Job

^1:1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla.

^1:2 Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri.

^1:3 Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji.

^1:4 Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju.

^1:5 Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio.

^1:6 Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač.

^1:7 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

^1:8 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«

^1:9 »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU.

^1:10 »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji.

^1:11 No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.«

^1:12 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.« Nato je Napadač otišao od BOGA.

^1:13 Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata.

^1:14 Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih,

^1:15 zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

^1:16 Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

^1:17 Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

^1:18 Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata.

^1:19 Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

^1:20 Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu. Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu

^1:21 i rekao: »Gol sam izašao iz majčine utrobe, gol ću i umrijeti. BOG je dao, BOG je i uzeo. Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.«

^1:22 Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.

^2:1 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.

^2:2 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

^2:3 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«

^2:4 »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima.

^2:5 Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«

^2:6 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«

^2:7 Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete.

^2:8 Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.

^2:9 »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«

^2:10 »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.

^2:11 Tada su trojica Jobovih prijatelja — Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama — čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje.

^2:12 Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama.

^2:13 Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.

^3:1 Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja.

^3:2 Rekao je:

^3:3 »Da barem nestane dan kad sam se rodio, i noć kad je rečeno: ‘Začet je čovjek!’

^3:4 Neka se taj dan pretvori u tamu, neka ga zaboravi Bog na visini i neka ga svjetlost ne obasjava.

^3:5 Kad bi mu svjetlo zastrla duboka tama, prekrili ga tmurni oblaci, i nadjačala pomrčina!

^3:6 Želim da ga odnese gusta tmina, da se ne ubraja u dane u godini, da ne bude ni u jednom mjesecu.

^3:7 Volio bih da je ona noć bila besplodna, da se u njoj nije čulo radosno klicanje.

^3:8 Neka magi, koji mogu dozvati Levijatana, prokunu dan na koji sam se rodio.

^3:9 Neka potamne zvijezde svanuća tog dana, neka uzalud čeka svjetlost jutra. Neka taj dan nikad ne ugleda zrake zore

^3:10 jer mi nije zatvorio vrata utrobe niti sakrio muku od mojih očiju.

^3:11 Zašto nisam umro u majčinoj utrobi, zašto nisam izdahnuo izlazeći iz nje?

^3:12 Zašto me majka na koljenima držala i zašto me grudima nadojila?

^3:13 Jer, da sam umro na porodu, sada bih ležao u miru. Spavao bih i spokojno počivao

^3:14 s kraljevima i njihovim savjetnicima, koji su obnovili ruševne gradove.

^3:15 Bio bih pokopan s vladarima, koji su zlatom i srebrom punili kuće.

^3:16 Zašto nisam zakopan kao mrtvorođenče, kao dijete što nije ugledalo svjetlo dana?

^3:17 Tamo zli ne izazivaju nevolje, tamo se iznemogli odmaraju.

^3:18 Zatočenici su na miru, ne čuju viku porobljivača.

^3:19 Tamo su i maleni i veliki, i rob je slobodan od gospodara.

^3:20 Zašto je svjetlo dano onom koji pati i život onima turobne duše?

^3:21 Oni čeznu za smrću, a smrt ne dolazi; traže je više nego zakopano blago.

^3:22 Bili bi izvan sebe od radosti, da nađu grob, od sreće bi klicali.

^3:23 Što će život čovjeku kome je njegov put skriven, kojega je Bog zagradio sa svih strana?

^3:24 Kad jedem, naviru mi uzdasi, jecaji mi izviru kao voda.

^3:25 Snašlo me ono od čega sam strepio, stiglo me ono čega sam se plašio.

^3:26 Nemam ni spokoja ni odmora, previše sam uznemiren da bih predahnuo.«

^4:1 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:

^4:2 Kad bih ti nešto rekao, bi li ti smetalo? Kako da ti ništa ne kažem!

^4:3 Ti si poučio mnoge ljude, hrabrio one klonule.

^4:4 Svojim si riječima pridizao pokleknule, jačao si one čija koljena klecaju.

^4:5 Ali sad je nevolja stigla tebe pa si se obeshrabrio. Zlo te stiglo, a ti se prestrašio.

^4:6 Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje, a tvoj besprijekoran život nadu?

^4:7 Razmisli: je li itko nedužan uništen? Jesu li igdje pravedni zatrti?

^4:8 Oni koji sade zlo i siju nevolju — vidio sam to — njih i požanju.

^4:9 Poginu od Božjeg daha, nestanu od izdisaja njegova gnjeva.

^4:10 Rikali su kao lavovi, ali lavovima su slomljeni zubi,

^4:11 a lavica je ostala bez plijena, i njezini su mladi raštrkani.

^4:12 Riječ je potajno stigla do mene, kao šapat mi je doprla do uha.

^4:13 U ružnim noćnim snovima, kad ljude svlada dubok san,

^4:14 obuzeo me takav strah i trepet da su mi se sve kosti stresle.

^4:15 Vjetar mi je prešao preko lica i sav sam se naježio.

^4:16 Nešto je zastalo nada mnom, ali nisam mogao prepoznati što. Neka prikaza bila mi je pred očima. Bila je tišina, a onda sam čuo glas:

^4:17 »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom? Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem?

^4:18 Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge i svoje anđele optužuje za greške.

^4:19 Pa koliko će više optuživati ljude koji stanuju u kućama od gline. Njihov je temelj u zemaljskom prahu, lakše ih je zgnječiti nego moljca.

^4:20 Mogu stradati od jutra do večeri i nestanu a da nitko i ne primijeti.

^4:21 Iščupano je uže što drži njihov šator i umiru prije nego steknu mudrost.«

^5:1 Jobe, ako zavapiš, hoće li ti se tko odazvati? Kojem ćeš se od anđela obratiti?

^5:2 Jer, bezumnika ubija ogorčenost, a glupana izjeda zavist.

^5:3 Vidio sam bezumnika kako pušta korijen, ali ubrzo mu dom postade proklet.

^5:4 Djeca su mu bespomoćna, nitko ih na sudu ne brani.

^5:5 Žetvu mu jedu gladni, skupljajući je između trnja, a pohlepni žude za njegovim bogatstvom.

^5:6 Nedaća ne dolazi iz prašine, niti nevolja niče iz zemlje.

^5:7 Naprotiv, čovjek je uzrok vlastite patnje, kao što je sigurno da iskre lete iz vatre.

^5:8 Na tvome bih mjestu potražio Boga i iznio mu svoj hvalospjev.

^5:9 On čini nezamisliva čuda, čudesa koja se ne mogu izbrojati.

^5:10 On zemlji daruje kišu i poljima šalje vodu.

^5:11 Ponižene podiže visoko, žalosnima daje spokoj.

^5:12 On osujećuje naume lukavih, da im ništa ne pođe za rukom.

^5:13 On mudrace hvata u njihovom lukavstvu i prepredenima mrsi račune.

^5:14 Danju ih obuzima tama, a u podne tapkaju kao da je noć.

^5:15 On siromašnoga spašava od njihovog oštrog jezika i izbavlja ga iz ruke silnika.

^5:16 Stoga, za siromašne ima nade, a Bog zatvara usta nepravednima.

^5:17 Blago čovjeku koga Bog ispravlja. Zato ne preziri kaznu Svemoćnoga.

^5:18 On ranjava, ali i previja; udara, ali i liječi svojim rukama.

^5:19 Izbavit će te iz mnogih nevolja, nikakvo te neće snaći zlo.

^5:20 U vrijeme gladi otkupit će te od smrti, a u ratu od sile mača.

^5:21 Štitit će te od opakog jezika, neće te biti strah kad dođe uništenje.

^5:22 Smijat ćeš se razaranju i gladi, i nećeš se plašiti zvijeri.

^5:23 Jer, tvoje će oranice biti bez kamenja, a zvijeri će živjeti u miru s tobom.

^5:24 Znat ćeš da ti je šator siguran, obilazit ćeš svoje imanje i ništa ti neće manjkati.

^5:25 Imat ćeš mnogo djece, potomaka će biti kao trave na zemlji.

^5:26 Do groba ćeš stići u dubokoj starosti, bujat ćeš kao žito dok ga ne požanju.

^5:27 Spoznali smo da je to istina. Stoga, poslušaj pa i ti spoznaj.

^6:1 Tada je Job odgovorio:

^6:2 »O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti, a sav moj jad staviti na vagu!

^6:3 Bili bi teži od sveg morskoga pijeska. Zato su mi riječi brzoplete.

^6:4 U meni su strijele Svemoćnoga, moj duh ispija njihov otrov. Božje strahote na mene su se ustremile.

^6:5 I magarac njače kad nema trave! I vol muče kad nema hrane!

^6:6 Neukusno jelo ne jede se bez soli. Bljutavi bjelanjak nema slasti.

^6:7 Ne želim jesti što mi je Bog pripremio jer mi je muka od toga.

^6:8 O, kad bi mi molba bila ispunjena, kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem!

^6:9 O, kad bi me Bog htio satrti, zamahnuti rukom i uništiti me!

^6:10 Tada bih barem imao ovu utjehu: kroz svu patnju koju sam podnio, govorio sam istinu o Svetome.

^6:11 Nemam snage da bih se još nadao, ne mogu izdržati to što me čeka na kraju.

^6:12 Zar sam čvrst kao kamen? Zar mi je tijelo od bronce?

^6:13 Nemam snage da si pomognem, sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen.

^6:14 Čovjek u nevolji treba prijatelja, čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga.

^6:15 Ali moja su braća nepouzdana kao potok bez stalnog toka, kao potoci koji se izlijevaju,

^6:16 kad su ispunjeni ledom i nabujali od rastopljenog snijega.

^6:17 Ali u sušno doba prestaju teći i u žezi nestaju iz korita.

^6:18 Skreću s tokova svojih, zalaze u prazno i propadaju.

^6:19 Karavane iz Teme ih traže, nadaju im se putnici iz Šebe.

^6:20 Uzdaju se u njih, ali se razočaraju; kad stignu do njih, shvate da su prevareni.

^6:21 Vi ste meni postali takvi — vidjeli ste moju nesreću i uplašili se.

^6:22 Jesam li vas tražio da mi nešto date, da ponudite mito od svog bogatstva,

^6:23 izbavite iz ruku neprijatelja, otkupite iz pandži tlačitelja?

^6:24 Poučite me, i ušutjet ću. Pokažite mi gdje sam pogriješio.

^6:25 Iskrene su riječi snažne, ali vaši su prijekori krivi.

^6:26 Zar mislite ukoravati očajnika, kao da govori bez razloga?

^6:27 Vi biste bacili kocku za siroče i trgovali biste svojim prijateljem.

^6:28 Sada me, molim vas, pogledajte. Kunem se da vam ne bih lagao u lice.

^6:29 Popustite i ne budite nepravedni; razmislite, radi se o mojoj nedužnosti.

^6:30 Govorim li što krivo? Zar ne razlikujem laž od istine?

^7:1 Nije li težak čovjekov rad na zemlji? Dane provodi kao najamni radnik.

^7:2 Kao što sluga žudi za hladom, a najamnik željno čeka dnevnicu,

^7:3 mene čekaju mjeseci uzaludnosti, a jad me muči iz noći u noć.

^7:4 Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’ Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.

^7:5 Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom, koža mi je gnojna i ispucala.

^7:6 Dani su mi brži od tkalačkog čunka i bez nade se primiču kraju.

^7:7 Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak. Moje oči više neće vidjeti sreću.

^7:8 Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti. Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.

^7:9 Kao što se oblak raspline i više ga nema, nema ni onoga tko ode u grob.

^7:10 Nikad se više ne vraća kući, ne znaju ga na poznatim mjestima.

^7:11 Zato neću zatvoriti usta! Govorit ću jer mi je duh tjeskoban, jadat ću se jer mi je duša ogorčena.

^7:12 Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj pa si nada mnom postavio stražu?

^7:13 Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu, moj će mi ležaj olakšati jadanje’,

^7:14 ti me plašiš snovima i prestravljuješ viđenjima.

^7:15 Radije bih bio nasmrt zadavljen nego da živim ovako.

^7:16 Prezirem život, ne želim vječno živjeti. Pusti me na miru, moji su dani kao dah.

^7:17 Što je čovjek da ti je toliko važan, da na njega obraćaš pažnju,

^7:18 da ga pohodiš svakog jutra i svakog trena provjeravaš?

^7:19 Zašto ne skineš pogled s mene, barem za treptaj oka?

^7:20 Ako sam i zgriješio, što sam učinio tebi, ti nadzorniče ljudi? Zašto si me uzeo za metu? Zar sam ti postao teret?

^7:21 Zašto moj prekršaj ne oprostiš i ne prijeđeš preko moga grijeha? Jer, uskoro ću leći u prašinu. Ti ćeš me pomno tražiti, ali mene više neće biti.«

^8:1 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:

^8:2 »Dokle ćeš tako govoriti? Riječi su ti kao prazan dah.

^8:3 Zar Bog izvrće ono što je ispravno? Zar Svemoćni iskrivljuje pravdu?

^8:4 Ako su tvoja djeca zgriješila protiv njega, on ih je kaznio prema njihovom prijestupu.

^8:5 Ali, ako potražiš Boga, ako za milost zamoliš Svemoćnoga,

^8:6 i ako si čist i pravedan, on će se i sada radi tebe prenuti i vratiti te na mjesto koje si zaslužio.

^8:7 Premda si na početku imao malo, u budućnosti ćeš imati puno.

^8:8 Samo pitaj prošle naraštaje i saznaj što su njihovi očevi naučili.

^8:9 Jer, mi smo od jučer i ništa ne znamo, a naši dani na zemlji samo su sjena.

^8:10 Zar te oni neće poučiti i objasniti ti? Zar neće iz svog znanja iznijeti riječi?

^8:11 Zar papirus raste gdje nema močvare? Zar trska buja bez vode?

^8:12 Ne, osušit će se prije berbe, uvenuti prije svake druge biljke.

^8:13 Tako je i sa svima koji zaborave Boga; bezbožnik stoga gubi nadu.

^8:14 Krhko je njegovo uzdanje, poput paukove mreže.

^8:15 Nasloni li se na nju, ona popušta; uhvati li se za nju, ona se slama.

^8:16 On je kao zalivena biljka na suncu: po vrtu širi svoje mladice,

^8:17 korijenjem je hrpu stijenja preplela i traži mjesto među kamenjem.

^8:18 A kad je s njenog mjesta iščupaju, mjesto je se odriče i kaže da je nikad nije vidjelo.

^8:19 Život joj se gasi, a iz tla već rastu druge biljke.

^8:20 Ne, Bog ne odbacuje besprijekorne, niti podržava zlikovce.

^8:21 Još će ti on usta ispuniti smijehom i usne radosnim klicanjem.

^8:22 Tvoji će neprijatelji biti posramljeni, i nastambe zlih će nestati.«

^9:1 Tada je Job odvratio:

^9:2 »Da, znam da je tako. Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?

^9:3 Kada bih htio raspravljati s Bogom, ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.

^9:4 On je svemudar i svemoćan. Tko mu se uspio oduprijeti?

^9:5 On pomiče planine, a da one to ne znaju, pa ih prevrće u svom gnjevu.

^9:6 On pokreće zemlju s mjesta i trese njezine temelje.

^9:7 On može reći suncu da ne izađe, on može zaključati zvijezde.

^9:8 On jedini stvorio je nebesa i gazi po morskim valovima.

^9:9 On je stvorio Medvjeda i Oriona, Vlašiće i južna zviježđa.

^9:10 Da, on čini nezamisliva čuda, čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.

^9:11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim; tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.

^9:12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti? Tko ga smije pitati što radi?

^9:13 Bog ne suspreže svoj gnjev, čak su mu se i Rahabovi sluge poklonili.

^9:14 Kako onda ja da mu odgovorim? Kako da nađem riječi protiv njega?

^9:15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti. Svog suca mogao bih samo moliti za milost.

^9:16 Da se odazove na moj sudski poziv, ne vjerujem da bi me saslušao.

^9:17 Jer, on me u vihoru satire, i bez razloga mi umnožava rane.

^9:18 Ne dâ mi da dođem do daha, nego me tugom preplavljuje.

^9:19 Ako se mjeri snaga — on je najsilniji. Ako se mjeri pravda — tko ga može pozvati na sud?

^9:20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje; iako sam nevin, dokazuje me krivim.

^9:21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene jer prezirem svoj život.

^9:22 Sve je svejedno, stoga kažem: on zatire i besprijekornog i opakog.

^9:23 Kad bič smrti iznenada ošine, on se ruga očajanju nedužnih.

^9:24 Kad zemlja padne u ruke zlih, on zastire oči njenim sucima. A ako ne on, tko onda?

^9:25 Moji su dani brži od trkača, bez trunke radosti prolijeću.

^9:26 Promiču hitro kao čamci od papirusa, kao orao kad se na plijen obrušava.

^9:27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje, promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,

^9:28 opet bih strepio od svih svojih muka jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.

^9:29 Budući da ću biti kriv, zašto da se trudim uzalud?

^9:30 Da se operem sapunom, da istrljam ruke lužinom,

^9:31 ti bi me gurnuo u kaljužu pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.

^9:32 Bog nije čovjek kao ja, da ga mogu pozvati na sud.

^9:33 Nema nikoga tko bi posredovao i presudio među nama,

^9:34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu, da me njegova strahota više ne plaši.

^9:35 Tada bih govorio bez straha od njega. Ja nisam čovjek za kakvog me drže.

^10:1 Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život, izlit ću svu gorčinu svoje duše.

^10:2 Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim, nego mi kaži za što mi se protiviš.

^10:3 Zar ti je drago tlačiti me, onoga koga si stvorio, a smiješiš se spletkama zlih?

^10:4 Zar imaš ljudske oči, zar gledaš kao smrtnik?

^10:5 Zar su ti dani poput naših, zar živiš kratko kao čovjek?

^10:6 Ti tražiš moju krivnju, ispituješ jesam li sagriješio.

^10:7 Ali znaš da na meni nema krivnje i da me nitko ne može spasiti od tebe.

^10:8 Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale, ali odjednom si se okrenuo i uništio me!

^10:9 Sjeti se da si me oblikovao kao glinu, a sada me ponovo vraćaš u zemlju!

^10:10 Zar me nisi izlio kao mlijeko i zgrušao me kao sir?

^10:11 Obukao si me u kožu i meso, prepleo me kostima i žilama.

^10:12 Dao si mi život i ljubav, i brižljivo bdio nad mojim duhom.

^10:13 Ali ovo si sakrio u svom srcu, znam da ti je ovo bila namjera:

^10:14 motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim, moj prekršaj neće proći nekažnjen.

^10:15 Ako sam kriv, teško meni! A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.

^10:16 Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav i na meni pokazuješ svoju moć.

^10:17 Protiv mene dovodiš nove svjedoke i sve je veći tvoj gnjev na mene. Vojska za vojskom stalno me napada.

^10:18 Zašto si me iz utrobe izveo? Da sam bar umro prije nego me itko vidio!

^10:19 Da bar nikad nisam živio! Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!

^10:20 Zar mi dani nisu odbrojeni? Okreni se od mene, da se malo poveselim

^10:21 prije nego što odem na put bez povratka, u zemlju tame i sjene smrti,

^10:22 zemlju najcrnje noći, sjena i meteža, gdje je i svjetlost kao tama.’«

^11:1 Tada je odgovorio Sofar iz Naama:

^11:2 »Na tu poplavu riječi treba odgovoriti, ili će brbljavac misliti da je u pravu.

^11:3 Misliš li da će tvoje brbljanje ušutkati ljude pa da te neće posramiti kad se rugaš Bogu?

^11:4 Ti kažeš Bogu: ‘Moje razmišljanje je ispravno i nevin sam pred tobom.’

^11:5 O, kad bi barem Bog progovorio, kad bi otvorio usta da ti odgovori.

^11:6 On bi ti otkrio tajnu mudrosti: Božje mudro djelovanje je mnogostrano, a Bog te kažnjava manje nego si zaslužio.

^11:7 Možeš li proniknuti u Božje tajne i potpuno razumjeti Svemoćnoga?

^11:8 Njegovo znanje više je od nebesa — kako ćeš ga dosegnuti? Dublje je od Podzemlja — kako ćeš ga spoznati?

^11:9 Veće je od zemlje, a od mora šire.

^11:10 Ako on dođe, baci te u tamnicu i sazove sud — tko će ga spriječiti?

^11:11 Jer, on zna tko lažno svjedoči. Kad vidi zlo, on ga zapamti.

^11:12 Glupan će se opametiti kad magarac rodi čovjeka!

^11:13 Ali, ako svoje srce usmjeriš Bogu, i pružiš ruke prema njemu,

^11:14 ako odbaciš grijeh kojeg se držiš i ne daš zlu da stanuje u tvom domu —

^11:15 tada ćeš podizati pogled bez srama i stajati čvrsto i bez straha.

^11:16 Zaboravit ćeš na svoju nevolju, kao na vodu što je protekla.

^11:17 Život će ti biti svjetliji od podneva, a tama će ti postati kao jutro.

^11:18 Bit ćeš siguran jer postoji nada, odmorit ćeš se posve zaštićen.

^11:19 Kad legneš, nitko te neće plašiti. Mnogi će tražiti tvoju naklonost.

^11:20 Zli ljudi tražit će pomoć, ali neće pobjeći nevolji. Njihova nada će se ugasiti.«

^12:1 Tada je Job odgovorio:

^12:2 »Mislite da ste samo vi mudri, i da će mudrost s vama umrijeti.

^12:3 Ali i ja sam pametan kao vi, nisam ništa gori od vas. Tko ne zna to što govorite!

^12:4 Moji prijatelji mi se rugaju — meni, koji sam zvao Boga, a on mi je odgovarao. Ja, pošten i pravedan, služim za ruglo!

^12:5 Bezbrižni preziru ljude u nevolji, udaraju one koji već posrću.

^12:6 Šatori pljačkaša su mirni. Oni koji izazivaju Boga žive spokojno iako ih Bog drži u šaci.

^12:7 A vi kažete: ‘Pitaj zvijeri, i one će te poučiti, ili ptice, i one će ti reći.’

^12:8 Ili: ‘Obrati se zemlji, i ona će te poučiti, a morske ribe će ti ispričati.

^12:9 Sva ta stvorenja znaju da je ovo učinila BOŽJA ruka.

^12:10 Život svih bića u njegovoj je ruci, kao i dah svakog čovjeka.

^12:11 Zar uho ne ispituje riječi, kao što nepce kuša hranu?

^12:12 Mudrost je odlika staraca, a dug život donosi spoznaju.’

^12:13 Bogu pripadaju mudrost i snaga, on razumije i promišlja.

^12:14 Što on poruši, nitko ne može sagraditi, koga on utamniči, nitko ne može osloboditi.

^12:15 Kad on zaustavi vode, nastaje suša, a kad ih pusti, poplave zemlju.

^12:16 Njegova je snaga i vještina, pod njegovom su vlasti i varalica i prevareni.

^12:17 On savjetnicima oduzima mudrost, a od sudaca radi budale.

^12:18 On kraljeve obara s vlasti, i pretvara ih u robove.

^12:19 On svećenicima uzima moć i uklanja moćnike.

^12:20 On ušutkuje pouzdane savjetnike, starješinama oduzima razboritost.

^12:21 On poglavare izlaže preziru, moćnima oduzima snagu.

^12:22 On razotkriva dubine tame i sjenu smrti iznosi na vidjelo.

^12:23 On narode uzvisi pa ih uništi; umnožava ih pa ih rasipa.

^12:24 On vođama naroda oduzima razum i šalje ih da lutaju bespućem —

^12:25 bez svjetlosti tapkaju po tami i teturaju kao pijani.

^13:1 Sve sam to vidio na svoje oči, čuo na svoje uši i razumio.

^13:2 To što vi znate, znam i ja, nisam ništa gori od vas.

^13:3 Htio bih razgovarati sa Svemoćnim, raspraviti s Bogom svoju nevolju.

^13:4 Ali vi istinu prekrivate lažima i niste nikakvi liječnici.

^13:5 O, kad biste barem ušutjeli! Time biste pokazali mudrost.

^13:6 Saslušajte moje dokaze, čujte moje argumente.

^13:7 Hoćete li za Boga lagati, želi li on da varate za njega?

^13:8 Hoćete li biti pristrani prema njemu i za njega voditi parnicu?

^13:9 A da vas Bog ispita, biste li ga mogli prevariti kao čovjeka?

^13:10 On bi vas sigurno prekorio kad biste potajno bili pristrani.

^13:11 Zar vas njegov sjaj ne bi prestravio? Zar vas od njega ne bi obuzela strava?

^13:12 Vaše su izreke bezvrijedne kao pepeo, vaša je obrana slaba kao blato.

^13:13 Šutite i pustite me govoriti pa neka me snađe što mu drago.

^13:14 Zašto se izlažem opasnosti i svoj život uzimam u svoje ruke?

^13:15 Da, neka me i ubije, ja ću se u njega uzdati. No branit ću se pred njim.

^13:16 I već to će biti moja pobjeda, jer krivac ne bi stupio pred njega.

^13:17 Pažljivo saslušajte moje riječi, čujte dobro što ću vam reći:

^13:18 evo, pripremio sam svoju parnicu i znam da sam nedužan.

^13:19 Ako me netko može optužiti, zašutjet ću i umrijeti.

^13:20 Samo mi ovo dvoje učini, Bože, pa se neću skrivati od tvog lica:

^13:21 prestani me kažnjavati i plašiti svojim grozotama.

^13:22 Tada me pozovi i odgovorit ću ti. Ili pusti mene da govorim, a ti odgovaraj.

^13:23 Koliko sam zlodjela i grijeha počinio? Pokaži mi moj prijestup i grijeh!

^13:24 Zašto skrivaš svoje lice i smatraš me neprijateljem?

^13:25 Zar ćeš mučiti list koji nosi vjetar i proganjati suhu slamu?

^13:26 Protiv mene ispisuješ gorke optužbe i kažnjavaš me za grijehe iz mladosti.

^13:27 Stavljaš mi okove na noge i nadzireš sve moje poteze. Pratiš svaki moj korak.

^13:28 Slabim kao drvo koje trune, kao odjeća koju izjedaju moljci.

^14:1 Život svih nas, ljudskih bića kratak je i pun nevolja.

^14:2 Nikne kao cvijet pa uvene, bježi kao sjena koja nestaje.

^14:3 Bože, zar u nevažnoga upireš pogled? Zar mene izvodiš na sud pred sebe?

^14:4 Nitko iz nečistog ne može napraviti nešto čisto.

^14:5 Čovjekovi su dani izbrojani. Odbrojio si mu mjesece i postavio granice koje ne može prijeći.

^14:6 Stoga, odvrati pogled od njega i ostavi ga na miru, da se nauživa svoga teškog života.

^14:7 Čak i za drvo ima nade: ako ga posijeku, opet će niknuti, a mladice se mogu namnožiti.

^14:8 Može mu korijen ostarjeti u zemlji, a panj istrunuti u prašini,

^14:9 ali ako osjeti vodu, propupat će, i kao biljka može potjerati mladice.

^14:10 Ali kad čovjek umre, nemoćan je, kad smrtnik izdahne, gdje je?

^14:11 Kao što se jezero isuši, a rijeka bez izvora nestane,

^14:12 tako i čovjek legne i ne ustaje. Kao što nebesa neće iščeznuti, ni ljudi se neće probuditi iz smrti.

^14:13 O, kad bi me htio sakriti u grob i skloniti me dok tvoj gnjev ne prođe, kad bi mi odredio vrijeme da me se sjetiš.

^14:14 Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti? Čitavo vrijeme svoje vojne službe čekat ću dok mi ne dođe zamjena.

^14:15 Ti bi zvao, a ja bih ti se odazvao. Ti bi me poželio jer si me stvorio.

^14:16 Pazio bi na moje korake, ne bi mario za moje grijehe.

^14:17 Moje prijestupe zapečatio bi u vreći, moj bi grijeh prekrio.

^14:18 Planina se odronjava i mrvi, stijena se pomiče sa svog mjesta,

^14:19 voda ispire kamenje a bujice otplavljuju zemlju — tako i ti čovjeku uništavaš nadu.

^14:20 Nadjačaš ga jednom zauvijek, i njega nema, unakaziš mu lice kad ga pošalješ u smrt.

^14:21 Ako mu sinove poštuju, on to ne zna, ako ih ponižavaju, ne vidi to.

^14:22 Samo bol svoga tijela osjeća i samo sebe oplakuje.«

^15:1 Tada je Jobu odgovorio Elifaz iz Temana:

^15:2 »Zar bi mudar čovjek odgovarao takvim štetnim zamislima? Zar bi govorio ljutito kao vruć pustinjski vjetar?

^15:3 Zar bi raspravljao beskorisnim riječima i govorima koji ne postižu ništa?

^15:4 A ti poništavaš pobožnost i ukidaš predanost Bogu.

^15:5 Tvoj grijeh govori tvojim ustima što da kažu, služiš se jezikom lukavih.

^15:6 Tvoja usta te osuđuju, a ne ja; tvoje usne svjedoče protiv tebe.

^15:7 Jesi li ti prvi čovjek koji se rodio? Zar si došao prije planina?

^15:8 Jesi li uhodio Božje misli? Zar samo sebi pripisuješ mudrost?

^15:9 Što ti znaš, a da ne znamo i mi? Što si spoznao, a da nismo i mi?

^15:10 S nama se slažu sijedi starci, ljudi rođeni prije tvog oca.

^15:11 Zar su ti premale Božje utjehe i blage riječi koje su ti upućene?

^15:12 Zašto te srce zanijelo, zašto ti oči sijevaju

^15:13 pa svoj gnjev okrećeš protiv Boga i takvim ga riječima obasipaš?

^15:14 Čovjek ne može biti čist, niti je pravedan tko je ljudsko biće.

^15:15 Bog ni svojim svetima ne vjeruje, ni nebesa nisu čista u njegovim očima,

^15:16 a kamoli čovjek. Čovjek je pokvaren i pun grijeha, a zlo pije kao vodu.

^15:17 Saslušaj me, i ja ću ti sve objasniti. Pusti me da ti ispričam što sam vidio.

^15:18 Reći ću ti što su rekli mudraci, ponavljajući ono što su primili od očeva —

^15:19 od onih kojima je dana zemlja prije nego što su došli stranci.

^15:20 Čitav život zli ljudi pate, mnoge nevolje čekaju okrutne.

^15:21 Svaki ga zvuk ispunjava stravom, a kad je sve tiho, pljačkaš na njega nasrće.

^15:22 Ne vjeruje da će pobjeći tami, suđeno mu je da pogine od mača.

^15:23 Luta naokolo i bit će hrana lešinarima; zna da mu se primaknuo dan mračan.

^15:24 Muka i tjeskoba ga prestravljuju, obaraju se na njega kao kralj koji napada —

^15:25 a sve zato što je šakom prijetio Bogu i bahatio se pred Svemoćnim.

^15:26 Prkosno je na njega nasrtao zaklonjen iza čvrstog štita.

^15:27 Iako mu je obraz debeo, a struk se obložio salom,

^15:28 živjet će u razvaljenim gradovima i u kućama gdje nitko ne stanuje, svedenima na gomile ruševina.

^15:29 Neće više biti bogat, niti će njegov imetak opstati. Neće mu se imanje širiti zemljom.

^15:30 Neće moći pobjeći tami. Stradat će poput mladica koje je opržila vatra, a dah Božjih usta otpuhat će ga.

^15:31 Neka se ne zavarava vjerom u ništavilo jer će upravo ništa i dobiti zauzvrat.

^15:32 Prije svog vremena bit će posve isplaćen i grane mu se neće zazelenjeti.

^15:33 Bit će kao loza koja strese nezrelo grožđe, kao maslina koja odbacuje svoje cvjetove.

^15:34 Bez potomaka će biti zajednica bezbožnika, a oganj će spaliti šatore podmitljivaca.

^15:35 Oni začinju nevolju i rađaju nesreću, iz utrobe im izlazi prijevara.«

^16:1 Tada je Job odgovorio:

^16:2 »Naslušao sam se mnogih takvih riječi. Donosite mi muku, a ne utjehu!

^16:3 Ima li kraja ovom blebetanju? Što te muči da moraš govoriti?

^16:4 Da ste na mome mjestu, i ja bih mogao govoriti poput vas, zasipati vas optužbama i mahati glavom nad vama.

^16:5 Ali moja bi vas usta ohrabrila, utjeha s mojih usana umirila.

^16:6 Ako i govorim, moja bol se ne smiruje, ako pak zašutim, ona ne odlazi.

^16:7 Da, Bože, ti si me iscrpio, užasnuo si sve moje prijatelje.

^16:8 Učinio si me slabim i mršavim pa ljudi zbog toga misle da sam kriv.

^16:9 Bog u svom gnjevu nasrće na mene, trga me i na mene škrguće zubima. Moj protivnik pogledom me probada.

^16:10 Ljudi su na mene razjapili usta, prezirno me šamaraju i protiv mene se udružuju.

^16:11 Bog me predao zlima i bacio me u pandže zlikovaca.

^16:12 Mirno sam živio, a on me skršio, za vrat me zgrabio i zdrobio. Kao metu me postavio.

^16:13 Opkolili me njegovi strijelci. Bez milosti mi srce probada i moju utrobu na zemlju prosipa.

^16:14 Ponovo i ponovo on me napada, kao ratnik na mene juriša.

^16:15 Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu i svoj ponos zakopao u prašinu.

^16:16 Lice mi je crveno od plača, sjena smrti na kapke mi pala.

^16:17 Iako, nema nasilja na mojim rukama i nevina je moja molitva.

^16:18 O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena. Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom!

^16:19 Već se sigurno čuje na nebu, gdje svjedoči za moju obranu.

^16:20 Moj vapaj za mene govori pred Bogom dok u muci čekam njegov odgovor.

^16:21 Neka iznese moj slučaj pred Boga, kao što se čovjek zauzima za prijatelja.

^16:22 Još samo koja godina i otići ću na put bez povratka.

^17:1 Duh mi je skršen, život mi se gasi, groblje me čeka.

^17:2 Podrugljivci me okružuju, oči su mi umorne dok ih gledam kako me ponižavaju.

^17:3 Bože, prihvati moj život kao jamčevinu moje nedužnosti. Nitko drugi neće za mene jamčiti.

^17:4 Ti si im zatvorio um, da ne razumiju, ali tako nećeš primiti čast.

^17:5 Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu, a vlastita djeca mu gladuju.

^17:6 Bog je učinio da je moje ime psovka, da mi svi pljuju u lice.

^17:7 Oči su mi mutne od bola, moje tijelo je poput sjene.

^17:8 Pravedni se zbog toga zgražaju. Nedužni ustaju protiv grešnika.

^17:9 Pravedan se drži svojih putova, i čovjek čistih ruku postaje jači.

^17:10 Hajde svi, pokušajte ponovo napasti me svojim optužbama. Među vama neću naći mudroga.

^17:11 Moji su dani prošli, izjalovili se moji naumi i želje moga srca.

^17:12 Nadao sam se da će nakon noći doći dan, da će svjetlost zasjati iz tmine.

^17:13 Ako je Podzemlje jedini dom kojem se mogu nadati, ako svoj ležaj prostirem u tmini,

^17:14 ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’, i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,

^17:15 gdje mi je onda nada? Vidi li netko ikakvu nadu za mene?

^17:16 Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja? Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«

^18:1 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:

^18:2 »Kada ćeš prestati tako govoriti? Urazumi se, pa da razgovaramo.

^18:3 Zašto nas smatraš stokom? Zašto smo glupi u tvojim očima?

^18:4 Ti, koji se razdireš od gnjeva, zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe, da se planina pomakne s mjesta?

^18:5 Gasi se svjetlost zlog čovjeka, ne svijetli više plamen njegove vatre.

^18:6 Mrači se svjetlo u njegovom šatoru, nad njim se gasi svjetiljka.

^18:7 Nestaje žustrina njegovog koraka, o vlastite se spletke spotiče.

^18:8 Noge ga vode u mrežu, upada u skrivenu jamu.

^18:9 Zamka ga lovi za petu, klopka ga čvrsto steže.

^18:10 Vreba ga omča skrivena na zemlji, zamka leži na njegovoj stazi.

^18:11 Užas ga spopada sa svih strana i u stopu ga prati.

^18:12 Nedaća za njim gladuje, nesreća samo čeka da posrne.

^18:13 Zaraza mu izjeda kožu, smrtna bolest proždire mu udove.

^18:14 Izvlače ga iz njegovog šatora i odvode pred kralja užasa.

^18:15 U njegovom domu samo strava ostaje, gorući sumpor pada mu po šatoru.

^18:16 Dolje mu se suši korijenje, a gore mu venu grane.

^18:17 Spomen na njega nestaje sa zemlje, ime mu se ne spominje na ulici.

^18:18 Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu i izgone ga iz ovog svijeta.

^18:19 U svom narodu nema potomaka, nikog preživjelog tamo gdje je boravio.

^18:20 Zapadnjaci se groze njegove sudbine, istočnjake užas spopada.

^18:21 Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.«

^19:1 Tada je Job odgovorio:

^19:2 »Dokle ćete me mučiti i satirati riječima?

^19:3 Već ste me deset puta izgrdili i nije vas sram što me napadate.

^19:4 Pa i da je istina da sam zastranio, moja pogreška tiče se samo mene.

^19:5 Ako se hoćete uzvisiti nada mnom, i iskoristiti moje poniženje protiv mene,

^19:6 znajte da mi je Bog nanio nepravdu i svoju mrežu razapeo oko mene.

^19:7 Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam. Zapomažem, ali pravde nema.

^19:8 Put mi je zagradio tako da ne mogu proći, staze mi je zavio u tamu.

^19:9 Moju je čast svukao sa mene i krunu mi skinuo s glave.

^19:10 Nestajem dok me trga sa svih strana. Moju nadu je iskorijenio.

^19:11 Gnjevom je planuo na mene i ubraja me u neprijatelje.

^19:12 Njegove postrojbe složno nadiru, opsadu rade protiv mene, oko šatora moga podižu tabore.

^19:13 Bog je od mene udaljio braću, prijatelji su se od mene otuđili.

^19:14 Rodbine moje više nema, prijatelji su me zaboravili.

^19:15 Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu, smatraju me strancem, tuđinac sam u njihovim očima.

^19:16 Svog slugu zovem, a on se ne odaziva, čak ni kada ga zaklinjem.

^19:17 Moj dah omrznuo je mojoj ženi, rođena braća me se gnušaju.

^19:18 Čak me i dječaci preziru; kad ustanem, oni mi se rugaju.

^19:19 Odvratan sam najbližim prijateljima, protiv mene su svi koje sam volio.

^19:20 Postao sam kost i koža, za dlaku sam živu glavu izvukao.

^19:21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte, jer me je Božja ruka udarila.

^19:22 Zašto me gonite poput Boga? Niste li me dovoljno namučili?

^19:23 Kad bi se moje riječi mogle bilježiti, kad bi se na spomenik zapisale;

^19:24 dlijetom uklesane, olovom ispunjene, zauvijek na kamen zapisane.

^19:25 Znam da moj zastupnik živi i da će na kraju govoriti za mene,

^19:26 čak i kad mi se koža već raspadne. Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.

^19:27 Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim — o, kako moje srce za tim žudi!

^19:28 Ako kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?’ i ‘On sâm je korijen svoje nevolje?’,

^19:29 tada se i sami bojte mača, jer srdžba će biti kažnjena mačem. I tada ćete znati da ima suda.«

^20:1 Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:

^20:2 »Moje me mučne misli nagone da odgovorim zbog onog što u sebi osjećam.

^20:3 Čujem prijekor, koji me vrijeđa, pa me razum tjera da odgovorim.

^20:4 Svakako znaš kako je od davnina, otkad je čovjek stavljen na zemlju:

^20:5 da je uživanje opakoga kratkog vijeka, da radost bezbožnika traje samo tren.

^20:6 Makar mu ponos doseže do neba i glava mu dodiruje oblake,

^20:7 nestat će zauvijek, poput svog izmeta. Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’

^20:8 On odlijeće kao san, da se više ne nađe, odagnan kao noćno priviđenje.

^20:9 Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti, više ga njegovo mjesto neće gledati.

^20:10 Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje jer će on sâm vratiti ono što je oteo.

^20:11 Mladenačka snaga njegovih kostiju s njim će leći u prašinu.

^20:12 Zlo je slatko u njegovim ustima pa ga skriva pod jezikom.

^20:13 Iako pazi da ga ne proguta, pa ga čuva u ustima,

^20:14 hrana mu u želucu postaje kisela, pretvara se ondje u zmijski otrov.

^20:15 Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao, Bog će mu ga istjerati iz želuca.

^20:16 Zmijski otrov će sisati, ubit će ga jezik ljute guje.

^20:17 Potoke neće vidjeti, ni rijeke kojima teče med i mlijeko.

^20:18 Plod svoga truda vratit će nepojeden, neće uživati u zaradi svog trgovanja

^20:19 jer je tlačio i satirao siromašne, otimao kuće koje nije podigao.

^20:20 Nema kraja njegovoj pohlepi; nije propustio ništa što je želio.

^20:21 Ništa nije ostalo nakon što je jeo. Blagostanje mu neće potrajati.

^20:22 Usred izobilja snaći će ga velika muka, jad će se oboriti na njega svom silinom.

^20:23 Kad vlastiti želudac napuni, Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu i zasuti ga kišom udaraca.

^20:24 Ako željeznom oružju i izmakne, prostrijelit će ga brončana strijela.

^20:25 Iz svojih leđa on je izvlači, blistavi šiljak iz svoje žuči. Užas ga spopada;

^20:26 potpuna tmina vreba mu na blaga. Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio i proždrijeti sve u njegovom šatoru.

^20:27 Nebesa će razotkriti njegovu krivnju, zemlja će protiv njega svjedočiti.

^20:28 Kuću će mu odnijeti poplava; vodena bujica Božje srdžbe.

^20:29 Takvu je sudbinu Bog odredio opakome, to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.«

^21:1 Tada je Job odgovorio:

^21:2 »Dobro slušajte što ću reći; neka mi to bude utjeha vaša.

^21:3 Budite strpljivi dok vam govorim, a kad završim, rugajte se dalje.

^21:4 Zar je moja pritužba protiv čovjeka? Kako onda da ne izgubim strpljenje?

^21:5 Pogledajte me i zapanjite se, zaklonite usta rukom od čuđenja.

^21:6 Kad pomislim na zle, užasnem se, drhtavica mi obuzme tijelo.

^21:7 Zašto zli nastavljaju živjeti, mirno stare i sve su moćniji?

^21:8 Djeca su im zbrinuta s njima, unuci im rastu pred očima.

^21:9 Kuće su im sigurne i bez straha, Božja šiba pušta ih na miru.

^21:10 Njihovi su bikovi uvijek plodni, a krave nisu jalove, nego se tele.

^21:11 Djeca im se igraju kao janjad, skakuću uokolo i plešu.

^21:12 Pjevaju uz tamburin i liru, vesele se uz zvukove frule.

^21:13 Svoj život okončaju u blagostanju i mirno silaze u svijet mrtvih.

^21:14 A Bogu govore: ‘Ostavi nas na miru! Ne želimo znati tvoje putove.

^21:15 Tko je Svemoćni da bismo mu služili? Kakva je korist od toga da mu se molimo?’

^21:16 No nisu sami zaslužni za svoje blagostanje zato ne želim slijediti savjete zlih.

^21:17 Koliko se često gasi svjetiljka opakih, snalazi ih nedaća, a Bog im šalje bol kojom ih u svom gnjevu kažnjava?

^21:18 Koliko su često kao slama na vjetru, kao pljeva koju odnosi oluja?

^21:19 Vi kažete da Bog čuva kaznu za djecu zlih. Ne! Neka kazni zle, da oni kaznu osjete.

^21:20 Neka svojim očima vide svoju propast, neka se napiju srdžbe Svemoćnoga.

^21:21 Jer, što ih briga za dom koji za sobom ostavljaju, kad njihovom životu dođe kraj?

^21:22 Tko može ičemu naučiti Boga, onoga koji i najvišima sudi?

^21:23 Jedan umire u svakom blagostanju, potpuno siguran i spokojan,

^21:24 uhranjena tijela i kostiju punih moždine;

^21:25 drugi umire s gorčinom u duši, jer nikad nije okusio sreću.

^21:26 Pa, ipak, zajedno leže u prahu i obojicu prekrivaju crvi.

^21:27 Znam dobro što mislite i spletkarite da me satrete.

^21:28 Jer, kažete: ‘Gdje je sada moćnikova kuća, šator u kojem su živjeli zlikovci?’

^21:29 Jeste li ikad razgovarali s putnicima i prihvatili njihovo svjedočenje,

^21:30 da je zlikovac pošteđen u dan nesreće, da se izbavlja kada dođe Božja srdžba?

^21:31 Tko će mu u lice predbaciti što je radio? Tko mu vraća za ono što je učinio?

^21:32 Odnesu ga na groblje i nad humkom postave stražu.

^21:33 Udobna mu je zemlja u dolini, bezbrojni idu u sprovodu, ispred i iza njega hodaju.

^21:34 Kako ćete me utješiti svojim besmislicama? Vaši odgovori nisu drugo nego laž!«

^22:1 Tada je odgovorio Elifaz iz Temana:

^22:2 »Kako bi čovjek mogao biti koristan Bogu? Pa kakva bi mu bila korist i od mudraca?

^22:3 Ima li Svemoćni koristi ako si pravedan? Dobiva li nešto ako si besprijekoran?

^22:4 Prekorava li te Bog ili optužuje zato što si pobožan?

^22:5 Ne, nego zato što si zbilja zao i jer imaš bezbroj grijeha.

^22:6 Sigurno si od braće tražio zalog; uzimao odjeću siromašnima.

^22:7 Sigurno umornome nisi dao vode, a gladnome si hranu uskratio.

^22:8 Vjerojatno misliš da zemlja pripada moćnima i da samo uvaženi imaju pravo na nju.

^22:9 Sigurno si udovice puštao praznih ruku i ostavljao siročad da skapava.

^22:10 Zato su te odasvud okružile zamke, a užas te iznenada preplavio.

^22:11 Zato je tama tolika da ne vidiš, zato te silna voda prekriva.

^22:12 Bog je na nebeskim visinama i odozgo gleda najviše zvijezde,

^22:13 a ti kažeš: ‘Pa što zna Bog? Može li nas suditi kroz tako duboku tamu?

^22:14 Gusti su oblaci između nas i njega pa nas ne vidi dok prolazi nebeskim svodom.’

^22:15 Jobe, hoćeš li se držati stare staze kojom su nekad hodali zli?

^22:16 Oni su umrli mladi, bujica im je odnijela temelje.

^22:17 Rekli su Bogu: ‘Pusti nas na miru!’ i ‘Što Svemoćni može napraviti za nas?’

^22:18 Iako im je Bog kuće napunio bogatstvom, držim se podalje od savjeta opakih.

^22:19 Pravedni vide njihovu propast i raduju se, nedužni im se mogu rugati:

^22:20 ‘Propali su naši neprijatelji, vatra im bogatstvo proždire.’

^22:21 Složi se s Bogom i budi u miru s njim, tako će ti se vratiti blagostanje.

^22:22 Prihvati pouku iz njegovih usta a u srcu pohrani mu riječi.

^22:23 Ako se vratiš Svemoćnom, preporodit ćeš se. Potjeraj zlo daleko od svog šatora.

^22:24 Neka ti grumenje zlata bude kao prašina, a zlato iz Ofira kao riječni obluci

^22:25 pa će Svemoćni biti tvoje zlato i tvoje najbolje srebro.

^22:26 Tada ćeš naći radost u Svemoćnom i lice ćeš podizati k Bogu.

^22:27 Molit ćeš mu se, a on će te čuti pa ćeš moći ispuniti svoje zavjete.

^22:28 Što god da naumiš, ostvarit će se, a svjetlost će ti obasjavati putove.

^22:29 Kad ljudi budu poniženi, reći ćeš Bogu: ‘Podigni ih!’ i on će spasiti ponizne.

^22:30 Izbavljat će i onog koji nije nedužan, zbog tvojih pravednih postupaka.«

^23:1 Tada je Job odgovorio:

^23:2 I danas mi je jadikovka tužna, Božja je ruka teška usprkos mom jecanju.

^23:3 O, kad bih bar znao gdje da ga nađem! Kad bih mogao otići tamo gdje boravi,

^23:4 izložio bih svoj slučaj pred njim i detaljno iznio sve dokaze.

^23:5 Saslušao bih što bi mi odgovorio i razumio riječi koje bi mi uputio.

^23:6 Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom? Ne, on bi obratio pažnju na mene.

^23:7 Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik i konačno se osloboditi svoga Suca.

^23:8 Ali, odem li na istok, on nije tamo; krenem li na zapad, ne nalazim ga.

^23:9 Kad ga tražim na sjeveru, ne vidim ga, kad skrenem na jug, ne opažam ga.

^23:10 No Bog zna put kojim idem, a kad me provjeri, izaći ću kao zlato.

^23:11 Noge su mi pratile njegove stope, nisam skretao s puta njegovoga.

^23:12 Od zapovijedi njegovih usana nisam odstupao, riječi sam njegovih usta pohranio u grudima.

^23:13 Ali, tko će ga odvratiti kad nešto odluči? Sve što poželi, on i učini.

^23:14 Izvršit će što je odredio za mene, a ima još mnogo takvih nauma.

^23:15 Zato sam se prestravio pred njim, bojim ga se kad na sve pomislim.

^23:16 Bog mi je sledio srce, Svemoćni me užasnuo.

^23:17 Ali tama me nije ušutkala, gusta tama, koja mi lice pokriva.

^24:1 Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda? Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje?

^24:2 Nepošteni pomiču međe i otimaju zemlju. Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake.

^24:3 Odvode magarca koji pripada siročadi i udovici uzimaju vola kao zalog.

^24:4 Bijednika silom odguruju sa staze, od njih se skriva sva sirotinja zemlje.

^24:5 Poput divljih magaraca u pustinji, sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju.

^24:6 Zrnje sakupljaju po tuđim njivama i ostatke po vinogradima opakih.

^24:7 Noć provode goli jer nemaju odjeće, niti čime bi se pokrili na hladnoći.

^24:8 Pokisli od planinskog pljuska, stišću se uz stijene jer nemaju zaklona.

^24:9 Zli otimaju dijete s grudi udovice, sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog.

^24:10 Sirotinja ide gola jer nema odjeće, nosi snopove žita, a gladna ostaje.

^24:11 Tiješte ulje maslina za zlikovce, gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju.

^24:12 Iz grada dopire jecanje ljudi i ranjenici zapomažu, a Bog se na sve to oglušuje.

^24:13 Ima ih koji se bune protiv svjetlosti, koji ne poznaju njene putove, niti se njenih drže staza.

^24:14 Ubojica ustaje pred zoru da ubije siromaha i bijednika, a noću ide u krađu.

^24:15 Preljubnik čeka na sumrak, misli da ga nitko neće vidjeti, a potom i lice zaklanja.

^24:16 Po mraku provaljuju u kuće, a danju se pažljivo skrivaju jer žele izbjeći svjetlo.

^24:17 Najdublja tama njihovo je jutro, prijatelji su užasima tame.

^24:18 Ti kažeš: »Oni su tek pjena na površini vode. Njihova je zemlja prokleta pa nitko ne ide u njihove vinograde.

^24:19 Kao što žega i suša tope snijeg, tako i smrt odnosi grešnike.

^24:20 Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila, a crv se njima sladi. Zlih se više nitko ne sjeća, skršeni su kao drvo.

^24:21 Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite, a udovicama ne čine dobro.

^24:22 Ali Bog svojom snagom uklanja moćne — ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan.

^24:23 Mogu se uljuljkati u sigurnost, ali Bog motri njihove putove.

^24:24 Nakratko uspijevaju, a onda nestanu, padaju kao cvijeće koje vene, odsječeni su kao klasje.«

^24:25 Ako nije tako, tko će dokazati da lažem? Tko može opovrgnuti moje riječi?

^25:1 Tada je rekao Bildad iz Šuaha:

^25:2 »Vlast i strah pripadaju Bogu, on održava mir na svojim visinama.

^25:3 Može li se prebrojati njegova vojska? Nad kim ne izlazi njegova svjetlost?

^25:4 Kako da čovjek bude pravedan pred Bogom? Kako da ljudsko biće bude čisto?

^25:5 Ni mjesec nije sjajan, ni zvijezde čiste u njegovim očima —

^25:6 pa koliko manje vrijedi osoba: ljudsko biće tek je crv!«

^26:1 Tada je Job odgovorio:

^26:2 »Kako si dobro pomogao nemoćnome! Kako si samo spasio nejakoga!

^26:3 Kako si dobro savjetovao onoga tko nema mudrosti! Koliku si samo mudrost pokazao!

^26:4 Čijom li si pomoći izgovorio te riječi i čiji li je duh iz tebe govorio?

^26:5 Mrtvi dolje strepe, duhovi u Podzemlju.

^26:6 Bog jasno vidi svijet mrtvih, smrt mu nije skrivena.

^26:7 Bog je nad kaosom razastro sjeverno nebo, a Zemlju je objesio o ništa.

^26:8 On skuplja vodu u oblake, a oblak se od njih ne razdere.

^26:9 Zaklanja svoje prijestolje razastirući preko njega oblake.

^26:10 On je na morima nacrtao horizont, granicu između svjetlosti i tame.

^26:11 Tresu se stupovi nebesa, prestravljeni njegovom prijetnjom.

^26:12 Svojom je snagom more ukrotio, svojom mudrošću morsku neman raskomadao.

^26:13 Od njegova daha nebo se razbistrilo, ruka mu je morsku neman probola.

^26:14 A to je samo djelić njegovih djela, samo šapat riječi o njemu čujemo. Tko može razumjeti njegovu gromovitu snagu?«

^27:1 Potom je Job nastavio svoj govor:

^27:2 »Tako mi Boga koji mi je uskratio pravdu, Svemoćnoga koji mi je ogorčio dušu:

^27:3 dok je života u meni, i Božjeg daha u mojim nosnicama,

^27:4 usne mi neće govoriti zlo, niti će jezik izricati laž.

^27:5 Nikad neću priznati da ste u pravu. Do smrti se neću odreći svoje čestitosti.

^27:6 Držat ću se svoje pravednosti i neću je ostaviti. Srce me ne kori niti za jedan moj dan.

^27:7 Neka mi neprijatelj bude kažnjen poput zlih ljudi, neka moji protivnici stradaju kao nepravedni!

^27:8 Jer, čemu se bezbožnik može nadati kad je dokrajčen, kad mu Bog oduzme život?

^27:9 Čuje li Bog njegov vapaj kad ga snađe zlo,

^27:10 kad moli Svemoćnoga za pomoć i neprestano zaziva Boga?

^27:11 Poučit ću vas o Božjoj snazi, neću skrivati naume Svemoćnoga.

^27:12 Uostalom, sami ste sve vidjeli pa zašto onda govorite besmislice?

^27:13 Ovo je sudbina koju Bog dodjeljuje zlome, nasljedstvo koje okrutni primaju od Svemoćnoga:

^27:14 ma koliko djece imao, od mača će izginuti, a potomstvo mu neće imati dovoljno hrane.

^27:15 Koji prežive, sahranit će ih bolest, a njihove udovice neće za njima plakati.

^27:16 Čak i ako srebra sakupi kao prašine, a odjeće nagomila kao gline,

^27:17 to što skupi, obući će pravednik, dok će srebro podijeliti nedužni.

^27:18 Kuća koju gradi kao da je od paučine, kao sjenica koju je podigao čuvar.

^27:19 Na počinak legne bogat, ali to neće biti zadugo: kad otvori oči, sve je nestalo.

^27:20 Užas ga preplavljuje kao voda, noću ga odnosi oluja.

^27:21 Istočni vjetar ga podigne — i njega nema: otpuše ga s njegovog mjesta.

^27:22 Bez milosti vjetar se obrušava na njega dok on bježi glavom bez obzira.

^27:23 Uz pljeskanje ruku, ljudi mu se rugaju, ismijavaju ga dok bježi iz svog doma.

^28:1 Srebro ima svoje rudnike, a zlato mjesto gdje se pročišćava.

^28:2 Željezo se uzima iz zemlje, a bakar topi iz rude.

^28:3 Rudar rasvjetljuje tamu u njenim najdaljim zakucima i traga za rudom u najdubljem mraku.

^28:4 Daleko od ljudskih naselja buši jamu, na mjestima koja je ljudska noga zaboravila; u samoći kopa obješen o užad.

^28:5 Zemlja na površini daje hranu, ali u dubini je kao vatrom rastaljena.

^28:6 U stijenama se skriva modri kamen, a u njemu ima komadića zlata.

^28:7 Nijedna grabljivica ne zna tu stazu, oko sokolovo nije je vidjelo.

^28:8 Njome ne gaze divlje životinje i nijedan lav njome ne prolazi.

^28:9 Čovjek rukom udara na kremen i prevrće temelje planina.

^28:10 Kroz stijenu prokopava prolaz, oči mu vide sva njena blaga.

^28:11 Izvore rijeka ograđuje branama, a na svjetlost iznosi skriveno.

^28:12 Ali, gdje da se nađe mudrost? Na kojem mjestu prebiva znanje?

^28:13 Čovjek ne zna gdje joj je kuća, ne može se naći u zemlji živih.

^28:14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’, more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’

^28:15 Ni čistim zlatom ne može se kupiti, niti joj se cijena može odmjeriti srebrom.

^28:16 Ne može se kupiti zlatom iz Ofira, dragocjenim oniksom niti lapisom.

^28:17 Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti, niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene.

^28:18 Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni, veća je cijena mudrosti nego rubina.

^28:19 Topaz iz Nubije nije s njom usporediv, čistim zlatom kupiti se ne može.

^28:20 Pa, odakle onda dolazi mudrost? Gdje to prebiva znanje?

^28:21 Skrivena je od očiju svega živoga, zaklonjena od ptica na nebu.

^28:22 Uništenje i Smrt govore: ‘Samo smo čuli glasine o njoj.’

^28:23 Samo Bog razumije njene putove i zna mjesto gdje boravi.

^28:24 Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje i vidi sve pod nebesima.

^28:25 Kad je vjetru odredio snagu i kad je mjerom izmjerio vodu,

^28:26 kad je kiši odredio zakon i putanje olujnim oblacima,

^28:27 tada je vidio mudrost i izmjerio je, učvrstio je i provjerio.

^28:28 A čovjeku je rekao: ‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga, a znanje ima onaj koji se kloni zla.’«

^29:1 Potom je Job nastavio svoj govor:

^29:2 »O, da bar moj život može opet biti kao prije ovih mjeseci koji su protekli; da se vrate dani kad me Bog čuvao.

^29:3 Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu.

^29:4 Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha, kad je Bog bio prijatelj domu mome.

^29:5 Svemoćni Bog još je bio sa mnom, a moja su me djeca okruživala.

^29:6 Tada sam noge prao u mlijeku, a iz tijeska su tekli potoci ulja.

^29:7 Tada sam dolazio na gradska vrata i zauzimao svoje mjesto na trgu.

^29:8 Mladići bi me vidjeli i uklanjali se, a starci se dizali i ostajali na nogama.

^29:9 Poglavari bi prekidali razgovor i usta pokrivali rukom,

^29:10 glasovi najuglednijih bi utihnuli, jezik bi im se zalijepio za nepce.

^29:11 Tko bi me god čuo, hvalio me, a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni

^29:12 jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio i siroče kojem nije imao tko pomoći.

^29:13 Samrtnici su me blagoslivljali, a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti.

^29:14 Pravednost sam odjenuo kao odjeću, pravda mi je pokrivala tijelo i glavu.

^29:15 Bio sam oči slijepome i noge hromome,

^29:16 onima u potrebi — bio sam otac, a neznanca sam zastupao u parnici.

^29:17 Razbijao sam zube pokvarenjaku i plijen mu otimao iz usta.

^29:18 Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji, da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska.

^29:19 Korijenje će mi dopirati do vode, a rosa će mi svu noć prekrivati grane.

^29:20 Moja slava će se stalno obnavljati, a u ruci ću uvijek imati novi lûk.

^29:21 Ljudi su me željno slušali i u tišini čekali moj savjet.

^29:22 Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli, moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa.

^29:23 Iščekivali su me kao kišu, a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak.

^29:24 Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada, vedrina mog lica bila im je dragocjena.

^29:25 Ja sam im određivao put i vodio ih kao poglavar. Bio sam kao kralj među svojom vojskom, kao onaj koji tješi ožalošćene.

^30:1 A sad mi se rugaju mlađi od mene! Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare.

^30:2 Ništa mi nije koristila njihova snaga jer im je jakost nestala.

^30:3 U oskudici i gladi moraju žvakati sasušenu i opustošenu zemlju.

^30:4 Trgaju lišće slanih biljaka u pustinji i hrane se korijenjem smrekina grma.

^30:5 Izopćeni su iz ljudskog društva, za njima viču kao za kradljivcima.

^30:6 Spavaju po suhim koritima potoka, po rupama u zemlji i među stijenjem.

^30:7 U grmlju ispuštaju urlike i pod trnjem zajedno liježu.

^30:8 Ta gomila bezvrijednih i bezimenih ljudi bičem je bila potjerana iz zemlje.

^30:9 A sada, oni meni pjevaju rugalice, moje ime za njih je psovka.

^30:10 Odvratan sam im i drže se dalje od mene, osim kad mi treba pljunuti u lice.

^30:11 Sad kad je Bog olabavio tetivu mog lûka i udario me nevoljom, oni se preda mnom više ne ustežu.

^30:12 Zdesna rulja na mene ustaje, gone me iz mjesta u mjesto i grade opsade protiv mene.

^30:13 Moju stazu su razorili, uspjeli su me uništiti, a nikoga nema da mi pomogne.

^30:14 Nadiru kao kroz širok procijep, preko razvalina navaljuju.

^30:15 Užasi me preplavljuju. Moj je ugled nestao kao vjetar, spokoj mi se rasplinuo kao oblak.

^30:16 Sada mi se snaga iscrpljuje, zgrabili su me dani nevolje.

^30:17 Noć mi probada kosti, bol nikad ne ide na počinak.

^30:18 Bog me zgrabio za ovratnik i zgužvao mi odjeću.

^30:19 U blato me bacio, postao sam prah i pepeo.

^30:20 K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš. Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš.

^30:21 Postao si okrutan prema meni, snagom svoje ruke na mene se obaraš.

^30:22 U vjetar me dižeš i na njemu nosiš, rastavljaš me u oluji.

^30:23 Znam da ćeš me odvesti u smrt, na mjesto određeno svim živima.

^30:24 Nisam digao ruku na slomljenoga dok je vapio u svojoj muci.

^30:25 Plakao sam nad ljudima u nevolji. Duša me boljela zbog siromaha.

^30:26 A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo. Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama.

^30:27 Utroba mi ključa bez prestanka, susreću me dani patnje.

^30:28 Hodam potišten, bez utjehe, na skupu ustajem i vapim.

^30:29 Šakalima sam postao brat, nojevima drug.

^30:30 Koža mi je sva pocrnjela, tijelo mi vrućica sažiže.

^30:31 Lira mi svira samo žalopojku, iz frule dopire naricanje.

^31:1 Svojim očima sam zapovjedio da ne gledaju djevojke požudno.

^31:2 Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima, što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?

^31:3 Ne zadesi li propast pokvarene, a nesreća one koji čine zlodjela?

^31:4 Zar on ne vidi moje putove i ne broji sve moje korake?

^31:5 Ako sam hodao u laži ili mi je noga hitala za prijevarom,

^31:6 neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti i znat će jesam li besprijekoran.

^31:7 Ako mi je korak skrenuo sa staze, ako mi se srce povelo za očima i ako su mi se ruke uprljale grijehom,

^31:8 neka onda drugi pojede što sam zasijao, neka moje usjeve iščupaju iz korijena.

^31:9 Ako sam drugu ženu poželio, ako sam ženu susjeda vrebao,

^31:10 neka moja žena bude ropkinja drugome, neka je drugi seksualno iskorištavaju.

^31:11 Jer, to bi bilo sramotno djelo, grijeh koji zaslužuje kaznu.

^31:12 Jer, to je vatra koja spaljuje do groba, koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.

^31:13 Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu kad su se na mene žalili,

^31:14 što ću učiniti kad Bog ustane? Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?

^31:15 Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi? Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?

^31:16 Nisam se oglušio na molbe siromaha niti dopustio da udovica očajava.

^31:17 Nisam jeo zalogaj kruha, a da ga nisam podijelio sa siročetom.

^31:18 Od svoje mladosti bio sam mu kao otac, a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.

^31:19 Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće, ili ako siromah ne bi imao pokrivač,

^31:20 ugrijao bih ga runom svojih ovaca, a on bi me od srca blagoslivljao.

^31:21 Ako sam na siroče podigao ruku, znajući da imam utjecaja na sudu,

^31:22 neka mi se ruka iščaši iz zgloba i neka bude iščupana iz ramena.

^31:23 Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.

^31:24 Nisam se nikad pouzdao u imovinu, nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’

^31:25 Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu iako sam ga stekao svojim rukama.

^31:26 Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti, ni mjesec koji putuje u svome sjaju.

^31:27 Nije mi srce bilo potajno zavedeno, da im iskazujem štovanje.

^31:28 Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.

^31:29 Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.

^31:30 Nisam svojim ustima dao da zgriješe, prizivajući prokletstvo na njegov život.

^31:31 Ljudi iz mog doma dobro su znali da sam svakome dao mesa da se najede.

^31:32 Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti jer sam putniku uvijek otvarao vrata.

^31:33 Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi, u srcu skrivajući svoju krivnju.

^31:34 Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva niti se bojao da bi me rodbina prezrela. Zato nikada nisam šutio niti se u kući skrivao.

^31:35 O, kad bi bilo nekog da me sasluša! Evo, potpisujem svoju obranu. Neka mi Svemoćni odgovori, neka moj tužitelj napiše optužnicu.

^31:36 Na svom ramenu bih je nosio i stavio je na sebe kao krunu.

^31:37 Položio bih mu račun o svim svojim postupcima, pristupio bih mu kao princ, bez straha.

^31:38 Ako moja zemlja zaviče protiv mene i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,

^31:39 ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima, ako sam ih izgladnio do smrti —

^31:40 umjesto pšenice neka iznikne trnje i umjesto ječma korov.« Ovime završavaju Jobovi govori.

^32:1 Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost.

^32:2 Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga.

^32:3 A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali.

^32:4 On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega.

^32:5 No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se.

^32:6 Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza: »Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari; zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.

^32:7 Mislio sam: ‘Neka starost govori, neka mnoge godine pokažu mudrost.’

^32:8 Ali čovjeku pamet daje duh, dah Svemoćnoga daje mu razum.

^32:9 Nisu samo dugovječni mudri, niti samo stari znaju što je pravda.

^32:10 Stoga, tražim da me saslušate, da i ja izložim svoje znanje.

^32:11 Čekao sam dok ste govorili, slušao kako rasuđujete. Dok ste tražili prave riječi,

^32:12 posvetio sam vam svu svoju pažnju. No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi, niti odgovorio na njegove tvrdnje.

^32:13 Nemojte reći da ste našli mudrost. Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.

^32:14 Job je raspravljao s vama i vi ste rekli što ste imali, a ja ću sada reći svoje.

^32:15 Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti, ponestalo im je riječi.

^32:16 Da još čekam zato što šute, zato što stoje i ništa ne odgovaraju?

^32:17 I ja ću reći svoje, iznijet ću svoje znanje.

^32:18 Jer, imam mnogo toga reći, duh me iznutra na to tjera.

^32:19 Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje, kao nova mješina koja će se rasprsnuti.

^32:20 Govorit ću i ja da nađem olakšanje, otvorit ću usta i odgovoriti.

^32:21 Ni prema kome neću biti pristran, niti ću bilo kome laskati.

^32:22 Jer, da sam vičan laskanju, moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.

^33:1 A sad, Jobe, čuj moje riječi, obrati pažnju na sve što ću ti reći.

^33:2 Svoja usta otvaram, jezik mi oblikuje riječi pod nepcem.

^33:3 Riječi mi naviru iz pravednog srca, usne iskreno izriču moje znanje.

^33:4 Božji Duh me stvorio, dah Svemoćnog daje mi život.

^33:5 Odgovori mi, dakle, ako možeš, spremi se da mi se usprotiviš.

^33:6 I ja sam pred Bogom kao i ti, i ja sam sazdan od gline.

^33:7 Ne trebaš me se bojati, neću te opterećivati.

^33:8 Ali na svoje sam uši čuo, jasno sam razabrao tvoje riječi:

^33:9 ‘Čist sam i bez grijeha; nedužan sam, nisam ni za što kriv.

^33:10 Ali Bog je našao razloge da me napadne i u meni vidi svog neprijatelja.

^33:11 Noge mi stavlja u klade, sve moje staze budno nadzire.’

^33:12 Međutim, ja ti kažem: nisi u pravu jer Bog je veći od čovjeka.

^33:13 Zašto protiv njega iznosiš optužbe, tvrdeći da ti neće odgovoriti?

^33:14 Jer, Bog govori na različite načine, ali čovjek to ne primjećuje.

^33:15 Kroz snove, kroz noćna viđenja, kad dubok san obuzme ljude. Dok na svome ležaju spavaju,

^33:16 on im na uho govori i prijetnjama prestravljuje,

^33:17 da bi čovjeka odvratio od njegovih djela i sačuvao ga od oholosti,

^33:18 da bi mu život spasio od grobne jame, da ne prijeđe rijeku smrti.

^33:19 Ili ga Bog kažnjava bolešću u krevetu i neprestanim bolovima u kostima

^33:20 pa se njegovom biću gadi hrana, odvratno mu je i najbolje jelo.

^33:21 Tijelo mu naočigled kopni i strše mu kosti.

^33:22 On se grobnoj jami primiče, a njegov život onima koji smrt donose.

^33:23 Ali može mu doći posrednik, jedan od tisuću Božjih anđela, i reći čovjeku što je za njega ispravno.

^33:24 Ako mu se smiluje i kaže Bogu: ‘Poštedi ga odlaska u grobnu jamu, našao sam otkupninu za njega’,

^33:25 tijelo će mu se pomladiti kao dječje, vratit će se u dane svoje mladosti.

^33:26 Molit će se Bogu i on će ga prihvatiti, gledat će mu lice i klicati od radosti. Opet će biti pravedan pred Bogom

^33:27 pa će zapjevati pred ljudima i reći: ‘Griješio sam i izvrtao ono što je pravo, ali nisam dobio što sam zaslužio.

^33:28 Spasio me od odlaska u grob, moj život će vidjeti svjetlost.’

^33:29 Da, Bog sve to čini čovjeku, i to uvijek iznova,

^33:30 da bi ga spasio od smrti, da bi mu zasjalo svjetlo života.

^33:31 Pazi, Jobe, i saslušaj me; šuti, a ja ću govoriti.

^33:32 Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer te želim opravdati.

^33:33 A ako nemaš odgovor, onda me saslušaj; šuti, i poučit ću te mudrosti.«

^34:1 Potom je Elihu nastavio:

^34:2 »Čujte moje riječi, vi mudri; saslušajte me, vi učeni.

^34:3 Jer, uho provjerava riječi kao što nepce kuša hranu.

^34:4 Sami razaberimo što je pravo, saznajmo zajedno što je dobro.

^34:5 Job kaže: ‘Nedužan sam, a Bog mi uskraćuje pravdu.

^34:6 Iako sam u pravu, smatraju me lašcem. Smrtno sam ranjen, a nisam kriv.’

^34:7 Koji je čovjek kao Job, tko se ruga Bogu kao da pije vodu?

^34:8 Sastaje se s onima koji čine zlo, s opakima se druži.

^34:9 Jer, on kaže: ‘Nikakve koristi čovjeku od toga što nastoji ugoditi Bogu.’

^34:10 Vi ste razumni, zato me poslušajte: Bog nikad ne bi učinio ništa zlo. Svemoćni neće počiniti nepravdu.

^34:11 Čovjeku vraća prema djelima njegovim, daje mu onako kako je zaslužio.

^34:12 Bog nikad ne čini zlo, Svemoćni je uvijek pravedan.

^34:13 Tko ga je postavio nad zemljom? Tko mu je povjerio cijeli svijet?

^34:14 Kad bi odlučio povući svoj duh i dah,

^34:15 sva bi bića propala, a čovjek bi postao prah.

^34:16 Ako si razuman, čuj ovo; saslušaj što ti govorim.

^34:17 Može li vladati onaj koji mrzi pravdu? Zar ćeš osuditi onoga koji je pravedan i moćan?

^34:18 On može kraljevima reći da su bezvrijedni, a poglavarima da su zli.

^34:19 On nije pristran prema vladarima i ne daje prednost bogatašu nad siromahom jer svi su oni njegovo djelo.

^34:20 U jedan tren umiru, usred noći: bogataši budu protreseni i nestanu, moćnici padnu a da ih nije takla ljudska ruka.

^34:21 Njegove oči motre na ljudske putove, on vidi svaki njihov korak.

^34:22 Nema tog mraka ni tamnog mjesta gdje bi se sakrili oni koji čine zlo.

^34:23 Bog ne treba odrediti vrijeme da bi sudio ljudima.

^34:24 Bog bez istrage satire moćne i druge postavlja na njihovo mjesto.

^34:25 Dobro zna njihova djela pa ih noću sruši i zgazi.

^34:26 Kažnjava ih za njihovu opakost naočigled drugih,

^34:27 jer su prestali ići za njim i zanemarili sve putove njegove.

^34:28 Zbog njih siromašni vape Bogu i on čuje zazivanje potlačenih.

^34:29 Ali ako se i ne oglasi, tko ga može osuditi? Ako sakrije lice, tko ga može vidjeti? On vlada svakim narodom i čovjekom

^34:30 da ne zavlada bezbožnik koji narod odvodi u zamku.

^34:31 Čovjek mora reći Bogu: ‘Bio sam zaveden, ali neću više griješiti.

^34:32 Pouči me onom što ne vidim; ako sam činio nepravdu, više je neću činiti.’

^34:33 Kako će te Bog nagraditi ako ga odbijaš? Ti se trebaš odlučiti, a ne ja; zato ispričaj što znaš.

^34:34 Svi razumni koji me čuju, i svi mudri, reći će:

^34:35 ‘Job govori kao neznalica, riječi su mu nerazborite.’

^34:36 O, kad bi Job bio iskušan do kraja zato što odgovara poput grešnika!

^34:37 On još dodaje svojem grijehu niječući pred nama svoju pobunu, i nastavlja govoriti protiv Boga.«

^35:1 Potom je Elihu rekao:

^35:2 »Misliš li da je ovo pravedno? Govoriš: ‘Više sam u pravu od Boga.’

^35:3 A pitaš: ‘Što mi to koristi i što dobivam ako ne griješim?’

^35:4 Odgovorit ću na to tebi i tvojim prijateljima.

^35:5 Pogledaj nebesa i zagledaj se u oblake koji su toliko iznad tebe.

^35:6 Ako griješiš, jesi li Bogu naškodio? Ako umnožiš grijehe, jesi li mu naudio?

^35:7 Ako si pravedan, što mu to daješ? Što to on prima iz tvoje ruke?

^35:8 Tvoja zloća utječe samo na slične tebi i tvoja pravednost jedino na druge.

^35:9 Ljudi vape zbog teškog tlačenja, žele biti izbavljeni od ruke silnika.

^35:10 Ali nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj Stvoritelj? On nam noću daje pjesme koje pjevamo,

^35:11 čini nas razumnijima od divljih životinja i mudrijima od ptica.’

^35:12 Takvi ljudi vape, ali on im ne odgovara jer su bahati i opaki.

^35:13 Uzaludni su njihovi vapaji, Bog ih neće slušati, ne mari za njih Svemoćni.

^35:14 Pa koliko će tek manje slušati tebe kad kažeš da ga ne vidiš, da je tvoja parnica pred njim, a ti još uvijek čekaš da ti odgovori!

^35:15 Job misli da Bog ne kažnjava zlo i da ne mari za grijeh.

^35:16 Zato otvara usta za prazne priče i puno govori bez znanja.«

^36:1 Elihu je nastavio:

^36:2 »Strpi se malo, pa ću ti pokazati da se još štošta može reći u prilog Bogu.

^36:3 Iz mnogih ću izvora iznijeti svoje znanje i dokazati da je moj Stvoritelj pravedan.

^36:4 Zaista, moje riječi nisu varljive. Uz tebe je čovjek čija mišljenja su iskrena.

^36:5 Bog je moćan, ali ne prezire ljude. Snažan je, ali bogat razumijevanjem.

^36:6 On ne dâ opakome da živi dugo, a siromašnome donosi pravdu.

^36:7 S pravednika ne skida oči. Na prijestolje ih stavlja uz kraljeve, da dovijeka budu uzvišeni.

^36:8 Ali ako su neki vezani lancima i sputani konopcima nevolje,

^36:9 govori im o njihovim djelima, o prijestupima koje su učinili u svojoj bahatosti.

^36:10 Uši im otvara da čuju opomenu i nalaže im da se okrenu od grijeha.

^36:11 Ako ga poslušaju i počnu mu služiti, svoje će dane provesti u blagostanju i svoje godine u zadovoljstvu.

^36:12 Ali ako ne poslušaju, prijeći će rijeku smrti i umrijeti u neznanju.

^36:13 Bezbožnici sakupljaju Božju ljutnju. Kad ih on okuje, za pomoć mu ne vape.

^36:14 Umiru u cvijetu mladosti, život im završava u sramoti.

^36:15 Ali Bog patnika izbavlja kroz patnju i govori mu dok je potlačen.

^36:16 On te izvadio iz tvoje muke i odveo na mjesto prostrano i mirno, postavio ti stol prepun biranih jela.

^36:17 Ali sada te snašla sudbina koja snalazi zle, dograbile su te osuda i pravda.

^36:18 Pazi da te nitko ne zavede bogatstvom, ne daj da veliko mito učini da zastraniš.

^36:19 Zar će te bogatstvo ili snaga sačuvati od nevolje?

^36:20 Ne žudi za noći da te sakrije. Bog preko noći može uništiti cijele narode.

^36:21 Pazi se da ne zagaziš u grijeh jer čini se da ti je draži od nevolje.

^36:22 Da, Bog je uzvišen u svojoj sili. Tko je učitelj poput njega?

^36:23 Tko mu je odredio put, tko će mu reći: ‘Pogrešno si radio’?

^36:24 Ne zaboravi veličati njegovo djelo koje su ljudi opjevali.

^36:25 Cijeli ih je ljudski rod vidio, gledaju ih čak i izdaleka.

^36:26 Da, Bog je velik, nama neshvatljiv. Broj njegovih godina ne može se dokučiti.

^36:27 Bog sakuplja kapi vode, pretvara maglu u kišu.

^36:28 Iz oblaka se izlijeva voda i obilno pljušti po ljudima.

^36:29 Tko može razumjeti kako su oblaci razastrti, kako Bog grmi iz svog zaklona?

^36:30 Da, on svoje munje rasipa oko sebe i dno mora pokriva vodom.

^36:31 On koristi oluje da vlada narodima i da im daje hranu u izobilju.

^36:32 Zgrabio je munju u ruke i zapovijeda joj da udari.

^36:33 Njegov grom najavljuje oluju, čak i životinje znaju da je blizu.«

^37:1 »Od toga mi drhti srce i hoće iskočiti iz grudi.

^37:2 Slušajte tutnjavu njegova glasa, grmljavinu koja mu izlazi iz usta.

^37:3 On pušta munju preko cijelog neba i šalje je do krajeva zemlje.

^37:4 Nakon toga glas mu zatutnji, kad grmi glasom veličanstvenim. I nakon što zagrmi glasom, i dalje sijevaju munje.

^37:5 Bog čudesno grmi svojim glasom, čini velika djela, nama neshvatljiva.

^37:6 Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’ i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’

^37:7 Tako ljudi moraju obustaviti rad da bi svi vidjeli što čini Bog.

^37:8 Zvijeri odlaze u svoje jazbine i tamo nalaze zaklon.

^37:9 Vihor dolazi s juga, a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.

^37:10 Led nastaje od Božjeg daha i široke vode se zalede.

^37:11 On oblake puni vlagom i para ih svojom munjom.

^37:12 Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom da izvrše sve što im je zapovjedio.

^37:13 Šalje ih da kazni ljude poplavom ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.

^37:14 Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna Božja djela.

^37:15 Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima i čini da njegova munja sijevne?

^37:16 Znaš li kako vise mračni oblaci, to čudesno djelo onoga koji zna sve?

^37:17 Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,

^37:18 možeš li s njim razapeti nebesa, čvrsta kao ulaštena bronca?

^37:19 Reci nam što da kažemo Bogu — u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.

^37:20 Zar da mu kažem da želim govoriti? To bi bilo kao da tražim da budem progutan.

^37:21 Nitko ne može gledati u sunce koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.

^37:22 S Božje planine zlatni sjaj dolazi, to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.

^37:23 Svemoćni je izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi. U svojoj pravednosti nikog ne tlači.

^37:24 Zato ga se ljudi boje i poštuju ga. Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«

^38:1 Tada je BOG odgovorio Jobu iz oluje:

^38:2 »Tko je ovaj što krivo govori o mom ustroju svijeta?

^38:3 Brani se kao čovjek! Pitat ću te, a ti mi odgovori.

^38:4 Gdje si bio kad sam postavljao temelje zemlje? Reci, kad si tako pametan!

^38:5 Tko joj je odredio mjere? To valjda znaš! Tko je rastegnuo mjerničko uže preko nje?

^38:6 Na čemu joj je smješteno podnožje? Tko joj je postavio kamen temeljac

^38:7 dok su jutarnje zvijezde pjevale uglas, a svi anđeli klicali od radosti?

^38:8 Tko je more zatvorio branama kad je navrlo iz zemljine utrobe?

^38:9 Tko ga je u oblake odjenuo i u duboku tamu povio?

^38:10 Tko mu je odredio granice i zaključao mu brane?

^38:11 Ja sam mu rekao: ‘Dovde možeš doći, ali ne dalje — ovdje je granica tvojih ponosnih valova!’

^38:12 Za svog života, jesi li ikad zapovijedao jutru, ili zori pokazao gdje joj je mjesto?

^38:13 Jesi li zemlju uhvatio za rubove i iz nje istresao sve opake?

^38:14 Zemlja u zoru izgleda kao glina u kalupu, a brda se doimaju kao nabori na odjeći.

^38:15 Zlima je uskraćena njihova svjetlost i slomljena im je ruka koju dižu na druge.

^38:16 Jesi li išao do izvora mora, ili hodao po nedokučivim dubinama?

^38:17 Jesi li vidio ulaz u svijet smrti, vrata iza kojih je duboka tama?

^38:18 Jesi li sagledao prostranstva zemlje? Kaži, ako sve to znaš!

^38:19 Koji je put do boravišta svjetlosti? Gdje stanuje tama?

^38:20 Možeš li ih odvesti do njihovog mjesta? Znaš li staze do njihovih staništa?

^38:21 Naravno da znaš, pa tada si se rodio! Velik je broj tvojih dana!

^38:22 Jesi li ikad ušao u spremišta gdje čuvam snijeg i tuču?

^38:23 Pohranio sam ih za vrijeme nevolje, za dane ratova i bitaka.

^38:24 Gdje je mjesto stvaranja vrućine koju istočni vjetar raznosi po zemlji?

^38:25 Tko prosijeca jarak bujici i stazu grmljavini,

^38:26 da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju, na pustinju gdje nema čovjeka

^38:27 da napoji golu pustoš, da bi u njoj izniknula trava?

^38:28 Ima li kiša oca? Tko začinje kapi rose?

^38:29 Iz čije utrobe izlazi led? Tko rađa mraz s nebesa,

^38:30 kad se vode stvrdnu kao kamen i led se hvata na površini mora?

^38:31 Možeš li svezati raskošne Plejade ili razvezati konopce Oriona?

^38:32 Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa ili voditi Medvjeda s njegovim mladima?

^38:33 Poznaješ li nebeske zakone? Možeš li ih postaviti na zemlji?

^38:34 Možeš li doviknuti do oblaka da te prekriju poplavom vode?

^38:35 Možeš li poslati munje? Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’?

^38:36 Tko je rodi dao mudrost, tko je pijetlu dao pamet?

^38:37 Tko mudrošću prebrojava oblake? Tko izlijeva nebeske mješine

^38:38 da se prašina zgruda i grude zemlje slijepe?

^38:39 Možeš li ti uloviti plijen za lavove? Zar ti hraniš njihovu gladnu mladunčad?

^38:40 Ne, oni se skrivaju u svojim jazbinama, ili čekaju u visokoj travi, vrebajući plijen.

^38:41 Tko hrani gavrane kad njihovi ptići zazivaju Boga i lutaju uokolo bez hrane?

^39:1 Znaš li kad divokoza donosi mlade? Gledaš li kad košuta izlegne lane?

^39:2 Brojiš li koliko ih mjeseci nose? Znaš li u koje vrijeme liježu mlade?

^39:3 Šćućure se i donesu ih na svijet i okončaju im se porođajne muke.

^39:4 Mladunci im jačaju i rastu u divljini, odu od majke i ne vraćaju se.

^39:5 Tko je divljem magarcu dao slobodu, tko mu je razvezao spone?

^39:6 Pustinju sam mu dao za dom i slane ravnice za postojbinu.

^39:7 Smije se gradskoj vrevi, nema goniča da viče na njega.

^39:8 Tumara brdima, svojim pašnjacima i bilo kakvo zelenilo traži.

^39:9 Hoće li divlji bivol pristati da ti služi, zar će kraj tvojih jasala prenoćiti?

^39:10 Možeš li ga uzdama zadržati uz brazdu, zar će za tobom drljati dolove?

^39:11 Divlji bivol vrlo je snažan, ali možeš li mu prepustiti teške poslove —

^39:12 možeš li se pouzdati da će ti vratiti žito i dovući ga na tvoje gumno?

^39:13 Noj uzbuđeno lepeće krilima, ali ne leti, jer mu krila i perje nisu kao rodina.

^39:14 On polaže jaja na zemlji i ostavlja ih da se griju u pijesku.

^39:15 Ne mari što ih noga može zgaziti ili divlja životinja zgnječiti.

^39:16 Sa svojim ptićima postupa grubo, kao da nisu njegovi; nije ga briga ako mu je trud bio uzalud

^39:17 jer ga Bog nije obdario mudrošću, niti mu je udijelio pamet.

^39:18 Ali kad krene u trk, smije se konju i jahaču.

^39:19 Zar ti daješ snagu konju, a vrat mu ukrašavaš grivom?

^39:20 Zar ti činiš da skače kao skakavac, da strah utjeruje ponosnim rzanjem?

^39:21 Konj se raduje svojoj snazi, udara kopitom i juri u okršaj.

^39:22 Smije se strahu, ničeg se ne boji, pred mačem ne uzmiče.

^39:23 Na njemu tobolac zvekeće, blista se koplje i oružje.

^39:24 Mahnito uzbuđen trči naprijed; ne može stajati mirno kad se oglasi rog.

^39:25 Na zvuk roga zanjišti: ‘Njiha!’ Izdaleka već nanjuši miris bitke, čuje viku zapovjednika i bojne pokliče.

^39:26 Zar kobac pomoću tvoje mudrosti leti i prema jugu širi krila?

^39:27 Zar orao po tvom nalogu leti u nebo i na visokome mjestu gnijezdo svija?

^39:28 Na litici stanuje i na njoj noći, hridina je njegova utvrda.

^39:29 Odatle vreba na svoju hranu, oči mu je nadaleko opaze.

^39:30 Ptići mu se goste u krvi, gdje god je strvina, eto i njega.«

^40:1 Zatim je BOG rekao Jobu:

^40:2 »Zar će ispravljati Svemoćnoga onaj tko se s njim prepire? Neka odgovori Bogu onaj tko ga optužuje!«

^40:3 A Job je odgovorio BOGU:

^40:4 »Da, nedostojan sam — kako da ti odgovorim? Stavljam svoju ruku preko usta.

^40:5 Jednom sam nešto rekao, ali više neću; govorio sam dvaput i odsada šutim.«

^40:6 Tada je BOG rekao Jobu iz oluje:

^40:7 »Brani se kao čovjek, pitat ću te, a ti mi odgovori.

^40:8 Zar bi osporio i moju pravdu? Mene bi osudio da sebe opravdaš?

^40:9 Zar ti je ruka poput Božje i zar ti glas grmi kao njegov?

^40:10 Okiti se onda slavom i sjajem, odjeni se u čast i veličanstvo.

^40:11 Izlij žestinu svoje srdžbe, pogledaj sve ohole i obori ih.

^40:12 Pogledaj sve bahate i ponizi ih, opake satri na mjestu.

^40:13 Sve ih zajedno zakopaj u prašinu, zarobi ih u grobu.

^40:14 Tada ću te i ja hvaliti jer te tvoja desnica spasila.

^40:15 Pogledaj behemota, koga sam stvorio zajedno s tobom. Travom se hrani kao vol,

^40:16 a vidi kolika mu je snaga u tijelu, kolika sila u trbušnim mišićima!

^40:17 Rep mu stoji čvrsto kao cedar, bedreni mišići čvrsto su mu prepleteni.

^40:18 Kosti su mu kao brončane cijevi, čvrste kao željezne poluge.

^40:19 On je najčudesniji od životinja koje sam stvorio, ali jedino ja mu se mogu mačem približiti.

^40:20 Hranu mu donose bregovi, gdje se sve divlje zvijeri igraju.

^40:21 On pod lotosom leži, među močvarnom trskom skriven.

^40:22 Lotosi ga sjenom zaklanjaju, okružuju ga riječne vrbe.

^40:23 Ne zastrašuju ga nabujale vode, bezbrižan je i da mu rijeka Jordan jurne u gubicu.

^40:24 Nitko mu ne može staviti povez na oči, niti mu zamku provući kroz njušku.«

^41:1 Možeš li Levijatana izvući udicom ili mu jezik vezati konopcem?

^41:2 Možeš li mu uže provući kroz nozdrve ili mu čeljust probosti kukom?

^41:3 Zar će te moliti za milost? Zar će ti umilnim riječima govoriti?

^41:4 Zar će s tobom sklopiti savez da ga uzmeš za roba zauvijek?

^41:5 Možeš li se s njim igrati kao s pticom, ili ga na uzici voditi da zabaviš svoje kćeri?

^41:6 Hoće li se ribolovci cjenkati za njega? Zar će ga raskomadati i prodati trgovcima?

^41:7 Možeš li mu kožu izbosti kopljima, ili glavu ostima?

^41:8 Dirneš li ga, zapamtit ćeš tu borbu, i nećeš to više pokušati!

^41:9 Zaludna je nada da se može nadvladati, već sâm pogled na njega čovjeka obara.

^41:10 Nitko nije toliko hrabar da ga razdraži. Pa tko mu se može suprotstaviti?

^41:11 On kaže: »Tko me napadne, nastradat će. Tko god na svijetu pokuša, moj je.«

^41:12 Neću ga ušutkati kad se hvali svojom snagom neusporedivom.

^41:13 Tko mu može odjeću svući i probiti oklop dvostruki?

^41:14 Tko se usudi otvoriti mu gubicu okruženu zastrašujućim zubima?

^41:15 Na leđima su mu nizovi štitova, jedni uz druge čvrsto priljubljeni;

^41:16 tako su blizu jedan drugome da ni zrak između njih ne prolazi.

^41:17 Čvrsto su jedan s drugim spojeni, jedan uz drugog prianja i ne mogu se razdvojiti.

^41:18 Kad kihne, svjetlost iz njega sijevne, a oči su mu kao zraci zore.

^41:19 Iz usta mu plamte buktinje, vatrene iskre iz njih lete.

^41:20 Iz nozdrva mu suklja dim, kao iz lonca na vatri naloženoj trskom.

^41:21 Njegov dah pali ugljen i plamen mu iz usta suklja.

^41:22 Silna snaga leži mu u vratu, a pred njim ide strah.

^41:23 Nabori na mesu čvrsto su mu spojeni, sliveni su i nepomični.

^41:24 Grudi su mu čvrste kao stijena, tvrde kao donji žrvanj.

^41:25 Kad se digne, i najjači se užasnu, smeteni od njegovih razornih udaraca.

^41:26 Mač ga dohvati, ali se odbije, a tako i koplje, strijela i bat.

^41:27 Njemu je željezo kao slama, bronca kao trulo drvo.

^41:28 Strijele ga ne tjeraju u bijeg, kao strnjika mu je kamenje iz praćke.

^41:29 Toljage su za njega slama, smije se fijukanju koplja.

^41:30 Trbuh mu je kao oštri komadi lončarije, u blatu ostavljaju trag, kao od mlatila.

^41:31 Od njega voda ključa kao u loncu, a more se zapjeni kao pomast u kotlu.

^41:32 Za sobom svjetlucavu brazdu ostavlja, čovjek bi pomislio da je more osijedilo.

^41:33 Ništa na zemlji nije mu ravno, tom stvoru neustrašivome.

^41:34 On s visoka gleda na sve bahate, on je kralj nad svim oholima.

^42:1 Tada je Job odgovorio BOGU:

^42:2 »Znam da sve možeš. Poželiš li što učiniti, nitko to ne može promijeniti niti spriječiti.

^42:3 Pitao si: ‘Tko je ovaj koji krivo govori o mojem ustroju svijeta?’ Govorio sam o stvarima koje nisam razumio, previše su čudesne za mene i nisam ih shvaćao.

^42:4 Rekao si: ‘Slušaj sada, a ja ću govoriti; pitat ću te, a ti mi odgovori.’

^42:5 Čuo sam te vlastitim ušima, a sada su te i moje oči vidjele.

^42:6 Povlačim što sam rekao. Tugovao sam u prahu i pepelu, ali sada prihvaćam utjehu.«

^42:7 Nakon što je BOG sve to izgovorio Jobu, rekao je Elifazu iz Temana: »Ljut sam na tebe i na tvojih dvojicu prijatelja. Niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job.

^42:8 Stoga, sada uzmite sedam junaca i sedam ovnova pa idite mom slugi Jobu i za sebe prinesite žrtvu paljenicu. Moj sluga Job molit će za vas, a ja ću mu prihvatiti molitvu. Neću vas kazniti za vašu nerazumnost iako niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job.«

^42:9 Tada su Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama učinili kako im je rekao BOG. Potom je BOG prihvatio Jobovu molitvu.

^42:10 Nakon što je Job molio za svoje prijatelje, BOG mu je vratio blagostanje. Dao mu je i dvostruko više nego što je imao ranije.

^42:11 U kuću su mu došli sva braća i sestre, zajedno sa svim njegovim poznanicima, pa su s njim jeli. Tugovali su s njim i tješili ga zbog svih nevolja koje je BOG poslao na njega. Svatko mu je od njih dao srebrnjak i zlatan prsten.

^42:12 Drugi je dio Jobovog života BOG blagoslovio više nego prvi. Stekao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, dvije tisuće volova i tisuću magarica.

^42:13 Također, dobio je i sedmoricu sinova i tri kćeri.

^42:14 Prvoj je kćeri dao ime Jemima, drugoj Kesija, a trećoj Keren Hapuka.

^42:15 U cijeloj zemlji nisu se mogle naći žene tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im je dao dio nasljedstva, kao i njihovoj braći.

^42:16 Nakon toga Job je poživio još sto četrdeset godina. Ne samo što je vidio svoju djecu nego i unuke svojih unuka.

^42:17 Job je umro u dubokoj starosti, nakon dugog i ispunjenog života.