavite za stražare. Jedni neka stražare na stražarskim mjestima, a drugi pokraj svojih kuća.«

^7:4 Grad je bio velik i prostran, ali je u njemu bilo malo ljudi i kuće se još nisu obnovile.

^7:5 Bog mi je stavio na srce da okupim vođe, glavare i običan narod, da se upišu prema obiteljima. Pronašao sam i knjigu obiteljskih stabala prvih povratnika u kojoj je pisalo:

^7:6 Ovo su ljudi pokrajine Jude koji su se vratili iz zatočeništva, a koje je babilonski kralj Nabukodonosor bio odveo u progonstvo. Vratili su se u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad.

^7:7 Predvodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Azarija, Raamija, Nahamani, Mordekaj, Bilšan, Misperet, Bigvaj, Nehum i Baana. Popis Izraelaca:

^7:8 Paroševi potomci, 2.172;

^7:9 Šafatijini potomci, 372;

^7:10 Arahovi potomci, 652;

^7:11 Pahat Moabovi potomci iz Ješuine i Joabove loze, 2.818;

^7:12 Elamovi potomci, 1.254;

^7:13 Zatuovi potomci, 845;

^7:14 Zakajevi potomci, 760;

^7:15 Binujevi potomci, 648;

^7:16 Bebajevi potomci, 628;

^7:17 Azgadovi potomci, 2.322;

^7:18 Adonikamovi potomci, 667;

^7:19 Bigvajevi potomci, 2.067;

^7:20 Adinovi potomci, 655;

^7:21 Aterovi potomci iz Ezekijine loze, 98;

^7:22 Hašumovi potomci, 328;

^7:23 Besajevi potomci, 324;

^7:24 Harifovi potomci, 112;

^7:25 Gibeonovi potomci, 95;

^7:26 iz Betlehema i Netofe, 188;

^7:27 iz Anatota, 128;

^7:28 iz Bet Azmaveta, 42;

^7:29 iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota, 743;

^7:30 iz Rame i Gebe, 621;

^7:31 iz Mikmaša, 122;

^7:32 iz Betela i Aja, 123;

^7:33 iz drugoga grada Neboa, 52;

^7:34 iz drugog Elama, 1.254;

^7:35 iz Harima, 320;

^7:36 iz Jerihona, 345;

^7:37 iz Loda, Hadida i Ona, 725;

^7:38 iz Senaje, 3.930.

^7:39 Svećenici — Jedajini potomci iz Ješuine loze, 973;

^7:40 Imerovi potomci, 1.052;

^7:41 Pašhurovi potomci, 1.247;

^7:42 Harimovi potomci, 1.017.

^7:43 Leviti — Ješuini potomci po Kadmielu i Hodevinoj obitelji, 74.

^7:44 Pjevači — Asafovi potomci, 148.

^7:45 Vratari — potomci Šaluma, Atera, Talmona, Akuba, Hatite i Šobaja, 138.

^7:46 Hramski sluge — potomci Sihe, Hasufa, Tabaota,

^7:47 Kerosa, Sije, Padona,

^7:48 Lebana, Hagabe, Šalmaja,

^7:49 Hanana, Gidela, Gahara,

^7:50 Reaje, Resina, Nekoda,

^7:51 Gazama, Uze, Paseaha,

^7:52 Besaja, Meunima, Nefusima,

^7:53 Bakbuka, Hakufe, Harhura,

^7:54 Baslita, Mehide, Harše,

^7:55 Barkosa, Sisere, Tamaha,

^7:56 Nesije i Hatife.

^7:57 Potomci Salomonovih slugu — potomci Sotaja, Sofereta, Peride,

^7:58 Jaale, Darkona, Gidela,

^7:59 Šefatije, Hatila, Pokeret Sebaje i Amona.

^7:60 Ukupno hramskih slugu i potomaka Salomonovih slugu bilo je 392.

^7:61 Ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera, ali nisu mogli dokazati porijeklo svojih obitelji i pripadnost Izraelu —

^7:62 potomci Delaje, Tobije i Nekode, 642.

^7:63 Još tri obitelji svećeničkih potomaka — Hobajini, Hakosovi i Barzilajevi potomci. Barzilaj je dobio ime tako što je oženio jednu od kćeri Barzilaja iz Gileada.

^7:64 Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći pa su bile isključene iz svećenstva.

^7:65 Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom da riješi slučaj.

^7:66 Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi.

^7:67 K tomu, još je bilo i 7.337 njihovih slugu i sluškinja te 245 pjevača i pjevačica.

^7:68 Imali su 736 konja, 245 mazgi,

^7:69 435 deva i 6.720 magaraca.

^7:70 Neki su obiteljski glavari dali priloge za radove. Upravitelj je dao u riznicu 1.000 zlatnika, 50 posuda i 530 svećeničkih odora.

^7:71 Drugi su obiteljski glavari dali u riznicu za radove 20.000 zlatnika i 1.250 kilograma srebra.

^7:72 Ostali je narod dao ukupno 20.000 zlatnika, 1.150 kilograma srebra i 67 svećeničkih odora.

^7:73 Svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i ostali Izraelci nastanili su se u svojim gradovima. Do sedmoga mjeseca svi su se Izraelci smjestili po svojim gradovima.

^8:1 U sedmom se mjesecu cijeli narod u jedinstvu okupio na trgu ispred Vodenih vrata. Tada su rekli učitelju Ezri da donese Knjigu Mojsijevog zakona, koji je BOG dao Izraelu.

^8:2 Prvog je dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donio Zakon pred skup na kojem su bili muškarci, žene i svi koji su bili sposobni razumjeti.

^8:3 Čitao ga je glasno na trgu ispred Vodenih vrata, od ranog jutra do podneva, pred muškarcima i ženama te svima koji su bili sposobni razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao Knjigu zakona.

^8:4 Učitelj Ezra stajao je na visokome drvenom podiju, napravljenom za tu prigodu. Pokraj njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.

^8:5 Ezra je otvorio knjigu naočigled svih jer je stajao poviše njih. Kad ju je otvorio, sav je narod ustao.

^8:6 Ezra je blagoslovio BOGA, velikog Boga, a čitav je narod podigao ruke i odgovorio: »Amen! Amen!« pa se poklonio licem do zemlje štujući BOGA.

^8:7 Dok je narod ondje stajao, Leviti Ješua, Bani, Šerebija, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja poučavali su Zakon.

^8:8 Čitali su iz Knjige Božjeg zakona, tumačili je i objašnjavali što znači, da bi narod razumio što se čita.

^8:9 Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!« Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona.

^8:10 Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino, a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.«

^8:11 Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!«

^8:12 I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene.

^8:13 Drugoga su se dana glavari svih obitelji, sa svećenicima i Levitima, okupili oko učitelja Ezre da bi proučili riječi Zakona.

^8:14 U Zakonu, koji je BOG dao preko Mojsija, našli su zapisano da Izraelci trebaju boraviti u skloništima za blagdana u sedmome mjesecu.

^8:15 Našli su još da trebaju objaviti i razglasiti po svim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u gorje i donesite grane pitome masline, divlje masline, mirte, palme i grane drugog drveća s lišćem, da se naprave skloništa«, kao što je zapisano.

^8:16 Narod je otišao i donio grane. Zatim su napravili skloništa na krovovima i dvorištima svojih kuća, na dvorištima Božjega Hrama, na trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata.

^8:17 Cijela je zajednica povratnika iz zatočeništva napravila skloništa i boravila u njima. Izraelci to nisu činili još od vremena Jošue, Nunovog sina, pa sve do tog dana. Silno su se veselili.

^8:18 I dan za danom, od prvog do posljednjeg dana blagdana, Ezra je čitao iz Knjige Božjeg zakona. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog su dana imali svečani skup, kao što je propisano zakonom.

^9:1 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom.

^9:2 Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka.

^9:3 Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU.

^9:4 Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU.

^9:5 Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije.

^9:6 Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom. Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo.

^9:7 Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham.

^9:8 Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan.

^9:9 Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora.

^9:10 Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas.

^9:11 Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne.

^9:12 Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići.

^9:13 Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe.

^9:14 Obznanio si im svoj sveti počinak. Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija.

^9:15 Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati.

^9:16 Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi.

^9:17 Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio

^9:18 ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe.

^9:19 Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići.

^9:20 Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ.

^9:21 Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale.

^9:22 Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana.

^9:23 Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je.

^9:24 I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele.

^9:25 Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti.

^9:26 Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe.

^9:27 Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja.

^9:28 No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja.

^9:29 Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati.

^9:30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima.

^9:31 Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog.

^9:32 A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas.

^9:33 No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo.

^9:34 Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao.

^9:35 Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.

^9:36 A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima.

^9:37 Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.«

^9:38 »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«

^10:1 Na zapečaćenom su sporazumu potpisana sljedeća imena: upravitelj Nehemija (Hakalijin sin), Sidkija,

^10:2 Seraja, Azarija, Jeremija,

^10:3 Pašhur, Amarija, Malkija,

^10:4 Hatuš, Šebanija, Maluk,

^10:5 Harim, Meremot, Obadija,

^10:6 Daniel, Gineton, Baruk,

^10:7 Mešulam, Abija, Mijamin,

^10:8 Maazija, Bilgaj i Šemaja. Oni su bili svećenici.

^10:9 Potpisani Leviti: Ješua (Azanijin sin), Binuj iz Henadadove obitelji, Kadmiel

^10:10 i njihova braća: Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,

^10:11 Mika, Rehob, Hašabija,

^10:12 Zakur, Šerebija, Šebanija,

^10:13 Hodija, Bani i Beninu.

^10:14 Potpisani glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,

^10:15 Buni, Azgad, Bebaj,

^10:16 Adonija, Bigvaj, Adin,

^10:17 Ater, Ezekija, Azur,

^10:18 Hodija, Hašum, Besaj,

^10:19 Harif, Anatot, Nebaj,

^10:20 Magpijaš, Mešulam, Hezir,

^10:21 Mešezabel, Sadok, Jadua,

^10:22 Pelatija, Hanan, Anaja,

^10:23 Hošea, Hananija, Hašub,

^10:24 Haloheš, Pilha, Šobek,

^10:25 Rehum, Hašabna, Maaseja,

^10:26 Ahija, Hanan, Anan,

^10:27 Maluk, Harim i Baana.

^10:28 A ostali narod — svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i svi koji su se odvojili od stranih naroda radi Božjeg zakona, sa svojim ženama, sinovima i kćerima koji su sposobni razumjeti —

^10:29 pridružuju se svojoj braći i uglednicima. Svi zajedno obavezuju se pod prokletstvom i zakletvom da će živjeti prema Božjem zakonu, koji im je dan preko Božjeg sluge Mojsija, te da će držati i vršiti sve zapovijedi, pravila i uredbe BOGA, svoga Gospodara.

^10:30 »Obećavamo da nećemo davati svoje kćeri za žene drugim narodima niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima.

^10:31 Ako na dan odmora drugi narodi budu donijeli i prodavali robu ili žitarice, nećemo od njih kupovati na dan odmora niti na bilo koji drugi sveti dan. Svake sedme godine nećemo obrađivati zemlju i poništit ćemo sve dugove.

^10:32 Obavezujemo se da će svatko od nas davati trećinu srebrnjaka godišnje za troškove službe u Hramu našeg Boga:

^10:33 za posvećeni kruh, za redovne žitne žrtve i redovne žrtve paljenice. Zatim, za žrtve koje se prinose na dan odmora, na blagdane tijekom mladog mjeseca i druge blagdane te za posvećene darove. Nadalje, to je i za žrtve za grijeh da bi se obavio obred očišćenja Izraela. Naposljetku, to je i za sve radove na održavanju Doma našeg Boga.

^10:34 Mi svećenici, Leviti i narod ždrijebom smo odredili kad će svaka od naših obitelji donijeti drva u Hram našeg Boga. U određeno vrijeme svake godine svaka obitelj treba dati prilog u drvima, za vatru na žrtveniku našeg BOGA, kao što je zapisano u Zakonu.

^10:35 Obavezujemo se i da ćemo svake godine u BOŽJI Hram donositi prvine uroda svojih usjeva i prvine svih plodova sa svake voćke.

^10:36 I kao što je zapisano u Zakonu, u Hram svoga Boga dovodit ćemo prvorođene sinove i prvine okota svoje krupne i sitne stoke. Dovodit ćemo ih svećenicima koji služe u Hramu našeg Boga.

^10:37 Također, donosit ćemo svećenicima, za spremišta Doma našeg Boga, prvine svojih samljevenih žitarica, najbolje od žitarica za žrtvene prinose, prvine plodova sa svakog stabla i prvine mladog vina te ulja. A Levitima ćemo donositi desetinu svojih usjeva jer oni prikupljaju desetinu u svim mjestima gdje se obavljaju poslovi.

^10:38 Neka svećenik, koji je Aronov potomak, prati Levite dok primaju desetinu. Leviti neka donesu desetinu desetine u Hram našeg Boga, u spremišta.

^10:39 Izraelski narod i Leviti neka donose svoje priloge od žitarica, vina i ulja. Neka se pohrane u spremišta gdje se nalaze predmeti svetišta i gdje borave svećenici koji obavljaju službu te vratari i pjevači. Nećemo zanemariti Hram svoga Boga.«

^11:1 Glavari naroda nastanili su se u Jeruzalemu. Ostatak je naroda bacao kocku da bi se izabralo deset posto stanovništva koje će živjeti u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostali ostati u svojim gradovima.

^11:2 I narod je blagoslovio sve koji su dobrovoljno pristali živjeti u Jeruzalemu.

^11:3 Glavari pokrajine Jude nastanili su se u Jeruzalemu. Neki Izraelci, svećenici, Leviti, hramski sluge i potomci Salomonovih slugu živjeli su u gradovima Jude. Živjeli su na svome posjedu, u svom gradu,

^11:4 a neki ljudi iz Jude i Benjamina živjeli su u Jeruzalemu. Judini potomci koji su se naselili u Jeruzalemu: Ataja, Uzijin sin, potomak Uzije, Zaharije, Amarije, Šefatije, Mahalalela i Peresa.

^11:5 Maaseja, Baruhov sin, potomak Baruha, Kol Hozea, Hazaje, Adaje, Jojariba, Zaharije i Šilonija.

^11:6 Svih Peresovih potomaka, koji su živjeli u Jeruzalemu, bilo je 468 sposobnih ljudi.

^11:7 Benjaminovi potomci koji su se naselili u Jeruzalemu: Salu, potomak Mešulama, Joeda, Pedaje, Kolaje, Maaseje, Itiela i Ješaja.

^11:8 I njegovi sljedbenici Gabaj i Salaj — ukupno 928 ljudi.

^11:9 Joel, Zikrijev sin, bio je njihov glavni zapovjednik. Juda, Hasenuin sin, bio je drugi zapovjednik nad gradom.

^11:10 Svećenici koji su se naselili u Jeruzalemu: Jojaribov sin Jedaja, Jakin i

^11:11 Seraja — potomak Hilkije, Mešulama, Sadoka, Merajota i Ahituba — nadzornik Božjega Hrama.

^11:12 Zatim, njihova braća koja su obavljala poslove Božjeg Hrama — ukupno 822 ljudi. Adaja, potomak Jerohama, Pelalije, Amsija, Zaharije, Pašhura i Malkije.

^11:13 Zatim njegova braća, glavari rodovskih obitelji — njih 242. Amašaj, potomak Azarela, Ahzaja, Mešilemota i Imera

^11:14 te njegova braća — 128 sposobnih ljudi. Njihov je zapovjednik bio Zabdiel, Hagedolimov sin.

^11:15 Leviti koji su se naselili u Jeruzalemu: Šemaja, potomak Hašuba, Azrikama, Hašabije i Bunija.

^11:16 Šabetaj i Jozabad, dvojica levitskih glavara, nadzornici vanjskih poslova Božjega Hrama.

^11:17 Matanija — potomak Mike, Zabdija i Asafa — voditelj pjevanja pjesama slavljenja i zahvaljivanja. Bakbukija, drugi po dužnosti nad svojom braćom. Abda, potomak Šamue, Galala i Jedutuna.

^11:18 Ukupan je broj Levita u svetom gradu bio 284.

^11:19 Vratari koji su se naselili u Jeruzalemu: Akub, Talmon i njihova braća — stražari nad vratima grada — njih 172.

^11:20 Ostali Izraelci, svećenici i Leviti bili su u svim gradovima Jude, svatko na svome nasljedstvu.

^11:21 Hramski su sluge živjeli na brdu Ofel, a nadređeni su im bili Siha i Gišpa.

^11:22 Nadglednik Levita u Jeruzalemu bio je Uzi, potomak Banija, Hašabije, Matanije, Mike i Asafa. Kao Asafov potomak, on je bio jedan od pjevača odgovornih za službu u Božjem Hramu.

^11:23 Svakodnevne su dužnosti pjevača bile određene kraljevom zapovijedi.

^11:24 Petahija, potomak Mešezabela, Zeraha i Jude, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

^11:25 Što se tiče sela i njihovih polja, neki su ljudi iz naroda Jude živjeli u Kirjat Arbi i pripadajućim selima, u Dibonu i pripadajućim selima, u Jekabseelu i pripadajućim selima,

^11:26 u Ješui, Moladi, Bet Peletu,

^11:27 Hasar Šualu, Beer Šebi i pripadajućim selima,

^11:28 Siklagu, Mekoni i pripadajućim selima,

^11:29 En Rimonu, Sori, Jarmutu,

^11:30 u Zanoahu i Adulamu, s pripadajućim selima, u Lakišu s okolnim poljima i Azeki s okolnim selima. Dakle, nastanili su se sve od Beer Šebe do doline Hinom.

^11:31 Benjaminovi su potomci živjeli od Gebe nadalje, u Mikmašu, Aju, Betelu i pripadajućim selima,

^11:32 Anatotu, Nobu, Ananiji,

^11:33 Hasoru, Rami, Gitaimu,

^11:34 Hadidu, Seboimu i Nebalatu,

^11:35 Lodu, Onu i Dolini zanatlija.

^11:36 I određene su se skupine Levita nastanile s Benjaminovcima.

^12:1 Ovo su svećenici i Leviti koji su se vratili sa Šealtielovim sinom Zerubabelom i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,

^12:2 Amarija, Maluk, Hatuš,

^12:3 Šekanija, Rehum, Meremot,

^12:4 Ido, Gineton, Abija,

^12:5 Mijamin, Maadija, Bilga,

^12:6 Šemaja, Jojarib, Jedaja,

^12:7 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. Bili su to vođe svećenika i njihova braća u Ješuino vrijeme.

^12:8 Leviti su bili: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebija, Juda i Matanija. Matanija je sa svojom braćom bio zadužen za pjesme zahvalnice.

^12:9 Njihova braća, Bakbukija i Uni, stajali su nasuprot njih tijekom službe.

^12:10 Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, Elijašibu se rodio Jojada,

^12:11 Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.

^12:12 U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bili su: glavar Serajine obitelji — Meraja; Jeremijine — Hananija;

^12:13 Ezrine — Mešulam; Amarijine — Johanan;

^12:14 Malukove — Jonatan; Šebanijine — Josip;

^12:15 Harimove — Adna; Merajotove — Helkaj;

^12:16 Idove — Zaharija; Ginetonove — Mešulam;

^12:17 Abijine — Zikri; Minjaminove i Moadijine — Piltaj;

^12:18 Bilgine — Šamua; Šemajine — Jonatan;

^12:19 Jojaribove — Matenaj; Jedajine — Uzi;

^12:20 Saluove — Kalaj; Amokove — Eber;

^12:21 Hilkijine — Hašabija; Jedajine — Netanel.

^12:22 Glavari levitskih obitelji i svećenici u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue popisani su u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Darija.

^12:23 Glavari obitelji Levijevih potomaka do vremena Johanana, Elijašibovog sina, zapisani su u knjizi o njihovoj povijesti.

^12:24 Vođe Levita bili su Hašabija, Šerebija, Kadmielov sin Ješua i njihova braća. Stajali su jedni nasuprot drugih, da naizmjence Bogu pjevaju hvale i zahvale, kao što je propisao Božji čovjek David.

^12:25 Vratari su bili Matanija, Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub. Čuvali su spremišta kod hramskih vrata.

^12:26 Bili su u službi u vrijeme Jojakima, Ješuinog sina i Josadakovog unuka, i u vrijeme upravitelja Nehemije te svećenika i učitelja Ezre.

^12:27 Kad su se posvećivale jeruzalemske zidine, narod je potražio Levite u svim mjestima gdje su živjeli. Doveli su ih u Jeruzalem da radosno proslave posvetu pjevanjem pjesama hvale i sviranjem činela, harfi i lira.

^12:28 Okupili su i skupine pjevača iz okruga oko Jeruzalema; iz Netofe i okolnih sela,

^12:29 iz Bet Gilgala i s područja Gebe i Azmaveta. Pjevači su za sebe bili sagradili sela oko Jeruzalema.

^12:30 Svećenici i Leviti izvršili su obred očišćenja za sebe, a zatim i za narod, za vrata i zidine.

^12:31 Doveo sam židovske glavare na zidine i odredio dvije velike skupine da pjevaju zahvalnice i hodaju u povorci. Jedna je išla nadesno, prema Smetlišnim vratima,

^12:32 a za njom je išao Hošaja i pola glavara Jude.

^12:33 Slijedili su ih Azarija, Ezra, Mešulam,

^12:34 Juda, Benjamin, Šemaja, Jeremija.

^12:35 Zatim još neki svećenici s trubama: Zaharija, potomak Šemaje, Matanije, Mikaje, Zakura i Asafa.

^12:36 Potom njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani — s glazbalima Božjeg čovjeka Davida.

^12:37 Kod Izvorskih vrata popeli su se stepenicama do Davidova grada, gdje se zidine strmo uzdižu, te nastavili iznad Davidove kuće do Vodenih vrata na istoku.

^12:38 Druga je skupina pjevača krenula nalijevo. Slijedio sam ih na zidine s polovinom naroda. Išli su pored kule Ložište do Širokih zidina.

^12:39 Zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata i Ribljih vrata, pa kraj Hananelove kule i kule Stotine, do Ovčjih vrata, sve dok nisu stali kod Stražarskih vrata.

^12:40 Tada su obje skupine pjevača pjesama zahvalnica zauzele svoja mjesta u Božjem Hramu, a tako i ja te pola službenika sa mnom.

^12:41 Zatim svećenici s trubama: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija.

^12:42 Potom još svećenici: Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Zborovi su zapjevali, a vodio ih je Jizrahija.

^12:43 Toga su dana prinosili mnogo žrtava i veselili se, a Bog im je donio veliku radost. Veselile su se i žene i djeca. Nadaleko se mogla čuti radost Jeruzalema.

^12:44 Tada su postavljeni ljudi odgovorni za spremišta za priloge, prvine plodova i desetine. Odgovorni su primali udjele s polja oko gradova, koje zakon zahtijeva za svećenike i Levite. Narod Jude radovao se zbog svećenika i Levita koji su bili u službi.

^12:45 Oni su obavljali posao koji im je dao Bog, uključujući obrede očišćenja, a pjevači i vratari obavljali su svoj posao, prema zapovijedi Davida i njegovog sina Salomona.

^12:46 Jer, još su u Davidove i Asafove dane imali voditelja pjevača i pjevali pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu.

^12:47 Stoga, u vrijeme Zerubabela i Nehemije sav je Izrael svakoga dana davao priloge za pjevače i vratare. Odvajali su i dio za druge Levite, koji su odvajali dio za Aronove potomke.

^13:1 Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu.

^13:2 A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov.

^13:3 Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.

^13:4 Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom,

^13:5 dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike.

^13:6 Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak

^13:7 i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama.

^13:8 To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe.

^13:9 Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan.

^13:10 A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja.

^13:11 Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta.

^13:12 Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja.

^13:13 Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći.

^13:14 Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu.

^13:15 U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana.

^13:16 Ljudi iz Tira, koji su živjeli u Jeruzalemu, donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima.

^13:17 Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora?

^13:18 Nisu li tako postupali vaši preci pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.«

^13:19 Kad se večer uoči dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke svoje ljude da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora.

^13:20 Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema.

^13:21 Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora.

^13:22 Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim. Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi.

^13:23 U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab.

^13:24 Polovina je njihove djece govorila jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znala govoriti judejski.

^13:25 Upozoravao sam ih i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi.

^13:26 Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem cijeloga Izraela. No strankinje su čak i njega navele na grijeh.

^13:27 A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni svome Bogu jer se ženite strankinjama.«

^13:28 Jedan od sinova Jojade, sina vrhovnog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe.

^13:29 Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita.

^13:30 Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu.

^13:31 Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova. Bože moj, sjeti me se po dobru.