Evanđelje po Marku

^1:1 Ovako počinje Radosna vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu.

^1:2 U knjizi proroka Izaije piše: »Evo, šaljem svoga glasnika pred tobom. On će ti pripremiti put.«

^1:3 »Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pripremite put Gospodinu, poravnajte mu staze.’«

^1:4 Tada se pojavio Ivan koji je krstio ljude u pustinji. Govorio je da se trebaju krstiti u znak obraćenja za oproštenje grijeha.

^1:5 Svi iz Judeje i Jeruzalema dolazili su k njemu, ispovijedali svoje grijehe, a potom ih je Ivan krstio u rijeci Jordan.

^1:6 Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom.

^1:7 Propovijedao je: »Postoji netko tko dolazi poslije mene, a veći je od mene. Ja nisam dostojan ni da se sagnem pred njim te mu razvežem sandale.

^1:8 Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Svetim Duhom.«

^1:9 Tih je dana Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio u rijeci Jordan.

^1:10 Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se Nebo otvorilo i kako se Sveti Duh spušta na njega u liku goluba.

^1:11 S neba se začuo glas koji je rekao: »Ti si moj Sin, onaj kojeg volim. S tobom sam potpuno zadovoljan.«

^1:12 Odmah potom Duh je poslao Isusa u pustinju.

^1:13 Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme iskušavao Sotona. Isus je bio okružen divljim životinjama, a anđeli su mu služili.

^1:14 Nakon što je Ivan odveden u zatvor, Isus je došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest.

^1:15 Govorio je: »Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!«

^1:16 Dok je prolazio obalom Galilejskoga jezera, vidio je Šimuna i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u jezero jer su bili ribari.

^1:17 Isus im je rekao: »Dođite i slijedite me! Učinit ću vas ribarima ljudi.«

^1:18 Odmah su ostavili mreže i krenuli za njim.

^1:19 Malo dalje, Isus je ugledao Jakova, Zebedejevog sina, i njegovog brata Ivana. Bili su u svojoj lađici i krpali mreže. Isus ih je pozvao,

^1:20 a oni su ostavili svoga oca Zebedeja i njegove radnike te krenuli za njim.

^1:21 Isus i učenici stigli su u Kafarnaum. Na šabat je Isus ušao u sinagogu i počeo poučavati.

^1:22 Svi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao učitelji Zakona.

^1:23 A u sinagogi se našao čovjek u kojem je bio zao duh pa je povikao:

^1:24 »Što želiš od nas, Isuse iz Nazareta? Jesi li nas došao uništiti? Ja znam tko si ti: Svetac Božji!«

^1:25 A Isus mu je zapovjedio: »Ušuti i izađi iz njega!«

^1:26 Na to je zli duh silovito potresao čovjeka i izašao iz njega uz glasan krik.

^1:27 Ljudi su bili zadivljeni pa su jedni druge zapitkivali: »Što je ovo? Kakvo je to novo učenje s takvim autoritetom? Zapovijeda čak i zlim duhovima, a oni ga slušaju.«

^1:28 Tako se vijest o Isusu brzo proširila po cijelome galilejskom kraju.

^1:29 Isus i njegovi učenici izašli su iz sinagoge te zajedno s Jakovom i Ivanom otišli Šimunovoj i Andrijinoj kući.

^1:30 Šimunova je punica ležala u groznici pa su Isusu odmah rekli za to.

^1:31 On je došao do nje, uhvatio je za ruku i podigao. Groznica ju je istog trena pustila i ona ih je počela posluživati.

^1:32 Te večeri, nakon zalaska sunca, doveli su mu sve bolesne i opsjednute zlim duhovima.

^1:33 Cijeli se grad okupio pred vratima.

^1:34 Isus je ozdravio mnoge koji su bolovali od različitih bolesti i istjerao mnoge zle duhove, ali im nije dopustio da govore jer oni su znali tko je on.

^1:35 Sutradan je Isus ustao rano ujutro, dok je još bio mrak, izašao iz kuće i otišao moliti na pusto mjesto.

^1:36 No Šimun i njegovi prijatelji krenuli su ga tražiti

^1:37 pa su mu, kad su ga pronašli, rekli: »Svi te traže.«

^1:38 Isus im je odgovorio: »Idemo odavde u obližnja mjesta jer moram i ondje propovijedati — zato sam i došao.«

^1:39 Tako su išli po Galileji, a Isus je propovijedao u sinagogama i istjerivao zle duhove.

^1:40 Neki je gubavac došao k Isusu. Kleknuo je pred njega i molio za pomoć: »Ako hoćeš, možeš me iscijeliti.«

^1:41 Isus se sažalio nad njim, ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!«

^1:42 Guba je odmah nestala i čovjek je ozdravio.

^1:43 Isus je rekao iscijeljenomu neka ode, ali mu je oštro napomenuo:

^1:44 »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku. Prinesi žrtvu za svoje ozdravljenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti dokaz ljudima da si izliječen.«

^1:45 No čovjek je otišao i počeo svima redom govoriti što mu se dogodilo. Tako se vijest o Isusu počela širiti pa više nije mogao otvoreno ulaziti u grad. Ostajao je na osamljenim mjestima, a ljudi su odasvud dolazili k njemu.

^2:1 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće.

^2:2 Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao.

^2:3 Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka.

^2:4 Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju.

^2:5 Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«

^2:6 Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili:

^2:7 »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«

^2:8 A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate?

^2:9 Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’?

^2:10 Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe:

^2:11 Tebi govorim — rekao je uzetome — ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!«

^2:12 Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«

^2:13 Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao.

^2:14 Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom.

^2:15 Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa.

^2:16 Neki učitelji Zakona, farizeji, vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?«

^2:17 A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.«

^2:18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«

^2:19 A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti.

^2:20 Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.

^2:21 Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća.

^2:22 Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«

^2:23 Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje.

^2:24 Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«

^2:25 A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli?

^2:26 Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«

^2:27 Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime.

^2:28 Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

^3:1 Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom.

^3:2 Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže.

^3:3 Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.«

^3:4 Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli.

^3:5 Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila.

^3:6 Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa.

^3:7 Isus je sa svojim učenicima otišao na jezero. Slijedilo ga je mnoštvo naroda iz Galileje i Judeje.

^3:8 Bio je tu i velik broj ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s područja preko rijeke Jordan te oko Tira i Sidona. Svi su oni došli k njemu jer su čuli za djela koja čini.

^3:9 Kad je Isus vidio takvo mnoštvo, rekao je svojim učenicima da mu pripreme lađicu kako ga gomila ne bi zgnječila.

^3:10 Isus je dotad već mnoge ozdravio i zato su se svi bolesnici gurali da ga dotaknu.

^3:11 Neki su od njih bili opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred njim na koljena i vikali: »Ti si Božji Sin!«,

^3:12 a Isus bi im oštro zapovijedao da ne govore tko je on.

^3:13 Isus se zatim popeo na goru i pozvao neke k sebi, a oni su došli.

^3:14 Odabrao je Dvanaestoricu da budu s njim, da propovijedaju

^3:15 i da imaju vlast istjerivati zle duhove.

^3:16 Odabrao je ovu Dvanaestoricu: Šimuna — kojeg je nazvao Petar,

^3:17 Jakova — Zebedejevog sina, i Jakovljevog brata Ivana — Isus ih je nazvao Boanerges — što znači »sinovi groma« —

^3:18 Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova — Alfejevog sina, Tadiju, Šimuna Zelota

^3:19 i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.

^3:20 Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti.

^3:21 Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.

^3:22 Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«

^3:23 Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu?

^3:24 Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati.

^3:25 I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati.

^3:26 Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj.

^3:27 Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću.

^3:28 Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili.

^3:29 Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«

^3:30 Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«

^3:31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu.

^3:32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«

^3:33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?«

^3:34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća!

^3:35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

^4:1 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera.

^4:2 Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako:

^4:3 »Slušajte! Sijač je otišao sijati.

^4:4 Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga.

^4:5 Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka.

^4:6 Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena.

^4:7 Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda.

^4:8 A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

^4:9 I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

^4:10 Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

^4:11 Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama

^4:12 jer: ‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide; slušaju i slušaju, ali ne razumiju. Inače bi se okrenuli Bogu i on bi im oprostio!’«

^4:13 »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu?

^4:14 Sijač je čovjek koji sije Božju poruku.

^4:15 Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih.

^4:16 A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću,

^4:17 ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste.

^4:18 A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku,

^4:19 ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda.

^4:20 Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod — neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«

^4:21 Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol?

^4:22 Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo.

^4:23 Ako tko sluša, neka shvati!«

^4:24 Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama — i dobit ćete još više.

^4:25 Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

^4:26 Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju.

^4:27 Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste — a da on ne zna kako.

^4:28 Zemlja proizvodi plodove sama po sebi — najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje.

^4:29 Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«

^4:30 Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim?

^4:31 Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji.

^4:32 Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«

^4:33 Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti.

^4:34 Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.

^4:35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!«

^4:36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice.

^4:37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom.

^4:38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«

^4:39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.

^4:40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«

^4:41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«

^5:1 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje.

^5:2 Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh.

^5:3 Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima.

^5:4 Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati.

^5:5 Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

^5:6 Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena.

^5:7 Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.«

^5:8 Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

^5:9 A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Odgovorio mu je: »Zovem se Legija jer nas ima mnogo.«

^5:10 Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

^5:11 Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja.

^5:12 Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.«

^5:13 I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

^5:14 Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo.

^5:15 Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili.

^5:16 Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama.

^5:17 Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

^5:18 Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

^5:19 No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

^5:20 Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

^5:21 Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera.

^5:22 Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge.

^5:23 Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

^5:24 Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

^5:25 Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina.

^5:26 Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore.

^5:27 Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača.

^5:28 Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.«

^5:29 I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila.

^5:30 Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

^5:31 Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

^5:32 No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio.

^5:33 Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu.

^5:34 Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

^5:35 Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

^5:36 No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

^5:37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu.

^5:38 Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču.

^5:39 Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.«

^5:40 Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici.

^5:41 Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!«

^5:42 Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni,

^5:43 a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.

^6:1 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili.

^6:2 Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda?

^6:3 Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

^6:4 Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.«

^6:5 I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih.

^6:6 Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

^6:7 Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima.

^6:8 Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac.

^6:9 Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.«

^6:10 Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada.

^6:11 Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

^6:12 Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote.

^6:13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

^6:14 Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.«

^6:15 Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

^6:16 Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

^6:17 Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa.

^6:18 Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.«

^6:19 Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla

^6:20 jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

^6:21 Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji.

^6:22 Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.«

^6:23 Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

^6:24 Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?« A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

^6:25 Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

^6:26 Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ.

^6:27 Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu.

^6:28 Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci.

^6:29 Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

^6:30 Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali.

^6:31 Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

^6:32 Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi.

^6:33 No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika.

^6:34 Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

^6:35 Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno.

^6:36 Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

^6:37 On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

^6:38 Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

^6:39 Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama.

^6:40 Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset.

^6:41 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu.

^6:42 Svi su jeli i nasitili se.

^6:43 Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe.

^6:44 A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

^6:45 Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama.

^6:46 Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

^6:47 Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu.

^6:48 Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu.

^6:49 Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati.

^6:50 On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!«

^6:51 Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni.

^6:52 Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

^6:53 Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu.

^6:54 Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa.

^6:55 Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi.

^6:56 Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.

^7:1 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema.

^7:2 Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku.

^7:3 Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka.

^7:4 Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca.

^7:5 Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

^7:6 A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima: ‘Ovi ljudi slave me usnama, ali srca su im daleko od mene.

^7:7 Bezvrijedno je njihovo štovanje jer su njihova učenja ljudska pravila.’

^7:8 Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

^7:9 Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje.

^7:10 Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’ i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’

^7:11 No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’

^7:12 Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku.

^7:13 Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

^7:14 Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite!

^7:15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega — to je ono što ga onečišćuje.«

^7:17 Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi.

^7:18 Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana?

^7:19 Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

^7:20 Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka — to je ono što ga onečišćuje.

^7:21 Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo.

^7:22 Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje.

^7:23 Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«

^7:24 Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen.

^7:25 Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge.

^7:26 Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.

^7:27 Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«

^7:28 No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«

^7:29 Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«

^7:30 Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.

^7:31 Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa.

^7:32 Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.

^7:33 Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik.

^7:34 Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!« — što znači »Otvori se!«

^7:35 Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.

^7:36 Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili.

^7:37 Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«

^8:1 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im:

^8:2 »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo.

^8:3 Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«

^8:4 Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«

^8:5 Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?« »Sedam«, odgovorili su.

^8:6 Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali.

^8:7 Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele.

^8:8 Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara.

^8:9 Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu.

^8:10 Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.

^8:11 Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba.

^8:12 Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.«

^8:13 Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.

^8:14 Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha.

^8:15 Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«

^8:16 A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«

^8:17 Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi?

^8:18 Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate?

^8:19 Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?« »Dvanaest«, rekli su.

^8:20 »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?« »Sedam«, rekli su.

^8:21 Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«

^8:22 Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne.

^8:23 Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«

^8:24 Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«

^8:25 Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio.

^8:26 Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.

^8:27 Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«

^8:28 Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«

^8:29 Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?« Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«

^8:30 Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.

^8:31 I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.«

^8:32 Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati.

^8:33 A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

^8:34 Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ i slijediti me.

^8:35 Onaj tko želi sačuvati svoj život — izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti — sačuvat će ga.

^8:36 Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?

^8:37 Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život?

^8:38 Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«

^9:1 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

^9:2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima.

^9:3 Njegova je odjeća postala sjajna — zasljepljujuće bijela — tako bijela da je ni jedan bjelilac na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.

^9:4 Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

^9:5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona — jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.«

^9:6 Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

^9:7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

^9:8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

^9:9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

^9:10 Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.«

^9:11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

^9:12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom?

^9:13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

^9:14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima.

^9:15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

^9:16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

^9:17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom.

^9:18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

^9:19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

^9:20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

^9:21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva.

^9:22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

^9:23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

^9:24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

^9:25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

^9:26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.«

^9:27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati.

^9:28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

^9:29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom.«

^9:30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je

^9:31 želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.«

^9:32 No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

^9:33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?«

^9:34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

^9:35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

^9:36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao:

^9:37 »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime — mene prihvaća. A tko prihvaća mene — ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

^9:38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

^9:39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni.

^9:40 Tko nije protiv nas, taj je za nas.

^9:41 Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu — dobit će svoju nagradu.«

^9:42 »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more.

^9:43 Ako vas ruka navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra.

^9:45 Ako vas noga navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao.

^9:47 Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao.

^9:48 Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’

^9:49 Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.

^9:50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli i živite u miru jedni s drugima.«

^10:1 Isus je napustio to mjesto i otišao u Judeju, preko rijeke Jordan. I opet se oko njega okupilo mnoštvo. Kao i uvijek, Isus ih je poučavao.

^10:2 Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju.

^10:3 Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?«

^10:4 Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.«

^10:5 Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca.

^10:6 No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’

^10:7 ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom.

^10:8 I njih će dvoje biti jedno.’ Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno.

^10:9 Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

^10:10 Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome.

^10:11 I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj.

^10:12 I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.«

^10:13 Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali.

^10:14 Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih.

^10:15 Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.«

^10:16 Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.

^10:17 Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?«

^10:18 Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga.

^10:19 Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!«

^10:20 Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.«

^10:21 Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.«

^10:22 Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat.

^10:23 Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.«

^10:24 Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo!

^10:25 Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«

^10:26 Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?«

^10:27 Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.«

^10:28 Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.«

^10:29 »Govorim vam istinu — odgovorio je Isus — svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja,

^10:30 dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu — vječni život.

^10:31 Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.«

^10:32 Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi.

^10:33 »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati,

^10:34 pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«

^10:35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«

^10:36 Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«

^10:37 Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«

^10:38 Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«

^10:39 Oni su odgovorili: »Možemo.« Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam.

^10:40 No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«

^10:41 Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana.

^10:42 Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima.

^10:43 Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga.

^10:44 I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob.

^10:45 Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«

^10:46 Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«.

^10:47 Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«

^10:48 Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«

^10:49 Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!« Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.«

^10:50 Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.

^10:51 Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?« Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«

^10:52 Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.

^11:1 Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed

^11:2 i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo!

^11:3 Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’«

^11:4 Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga.

^11:5 Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?«

^11:6 Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu.

^11:7 Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao.

^11:8 Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima.

^11:9 A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su: »Slava Bogu! ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’

^11:10 Blagoslovljeno je kraljevstvo našega oca Davida koje dolazi! Slava Bogu na Nebu!«

^11:11 Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom.

^11:12 Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio.

^11:13 U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava.

^11:14 Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.

^11:15 Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.

^11:16 Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram.

^11:17 Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’? A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’.«

^11:18 Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem.

^11:19 Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.

^11:20 Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena.

^11:21 Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«

^11:22 Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru!

^11:23 Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao — Bog će mu to i učiniti.

^11:24 Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše.

^11:25 I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.«

^11:27 Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda

^11:28 pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«

^11:29 Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim.

^11:30 Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«

^11:31 Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’

^11:32 Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.

^11:33 Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.« Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«

^12:1 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put.

^12:2 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa.

^12:3 No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku.

^12:4 Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu

^12:5 i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.

^12:6 Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’

^12:7 No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’

^12:8 Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.

^12:9 Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima.

^12:10 Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu: ‘Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen.

^12:11 Gospodin je to učinio i čudesno je to vidjeti!’«

^12:12 Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.

^12:13 Nakon toga, poslali su neke farizeje i herodovce da uhvate Isusa kako govori nešto krivo.

^12:14 Došli su k njemu i rekli: »Učitelju, znamo da si iskren i da te ne zabrinjavaju tuđa mišljenja; ne gledaš tko je tko, nego istinski naučavaš Božju volju. Je li pravedno plaćati porez caru ili nije? Trebamo li ga plaćati ili ne?«

^12:15 Isus je prozreo njihovo licemjerje pa im je rekao: »Zašto me pokušavate uhvatiti u zamku? Donesite mi srebrnjak da ga vidim.«

^12:16 Donijeli su mu srebrnjak, a on im je rekao: »Čije je ovo lice i čije ime?« Odgovorili su: »Carevo.«

^12:17 Na to im je Isus rekao: »Dajte onda caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« Ostali su zapanjeni njegovim riječima.

^12:18 Tada su mu došli neki saduceji. Oni tvrde da nema uskrsnuća pa su ga upitali:

^12:19 »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se — ako čovjek umre bez djece — njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti.

^12:20 Bila su tako sedmorica braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece.

^12:21 Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom.

^12:22 Ni jedan od sedmorice braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena.

^12:23 Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer, sva su braća imala istu ženu.«

^12:24 Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Božju riječ ni Božju moć.

^12:25 Jer, kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na Nebu.

^12:26 Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ‘Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’

^12:27 A on je Bog živih, a ne mrtvih. Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.«

^12:28 Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?«

^12:29 Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ‘Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog.

^12:30 Voli svoga Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.’

^12:31 A druga je zapovijed: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.’ Nema većih zapovijedi od ovih.«

^12:32 Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga osim njega.

^12:33 Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.«

^12:34 Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

^12:35 Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak?

^12:36 David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’

^12:37 Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo.

^12:38 Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima.

^12:39 Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama.

^12:40 Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.«

^12:41 Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca.

^12:42 Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića vrlo male vrijednosti.

^12:43 Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju.

^12:44 Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«

^13:1 Dok je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: »Učitelju, pogledaj ovo golemo kamenje i ove prekrasne građevine!«

^13:2 Isus mu je na to odgovorio: »Vidiš li te prekrasne građevine? Od njih neće ostati ni kamen na kamenu; sve će biti uništeno.«

^13:3 Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, nasuprot Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:

^13:4 »Reci nam kad će se to dogoditi? Koji će biti znak da je došlo vrijeme da se to ispuni?«

^13:5 Tada im je Isus počeo govoriti: »Pazite da vas netko ne zavede.

^13:6 Mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj.’ Mnoge će ljude zavesti.

^13:7 Kad čujete priče i glasine o ratovima, ne uznemirujte se! To se mora dogoditi, ali još nije kraj.

^13:8 Jer, jedan će se narod dići protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa i oskudice na raznim mjestima. Sve je to tek početak porođajnih muka.

^13:9 Što se vas tiče, pazite na sebe! Predavat će vas sudovima, tući u sinagogama. Zbog mene će vas izvoditi pred vladare i kraljeve, njima za svjedočanstvo.

^13:10 Prvo Radosna vijest mora biti objavljena svim narodima.

^13:11 Kad god vas uhite i odvedu na suđenje, nemojte se unaprijed brinuti što ćete reći. U tom će vam trenutku doći prave riječi. To nećete vi govoriti, nego Sveti Duh.

^13:12 Brat će izdati brata da bude ubijen, a otac svoje dijete. Djeca će ustati protiv svojih roditelja i predat će ih da budu ubijeni.

^13:13 A vas će svi mrziti zbog mene. Svatko tko ustraje do kraja, bit će spašen.

^13:14 Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’ kako stoji ondje gdje ne bi smjela biti. (Neka čitatelj razumije što to znači!) Tada, oni koji žive u Judeji, neka bježe u brda,

^13:15 a onaj tko je na krovu svoje kuće, neka ne silazi u kuću da uzme nešto iz nje.

^13:16 Onaj tko je u polju, neka se ne vraća po svoj ogrtač.

^13:17 Kako li će tek ti dani biti strašni za trudnice i žene s dojenčadi!

^13:18 Molite da se to ne dogodi zimi,

^13:19 jer nevolje, koje će se tada dogoditi, bit će gore od svih koje su se dogodile otkad je Bog stvorio svijet. Takvo što neće se više dogoditi.

^13:20 No Bog je skratio to vrijeme radi onih koje je izabrao. Da ga Bog nije skratio, nitko ne bi preživio.

^13:21 Ako vam tada netko kaže: ‘Gle, Krist je ovdje!’ ili ‘Eno ga!’ — ne vjerujte!

^13:22 Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će izvoditi znakove i čuda da bi, ako bi bilo moguće, zavarali izabrane.

^13:23 Stoga, čuvajte se! Unaprijed sam vam sve rekao.

^13:24 U to će vrijeme, nakon te patnje, ‘Sunce potamnjeti i mjesec neće sjati.

^13:25 Zvijezde će padati s neba i sve će se na nebu uzdrmati’.

^13:26 Tada će ljudi vidjeti Sina Čovječjeg kako dolazi u oblacima s velikom moći i slavom.

^13:27 I on će poslati anđele po cijeloj Zemlji, da sa svih strana skupe izabrane.

^13:28 Shvatite pouku na primjeru smokvinog drveta: kad grane postanu meke i prolistaju, znamo da se bliži ljeto.

^13:29 Jednako tako, kad vidite opisane događaje, znat ćete da je On pred vratima.

^13:30 Govorim vam istinu. Sve će se to dogoditi za ovog naraštaja.

^13:31 Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek.

^13:32 Nitko ne zna kad će biti taj dan i sat. Anđeli na Nebu ne znaju. Ni Sin ne zna. Jedino zna Otac.

^13:33 Pazite! Ostanite budni! Jer, ne znate kada će doći to vrijeme.

^13:34 To je poput čovjeka koji odlazi na put. Ostavlja svoju kuću i svakom slugi povjerava neku dužnost, a vrataru naređuje da pazi.

^13:35 Tako i vi pazite, jer ne znate kad će se vratiti gospodar. Ne znate hoće li doći navečer, u ponoć, u cik zore ili ujutro.

^13:36 Ako dođe iznenada, ne dopustite da vas zatekne na spavanju.

^13:37 Što vama kažem, govorim svima: ‘budite spremni!’«

^14:1 Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa.

^14:2 Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

^14:3 Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

^14:4 Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje?

^14:5 Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

^14:6 A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo.

^14:7 Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

^14:8 Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop.

^14:9 Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

^14:10 Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa.

^14:11 Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

^14:12 Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

^14:13 Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga

^14:14 i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’

^14:15 On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

^14:16 Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

^14:17 Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom.

^14:18 Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

^14:19 Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?«

^14:20 On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom.

^14:21 Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

^14:22 Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

^14:23 Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

^14:24 I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja Novi savez.

^14:25 Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

^14:26 Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

^14:27 Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano: ‘Ubit ću pastira i ovce će se razbježati.’

^14:28 Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

^14:29 Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

^14:30 A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas — još ove noći — prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

^14:31 Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

^14:32 Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!«

^14:33 Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio

^14:34 pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

^14:35 Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje.

^14:36 Molio je: »Abba, Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

^14:37 Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat?

^14:38 Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

^14:39 Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima.

^14:40 Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

^14:41 Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika.

^14:42 Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

^14:43 Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama — poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

^14:44 Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim — taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!«

^14:45 I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga.

^14:46 Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili.

^14:47 Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

^14:48 Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama?

^14:49 Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.«

^14:50 A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

^14:51 Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi,

^14:52 ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

^14:53 Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona.

^14:54 Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

^14:55 Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli.

^14:56 Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

^14:57 Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su:

^14:58 »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’«

^14:59 Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

^14:60 Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?«

^14:61 A Isus je šutio i nije odgovarao. Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

^14:62 »Jesam — odgovorio je Isus — I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.«

^14:63 Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci?

^14:64 Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?« Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt.

^14:65 Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

^14:66 Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika.

^14:67 Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

^14:68 A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.

^14:69 Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.«

^14:70 A Petar je opet zanijekao. Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

^14:71 A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

^14:72 I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.

^15:1 Odmah ujutro, vodeći svećenici, starješine, učitelji Zakona i cijelo Veliko vijeće održali su vijećanje te su Isusa, svezanog, odveli i predali Pilatu.

^15:2 Pilat ga je upitao: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus mu je odgovorio: »Ti tako kažeš.«

^15:3 A vodeći su svećenici iznijeli protiv Isusa mnoge optužbe.

^15:4 Pilat ga je još jednom upitao: »Zar nećeš ništa reći u svoju obranu? Vidiš li za što te sve optužuju?«

^15:5 No Isus nije ništa odgovarao pa je Pilat bio začuđen.

^15:6 U vrijeme Pashe Pilat je obično puštao na slobodu jednoga zatvorenika kojega je izabrao narod.

^15:7 U zatvoru su tada bili pobunjenici, koji su prilikom pobune počinili ubojstvo, a među njima i čovjek koji se zvao Baraba.

^15:8 Narod je došao i zatražio od Pilata da pusti jednoga zatvorenika, kao što je obično činio.

^15:9 A Pilat ih je upitao: »Želite li da vam pustim kralja Židova?«

^15:10 Rekao je to jer je znao da su mu vodeći svećenici predali Isusa iz zavisti.

^15:11 No vodeći su svećenici nahuškali ljude da traže od Pilata da im pusti Barabu, a ne Isusa.

^15:12 Tada im je Pilat ponovo rekao: »Što želite da učinim s ovim kojega zovete kraljem Židova?«

^15:13 »Razapni ga!« — vikali su.

^15:14 Pilat im je rekao: »Zašto? Kakav je počinio zločin?« No oni su još glasnije vikati: »Razapni ga!«

^15:15 A Pilat im je, jer je želio udovoljiti svjetini, pustio Barabu, a vojnicima je naredio da izbičuju Isusa i da ga nakon toga razapnu.

^15:16 Vojnici su odveli Isusa u upraviteljevu palaču, u »pretorij«, i sazvali cijelu četu.

^15:17 Odjenuli su mu grimizni ogrtač, a na glavu mu stavili krunu ispletenu od trnja.

^15:18 Onda su ga počeli pozdravljati: »Zdravo, kralju Židova!«

^15:19 Tukli su ga štapom po glavi i pljuvali po njemu, padali su na koljena pred njim i klanjali mu se.

^15:20 I kad su mu se prestali rugati, skinuli su s njega grimiznu odjeću i odjenuli mu njegovu. Zatim su ga izveli da bi ga razapeli.

^15:21 Neki čovjek iz Cirene prolazio je onuda vraćajući se s polja. Zvao se Šimun, a bio je otac Aleksandra i Rufa. Vojnici su ga prisilili da nosi Isusov križ.

^15:22 Zatim su Isusa doveli na mjesto koje se zove Golgota, što znači Lubanja.

^15:23 Dali su mu da pije vino pomiješano sa smirnom, ali ga on nije htio uzeti.

^15:24 Tada su ga razapeli. Podijelili su njegovu odjeću i bacili kocku da vide tko će što dobiti.

^15:25 Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro.

^15:26 Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.«

^15:27 Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane.

^15:29 Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana?

^15:30 Siđi s križa i spasi sam sebe!«

^15:31 Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti!

^15:32 Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti.

^15:33 U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata.

^15:34 U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?« — što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«

^15:35 Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju!«

^15:36 Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«

^15:37 A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.

^15:38 Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna.

^15:39 Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«

^15:40 Ondje su bile i neke žene, a promatrale su izdaleka. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma.

^15:41 One su ga slijedile i pomagale mu dok je bio u Galileji. Bile su ondje i mnoge druge žene koje su došle s njim u Jeruzalem.

^15:42 Budući da je bio dan pripreme — to znači dan prije šabata — i da se bližila večer,

^15:43 došao je Josip iz Arimateje i hrabro otišao Pilatu zatražiti Isusovo tijelo. On je bio ugledan vijećnik koji je također očekivao Božje kraljevstvo.

^15:44 Pilat je bio iznenađen što je Isus umro tako brzo pa je pozvao časnika i upitao ga je li Isus već dugo mrtav.

^15:45 Kad mu je časnik to potvrdio, predao je Josipu mrtvo tijelo.

^15:46 Josip je kupio laneno platno, skinuo Isusa s križa, zamotao ga u platno i položio u grobnicu uklesanu u stijeni. Zatim je ulaz u grobnicu zatvorio kamenom.

^15:47 Marija Magdalena i Marija, Josipova majka, vidjele su gdje je Isus bio položen.

^16:1 Kad je prošao šabat, dan odmora, Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma donijele su mirise koje su bile kupile kako bi njima pomazale Isusovo tijelo.

^16:2 I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, odmah nakon svitanja, otišle su do groba.

^16:3 Govorile su jedna drugoj: »Tko će nam odgurati kamen s ulaza u grobnicu?«

^16:4 Zatim su pogledale i vidjele da je kamen već odgurnut iako je bio vrlo velik.

^16:5 Kad su ušle u grobnicu, ugledale su mladića odjevenog u bijelo kako sjedi s desne strane i prestrašile se.

^16:6 Mladić im je rekao: »Ne bojte se. Vi tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet. On nije ovdje. Uskrsnuo je! Pogledajte mjesto gdje je ležao!

^16:7 Idite i recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide u Galileju pred vama. Ondje ćete ga vidjeti, upravo kako vam je rekao.’«

^16:8 One su izašle iz grobnice i pobjegle pune straha. Nikome nisu ništa rekle jer su se bojale.

^16:9 Kad je Isus uskrsnuo rano ujutro prvoga dana u tjednu, najprije se ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam zlih duhova.

^16:10 Ona je otišla i javila to njegovim učenicima, koji su bili u dubokoj tuzi i plaču.

^16:11 Kad su čuli da je Isus živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.

^16:12 Nakon toga, Isus se ukazao dvojici učenika na putu u selo. No nije izgledao onako kako je izgledao za života.

^16:13 Oni su se vratili i obavijestili ostale učenike, ali ni njima nisu povjerovali.

^16:14 Kasnije se Isus ukazao Jedanaestorici dok su jeli. Prekorio ih je zbog njihove nevjere i tvrdoće srca jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.

^16:15 Zatim im je rekao: »Idite po cijelom svijetu! Objavite Radosnu vijest svim ljudima!

^16:16 Tko god bude vjerovao i krstio se, spasit će se. Tko ne bude vjerovao, osudit će se.

^16:17 A ovi znaci pratit će one koji vjeruju: u moje će ime istjerivati zle duhove, govorit će novim jezicima,

^16:18 moći će zmije primati rukama, ako popiju smrtonosni otrov neće im naškoditi, polagat će ruke na bolesne i oni će ozdravljati.«

^16:19 Nakon što im je Gospodin Isus to rekao, bio je uznesen na Nebo i sjeo je s desne strane Bogu.

^16:20 Njegovi su učenici otišli i posvuda objavljivali Radosnu vijest, a Gospodin im je pomagao potvrđujući istinitost Radosne vijesti čudesnim znakovima koji su je pratili.