Jeremija

^1:1 Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota, grada na području Benjaminovog plemena.

^1:2 BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošije, Amonovog sina.

^1:3 Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. Dogodilo se to u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina.

^1:4 Primio sam poruku od BOGA:

^1:5 »Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi, poznavao sam te. Izabrao sam te i prije nego što si bio rođen. Postavio sam te za proroka narodima.«

^1:6 »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.«

^1:7 No BOG mi je rekao: »Ne govori da si premlad jer morat ćeš ići svima kojima te šaljem i govoriti im sve što ti naredim da kažeš.

^1:8 Ne boj se nikoga! Uz tebe sam i branit ću te.« Tako mi je rekao BOG.

^1:9 Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je: »Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta.

^1:10 Danas ti dajem vlast u narodima i kraljevstvima da čupaš i rušiš, razaraš i obaraš, te da potom gradiš i sadiš.«

^1:11 Čuo sam BOGA kako mi govori: »Što vidiš, Jeremijo?« Odgovorio sam: »Vidim granu bademovog drveta.«

^1:12 »Dobro vidiš«, rekao mi je BOG, »jer ja bdijem nad svojom riječi, da je izvršim.«

^1:13 Tada sam čuo BOGA i drugi put: »Što vidiš?« Rekao sam: »Vidim lonac čiji se uzavreli sadržaj izlijeva sa sjevera.«

^1:14 A BOG mi je tada rekao: »Sa sjevera će doći nesreća. Pogodit će sve ljude koji žive u ovoj zemlji.

^1:15 Gledaj, sazivam sve narode sa sjevera«, rekao je BOG. »Svi će doći i postaviti svoja prijestolja na ulaze grada Jeruzalema. Navalit će na gradske zidine, napasti sve judejske gradove.

^1:16 A ja ću objaviti presudu protiv svog naroda jer su zli i mene su napustili. Drugim bogovima prinosili su žrtve, klanjali se kipovima koje su sami načinili.«

^1:17 »A ti, ustani i spremi se! Stani pred narod i govori im, reci im sve što ti naredim. I nemoj ih se bojati, ili ću ti dati razlog da ih se bojiš.

^1:18 Danas sam te pretvorio u čvrst grad, u stup od željeza, u zid od bronce. Dižeš se protiv cijele zemlje, na kraljeve Jude i narodne poglavare, na svećenike i narod cijele zemlje.

^1:19 Svi će se oni protiv tebe boriti, ali neće te poraziti. Jer, ja sam uz tebe i branim te«, rekao mi je BOG.

^2:1 Primio sam poruku od BOGA:

^2:2 »Idi u Jeruzalem i reci svima što govori BOG: Sjećam se kad ste bili mlad narod, kako ste mi bili vjerni. Voljeli ste me kao mladenka. Slijedili ste me kroz pustinju, gdje nije bilo usjeva.

^2:3 Izraelci su BOGU bili svetinja, prvi plodovi njegove žetve. Svi koji su ih poželjeli načeti, bili su proglašeni krivima i kažnjeni.« Tako mi je rekao BOG.

^2:4 Slušaj poruku BOGA, rode Jakovljev, poslušajte, sva plemena Izraelova!

^2:5 Ovako vam kaže BOG: »Što su mi zamjerili vaši preci, zašto su me napustili? Štovali su bezvrijedne idole pa su i sami postali ništavni.

^2:6 Nisu se pitali: ‘Gdje je BOG, koji nas je izveo iz Egipta, proveo nas kroz golu pustoš, kroz zemlju pustinja i provalija, kroz zemlju suše i duboke tame, zemlju kojom nitko ne putuje, kraj u kojem nitko ne stanuje?’

^2:7 Doveo sam vas u zemlju obilja, da uživate u njenim plodovima i dobrima. Ali vi ste zagadili moju zemlju, moj posjed učinili odvratnim.

^2:8 Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je BOG?’ Poznavatelji zakona mene nisu poznavali, vođe naroda protiv mene su se pobunili. Proroci su govorili u ime lažnog boga Baala, išli su za stvarima koje im nisu mogle pomoći.«

^2:9 »Stoga, sad opet dižem tužbu protiv vas«, rekao je BOG, »vodit ću parnicu i protiv vaše unučadi.

^2:10 Prijeđite preko mora na otok Cipar, pošaljite nekog u Kedar, da pomno razmotri. Vidjet ćete da nikad prije vas nitko nije kao vi postupio.

^2:11 Je li ikad neki narod promijenio svoje bogove premda su štovali idole? A moj je narod prezreo svog slavnoga Boga, zamijenio ga štovanjem bezvrijednih idola.

^2:12 Nebesa, zgražajte se nad tim, drhtite u šoku od silnog užasa!« Tako je rekao BOG.

^2:13 »Moj je narod kriv za dvostruko zlo: ostavili su mene — izvor žive vode, a štovali su lažne bogove — napukle bunare koji ne mogu zadržati vodu.«

^2:14 »Izrael nije sluga niti je rođen kao rob. Pa zašto ih neprijatelji odvode kao zatočenike?

^2:15 Kao lavovi, na njega su rikali i njegovu zemlju opustošili. Gradovi su mu spaljeni i prazni.

^2:16 Vojske iz Memfisa i Tahpanesa glavu su vam smrskale.

^2:17 Sami ste krivi za svoju nesreću jer ste prezreli svog BOGA koji vas je dobrim putem vodio.

^2:18 Izraelci, je li vam pomoglo što ste išli u Egipat i pili vodu iz Nila? Je li vam pomoglo što ste išli u Asiriju i pili iz Eufrata?

^2:19 Krivo ste činili i bit ćete kažnjeni. Nesreća će se na vas svaliti, a vi ćete iz toga morati učiti. Shvatite kako je loše svog BOGA prezreti i ne imati strahopoštovanja prema meni.« Tako je rekao Gospodar BOG Svevladar.

^2:20 »Davno sam slomio vaš jaram i pokidao vaše lance, ali rekli ste: ‘Nećemo ti služiti!’ No svuda ste se, kao prava bludnica, klanjali drugima, i gore na uzvisinama i dolje pod krošnjama.

^2:21 Posadio sam vas kao biranu lozu, nikli ste iz najboljeg sjemena. Kako ste onda izrasli u divlju lozu loših plodova?

^2:22 Ako se i lužinom, s puno sapuna operete, još će uvijek biti vidljiva mrlja vaše krivnje.« Tako je rekao Gospodar BOG.

^2:23 »Kako možeš reći: ‘Nisam se pokvario, nisam se pred kipovima Baala klanjao?’ Gledaj što si u dolini učinio, razmisli kako si postupao. Kao brza deva što trčkara uokolo, i ti se predomišljaš bezglavo.

^2:24 Kao divlja si pustinjska magarica, što žudno njuši vjetar u vrijeme parenja i nitko je ne može obuzdati kad se tjera. Svaki će je željni mužjak naći, laka je meta u vrijeme parenja.

^2:25 Ne trči toliko za idolima, da ti se obuća posve istroši i grlo sasvim osuši. Ali ti kažeš: ‘Ništa od toga. Volim tuđe bogove. Njih ću slijediti.’«

^2:26 »Kao što je lopova sram kad ga uhvate na djelu, tako bi se i narod Izraela trebao posramiti, i svi njegovi kraljevi, poglavari, svećenici, proroci.

^2:27 Drvenim idolima govore: ‘Ti si mi otac’, kamenu izjavljuju: ‘Ti si me rodio.’ Okrenuli su mi leđa umjesto lice. Ali u nevolji me zovu: ‘Dođi i spasi nas!’

^2:28 Ali gdje su vam idoli koje ste sebi napravili? Neka oni dođu i spase vas od nevolje! Judejci, imate bogova koliko i gradova!«

^2:29 »S kojim pravom iznosite tužbe protiv mene? Svi ste se protiv mene pobunili.« Tako poručuje BOG.

^2:30 »Nije pomoglo što sam vas kažnjavao, niste se popravili. Svoje ste proroke mačevima sjekli, kao razjareni lav ih ubijali.«

^2:31 Ljudi ovog naraštaja, obratite pažnju na riječ BOŽJU: »Jesam li Izraelu bio kao pustinja, ili kao opasna mračna zemlja? Zašto mi onda moj narod govori: ‘Slobodni smo ići svojim putem, više ti se nećemo vratiti’?

^2:32 Djevojka ne zaboravlja svoj nakit, kao ni nevjesta svoju vjenčanicu. A moj narod mene zaboravlja bezbroj puta, uvijek iznova.

^2:33 Kako vješto nalazite nove ljubavnike! I najpokvarenije žene mogu učiti od vas.

^2:34 Na vama je krv nedužnih siromaha, a niste ih našli da vam u kuću provaljuju.

^2:35 A vi ipak tvrdite: ‘Nedužni smo. Bog se ne ljuti na nas.’ Zato ću vas sad optužiti za laž jer tvrdite da ništa niste skrivili.

^2:36 Lutate uokolo tražeći pomoć, stalno olako mijenjate mišljenje. Ali, bit ćete razočarani i Egiptom, kao što ste se razočarali Asirijom.

^2:37 Bit ćete odvedeni iz Egipta, s rukama na glavama. Bog je odbacio te narode kojima vjerujete i zato vam oni ne mogu pomoći.«

^3:1 »Ako se čovjek razvede od žene, a ona ode i uda se za drugoga, on je više ne može primiti natrag jer bi zemlja bila zagađena nemoralom. A vi ste štovali mnoge idole, kao što bludnica ima mnoge ljubavnike. Zašto mislite da mi se možete vratiti?« Tako mi je rekao BOG.

^3:2 »Pogledajte gore na brdske goleti, postoji li mjesto gdje niste bili silovani? Pored puta ste ih sačekivali, kao pljačkaš koji vreba u pustinji. Zagadili ste zemlju bludom i nevjerom.

^3:3 Zato kiše ne padaju i proljetni pljuskovi izostaju. A vi ste i dalje poput prostitutke, ničega se ne sramite.

^3:4 I još me zovete: ‘Oče moj, prijatelju iz ranog djetinjstva!’

^3:5 I kažete: ‘Zar ćeš se uvijek ljutiti na nas? Hoće li ta srdžba zauvijek trajati?’ Evo, baš tako govorite, ali i dalje zlo činite koliko god možete.«

^3:6 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jošije BOG mi je rekao: »Jesi li vidio sve što je nevjernica Izrael učinila? Kako mi je bila nevjerna, kako me prevarila sa svakim idolom. Varala me svuda, na svakom uzvišenju, pod svakom krošnjom.

^3:7 Mislio sam da će mi se poslije svega vratiti, ali nije. Vidjela je to i njezina sestra, nevjernica Juda.

^3:8 Znala je da sam nevjernicu Izrael zbog preljuba otpustio s potvrdom o razvodu. No nije se uplašila, već se i sama ponašala kao prostitutka.

^3:9 Olako se prostituirala, a zapravo je onečistila zemlju. Štovala je bogove od kamena i drva kao da su joj ljubavnici.

^3:10 Nakon svega, ta nevjerna sestra Juda nije se istinski vratila k meni. Samo se pretvarala«, rekao mi je BOG.

^3:11 BOG mi je rekao i ovo: »Odmetnica Izrael ipak je pravednija od nevjernice Jude.

^3:12 Idi i objavi ljudima na sjeveru da im ovo poručuje BOG: ‘Vrati mi se, nevjerni narode Izraela. Vratite se i više se neću na vas mrštiti. Jer, ja sam vjeran’, rekao je BOG. ‘Neću se na vas zauvijek ljutiti.

^3:13 Ali morate priznati svoju krivnju: pobunili ste se protiv svog BOGA. Štovali ste idole drugih naroda, klanjali im se pod svakom krošnjom. Niste se meni pokorili.’« Tako mi je rekao BOG.

^3:14 »Vratite mi se, vi nevjerna djeco«, govori BOG, »jer sam pokazao da sam vaš pravi gospodar. Uzet ću po jednu osobu iz svakoga grada, po dvoje iz svake proširene obitelji, i dovesti ih natrag na Sion.

^3:15 Postavit ću vam vođe koji su mi po volji. Oni će vas voditi svojim znanjem i mudrošću, i

^3:16 bit će vas mnogo u cijeloj zemlji«, rekao je BOG. »U to vrijeme više se neće govoriti: ‘Sjećam se kad smo imali Kovčeg BOŽJEGA Saveza.’ Ljudi o njemu neće razmišljati, neće ga se sjećati, neće im nedostajati, neće imati potrebu napraviti drugi.

^3:17 Jeruzalem će se tada zvati ‘BOŽJE prijestolje’ i svi narodi će se tu okupljati u čast BOGU. Više nitko neće tvrdoglavo živjeti po svome.

^3:18 Tada će se narod Jude i Izraela ujediniti. Vratit će se zajedno sa sjevera u zemlju koju sam dao u posjed njihovim precima.«

^3:19 »Htio sam da mi budete kao djeca, da vam dobru zemlju dam u posjed, ljepšu no što imaju svi drugi narodi. Mislio sam, zvat ćete me ‘Moj Oče’ i uvijek me vjerno slijediti.

^3:20 Ali, kao što nevjerna žena prevari muža, tako ste i vi mene prevarili, narode Izraela«, rekao je BOG.

^3:21 Čuje se plač po brdskim goletima, naricanje i molitva naroda Izraela. Jer, svog su BOGA zaboravili, krivim putem skrenuli.

^3:22 »Vratite se, moja djeco nevjerna! Naučit ću vas kako da budete vjerni.« »Samo recite ‘Vraćamo se k tebi jer ti si naš BOG.

^3:23 Bilo je glupo štovati idole, uzalud stvarati buku po brdima. Samo naš BOG donosi Izraelu spas.

^3:24 Otkad pamtimo, sramotni je bog Baal proždirao sve što su naši očevi imali; stada sitne i krupne stoke, sinove i kćeri.

^3:25 Trebamo sami leći u svoj sram, neka nas sramota naša prekrije. Mi i naši preci protiv svog BOGA smo griješili, odmalena pa do danas, svog BOGA nismo slušali.’«

^4:1 »Ako se želiš vratiti, Izraele, vrati se meni«, rekao je BOG. »Odbacite svoje odvratne idole, i više nemojte od mene odlutati.

^4:2 Tada ćete moći prisezati vjerno i pravedno, iskreno se zaklinjati BOGOM. Tada će narodi biti blagoslovljeni i svi će me slaviti i hvaliti.«

^4:3 A ovako BOG govori ljudima Jude i Jeruzalema: »Preorite svoje neobrađene njive i ne bacajte sjeme među trnje.

^4:4 Predajte se BOGU, svoja srca promijenite. Inače, moj će gnjev na vas planuti, Judejci i jeruzalemski građani! Poput vatre će se proširiti, nitko ga neće moći ugasiti, zbog svega zla što ste počinili.«

^4:5 BOG kaže da Judi i Jeruzalemu objavite ovu poruku: »Po cijeloj zemlji u rogove zatrubite! Vičite iz svega glasa i pozivajte: ‘Okupite se! Bježimo u utvrđene gradove!

^4:6 Podignite zastavu da upućuje prema Sionu, bez oklijevanja u zaklon bježite.’ Jer, nesreću vam donosim sa sjevera, strašnu propast i razaranje.«

^4:7 Lav je izašao iz svog brloga, krenuo je razarač naroda. Napustio je svoj dom da vam zemlju opustoši. Gradovi će vam u ruševinama ležati, opustjeli.

^4:8 Obucite crninu i glasno naričite: »Bog se još uvijek ljuti na nas!«

^4:9 »Toga dana«, rekao je BOG, »svu hrabrost izgubit će kralj i poglavari, užasnut će se svećenici, zgroziti proroci.«

^4:10 Tada sam rekao: »Ali, Gospodaru BOŽE, prevario si ljude Jude i Jeruzalema! Rekao si im: ‘Imat ćete mir’, a sad im je mač pod grlom.«

^4:11 U to vrijeme, narodu Jude i Jeruzalema bit će rečeno: »Vruć vjetar puše s brdskih goleti, obrušava se iz pustinje na moj narod. Nije to ugodan vjetar što osvježava, niti onaj što zrnje od pljeve pročišćava.

^4:12 Taj vjetar puno je jači i dolazi kad mu ja kažem. A sad ću izreći presudu protiv njih.«

^4:13 Eno ih, nadiru kao oblaci, bojna kola su im kao vihor. Konji su im brži od orlova. Propast ćemo! Teško nama!

^4:14 Narode Jeruzalema, spasi se! Očisti svoje srce od svakog zla, ne smišljaj više opake planove.

^4:15 Glasnik nosi zlokobnu poruku iz Dana, i s efrajimskih brda stižu loše vijesti:

^4:16 »Reci svima da dolaze, obznani u Jeruzalemu: ‘Neprijatelji nadiru iz daleke zemlje, dižu bojni poklič na judejske gradove.

^4:17 Okružili su Jeruzalem kao čuvari što budno paze na polja pred žetvu. Jer, Jeruzalem se protiv mene pobunio pa ga sad napadaju neprijatelji.’« Tako mi je rekao BOG.

^4:18 »Na sebe si nesreću navukla, svojim životom, svojim djelima. Tvoja te zloća dovela do gorke patnje, do boli koja prodire duboko u srce.«

^4:19 O, kakva tjeskoba, kakva tuga! Cijelog me svladala bol. Muči me strah i srce divlje lupa, ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga što vojsku zove u boj.

^4:20 Iza jedne nevolje već slijedi druga, cijela zemlja je opustošena. Moji šatori su srušeni u trenu, šatorska krila su zgažena na tlu.

^4:21 Dokad ću gledati ratne zastave i slušati zvuk roga što zove u bitku?

^4:22 »Moj narod je glup, mene ne poznaju. Kao budalasta djeca, ništa ne razumiju. Vješti su kad smišljaju zlo, a ne znaju činiti dobro«, kaže Bog.

^4:23 Gledao sam zemlju, bila je bezoblična i kaotična. I s neba je svaka svjetlost nestala.

^4:24 Gledao sam planine, podrhtavale su, brda su se tresla.

^4:25 Gledao sam, ali nije bilo ljudi i sve su ptice s neba odletjele.

^4:26 Gledao sam, plodna zemlja bila je pustinja, a svi njeni gradovi ležali su u ruševinama pred BOGOM i njegovim gnjevom.

^4:27 Jer, ovako kaže BOG: »Cijela zemlja bit će opustošena, ali ipak je neću potpuno uništiti.

^4:28 Tugovat će zemlja, potamnjet će nebo. Tako sam rekao i neću popustiti, odlučio sam, neću odustati.«

^4:29 Kad čuje zvuk konjanika i strijelaca, sav narod Jude dat će se u bijeg. Jedni će naći sklonište po spiljama, drugi se sakriti po šikarama, a neki bježeći popeti u brda. Svi će gradovi po Judi opustjeti, nitko više u njima neće živjeti.

^4:30 Što to radiš, Judo opustošena? Zašto se u crveno oblačiš i svoj zlatni nakit stavljaš? Zašto oči bojom ukrašavaš? Znaš da se uzalud uljepšavaš. Tvoji te ljubavnici sad preziru, žele te ubiti.

^4:31 Čujem urlik žene u trudovima, vrisak žene koja prvi put rađa. To je glas kćeri Sion, bori se za dah, za pomoć moli. Govori: »Jao, meni! Dolaze me ubiti!«

^5:1 »Prođite ulicama Jeruzalema, dobro pogledajte i razmislite. Tražite po svim gradskim trgovima! Nađete li jednu osobu koja postupa ispravno i nastoji biti vjerna, sve ću oprostiti«, rekao je Bog.

^5:2 »Iako se na živog BOGA zaklinju, ipak lažno prisežu.«

^5:3 BOŽE, znam da od ljudi tražiš vjernost i iskrenost. Judejce udaraš, ali njih ništa ne boli, satireš ih, odbijaju se promijeniti. Bezosjećajni su, neće se pokajati.

^5:4 Mislio sam: »Samo siromašni su tako bezumni jer ne poznaju BOŽJA učenja i pravi put.

^5:5 Otići ću poglavarima i s njima razgovarati, oni će sigurno BOŽJI zakon poznavati.« Ali i oni su se pobunili protiv Boga i nisu mu htjeli služiti.

^5:6 Zato će im prijetiti lavovi iz šume, napadat će ih vukovi iz pustinje. Leopardi će vrebati blizu gradova, tko god izađe, rastrgat će ga. Jer, mnogo puta su pogriješili, puno puta od Boga odlutali.

^5:7 Bog kaže: »Judejci, zašto bih vam oprostio? Pa i vaša djeca već su me odbacila, zaklinju se bogovima koji nisu stvarni. Dao sam im sve što trebaju, a ipak su me iznevjerili. Provode vrijeme u javnim kućama.

^5:8 Oni su kao pohotni pastusi, za tuđim ženama njište.

^5:9 Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužuje osvetu.«

^5:10 »Prođite brazdama vinograda, lozu kidajte, ali ne do kraja. Uklonite nove grane jer ne pripadaju BOGU.

^5:11 Jer, narodi Izraela i Jude potpuno su me iznevjerili«, rekao je BOG.

^5:12 Ti su ljudi lagali o BOGU. Govorili su: »On nam neće ništa učiniti, neće nas snaći nikakvo zlo, nećemo iskusiti ni rat ni glad.

^5:13 Proroci su samo prazan vjetar, Božje riječi nema u njima. Zadesit će ih nevolje koje proriču drugima.«

^5:14 Stoga, kaže BOG Svevladar: »Rekli su da ih neću kazniti. Zato će moje riječi u tvojim ustima biti kao vatra, Jeremijo! Spalit će ih kao suho drvo.«

^5:15 Narode Izraela, poručuje vam BOG: »Dovodim neprijatelje izdaleka, narod drevan i dugovječan. To je narod čiji jezik ne poznajete, njihov govor razumjeti nećete.

^5:16 Njihovi spremnici za strijele su kao otvoreni grobovi. Oni su prekaljeni ratnici.

^5:17 Žetvu i hranu će uništiti, sinove i kćeri vam pobiti. Otet će vam sitnu i krupnu stoku, proždrijeti grožđe i smokve. Mačevima će vam razoriti gradove, sve vaše neosvojive utvrde.«

^5:18 »Ali čak ni tada«, kaže BOG, »neću dopustiti da vas potpuno unište.

^5:19 Jeremijo, pitat će te: ‘Zašto nam je sve ovo učinio naš BOG?’, a ti im reci: ‘Ostavili ste me i u svojoj zemlji služili stranim bogovima. Zato ćete sada služiti strancima u zemlji koja vam ne pripada.’«

^5:20 »Obznani Jakovljevom narodu, objavi svima u Judeji:

^5:21 ‘Poslušaj, glupi, bezumni narode. Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete!

^5:22 A trebali biste se mene bojati’«, rekao je BOG. »Preda mnom biste trebali drhtati od straha. Ja sam postavio pijesak moru kao granicu i ono nikad neće preko pijeska prijeći. Valovi se valjaju, ali dalje ne mogu; iako silno huče, neće se preliti.

^5:23 Ali ovaj narod je tvrdoglav i buntovan, napustili su me, s pravog puta skrenuli.

^5:24 Judejci si nikada ne kažu: ‘Trebamo imati strahopoštovanja prema svom BOGU. On nam osigurava kišu u jesen i proljeće i brine se da žetva bude u pravo vrijeme.’

^5:25 Krivo ste radili pa ne uživate blagoslov, vaši grijesi lišili su vas svakog dobra.

^5:26 Zlikovci su među mojim narodom. Vrebaju iz zasjede kao da love ptice, a u svoje zamke hvataju ljude.

^5:27 Kao što je kavez pun ptica, njihove kuće pune su stvari koje su prijevarom uzeli. Laganjem su postali bogati i moćni.

^5:28 Uhranjeni su i skupo odjeveni, nema kraja njihovim zločinima. Ne brinu se za siročad, ne brane prava siromašnih.

^5:29 Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužuje osvetu.«

^5:30 »Užasna, grozna stvar dogodila se u zemlji Judi.

^5:31 Proroci lažno prorokuju, svećenici čine što im drago, a moj narod baš tako voli! A što će biti kad tomu dođe kraj?«

^6:1 »Bježite na sigurno, Benjaminovci! Napustite Jeruzalem! Zatrubite rogovima u Tekoi! Zapalite signalnu vatru u Bet Hakeremu! Jer, propast nadire sa sjevera, prijeti vam strašno razaranje.

^6:2 Ti si kao bujan pašnjak, Jeruzaleme, ali ipak ću te razoriti!

^6:3 Protivnički kraljevi okružit će te vojskama i kao pastiri zaposjesti svojim stadima. Svuda uokolo podići će šatore i ovdje napasati svoje ovce.«

^6:4 Oni govore: »Spremite se za bitku protiv Jeruzalema! Krećemo u napad točno u podne!« Ali, poslije će reći: »O ne, dan se već bliži kraju i večernje sjene sve su duže.

^6:5 Hajdemo onda u napad noću! Razorimo jeruzalemske tvrđave!«

^6:6 Jer, BOG Svevladar kaže: »Posijecite drveće oko Jeruzalema, podignite opsadni nasip oko grada. Ovaj grad mora biti kažnjen jer u njemu vlada ugnjetavanje.

^6:7 Kao što bunar čuva svježom pitku vodu, tako ovaj grad čuva svježom svoju zloću. Čuju se vapaji zbog pljačke i nasilja, stalno gledam bol i jad.

^6:8 Slušaj, Jeruzaleme, i pripazi, ili ću se protiv tebe okrenuti. U pustoš ću te pretvoriti, nitko tu više neće živjeti.«

^6:9 BOG Svevladar kaže: »Sakupi što je ostalo od Izraela, pomno, kao zadnje bobe grožđa. Svaki trs pažljivo provjeriti treba, kao što berač rukom provjerava.«

^6:10 Kome da govorim? Koga da upozorim? Tko će me uopće čuti i saslušati? Uši su im zatvorene, ne mogu me čuti. BOŽJU riječ ne vole, ne žele je slušati.

^6:11 Zato kiptim od BOŽJEGA gnjeva, ne mogu se više suspregnuti! »Izlij ga po zaigranoj djeci na ulici, po mladićima što su se tu okupili. Neka zahvati muževe i žene, i starce koji su već dugo živjeli.

^6:12 Kuće će im biti predane drugima, skupa s njihovim poljima i ženama. Kaznit ću ljude u ovoj zemlji!« Tako kaže BOG.

^6:13 »To je zato što Izraelci žele imati sve više i više, od prvog do zadnjega, svi su pohlepni. Varaju čak i proroci i svećenici.

^6:14 Rane mog naroda pokušavaju liječiti površno. Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.

^6:15 Svojih grozota trebali bi se sramiti, ali nemaju stida, ne mogu se crvenjeti. Zato, kada budem kažnjavao, oni će pasti sasvim nisko, kao što su drugi pali.« Tako govori BOG.

^6:16 No BOG kaže i ovo: »Na raskrižja stanite i razmotrite. Raspitajte se gdje su drevni putevi. Pitajte koji je put dobar i njime krenite. Ali vi ste rekli: ‘Tim putem nećemo ići.’

^6:17 Odredio sam među vama proroke koji su vam rekli: ‘Zvuk upozorenja osluškujte.’ Ali vi ste rekli: ‘Nećemo slušati.’

^6:18 Narodi, zato sada slušajte, svu pažnju na mene obratite.

^6:19 Poslušajte, narodi zemlje! Svaljujem nesreću na Judejce zbog zla koje su smišljali i učinili. Moje riječi nisu slušali, moj nauk su odbacili.

^6:20 Što će mi vaš tamjan iz Šebe, mirisna trska iz daleke zemlje? Ne prihvaćam prinose koje mi palite, ne želim žrtve koje mi koljete.«

^6:21 Zato BOG govori: »Prisilit ću Judejce da se suoče s nevoljama, kao s kamenjem preko kojega svi padaju. Očevi i djeca će se spoticati, popadati susjedi i prijatelji.«

^6:22 No BOG kaže i ovo: »Sa sjevera nadire vojska, velik narod stiže izdaleka.

^6:23 Lûkom i kopljem naoružani, okrutni su i bez milosti. Topot njihovih konja čuje se kao huka mora. Vojska za bitku spremna kreće na tebe, Jeruzaleme!«

^6:24 Kad smo ove vijesti čuli, od straha smo se ukočili. Obuzela nas je tjeskoba, u muci smo kao žena koja rađa.

^6:25 Ne izlazite van na polja i ceste. Opasno je svuda uokolo, mačevi neprijatelja prijete.

^6:26 Dragi moj narode, obucite crninu, u pepeo se uvaljajte. Naričite gorko zbog blizine smrti, kao da vam je umro jedini sin. Jer, razorna vojska ide na vas.

^6:27 »Kao što radnik ispituje kakvoću metala, tako ćeš i ti, Jeremijo, ispitivati moj narod; pomno provjeravati kakvi su i kako žive.«

^6:28 Izvijestio sam: »Tvrdoglavi su i buntovni, idu naokolo i druge kleveću. Kvare se kao bronca i željezo, ponašaju se pokvareno.

^6:29 Mijeh silno vatru raspiruje, da bi se iz srebra uklonilo olovo. No uzalud je pročišćavanje jer se iz naroda ne uklanja zlo.

^6:30 Drugi će ih zvati ‘Odbačeno Srebro’ jer odbacio ih je BOG.«

^7:1 Jeremija je primio poruku od BOGA:

^7:2 »Stani na ulaz BOŽJEGA Hrama i svima objavi: ‘Judejci, poslušajte BOŽJU poruku. Slušajte me, svi vi koji ovdje ulazite da štujete BOGA.

^7:3 Ovako vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: Ispravite svoje živote i počnite činiti dobro. Jer, samo tako ću vam dopustiti da budete ovdje.

^7:4 Nemojte misliti da ste sigurni vjerujući prijevarnim riječima: »Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram!«

^7:5 Potrebno je uistinu promijeniti svoj način života i svoje postupke. Budite pošteni jedan prema drugome.

^7:6 Brinite se za strance, siročad i udovice. Ne prolijevajte ovdje nevinu krv i ne štujte idole, jer to vam samo nanosi štetu.

^7:7 Ako budete tako radili, dopustit ću da ostanete ovdje, u zemlji koju sam odavno predao vašim precima u trajni posjed.

^7:8 No vi nastavljate vjerovati lažima koje nikom ne koriste!

^7:9 Zar ćete krasti i ubijati, činiti preljub, lažno se zaklinjati, prinositi žrtve Baalu i drugim bogovima za koje prije niste niti znali?

^7:10 Mislite li da takvi možete doći pred mene, u Hram koji nosi moje ime? Možete li stajati preda mnom i tvrditi da ste sigurni, a istovremeno činiti sve te gadosti?

^7:11 Zar vam ovaj Hram, koji nosi moje ime, služi kao razbojničko sklonište? Vidio sam sve što ste radili.’« Tako kaže BOG.

^7:12 »Judejci, idite u grad Šilo, gdje se nalazilo moje prvo svetište. Idite i pogledajte što sam tamo napravio zbog pokvarenosti Izraelaca.

^7:13 A i vi ste takvi.« Tako poručuje BOG! »Govorio sam vam uvijek iznova, ali niste me slušali. Zvao sam vas, ali niste se odazvali.

^7:14 Stoga, uništit ću ovaj Hram u Jeruzalemu, koji nosi moje ime i u koji se vi pouzdajete. Kao što sam razorio svetište u Šilu, tako ću razoriti i Hram i ovo mjesto koje sam predao vama i vašim precima.

^7:15 Odbacit ću vas, kao što sam odbacio i vašu braću Efrajimovce.

^7:16 A ti, Jeremijo, nemoj više moliti za Judejce. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe, jer te neću slušati.

^7:17 Zar ne vidiš što rade po judejskim gradovima, po ulicama Jeruzalema?

^7:18 Djeca sakupljaju drvo, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto i prave kolačiće za božicu zvanu Kraljica Neba. Donose prinose pića drugim bogovima, da bi me razljutili.

^7:19 Ali ne samo da mene ljute«, kaže BOG, »već sami sebe sramote.«

^7:20 Zato Gospodar BOG kaže: »Ovdje ću pokazati svoj gnjev. Kaznit ću ljude i životinje, drveće u polju i plodove zemlje. Moj će gnjev gorjeti kao vatra i ništa ga neće moći ugasiti.«

^7:21 BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: »Mogli biste uzeti meso žrtava paljenica zajedno s mesom drugih žrtava i pojesti ga!

^7:22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, nisam im dao nikakvu odredbu da mi pale prinose i kolju žrtve.

^7:23 Umjesto toga, rekao sam im: ‘Budite mi poslušni, ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. Živite kako vam zapovijedam i bit će vam dobro.’

^7:24 Ali nisu bili poslušni. Nisu obraćali pažnju. Tvrdoglavo su činili što su htjeli. Zbog svoga zlog srca, vratili su se unatrag umjesto da napreduju.

^7:25 Otkad su vaši preci izašli iz Egipta pa sve do danas, uporno sam vam slao svoje sluge, proroke.

^7:26 Ali niste slušali, niste obraćali pažnju. Bili ste tvrdoglavi i učinili još više zla nego vaši preci.«

^7:27 »Tako ćeš reći Judejcima, Jeremijo, ali oni te neće slušati. Zvat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati.

^7:28 Zato im reci i ovo: ‘Ovo je narod koji nije slušao svog BOGA. Nisu htjeli prihvatiti Božji odgoj. Poštenje je među njima nestalo, više ga niti ne spominju.’«

^7:29 »Jeremijo, odreži svoju kosu i baci je. Idi, tuguj po brdskim goletima. Jer, BOG je odbacio, napustio ovaj naraštaj koji će osjetiti njegovu srdžbu.

^7:30 Vidio sam da Judejci čine zlo«, rekao je BOG. »Svoje su odvratne idole postavili u Hram koji je meni posvećen. Zagadili su ga!

^7:31 Podigli su svetiša u Tofetu, u dolini Ben Hinom, za spaljivanje svojih sinova i kćeri. Ja im to nikad nisam zapovjedio. Takvo što meni ne bi palo na pamet.

^7:32 Zato, pazite«, govori BOG, »dolaze dani kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet niti dolina Ben Hinom. Zvat će se Dolina pokolja jer će u Tofetu biti toliko mrtvih da više neće biti mjesta za nove grobove.

^7:33 Leševi će postati hrana pticama i zvijerima, a nitko neće ostati da ih plaši i rastjeruje.

^7:34 Iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica nestat će zvukovi veselja i radosti, i svaki zvuk svadbenog slavlja. Zemlja će ostati potpuno pusta i prazna.«

^8:1 BOG kaže: »Tada će neprijatelji iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i poglavara, svećenika i proroka, kosti stanovnika Jeruzalema.

^8:2 Ostavit će ih izložene suncu, mjesecu i zvijezdama; njihovim bogovima koje je narod toliko volio i poštovao. Nitko ih neće skupiti i sahraniti. Ostat će kao gnojivo, bačeno na tlo.

^8:3 Judejce, koji preostanu, prisilit ću da odu iz svoje zemlje u progonstvo, gdje će im smrt biti draža od života«, kaže BOG Svevladar.

^8:4 »Jeremijo, reci Judejcima da im BOG poručuje: Kad netko padne, opet se podigne. Kad zaluta, okrene se i vrati.

^8:5 Narod Jeruzalema krenuo je krivim putem. Zašto uporno njime nastavljaju? Vjeruju u svoje zablude, odbijaju vratiti se.

^8:6 Pomno sam ih slušao, ali nisu iskreno govorili. Nije im žao zbog njihovih pogrešaka. Nitko ne kaže: ‘Jao, što sam učinio!’ Svatko ide svojim putem kako želi, jure bezglavo, kao konji u bitku.

^8:7 Čak i roda na nebu zna kad je pravo vrijeme. Grlica, lastavica i drozd znaju kad treba letjeti u novi dom. Ali moj narod ne zna što zapovijeda BOG.

^8:8 I dalje govorite: ‘Mudri smo jer uz sebe imamo BOŽJI nauk.’ Ali pisari su svojim pisaljkama Božje učenje pretvorili u laž.

^8:9 Ti mudri ljudi bit će posramljeni, ostat će zbunjeni i šokirani. Jer, odbili su poslušati BOŽJU riječ. Kakvu još mudrost mogu imati?

^8:10 Zato ću njihove žene dati drugima, a polja će pripasti njihovim osvajačima. Jer, svi žele imati sve više i više, od prvog do zadnjega, svi su pohlepni. Varaju čak i proroci i svećenici.

^8:11 Rane mog naroda liječe površno. Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.

^8:12 Svojih grozota trebali bi se sramiti, ali nemaju stida, ne mogu se zacrvenjeti. Zato će propasti, kao i drugi, kad ih budem kažnjavao. Bit će oboreni i odbačeni.« Tako je rekao BOG.

^8:13 »Kad ih dokrajčim«, kaže BOG, »neće biti grožđa na vinovoj lozi, ni plodova na smokvinom stablu. Čak će se i lišće osušiti i povenuti. Izgubit će sve što sam im dao.

^8:14 A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje? Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove! Budući da će nas naš BOG uništiti, ondje možemo umrijeti! Protiv našeg BOGA smo griješili, dao nam je otrovnu vodu piti.

^8:15 Nadali smo se da ćemo imati mir, ali ništa dobro nije nas zadesilo. Vjerovali smo da će nas on izliječiti, ali samo nas je užas okružio.

^8:16 Iz Dana se čuje frktanje konja, trese se zemlja od topota kopita. Došli su razoriti zemlju i sve u njoj, svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’

^8:17 Pazite, šaljem otrovnice među vas, zmije koje ne možete zaustaviti. Sve će vas izgristi«, rekao je BOG.

^8:18 Moja tuga ne može se ublažiti, obolio sam od velikog jada.

^8:19 Slušajte vapaj mog naroda, po cijeloj zemlji čuje se plač: »Zar BOG više nije na Sionu? Zar njegov Kralj više nije ondje?« Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev štujući idole, ništavne tuđe bogove?«

^8:20 »Žetva je prošla i ljeto je završilo, a za nas nema spasa«, plakao je narod.

^8:21 Moj je narod teško ranjen i srce mi zbog toga krvari. Tugujem, očaj me obuzima.

^8:22 Zar u Gileadu nema lijeka, zar ondje nema liječnika? Zašto onda moj narod nije iscijeljen?

^9:1 Da mi je glava bunar vode, a oči izvor suza, plakao bih dan i noć za svojim ubijenim ljudima.

^9:2 E, da mogu u pustinju otići, negdje gdje noće putnici. Da mogu ostaviti svoj narod, otići negdje daleko od njih. Jer, svi su oni nevjerni, rulja izdajnička.

^9:3 »Napinju svoj jezik kao lûk, spremni odapinjati laži. U zemlji su na snazi obmane umjesto istine. Srljaju iz grijeha u grijeh, na mene pažnju ne obraćaju«. Tako govori BOG.

^9:4 »Neka se svatko čuva svog susjeda, nek' se ne oslanja ni na vlastitog brata. Jer, svaki je brat prevarant, a tvoj susjed je klevetnik.

^9:5 Svatko svog prijatelja vara, nitko ne govori istinu. Judejci su se navikli lagati. Toliko su u grijeh ogrezli da se više ne mogu ni kajati.

^9:6 Iza nasilja slijedi drugo nasilje, laž dolazi iza prijevare. Ne obraćaju pažnju na mene.« Tako govori BOG.

^9:7 Zato BOG Svevladar kaže: »Kao što radnik zagrijava metal, da provjeri njegovu čistoću, tako ću i ja provjeriti njih. Jer, što drugo da učinim zbog svoga voljenog naroda?

^9:8 Jezici su im otrovne strijele, govore same laži. Ljubazno pričaju svom susjedu, a tajno mu pripremaju zasjedu.

^9:9 Zar da ih takve ne kaznim?« pita BOG pa dalje kaže: »Takav narod zaslužio je kaznu, moraju dobiti što zaslužuju.«

^9:10 Zaplakat ću zbog planina, naricati nad pustim poljima. Jer, sve je pusto, nitko ne prolazi, ne čuje se ni mukanje goveda. Odjetjele su ptice, nestale zvijeri.

^9:11 BOG kaže: »Jeruzalem ću pretvoriti u gomilu ruševina, jazbinu šakala. Opustošit ću judejske gradove, neće imati stanovnike.«

^9:12 Tko je dovoljno mudar da to razumije? Kome je BOG govorio, da može drugima objasniti? Zašto je zemlja razorena i prazna, kao pustinja? Zašto nitko ne prolazi?

^9:13 »Zato što su Judejci odbacili zakon koji sam im dao. Nisu me slušali niti slijedili moje upute«, govori BOG.

^9:14 »Tvrdoglavo su išli svojim putem. Štovali su lažne bogove baale, kao što su ih naučili njihovi preci.«

^9:15 Zato ovako kaže BOG Svevladar, Bog Izraela: »Uskoro ću im dati da jedu gorku hranu i piju otrovanu vodu.

^9:16 Rastjerat ću ih među druge narode, za koje njihovi preci nisu ni znali. Poslat ću na njih neprijatelje, naoružane mačevima, koji će ih progoniti dok ih sve ne pobiju.«

^9:17 BOG Svevladar govori: »O svemu razmislite! Pozovite i platite narikače koje dobro rade svoj posao.

^9:18 Neka požure naricati nad nama, da nam se oči ispune suzama i tuga prelije preko kapaka.«

^9:19 Sa Siona se čuje tužaljka: »Uništeni smo! Osramoćeni! Kuće su nam porušene, zemlju moramo napustiti.«

^9:20 Uplakane žene, poslušajte što BOG kaže, slušajte riječi koje od njega dolaze. Naučite svoje kćeri da glasno nariču. Neka jedna drugu nauče ovu pogrebnu pjesmu:

^9:21 »Smrt se popela kroz prozore, prodrla je u naše tvrđave. Pokosila djecu na ulicama, mladiće na trgovima.«

^9:22 Ovako govori BOG: »Leševi ljudi ležat će kao gnoj na poljima. Kao snopovi žita, ostavljeni nakon žetve, koje nitko neće skupiti.«

^9:23 Ovako kaže BOG: »Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću, ni snažan čovjek svojom snagom, ni bogataš svojim bogatstvom.

^9:24 Ako se već netko želi hvaliti, neka se onda pohvali da razumije i da obraća pažnju na mene. Neka se hvali što zna da sam ja BOG, onaj koji drži svoja obećanja, sudi pravedno i zemlji donosi pravdu. Jer, to mi donosi zadovoljstvo.« Tako je rekao BOG.

^9:25 »Pazite! Dolaze dani«, govori BOG, »kad ću kazniti sve one koji su mi samo naizgled vjerni jer su obrezani.

^9:26 Kaznit ću Egipćane, Judejce, Edomce, Amonce i Moapce, kao i sve one koji žive u pustinji i skraćuju kosu na sljepoočnicama. Jer, svi ti narodi nisu zapravo obrezani, kao ni Izraelci, kojima nisu obrezana srca.«

^10:1 Slušajte što govori BOG, izraelski narode.

^10:2 BOG vam poručuje: »Ne usvajajte običaje drugih naroda. Ne bojte se znakova na nebu. Njih se boje drugi narodi.

^10:3 Njihovi običaji su besmisleni. Štuju obično stablo iz šume, oblikovano dlijetom drvodjelje.

^10:4 Ukrase ga srebrom i zlatom, čekićem i čavlima učvrste, da se ne bi srušilo.

^10:5 Njihovi su idoli kao strašila u vrtu, ne govore, ne hodaju, treba ih nositi. Ne bojte se, ne mogu vam naštetiti, ali vam ni dobro neće donijeti.«

^10:6 O BOŽE, nitko nije velik kao ti! Veliko i moćno tvoje je ime!

^10:7 Svi bi se trebali bojati tebe, Kralju svih naroda. Zaslužuješ strahopoštovanje. Ima puno mudraca u narodima, ali nitko nije mudar kao što si ti.

^10:8 Svi su oni glupi i budalasti, poučavaju o beskorisnim drvenim bogovima.

^10:9 Pokrivaju ih kovanim srebrom iz Taršiša, ukrašavaju zlatom dovezenim iz Ufaza. Idoli su djelo drvodjelja i zlatara. Odjeveni su u plavu i ljubičastu odjeću koju su načinili vješti zanatlije.

^10:10 Ali BOG je jedini pravi Bog, živi Bog, Kralj koji će vladati zauvijek. Zemlja se trese od njegove srdžbe, narodi ne mogu izdržati njegov gnjev.

^10:11 Recite im: »Lažni bogovi nisu nebo i zemlju stvorili. Bit će uništeni i protjerani sa zemlje i podno neba.«

^10:12 Bog je svojom silom stvorio zemlju, svojom mudrošću utemeljio svijet, svojim znanjem raširio nebo.

^10:13 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode, on diže oblake sa svih krajeva zemlje. On je taj koji čini da kišu prate munje, iz svojih spremišta izgoni vjetrove.

^10:14 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju, sramote se pred mrtvim kipovima. Zlatari su posramljeni svojim idolima jer su to lažni i mrtvi bogovi.

^10:15 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine, bit će uništeni kad ih presuda stigne.

^10:16 Ali Jakovljev Bog nije kao idoli jer on je taj koji je sve stvorio. Izrael je narod koji mu pripada. Njegovo je ime BOG Svevladar.

^10:17 Pokupite sve što imate! Spremi se za pokret, Jeruzaleme! Pod neprijateljskom ste opsadom.

^10:18 Jer, ovako govori BOG: »Pazite, ispalit ću stanovnike ove zemlje, kao iz praćke koja pogađa metu.«

^10:19 Jeruzalem kaže: »Teško sam ozlijeđen! Ranjen sam i rana mi neće zacijeliti. A mislio sam da je to bol koju mogu izdržati.

^10:20 Moj šator je razrušen i svi su konopci pokidani. Moja djeca su otišla, nema ih. Nema nikog tko bi mogao pomoći, podići šator ili napraviti zaklon.«

^10:21 Pastiri naroda su glupi, ne traže BOŽJE vodstvo. Nemaju potrebnu mudrost pa su im se stada razbježala.

^10:22 Poslušajte! Dolazi vijest! Sve tutnji iz smjera sjevera. Od judejskih gradova ostat će samo pustoš, jazbina šakala.

^10:23 Jeruzalem kaže: BOŽE, znam da život ne pripada ljudima, oni nemaju kontrolu nad onim što se događa.

^10:24 Ukori nas, BOŽE! Budi pravedan! Ne bjesni, da nas ne bi uništio.

^10:25 Razgnjevi se na narode koji te ne poznaju, na ljude koji tvoje ime ne izgovaraju. Jer, oni su uništili Jakovljev narod. Razorili su cijeli Izrael, opustošili njihovu domovinu.

^11:1 Jeremija je primio poruku od BOGA:

^11:2 »Jeremijo, reci stanovnicima Jude i građanima Jeruzalema: ‘Poslušajte odredbe ovog saveza.’

^11:3 Reci da im ovako poručuje BOG Izraela: ‘Proklet je svaki čovjek koji ne poštuje odredbe ovog saveza.

^11:4 Sklopio sam ga s vašim precima kad sam ih izveo iz užarene peći Egipta.’ Tad sam im rekao: ‘Slušajte me i poštujte sve moje zapovijedi. Tako ćete postati moj narod, a ja ću vam biti Bog.

^11:5 Ispunio sam zakletvu danu vašim precima. Obećao sam im plodnu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. U toj zemlji vi danas živite.’« »Amen, BOŽE«, popratio sam njegove riječi.

^11:6 A BOG mi je tada rekao: »Objavi cijelu ovu poruku po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama: ‘Slušajte odredbe saveza, koji vrijedi među nama, i izvršavajte ih.

^11:7 Otkad sam vaše pretke izveo iz Egipta pa sve do danas, stalno sam ih upozoravao da me trebaju slušati i poštovati.

^11:8 No nisu bili poslušni. Tvrdoglavo su radili što su htjeli. Iako sam im zapovjedio da se trebaju držati odredbi saveza, oni to nisu činili. Zato su ih zadesila sva zla koja savez predviđa za neposlušne.’«

^11:9 BOG mi je dalje govorio: »Stanovnici Jude i građani Jeruzalema urotili su se protiv mene.

^11:10 Kao i njihovi preci, ne slušaju me i štuju druge bogove. Narod Izraela i Jude prekršio je savez koji sam sklopio s njihovim precima.

^11:11 Zato je BOG rekao ovo: ‘Sručit ću na Judejce nesreću koja se neće moći izbjeći. Oni će tražiti od mene pomoć, ali ja ih neću slušati.

^11:12 Onda će gradovi Jude i građani Jeruzalema tražiti pomoć od drugih bogova, od idola pred kojima pale žrtve. Kad dođe vrijeme propasti, oni im neće biti ni od kakve pomoći.

^11:13 Narode Jude, imate bogova koliko i gradova! Žrtvenici, koje ste podigli za paljenje žrtava sramotnom Baalu, brojni su kao ulice Jeruzalema!’

^11:14 Zato, Jeremijo, nemoj više moliti za narod Jude. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe. Neka trpe i zovu upomoć. Ja ih neću slušati.«

^11:15 »Juda je moja draga. Ali, toliko je zla učinila. Nije joj mjesto u mom Hramu. Mogu li žrtve njenu kaznu otkloniti? Može li se, grešna, radovati?

^11:16 Jednom sam te, ja, BOG, prozvao zelenom maslinom, ljepoticom krasnog ploda. Ali sad ću te potpaliti. Sve će ti grane izgorjeti u plamenu velike vatre.

^11:17 Ja, BOG Svevladar, zasadio sam te. Ali sad sam odredio da propadneš jer su Izraelci i Judejci činili zlo. Baalu su palili žrtve i tako me razbjesnili.«

^11:18 BOG mi je otkrio što rade ljudi iz Anatota pa sam znao da su se urotili protiv mene.

^11:19 Prije sam bio kao pitomo janje koje čeka na klanje. Nisam shvaćao da su ljudi protiv mene iako su govorili: »Uništimo drvo i njegov plod! Ubijmo ga! Uklonimo s lica zemlje! Tako će ga ljudi zaboraviti.«

^11:20 Molio sam: »BOŽE Svevladaru, ti koji sudiš pravedno, koji poznaješ ljudsko srce i um. Daj da vidim kako ih kažnjavaš, tebi sam svoju obranu povjerio.«

^11:21 BOG mi je rekao: »Ljudi iz Anatota žele te ubiti. Prijete ti ubojstvom ako budeš prorokovao u BOŽJE ime.

^11:22 Ja ću ih kazniti. Mladići će im poginuti u ratu, a sinovi i kćeri umrijeti od gladi.

^11:23 Već sam odredio vrijeme kad će od mene doći propast na ljude u Anatotu. Nitko neće preživjeti.«

^12:1 BOŽE, kad s tobom raspravljam, uvijek mi dokažeš da si u pravu. Ali ja te ipak moram pitati o nepravdi koju vidim. Zašto su zli ljudi uspješni? Zašto varalice dobro žive?

^12:2 Ti si im dao da se razvijaju kao biljke s čvrstim korijenom. Daješ im da rastu i donose plod. Oni o tebi puno i lijepo govore, ali zapravo za tebe ne mare.

^12:3 Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ, gledaš me i znaš što mislim. Odvuci ih kao janjad na klanje, izdvoji ih za dan pokolja!

^12:4 Dokad će zemlja biti suha i trava na poljima venuti? Zbog zloće njezinih stanovnika, nestale su sve životinje i ptice. Sve zbog onih koji misle da Bog ne vidi što čine.

^12:5 Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima, kako ćeš se nadmetati s konjima? Ako već padaš na otvorenom polju, što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?

^12:6 Protiv tebe su tvoja braća, obitelj viče na tebe. Ne vjeruj im ni onda kad ti govore kao prijatelji.

^12:7 Ostavit ću svoju kuću, napustiti svoje nasljedstvo. Svoju dragu Judu prepustit ću u ruke njenim neprijateljima.

^12:8 Moj narod riče kao divlji lav; protiv mene su, a ja ih mrzim.

^12:9 Vrebaju li hijene na moj narod? Okružuju li ih lešinari? Skupite se divlje zvijeri, dođite se nažderati mojih ljudi!

^12:10 Mnogi pastiri uništili su mi vinograd, na mojoj livadi izgazili travu, oranicu pretvorili u pustinju.

^12:11 Od zemlje su napravili pustoš, suha i mrtva leži preda mnom. Cijela je zemlja opustošena i nitko se ne brine za nju.

^12:12 Prazne ravnice sada vrve vojnicima, došli su ovdje da sve unište. Jer, BOG kažnjava i nitko nije siguran od jednog do drugoga kraja zemlje.

^12:13 Ljudi će sijati žito, a žeti trnje. Od sveg truda, nikakve im koristi. Sramit će se vlastite žetve jer BOŽJI gnjev bjesni na njih.

^12:14 A evo što je BOG rekao o zlim susjednim narodima koji posežu za vlasništvom Izraela: »Sve ću ih iščupati iz njihove zemlje, kao stablo iz korijena, skupa s Judejcima.

^12:15 Ali nakon što ih rastjeram, smilovat ću im se. Vratit ću ih na njihovu zemlju, svakoga u njegov dom.

^12:16 Želim da nauče običaje mog naroda i da se počnu zaklinjati živim BOGOM iako su prije učili Izraelce da prisežu Baalom. Neka rastu i razvijaju se u mojem narodu.

^12:17 Ali ako neki od tih naroda ne bude poslušan, potpuno ću ga iščupati i uništiti«, rekao je BOG.

^13:1 BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje. Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«

^13:2 Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe.

^13:3 Tada mi je BOG opet progovorio:

^13:4 »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat. Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«

^13:5 Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG.

^13:6 Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«

^13:7 Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.

^13:8 Opet sam čuo BOGA kako mi govori.

^13:9 Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema.

^13:10 Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje.

^13:11 Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«

^13:12 »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’

^13:13 A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema — sve ću ih zbuniti kao da su pijani.

^13:14 Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«

^13:15 Slušajte i dobro pazite! Nemojte biti oholi, jer BOG je govorio.

^13:16 Slavite svoga BOGA, prije no što spusti tamu, prije nego se spotaknete na planini u sumraku. Judejci, čekat ćete svjetlo, a on će donijeti duboku tminu, sve će vas zaviti u tamnu noć.

^13:17 Ako ga ne budete slušali, sakrit ću se i zaplakati. Plakat ću gorko zbog vaše oholosti, suze ću iz svojih očiju isplakati. Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado, narod odveden u zatočeništvo.

^13:18 Bog kaže kralju i kraljici majci: »Siđite sa svojih prijestolja, jer krune kraljevske časti pale su s vaših glava.«

^13:19 Gradovi Negeva su zaključani, nitko im vrata ne može otvoriti. Judejci će morati u progonstvo, svi su zarobljeni i odvedeni.

^13:20 Jeruzaleme, podigni pogled i vidi! Neprijatelj dolazi sa sjevera. Gdje je sada tvoje stado, blago kojim si se ponosio?

^13:21 Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju oni koje si smatrao prijateljima? Neće li te obuzeti strašna bol, kao trudovi ženu koja rađa?

^13:22 A upitaš li samog sebe: »Zašto me sve ovo snašlo?« Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha s tebe strgnuli odjeću i silovali te.

^13:23 Crnac ne može promijeniti boju kože, kao ni leopard svoje pjege. Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo, ne možete se više promijeniti.

^13:24 »Rastjerat ću vas kao što pljevu raznese pustinjski vjetar.

^13:25 Takva vam sudbina pripada, tako sam odredio«. Tako je rekao BOG. »A zašto vam se sve to događa? Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali.

^13:26 Jeruzaleme, javno ću te razgolititi, svi će tvoju golotinju gledati.

^13:27 Vidio sam sve što ste radili, vaš preljub, pohotu i blud. Vidio sam vas na brdu i u polju, kako se klanjate pred idolima. Teško vama, građani Jeruzalema! Hoćete li ikad više biti čisti?«

^14:1 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:

^14:2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju. Ljudi iznemogli leže na tlu. Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.

^14:3 Poglavari šalju sluge po vodu, a oni je u cisternama ne nalaze. Vraćaju se praznih posuda. Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.

^14:4 Tlo je poremećeno jer kiša dugo nije padala. Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.

^14:5 I košuta svoje lane napušta jer nigdje ne nalazi travu.

^14:6 Divlji magarci na brdskim goletima mirišu zrak kao šakali. Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«

^14:7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha i puno smo puta protiv tebe zgriješili, ti nam, BOŽE, ipak pomozi radi slave svog imena.

^14:8 O, ti jedina nado Izraela, spasitelju u vrijeme nevolje! Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji, tek putnik što svrati na jednu noć.

^14:9 Kao da su te iznenada uhvatili, ratnik koji nikog ne može spasiti. A ipak, ti si među nama, BOŽE. Zovemo se tvojim imenom. Nemoj nas ostaviti!

^14:10 BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.« Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.

^14:11 A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda.

^14:12 Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«

^14:13 Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«

^14:14 A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte.

^14:15 Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’

^14:16 A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«

^14:17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene: ‘Oči mi se pune suzama, dan i noć ne prestaju plakati. Jer, moj narod je zadobio tešku ranu, primio je udarac smrtonosan.

^14:18 Izađem li van u polje, vidim trupla stradalih u ratu. U gradovima, ljudi umoreni glađu. Proroci i svećenici putuju zemljom, ali ne znaju kako da pomognu.’«

^14:19 Narod je na to odgovorio: »Bože, zar si Judu sasvim odbacio? Zar stvarno sad mrziš Sion? Zašto nas tako jako udaraš? Nikad se oporaviti nećemo. Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo. Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!

^14:20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh i krivnju svojih predaka. Svi smo protiv tebe zgriješili.

^14:21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas! Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja. Sjeti se saveza koji si sklopio s nama i nemoj ga sada raskinuti.

^14:22 Idoli drugih naroda ne donose kišu, nebesa ne mogu sama zapljuštati. Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu! Samo tebe čekamo jer ti sve to možeš učiniti.«

^15:1 Tada mi je BOG rekao: »Kad bi i sam Mojsije, ili Samuel, stao pred mene i molio za Judejce, ne bih se smilovao. Neka mi se Judejci maknu s očiju! Neka idu!

^15:2 A kad te budu pitali: ‘Kamo da idemo?’, reci da im ovako poručuje BOG: ‘Za neke sam odredio pomor, i takvi će umrijeti. Oni kojima sam odredio mač, od mača će i nastradati. Kojima je određena glad, glad će ih i usmrtiti, a oni koji idu u zatočeništvo, u stranoj će zemlji robovati.

^15:3 Poslat ću na njih’, kaže BOG, ‘četiri vrste muke i užasa: neprijatelje s mačevima da ih pobiju, pse da im tijela uokolo razvuku, ptice i zvijeri da ih proždru i zatru.

^15:4 Svi narodi na zemlji bojat će se da im se ne bi dogodilo isto. Sve zbog onog što je u Jeruzalemu radio judejski kralj Manaše, Ezekijin sin.’

^15:5 ‘Nitko te neće žaliti, Jeruzaleme, niti tužno plakati za tobom. Nitko neće stati na svom putu, da pita kako je u gradu.

^15:6 Odbacio si me’, kaže BOG, ‘sve se više od mene udaljavaš. Zato ću ih kazniti, potpuno uništiti. Umorio sam se od popuštanja.

^15:7 Rastjerat ću ih kao vjetar pljevu, potjerati iz svakoga grada u zemlji. Iako sam ih uništio i uzeo im djecu, nisu odustali od svojih zlodjela.

^15:8 U Judi će biti više udovica no zrnaca morskog pijeska. Napast ću mladiće u podne, patit će njihove majke. Judejci će iskusiti strah i bol, sručit će se na njih iznenada.

^15:9 Majka će izgubiti sedmero djece, malaksati, ostati bez daha. Sunce će joj za dana potamniti zbog silne sramote i poniženja. A one što preostanu, predat ću mačevima njihovih neprijatelja.’« Tako je rekao BOG.

^15:10 Majko moja, zašto si me rodila! Sa svima sam u sukobu. Ni od koga nisam zajmio niti posudio, a ipak me svi proklinju.

^15:11 »Ja sam te naoružao. Ja sam bio s tobom u vrijeme nevolje i jada koje je donio neprijatelj.

^15:12 Može li on slomiti željezo, željezo sa sjevera, i broncu?

^15:13 Sve bogatstvo i blago Judejaca dat ću neprijateljima kao plijen. Dat ću ga u bescjenje zbog mnogih grijeha koje ste po cijeloj zemlji činili.

^15:14 Robovat ćete svojim neprijateljima, služiti im u dalekoj, stranoj zemlji. Jer, moj gnjev je kao bijesna vatra koja će zauvijek gorjeti.«

^15:15 O, BOŽE, ti znaš što mi se događa. Ne zaboravi me i brini se za mene. Kazni ljude koji me progone. Ne daj da stradam dok si s njima strpljiv, znaj da zbog tebe trpim poniženje.

^15:16 Gutam sve riječi koje mi uputiš, za mene su izvor miline i radosti. BOŽE Svevladaru, pripadam tebi.

^15:17 Nisam sjedio u društvu ljudi koji se samo smiju i zabavljaju. Sjedio sam sâm, tebi poslušan, jer si me ispunio srdžbom prema ljudima.

^15:18 Zašto onda moja bol ne prestaje, zašto mi rana ne zaraste? Zar ćeš biti potok koji nestaje, izvor čija voda presušuje?

^15:19 A BOG mu je odgovorio: »Ako mi se vratiš, prihvatit ću te, opet ćeš preda mnom stajati. Ako budeš, umjesto da prigovaraš, govorio ono što je stvarno važno, opet ćeš moje riječi objavljivati. Judejci se trebaju promijeniti i prikloniti se tebi, ali ti se ne smiješ promijeniti i prikloniti se njima.

^15:20 Učinit ću te otpornim na ovaj narod, kao neprobojni brončani bedem. Napadat će te, ali neće te svladati jer ja sam s tobom. Ja ću te braniti i od njih spasiti.« Tako je rekao BOG.

^15:21 »Izbavit ću te iz ruku zlikovaca, spasiti te od šaka nasilnika.«

^16:1 Čuo sam BOGA kako mi govori:

^16:2 »Nemoj se ženiti i nemoj ovdje imati sinove i kćeri.«

^16:3 Jer, ovako je BOG govorio o sinovima i kćerima rođenima u Judi te o njihovim majkama i očevima:

^16:4 »Umirat će od smrtonosnih bolesti. Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti. Njihova će tijela ležati ostavljena kao gnojivo na tlu. Stradavat će od mača i umirati od gladi. Njihovim će se leševima hraniti ptice i divlje zvijeri.«

^16:5 BOG mi je rekao: »Ne ulazi u kuću gdje se žali za mrtvim. Ne pridružuj se oplakivanju i ne suosjećaj s tim ljudima. Jer, uskratio sam im svoj blagoslov, svoju ljubav i milost.« Tako je govorio BOG.

^16:6 »U ovoj će zemlji velikodostojnici umirati kao i običan narod. Nitko ih neće sahraniti niti plakati za njima. Nitko se zbog njih neće ranjavati niti brijati glavu da bi pokazao svoju tugu.

^16:7 Neka nitko ne nudi hranu onima koji žale za pokojnikom. Čak ni piće za utjehu zbog smrti oca ili majke.«

^16:8 »Jeremijo, nemoj ulaziti ni u kuću gdje je slavlje. Nemoj sjediti s takvim ukućanima, nemoj s njima jesti ni piti.

^16:9 Jer, ovako poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Uskoro ću pred vašim očima učiniti da odavde nestanu svi zvukovi veselja i radosti, i glasovi mladenaca.’

^16:10 Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’,

^16:11 reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja.

^16:12 A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost.

^16:13 Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’

^16:14 No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta.

^16:15 Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima.

^16:16 A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni.

^16:17 Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh.

^16:18 Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.«

^16:19 BOŽE, ti si moja snaga i zaštita, moje utočište u vrijeme nesreće. K tebi će od svuda dolaziti narodi i govoriti: »Preci su nam štovali lažne bogove, bezvrijedne idole od kojih nema koristi.«

^16:20 Pa, mogu li ljudi stvoriti bogove? Ne! To su samo lažni idoli.

^16:21 BOG kaže: »Zato ću im sada pokazati, uvjerit će se u moju silu i moć. Spoznat će da sam ja pravi BOG.«

^17:1 »Grijeh Judejaca upisan im je na srcima i na uglovima njihovih žrtvenika, kao riječi urezane u kamene pločice željeznim dlijetom ili dijamantnim vrškom.

^17:2 I djeca im pamte drvene likove božice Ašere, lažnim bogovima posvećene žrtvenike. Svuda su bila ta poganska svetišta, pod stablima, na vrhovima brda,

^17:3 i po planinama i dolinama. Sve bogatstvo i blago Judejaca dat ću neprijateljima kao plijen. Sve zbog mnogih grijeha, koje ste po cijeloj zemlji činili.

^17:4 Morat ćete se odreći svoje imovine, nasljedstva koje sam vam namijenio. Služit ćete svojim neprijateljima u nepoznatoj, stranoj zemlji. Moj bijes ste kao vatru raspirili, zauvijek će na vas gorjeti.«

^17:5 Ovako govori BOG: »Proklet onaj tko se u čovjeka uzda, tko se na ljudsku snagu oslanja. Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU.

^17:6 On je kao grm u pustinji, ne zna ni za kakvo dobro. Raste sam u spaljenoj zemlji, životari na slanom tlu.

^17:7 Blago onome koji se u BOGA uzda, koji vjeruje da će BOG učiniti ono što je obećao.

^17:8 On je kao drvo što raste pored vode i duž vodenog toka pušta korijenje. Ne treba se bojati vrućine, lišće mu uvijek zeleno ostaje. Ne brine čak ni u godini suše jer uvijek donosi bogate plodove.

^17:9 Nadasve su prijetvorne ljudske misli, posve je nepopravljiv čovječji um. Nitko ga ne može razumjeti.

^17:10 Ali, ja sam BOG i gledam duboko, istražujem ljudske misli i osjećaje. Svakom čovjeku dajem što zaslužuje, uzvraćam mu pravedno za njegova djela.

^17:11 Kao jarebica koja leži na tuđim jajima, takav je čovjek koji se nepošteno obogati. Sve potroši već na pola svog života i na kraju uvijek ispadne budala.«

^17:12 Božje prijestolje veličanstveno, od samog početka uzvišeno, to je naše sveto mjesto.

^17:13 O BOŽE, jedina nado Izraela, sramit će se svi koji te ostave. BOG kaže: »Oni koji mene napuste, uskoro će otići u podzemlje jer su ostavili BOGA, izvor žive vode.«

^17:14 Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav, spasi me i bit ću potpuno siguran. Dostojan si da te uvijek hvalim.

^17:15 Judejci me stalno pitaju: »Što je s onime što je BOG rekao da će se dogoditi? Kad će se već jednom ostvariti?«

^17:16 Nisam odustao biti pastir narodu, vjerno sam u tvojoj službi ostao. Nisam želio da narod doživi propast. Ti znaš sve što sam im govorio, sve se pred tobom odvijalo.

^17:17 Nemoj da se tebe moram bojati, jer ti si mi jedino sklonište u nevolji.

^17:18 Neka se srame oni koji me progone, a mene sačuvaj od sramote. Neka njih obuzme strah, a ne mene. Svali na njih propast, potpuno ih uništi.

^17:19 BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda, vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema.

^17:20 Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje!

^17:21 BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat, dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema.

^17:22 Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima.

^17:23 Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili.

^17:24 A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata.

^17:25 Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen.

^17:26 Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice.

^17:27 A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’«

^18:1 Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA:

^18:2 »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«

^18:3 Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom.

^18:4 Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.

^18:5 Tada sam čuo BOGA kako mi govori:

^18:6 »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG.

^18:7 »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti,

^18:8 a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo.

^18:9 No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi,

^18:10 a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.

^18:11 Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’

^18:12 Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’

^18:13 Zato im BOG poručuje: Pitajte među svim narodima: jesu li ikad čuli za takvo što? Moj dragi narod, Izrael, učinio je strašnu stvar.

^18:14 Kao da je snijeg nestao na padinama Libanona! Kao da su presušili hladni potoci što se spuštaju s planina!

^18:15 Moj narod je mene zaboravio, pale žrtve bezvrijednim idolima. Zato posrću na svojim putevima, ne idu drevnim stazama predaka. Umjesto da krenu dobrim putem, oni lutaju stranputicama.

^18:16 Njihova će zemlja izgledati strašno, stalno će joj podrugljivo psikati. Tko god će onuda prolaziti, zgražavat će se i čuditi.

^18:17 Kao snažan vjetar s istoka, rastjerat će ih neprijatelji. A kad se na njih sruči propast, otići ću, neću im pomoći.«

^18:18 Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega. I prestat ćemo slušati što govori.«

^18:19 Slušaj što ti govorim, BOŽE, čuj što moji protivnici govore!

^18:20 Kažu: »Zar se na dobro uzvraća zlom?« Kopaju rupu da u nju upadnem. Sjeti se da sam pred tobom molio, za njihovo se dobro zauzimao, da svoju srdžbu odvratiš od njih.

^18:21 Stoga, sada im pusti djecu da gladuju, a njih prepusti neprijateljskom maču. Neka im žene bez muževa i djece ostanu, muškarci pomru od bolesti, mladići u borbi poginu.

^18:22 Neka se vrisak čuje iz njihovih kuća kad ih neprijatelj napadne iznenada. Jer, iskopali su jamu da u nju upadnem i postavili mi zamke da u njih ugazim.

^18:23 Ali ti, BOŽE, znaš njihove ubojite planove. Nemoj im oprostiti zločine niti zaboraviti njihove grijehe. Nek' pred tobom padnu na tlo, a ti ih kazni u svom gnjevu.

^19:1 BOG mi je rekao: »Idi kod lončara i kupi glineni vrč. Povedi sa sobom nekoliko starješina i vodećih svećenika.

^19:2 Idite u dolinu Ben Hinom. Na Vratima razbijene lončarije objavi moju poruku.

^19:3 Reci: ‘Kraljevi Jude i stanovnici Jeruzalema, čujte što vam poručuje BOG! BOG Svevladar, Bog Izraela, govori vam: Na ovo ću mjesto uskoro sručiti strašnu nesreću. Svi koju za to čuju, bit će zaprepašteni.

^19:4 Učinit ću to jer su me Judejci napustili i zagadili ovo mjesto. Palili su žrtve lažnim bogovima, koje oni i njihovi preci nisu poznavali. Judejski su kraljevi natopili ovo mjesto krvlju nedužne djece.

^19:5 Podigli su svetišta i tu spaljivali svoju djecu, prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice. Ja to nisam zapovjedio. Nikad im nisam rekao da to čine niti mi je to palo na pamet.

^19:6 Ali, dolaze dani, govori BOG, kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ili Dolina Hinom. Zvat će se Dolina pokolja.

^19:7 Ovdje ću pokvariti zamisli Judejaca i Jeruzalemaca. Poginut će od mačeva u rukama neprijatelja. Njihovi će leševi biti hrana pticama i divljim zvijerima.

^19:8 Opustošit ću ovaj grad. Tko god bude ovuda prolazio, zgražavat će se i čuditi njegovim ruševinama.

^19:9 Pod neprijateljskom će opsadom grada ljudi patiti i gladovati. Natjerat ću ih da jedu meso svojih sinova i kćeri, da se pojedu međusobno.’

^19:10 A onda, Jeremijo, pred ljudima koji su s tobom, razbij vrč,

^19:11 pa im reci: ‘BOG Svevladar kaže: Uništit ću narod Jude i Jeruzalema kao razbijeni glineni vrč, tako da se više neće oporaviti. Neće biti mjesta za pokapanje mrtvaca pa će ih ostavljati na Lomači.

^19:12 Tako će biti i s ovim mjestom i njegovim stanovnicima. Bit će kao Lomača, tvrdi BOG.

^19:13 Sve kuće u Jeruzalemu i palače judejskih kraljeva, po čijim su se krovovima palile žrtve nebeskim zvijezdama i izlijevali prinosi pića u čast drugih bogova, bit će zagađene kao Lomača.’«

^19:14 Jeremija se vratio iz Lomače, kamo ga je BOG poslao da prorokuje. Otišao je u dvorište BOŽJEGA Hrama i govorio pred svim okupljenim ljudima:

^19:15 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: ‘Rekao sam da ću uništiti Jeruzalem i sva okolna naselja. To će se uskoro i dogoditi jer su me ovi ljudi uporno odbijali poslušati.’«

^20:1 Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje.

^20:2 Dao je proroka istući, a potom baciti u klade koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama.

^20:3 Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud.

^20:4 Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska.

^20:5 Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon.

^20:6 A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’«

^20:7 O BOŽE, ti si me prevario i bio sam zaveden. Jači si, pa si me savladao. Postao sam predmet poruge, ljudi me stalno izruguju.

^20:8 Kad god progovorim, vapim i vičem, stalno upozoravam na nasilje i propast. Ljudima donosim BOŽJE poruke, a oni me vrijeđaju i ismijavaju.

^20:9 Ako sebi kažem: »Neću ga spominjati, neću više u njegovo ime govoriti«, duboko u meni gore Božje riječi. Kao da je vatra u mojim kostima, u sebi ih ne mogu zadržati.

^20:10 Čujem mnoge kako me ogovaraju. Govore: »Strava je posvuda. Progovorite! Prijavimo ga!« Svi moji prijatelji čekaju da posrnem. Govore: »Možda ga možemo uvaliti u nevolju pa da ga svladamo i da mu se osvetimo.«

^20:11 Ali BOG je uz mene, kao nezaustavljivi ratnik, zato će moji progonitelji posrnuti, neće me svladati niti poraziti. Neće uspjeti, jako će se osramotiti, a sramotu nikad neće zaboraviti.

^20:12 O BOŽE Svevladaru, ti pravedne iskušavaš, ljudsko srce i um istražuješ. Tebi sam cijeli svoj slučaj povjerio, daj da vidim kako ih kažnjavaš.

^20:13 Pjevajte BOGU! Slavite BOGA! On spašava život jadnika, izbavlja ga iz ruku zlikovaca.

^20:14 Proklet dan kad sam bio rođen. Neblagoslovljen dan kad me majka rodila!

^20:15 Proklet čovjek koji je razveselio mog oca rekavši vijest: »Rodio ti se sin!«

^20:16 Neka završi kao i oni gradovi koje je BOG uništio bez milosti. Neka ujutro sluša bolni krik, a u podne poziv u bitku,

^20:17 jer me nije već tada ubio, dok sam još u majčinoj utrobi bio. Tako se ni rodio ne bih pa bi mi majka bila grob.

^20:18 Zašto sam došao na ovaj svijet? Zar da gledam tugu i nevolju, da u sramoti dočekam smrt?

^21:1 Kad je Jeremija primio poslanike judejskoga kralja Sidkije, čuo je poruku od BOGA. Kralj je poslao Pašhura, Malkijinog sina, i svećenika Sefaniju, Maasejinog sina. Oni su rekli proroku:

^21:2 »Upitaj BOGA što će biti s nama, jer nas je napao babilonski kralj Nabukodonosor. Možda nam BOG čudesno pomogne kao nekad pa se povuče babilonska vojska.«

^21:3 Jeremija im je rekao da poruče kralju Sidkiji:

^21:4 »BOG Izraela kaže: ‘Učinit ću da vam je oružje, kojim se suprotstavljate babilonskom kralju i njegovim Babiloncima, beskorisno. Njihova je vojska ispred gradskih zidina. Okružili su Jeruzalem i uskoro ću ih uvesti usred grada.

^21:5 Ja ću se svom snagom boriti protiv vas, Judejci. Strašno sam ljut na vas. Sad ćete se i sami uvjeriti u silinu moga gnjeva.

^21:6 Pobit ću stanovnike ovoga grada. Ljudi i životinje umirat će od strašne bolesti.

^21:7 A judejskoga kralja Sidkiju, njegove službenike i ljude, koji uspiju u gradu preživjeti bolest, rat i gladovanje, predat ću babilonskom kralju Nabukodonosoru. Dat ću ih u ruke njihovim neprijateljima koji će ih ubijati mačem bez milosti.’« Tako je rekao BOG.

^21:8 »A ljudima u Jeruzalemu reci da im BOG poručuje: ‘Birajte između života i smrti.

^21:9 Ljudi koji ostanu u gradu, poginut će u borbi, umrijeti od gladi ili od bolesti. A oni koji izađu i predaju se babilonskim napadačima, preživjet će ovaj rat.

^21:10 Odlučio sam uništiti ovaj grad, a ne mu pomoći. Predat ću ga babilonskom kralju koji će ga spaliti do temelja’«, rekao je BOG.

^21:11 »Judejskoj kraljevskoj obitelji poruči: ‘Slušajte što vam govori BOG.

^21:12 Davidova obitelji, BOG vam kaže: Pravedno sudite ljudima, svaki dan. Branite oštećene od otimača. Ako to ne činite, naljutit ću se. Moj gnjev bit će kao neugasiva vatra. Sve zbog vaših zlih djela.

^21:13 Jeruzaleme, ja sam protiv tebe! Protiv tebe, koji vladaš dolinom, protiv stijene uzdignute nad ravnicom! Tako kaže BOG. A vi u Jeruzalemu kažete: »Nitko nas neće napasti, niti se probiti u naš jaki grad.«

^21:14 Dobit ćete zasluženu kaznu. Tako je rekao BOG. Požar će u vašim šumama planuti, plamen sve uokolo progutati.’«

^22:1 BOG je rekao Jeremiji: »Siđi do kraljevske palače i reci judejskom kralju:

^22:2 ‘Kralju Jude, nasljedniče Davidovog prijestolja, poslušaj što poručuje BOG. Ovo saslušajte i ti i tvoji službenici, kao i svi drugi koji ulaze na vrata palače.

^22:3 BOG vam kaže da postupate pravedno i pošteno, da oštećenike branite od okrivljenih. Ne smijete zlostavljati strance, siročad, udovice. Ne možete ovdje prolijevati nevinu krv.

^22:4 Ako se budete držali njegovih zapovijedi, onda će na vrata palače ulaziti kraljevi, koji su pravi nasljednici Davidovog prijestolja. Vozit će se u kočijama i jahati na konjima, u pratnji svojih službenika i cijelog naroda.

^22:5 Ali, ako ne poslušate, kaže BOG: Zaklinjem se svojim imenom da će ova palača postati ruševina.’«

^22:6 Jer, BOG je o palači judejskoga kralja rekao: »Lijepa si mi kao zemlja Gilead, kao vrh planine Libanon. Ali ipak ću od tebe napraviti pustoš, bit ćeš prazna kao napušteni grad.

^22:7 Poslat ću ljude koji će te uništiti, svakog od njih sa svojim oružjem. Polomit će ti lijepe cedrove grede i sve ih pobacati u vatru.«

^22:8 »Ovuda će prolaziti ljudi mnogih naroda. Pitat će jedan drugoga: ‘Zašto je BOG tako postupio s ovim velikim gradom?’

^22:9 Odgovarat će im se: ‘Zato što su Judejci odbacili savez sklopljen sa svojim BOGOM. Štovali su i služili druge bogove.’«

^22:10 Judejci, ne plačite za Jošijom, ne žalite za mrtvim kraljem. Bolje vam je da gorko naričete za kraljem koji mora otići. Jer, više se nikad neće vratiti, niti vidjeti svoju rodnu zemlju.

^22:11 O judejskom kralju Joahazu, Jošijinom sinu, koji je naslijedio kraljevsko prijestolje svog oca, BOG je rekao: »Otišao je iz Jeruzalema i više se neće vratiti.

^22:12 Više nikad neće vidjeti svoju zemlju. Umrijet će u zatočeništvu.«

^22:13 Teško kralju koji čini zlo da bi sebi palaču izgradio. Teško onome koji vara ljude da bi sebi gornji kat podigao. On ne plaća ljude koji mu služe, ne daje im naknadu za rad.

^22:14 »Sagradit ću si veliku palaču«, rekao je Jojakim, »s velikim gornjim sobama i velikim prozorima, obloženu cedrovinom i obojenu u crveno.«

^22:15 Puno cedrovine u palači ne čini kralja velikim. Jošija je imao jela i pića dovoljno. Sudio je pravedno i pošteno pa mu je sve uspijevalo.

^22:16 Branio je prava siromašnih i potrebitih pa je u zemlji bilo dobro. Jošija je dokazao da me poznaje. Tako je rekao BOG.

^22:17 A, ti, Jojakime, žudiš za nepoštenom dobiti. I nevinu krv spreman si proliti, krađom i nasiljem se obogatiti.

^22:18 Zato BOG kaže ovo o judejskom kralju Jojakimu, Jošijinom sinu: »Judejci za njim neće tugovati, neće zbog njega žaliti. Neće govoriti: ‘Brate, teško mi je!’, ni: ‘Sestro moja, žao mi je!’ Nitko neće za njim zavapiti: ‘O ne, vaše veličanstvo!’

^22:19 Njegov će pogreb u Jeruzalemu biti kao da magarca sahranjuju. Ljudi će mu tijelo odvući i baciti daleko izvan zidina svoga grada.

^22:20 Jeruzaleme, popni se na Libanon i zavapi, nek' ti se glas u Bašanu čuje. Nariči po planinama Abarima, jer više nema tvojih prijatelja.

^22:21 Upozoravao sam te dok ti još nikakva opasnost nije prijetila. Ali odbio si me poslušati. Bio si takav od svoje mladosti. Jeruzaleme, nikad me slušao nisi.

^22:22 A sad će ti oluja sve pastire rastjerati i tvoji će saveznici u progonstvo otići. Bit ćeš osramoćen i razočaran zbog sveg zla koje si počinio.

^22:23 Zgrade su ti pune cedrovine, kao da si na samom Libanonu! Ipak, stenjat ćeš u bolovima, kao rodilja u trudovima!«

^22:24 »Zaklinjem se svojim životom«, kaže BOG, »judejski kralju Jojakine, Jojakimov sine, nećeš biti prsten pečatnjak na mojoj desnoj ruci. Ja ću te otrgnuti.

^22:25 Jojakine, predat ću te u ruke babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim Babiloncima. Njih se bojiš. Oni ti žele oduzeti život.

^22:26 Otjerat ću tebe i tvoju majku u zemlju u kojoj niste rođeni, i u njoj ćete umrijeti.

^22:27 Nikad se više nećete vratiti u svoju rodnu zemlju iako ćete za njom jako čeznuti.«

^22:28 Jojakin je kao odbačena, razbijena zdjela, glinena posuda koja nikome ne treba. Zašto će on i njegova djeca biti otjerani, u stranu, nepoznatu zemlju prognani?

^22:29 O zemljo, zemljo, zemljo Judo, slušaj što ti govori BOG!

^22:30 BOG kaže: »Zapišite da Jojakin neće imati djece, da taj čovjek neće uspjeti u životu. Neće imati nasljednika za Davidov tron, Jojakinov sin neće vladati Judom.«

^23:1 »Teško pastirima judejskog naroda koji uništavaju moje stado i rastjeruju ovce s mog pašnjaka!« kaže BOG.

^23:2 Stoga, BOG je Izraela poručio pastirima, zaduženima za njegov narod: »Rastjerali ste moje stado. Ovce su vam se razbježale jer se niste o njima brinuli. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas. Kaznit ću vas za zlo koje ste učinili«, rekao je BOG.

^23:3 »Skupit ću što je preostalo od mog stada. Dovest ću ih iz svih zemalja gdje sam ih protjerao. Okupit ću ih i dovesti natrag na njihov pašnjak, a ondje će imati puno mladih i brojčano se povećati.

^23:4 Postavit ću im pastire koji će se brinuti o njima pa se više neće morati bojati. Ni jedna od mojih ovaca više se neće izgubiti«, rekao je BOG.

^23:5 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad ću iz Davidove obiteljske loze podići jedan dobar izdanak. Taj kralj zemljom će vladati mudro, postupat će pošteno i pravedno.

^23:6 On će vladati, a Judejci sigurnost uživati, u Izraelu će se mirno i spokojno živjeti. Zvat će se: ‘BOG je naša pravednost.’ Tako će ga ljudi nazivati.«

^23:7 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad se ljudi više neće zaklinjati: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta.’

^23:8 Umjesto toga, govorit će: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je potomke Izraelaca izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je otjerao.’ U to će vrijeme Izraelci živjeti u vlastitoj zemlji.«

^23:9 Jeremija govori o lažnim prorocima: Uznemiren sam i zbunjen, cijelo moje tijelo drhti. Zbog svetih riječi koje mi je rekao BOG, postao sam kao pijanac, vinom savladan.

^23:10 Zemlja je puna nevjernih ljudi pa tuguje zbog prokletstva. Divlji pašnjaci sušom su uništeni. Ljudi idu krivim putem, svoju snagu koriste za zlo.

^23:11 Bog kaže: »Proroci i svećenici su bezbožni, vidio sam da čine zlo, čak i u mom Hramu.

^23:12 Zato će im staze biti mračne i klizave, na njima će zalutati i pasti. Sručit ću na njih veliku nesreću, ja ću ih kazniti.«

^23:13 »Vidio sam proroke u Samariji kako čine ludosti. Govorili su laži u ime Baala, moj narod Izrael zavodili.

^23:14 A vidio sam proroke u Jeruzalemu kako čine još i gore. Nevjerni su i žive u prevari, podržavaju one koji čine zlo pa nitko ne prestaje griješiti. Doživljavam ih kao Sodomu, svi mi sliče na Gomoru.«

^23:15 Zato BOG Svevladar kaže o prorocima u Jeruzalemu: »Gorkim ću ih travama nahraniti i morat će zatrovanu vodu piti. Jer, zbog proroka u Jeruzalemu, nevjera se po čitavoj zemlji širi.«

^23:16 BOG Svevladar poručuje: »Ne slušajte što vam govore proroci, samo vas obmanjuju lažnim nadama. Govore vam vizije vlastitog uma, a ne poruke koje dolaze od BOGA.

^23:17 Onima, koji preziru BOŽJU riječ, stalno govore: ‘Sve će biti dobro’, a svakome tko tvrdoglavo slijedi svoje želje, kažu: ‘Neće vam se dogoditi ništa loše.’

^23:18 A nitko od njih nije član BOŽJEG vijeća, nitko nije čuo niti razumio njegovu riječ. Njegovu poruku nisu pažljivo poslušali.

^23:19 BOŽJA kazna navalit će kao oluja. Njegov bijes sručit će se kao vihor, obrušiti po glavama svih tih zlikovaca.

^23:20 BOŽJI gnjev neće se zaustaviti, dok se kazna do kraja ne izvrši. Tek ćete tada sve jasno razumjeti.

^23:21 Ja te proroke nisam poslao, a oni se žure moju poruku objaviti. Ja im nisam govorio, a oni ipak prorokuju u moje ime.

^23:22 Da su bili na mome nebeskom vijeću, objavljivali bi Judejcima moju poruku. Sprečavali bi ih da žive u zlu, iskorijenili svaku lošu naviku.«

^23:23 BOG poručuje: »Mislite li da sam Bog koji je blizu, ili Bog koji je daleko?

^23:24 Nitko se preda mnom ne može sakriti jer uvijek ću vidjeti sve. Na nebu i na zemlji, svuda sam.« Tako je rekao BOG.

^23:25 »Čuo sam proroke kako govore: ‘Usnio sam san! Usnio sam san!’ Uvjeravaju ljude da govore u moje ime, ali lažu.

^23:26 Dokle će to trajati? Dokad će misliti da svoje izmišljotine smiju nazivati proroštvima?

^23:27 Oni misle da će snovi, koje jedan drugome prepričavaju, potaknuti moj narod da zaboravi moje ime. Žele da me ljudi zaborave, kao što su me zaboravili njihovi preci kad su štovali lažnog boga Baala.

^23:28 Jer, slama nije isto što i žito! Prorok koji je usnio san može samo ispričati što je sanjao. Ali onaj kojemu sam ja govorio, može vjerno prenijeti moju poruku«, rekao je BOG.

^23:29 »Jer, moja je riječ kao vatra«, kaže BOG, »kao malj koji može smrskati stijenu.«

^23:30 »Zato sam ja protiv lažnih proroka«, kaže BOG, »protiv ljudi koji jedan od drugog kradu riječi, proglašavajući ih mojim riječima.

^23:31 Ja sam protiv proroka«, kaže BOG, »koji govore pretvarajući se da su od mene primili poruku.

^23:32 Protiv sam onih proroka koji prepričavaju svoje izmišljene snove. Svojim lažima i krivim učenjima zavode moj narod. Ja ih nisam poslao svom narodu. Oni od mene nisu primili nikakvu zapovijed. Takvi ljudi nisu Judejcima ni od kakve koristi.« Tako je rekao BOG.

^23:33 »Kada te netko od Judejaca, prorok ili pak svećenik, zamole: ‘Jeremijo, reci nam koji je BOŽJI teret?’, odgovori im: ‘BOG kaže: Vi ste teret! I ja ću vas odbaciti kao teret!’

^23:34 A ako prorok, svećenik ili netko drugi izjavi: ‘Ovaj je teret od BOGA’, kaznit ću tu osobu i cijelu njegovu obitelj.

^23:35 Pitajte jedan drugog: ‘Što je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’

^23:36 Ali nemojte više spominjati ‘BOŽJI teret’, da vam on ne bi prorokovao kako ste mu na teret sa svojim lažima, da ne bi iskrivljavali riječi živog Boga, svog BOGA Svevladara.

^23:37 Ako želite čuti Božju poruku, pitajte proroka: ‘Što ti je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’

^23:38 Nemojte govoriti: ‘Reci nam BOŽJI teret?’ Jer, sam BOG vam kaže: ‘Ne smijete tako govoriti.

^23:39 Ako me ne poslušate, podići ću vas i odbaciti kao teret, vas i vaš grad koji sam davno dao vašim precima.

^23:40 Zauvijek ću vas osramotiti. Nikad to nećete moći zaboraviti.’«

^24:1 Babilonski je kralj Nabukodonosor zarobio judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, i odveo ga u Babilon. U to su vrijeme u babilonsko zatočeništvo odvedeni judejski poglavari, kao i svi radnici vješti u obradi drva i metala. BOG mi je tom prilikom pokazao prizor dviju košara smokava koje su stajale ispred BOŽJEGA Hrama.

^24:2 U jednoj su košari bile dobre smokve, od vrste koja prva sazrijeva. U drugoj su pak bile loše smokve, toliko trule da uopće nisu bile za jelo.

^24:3 BOG me upitao: »Što vidiš, Jeremijo?« Rekao sam: »Vidim smokve. Dobre su smokve jako dobre, a loše su toliko trule da uopće nisu za jelo.«

^24:4 Tada sam čuo BOGA kako mi govori:

^24:5 »BOG Izraela kaže: ‘Judejski prognanici, koje sam odavde otjerao u zemlju Babilonaca, bit će za mene kao ove dobre smokve.

^24:6 Pazit ću na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Izgradit ću ih, a ne uništiti. Učvrstiti, a ne iskorijeniti.

^24:7 Usadit ću im želju da spoznaju da sam ja BOG. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. Vratit će mi se svim svojim srcem.

^24:8 A judejskoga kralja Sidkiju i njegove velikodostojnike, stanovnike Jeruzalema koji ostanu u zemlji, kao i one koji žive u Egiptu, smatrat ću pokvarenim smokvama koje nisu za jelo.

^24:9 Kaznit ću ih tako da će se užasnuti svi narodi na zemlji. Ljudi će ih izrugivati, uzimati za loš primjer, vrijeđati i proklinjati svuda kamo ih otjeram.

^24:10 Izložit ću ih ratnim stradanjima, gladovanju i bolestima, sve dok ih potpuno ne uništim i ne uklonim iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.’«

^25:1 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, a to je bila prva godina vladavine kralja Nabukodonosora u Babilonu, Jeremija je čuo poruku koja se odnosila na sve Judejce.

^25:2 Ovo je poruka koju je prorok Jeremija obznanio cijelom narodu Jude i svim stanovnicima Jeruzalema:

^25:3 »Dvadeset i tri sam godine, stalno, primao poruke od BOGA. Obraćao mi se od trinaeste godine vladavine judejskoga kralja Jošije, Amonovog sina, pa sve do današnjeg dana. Vjerno sam vam prenosio njegove poruke, ali niste me slušali.

^25:4 BOG vam je stalno slao svoje sluge proroke, ali niste ih slušali. Niste na njih obraćali pažnju.

^25:5 Govorili su vam: ‘Svatko od vas treba odustati od krivog načina života i od svojih loših postupaka. Ako se promijenite, moći ćete živjeti u zemlji koju je BOG odavno predao vama i vašim precima, da vam pripadne zauvijek.’

^25:6 A BOG je rekao: ‘Nemojte slijediti druge bogove. Ne služite im i ne klanjajte se pred njima. Pa to su samo kipovi koje je netko izradio. Ne izazivajte me, pa vam neću učiniti ništa nažao.

^25:7 Ali vi niste poslušali, nego ste štovali kipove koje je netko napravio, kao da ste me htjeli toliko razljutiti da vam naudim.’«

^25:8 Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Zato što me niste slušali,

^25:9 sad šaljem na vas sve narode sa sjevera i babilonskoga kralja Nabukodonosora koji izvršava moju volju. Ja ću ga dovesti da povede rat protiv ove zemlje i njezinih stanovnika, i protiv svih okolnih naroda. Ja ću ih potpuno uništiti i pretvoriti u nešto užasno. Jedni će se zaprepastiti kad ih vide, a drugi će se izrugivati.

^25:10 Učinit ću da nestanu zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca. Neće se više čuti okretanje mlinskog kamena, a uvečer neće svijetliti svjetiljke.

^25:11 Cijela će se zemlja pretvoriti u pustoš i užas, a svi ovi ljudi sljedećih će sedamdeset godina biti pod vlašću babilonskoga kralja.

^25:12 A nakon sedamdeset godina, kaznit ću kralja Babilona i njegov narod zbog njihova grijeha«, kaže BOG. »Njihovu ću zemlju zauvijek pretvoriti u pustoš.

^25:13 Sva razaranja u Babilonu, o kojima sam govorio, sve što je Jeremija prorokovao svim ovim narodima i zapisano je u ovoj knjizi, sve će se dogoditi.

^25:14 Babilonci će morati služiti mnogim narodima i velikim kraljevima. Kaznit ću ih za sve što su činili.«

^25:15 BOG Izraela mi je rekao: »Jeremijo, uzmi ovu čašu vina iz moje ruke. Puna je moje srdžbe. Šaljem te mnogim narodima. Neka svi piju iz nje.

^25:16 Oni će piti, pijani teturati i povraćati. Potpuno će se izbezumiti od rata koji ću im uskoro poslati.«

^25:17 Uzeo sam čašu iz BOŽJE ruke. Svim narodima kod kojih me BOG poslao, dao sam da piju.

^25:18 Ponudio sam piće stanovnicima Jeruzalema i judejskih gradova, njihovim kraljevima i poglavarima. Učinio sam to da bi sve postalo pustoš i ruševina, kao što je i danas, da bi se ljudi zgražavali i spominjali ovo mjesto u svojim kletvama.

^25:19 Također, pili su faraon i njegovi službenici, narodni poglavari i cijeli egipatski narod.

^25:20 Pili su i svi strani narodi koji su se ondje zatekli, kao i svi kraljevi iz zemlje Us. Svi kraljevi s područja Filisteje, koji su upravljali gradovima Aškelonom, Gazom, Ekronom te ostacima grada Ašdoda, također su pili.

^25:21 Potom su pili i ljudi iz Edoma, Moaba i Amona.

^25:22 Svi kraljevi Tira i Sidona, kao i svih zemalja uz obale Mediterana, pili su iz čaše koju sam im ponudio.

^25:23 Pili su i ljudi iz Dedana, Teme i Buza, kao i svi oni koji imaju običaj rezati kosu na sljepoočnicama.

^25:24 Pili su i kraljevi Arabije, čiji narodi žive u pustinji.

^25:25 Svi kraljevi Zimrija, Elama i Medije pili su iz čaše.

^25:26 Svi kraljevi sa sjevera, bili blizu ili daleko jedni drugima, pili su iz čaše. I sva ostala kraljevstva na zemlji, pili su jedno za drugim iz čaše. A posljednji će piti kralj Babilona.

^25:27 »Reci tim narodima i kraljevima da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Pijte! Opijte se, pa povraćajte! Padnite i nemojte više ustati! Donosim rat među vas zbog kojeg ćete pasti i više nećete ustati.’

^25:28 Ako odbiju uzeti moju čašu iz tvoje ruke i piti, reci im: ‘BOG Svevladar vam zapovijeda: Pijte!

^25:29 Jer, već sam započeo razaranje u Jeruzalemu, gradu koji je posvećen meni. Mislite li da ćete se izvući nekažnjeni? Griješite! Bit ćete kažnjeni! Šaljem ratna razaranja koja će pogoditi sve ljude na zemlji.’« Tako je rekao BOG Svevladar.

^25:30 »Jeremijo, objavi im sve što ti kažem: ‘BOG će s nebesa zarikati kao lav, povikati iz svog svetoga Hrama, zarežati na Jeruzalem. Vikat će kao oni što gaze grožđe, svi će ga ljudi na zemlji čuti.

^25:31 Glas će mu odjeknuti do kraja svijeta jer BOG podiže optužbe protiv naroda. Sudit će cijelom čovječanstvu, a zlotvore mačem pogubiti.’« Tako je rekao BOG.

^25:32 BOG Svevladar poručuje: »Razaranje se širi po zemljama, od jednog do drugog naroda. Nadire i bjesni kao strašna oluja, iz najdaljih dijelova svijeta.«

^25:33 Toga će dana leševi onih koje je BOG pobio pokriti cijelu zemlju, od jednog do drugog kraja svijeta. Nitko neće za njima žaliti. Nitko ih neće pokupiti niti sahraniti. Ostat će ležati kao gnojivo na tlu.

^25:34 Pastiri, glasno plačite i naričite! Vodiči stada, valjajte se u prašini! Jer, došlo je vaše vrijeme da budete poklani. Rasut ćete se kao krhotine razbijene glinene zdjele.

^25:35 Pastiri se nemaju kamo sakriti, vodiči stada ne mogu pobjeći.

^25:36 Čujem plač pastira, krik vođa stada, jer BOG njihove pašnjake uništava.

^25:37 Mirne livade ležat će opustošene, sve zbog siline BOŽJE srdžbe.

^25:38 Bog je ostavio svoje mjesto, kao mladi lav svoju spilju, jer njihova zemlja će postati pustoš zbog vojske koja napreduje i zbog BOŽJEG strašnoga gnjeva.

^26:1 Na početku vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA:

^26:2 »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEGA Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti.

^26:3 Možda će te poslušati i odustati od svog zloga načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela.

^26:4 Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao.

^26:5 Obratite pažnju na ono što vam govore moji sluge proroci, koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali.

^26:6 Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu. Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’«

^26:7 Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu.

^26:8 Kad je izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti!

^26:9 Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEGA Hrama.

^26:10 Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima što vode u Hram.

^26:11 Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom, izjavili: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt zato što je govorio protiv ovoga grada, kao što ste i sami čuli.«

^26:12 Potom se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovome Hramu i ovome gradu. Sve što ste čuli, dolazi od njega.

^26:13 Stoga, promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio.

^26:14 A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba.

^26:15 No, ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivnju za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.«

^26:16 Tada su kraljevi službenici i svi okupljeni rekli svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer nam je govorio u ime našeg BOGA.«

^26:17 Tada su istupili neki od starješina iz judejskih sela i obratili se svim okupljenima.

^26:18 Rekli su: »U vrijeme judejskoga kralja Ezekije djelovao je prorok Mihej iz grada Morešeta. On je rekao svim Judejcima da im BOG Svevladar poručuje: ‘Sion će biti preoran kao polje, Jeruzalem će postati gomila krša, a goru na kojoj stoji Hram obrast će šikara.’

^26:19 Judejski kralj Ezekija i Judejci nisu pogubili Miheja. Ezekija je poštovao BOGA i trudio se steći njegovu milost pa je BOG popustio i nije sručio zlo na Judejce kao što im je bio zaprijetio. Ako ubijemo Jeremiju, navući ćemo na sebe veliku nesreću.«

^26:20 Još je jedan čovjek prorokovao u ime BOGA. Bio je to Urija, Šemajin sin iz Kirjat Jearima. Protiv ovoga grada i ove zemlje govorio je isto što i Jeremija.

^26:21 Kad su kralj Jojakim, svi njegovi vojni zapovjednici i velikodostojnici čuli što govori Urija, željeli su ga pogubiti. Ali, on je to čuo pa se uplašio i pobjegao u Egipat.

^26:22 Kralj Jojakim za njim je poslao Elnatana, Akborovog sina, s grupom ljudi.

^26:23 Doveli su Uriju iz Egipta i odveli ga pred kralja Jojakima koji ga je dao pogubiti mačem, a njegovo tijelo baciti u zajedničku grobnicu za siromašne.

^26:24 No to se nije dogodilo Jeremiji jer ga je podržavao Ahikam, Šafanov sin. On je uspio spriječiti da prorok padne u ruke onih koji su ga željeli ubiti.

^27:1 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina, Jeremija je primio poruku od BOGA.

^27:2 BOG mu je rekao: »Napravi jaram za vola pa ga remenjem pričvrsti na pleća.

^27:3 A onda, preko kraljevskih izaslanika, koji su došli u Jeruzalem kod judejskoga kralja Sidkije, pošalji poruku kraljevima Edoma, Moaba, Amona, Tira i Sidona.

^27:4 Reci da svojim gospodarima prenesu sljedeću poruku BOGA Svevladara, Boga Izraela:

^27:5 ‘Ja sam stvorio zemlju sa svim ljudima i životinjama na njoj. Učinio sam to svojom velikom snagom i jakom rukom. Ja odlučujem kome će pripadati svijet.

^27:6 Sve sam vaše zemlje predao u vlast babilonskom kralju Nabukodonosoru, koji izvršava moju volju. Njemu će služiti čak i divlje zvijeri.

^27:7 Svi će narodi služiti njemu, njegovom sinu i unuku, sve dok ne dođe vrijeme propasti Babilona. Tada će ga mnogi narodi i veliki kraljevi pokoriti te vladati nad njim.

^27:8 Ako se neki narod ili kraljevstvo ipak odbije pokoriti babilonskom kralju Nabukodonosoru, ako se odbiju upregnuti u njegov jaram’, kaže BOG, ‘kaznit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima, sve dok ne budu potpuno uništeni Nabukodonosorovom silom.

^27:9 Zato, ne slušajte svoje proroke. Ne pouzdajte se u gatanje, tumačenje snova, prizivanje duhova i vračanje. Ne vjerujte onima koji govore da nećete robovati babilonskom kralju.

^27:10 To su laži! Bit ćete protjerani iz svoje zemlje. Ja ću vas natjerati da odete i umrijet ćete u tuđini.

^27:11 Preživjet će onaj narod koji će se voljno predati u jaram babilonskoga kralja i služiti mu. Njima ću dopustiti da ostanu živjeti i raditi na svojoj zemlji’, rekao je BOG.«

^27:12 Istu sam poruku prenio i judejskom kralju Sidkiji: »Dopusti da te babilonski kralj upregne u svoj jaram. Ako budeš služio njemu i njegovom narodu, sačuvat ćeš život.

^27:13 Inače, ti i tvoj narod izginut ćete u ratu ili umrijeti od gladi i bolesti, kao što BOG prijeti onima koji se odbijaju pokoriti babilonskom kralju.

^27:14 Ne slušajte lažne proroke koji govore da nećete robovati babilonskom kralju. Jer, to je laž.

^27:15 BOG o njima kaže: ‘Ja ih nisam poslao iako govore da prorokuju u moje ime. Protjerat ću i vas i vaše proroke. Svi ćete izginuti.’«

^27:16 A onda sam se obratio svećenicima i cijelom narodu porukom od BOGA: »Ne slušajte lažne proroke koji vam govore da će predmeti oteti iz BOŽJEGA Hrama biti uskoro vraćeni iz Babilona. Oni lažu!

^27:17 Ne slušajte ih, već se pokorite babilonskom kralju. Tako ćete preživjeti. Zašto biste pustili da ovaj grad bude uništen?

^27:18 Da su oni zaista pravi proroci i da čuju BOŽJE riječi, molili bi BOGA Svevladara da onih nekoliko vrijednih predmeta, što su još preostali u BOŽJEM Hramu, u palači judejskoga kralja i u Jeruzalemu, ne budu odneseni u Babilon.

^27:19 Jer, BOGU Svevladaru stalo je do vrijednih stvari u Hramu. Ondje su ukrasni stupovi, bazen zvan More, postolja na kotačima i drugi vrijedni predmeti koji se još uvijek nalaze u Jeruzalemu.

^27:20 Babilonski kralj Nabukodonosor nije ih uzeo onda kada je iz Jeruzalema odvodio u Babilon judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, i sve vodeće ljude Jude i Jeruzalema kao zarobljenike.

^27:21 O predmetima koji su preostali u BOŽJEM Hramu, u palači judejskoga kralja i u Jeruzalemu, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže:

^27:22 ‘Bit će odneseni u Babilon i ostat će ondje sve dok ja ne odlučim otići po njih.’ Tako je rekao BOG. ‘Tada ću ih donijeti natrag i vratiti na njihovo mjesto.’«

^28:1 Iste godine, u petome mjesecu, u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, javno mi se obratio prorok Hananija iz Gibeona, Azurov sin. Pred svećenicima i narodom okupljenim u Hramu, izjavio je:

^28:2 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce.

^28:3 U roku dvije godine vratit ću u Jeruzalem sve predmete koje je babilonski kralj Nabukodonosor odnio iz BOŽJEGA Hrama u Babilon.

^28:4 Također, dovest ću natrag judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, kao i sve druge judejske prognanike koji su bili prisiljeni otići u Babilon. Jer, slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce.’« Tako je, prema Hananiji, govorio BOG.

^28:5 Tada je prorok Jeremija pred svim svećenicima i ljudima okupljenima u BOŽJEM Hramu, odgovorio proroku Hananiji.

^28:6 Rekao je: »Amen! I ja bih želio da BOG ispuni tvoje riječi. Volio bih da vrati hramske predmete i sve judejske prognanike iz Babilona u Jeruzalem.

^28:7 Ali, ipak, poslušaj što ću reći tebi i svim ovim ljudima.

^28:8 Proroci, koji su živjeli davno prije nas, upozoravali su mnoge zemlje i velika kraljevstva da će doživjeti ratove, bijedu i bolesti.

^28:9 No, ako prorok najavljuje mir, treba pričekati i vidjeti što će biti. Tek kad se njegove riječi ispune, može se znati je li ga zaista poslao BOG.«

^28:10 Tada je prorok Hananija skinuo volovski jaram s Jeremijinih ramena i razbio ga.

^28:11 Pred svima je rekao: »BOG poručuje: ‘U roku dvije godine, ovako ću slomiti jaram babilonskoga kralja Nabukodonosora i skinuti ga s leđa svih naroda.’« A prorok Jeremija tada je otišao iz Hrama.

^28:12 Ubrzo nakon što je prorok Hananija slomio volovski jaram, koji je Jeremija javno nosio na ramenima, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^28:13 »Reci Hananiji da mu BOG poručuje: ‘Razbio si drveni jaram, ali on će sada biti zamijenjen željeznim!

^28:14 Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: Upregnuo sam sve narode u željezni jaram, kako bi služili babilonskom kralju Nabukodonosoru. Robovat će kralju kojeg će slušati čak i divlje zvijeri.’«

^28:15 Tada je prorok Jeremija rekao proroku Hananiji: »Slušaj, Hananija! BOG te nije poslao, a ti si ipak poticao ove ljude da povjeruju u laž.

^28:16 Zato ti BOG poručuje: ‘Uskoro ću te ukloniti s lica zemlje. Umrijet ćeš još ove godine jer si govorio laži protiv BOGA.’«

^28:17 Prorok Hananija umro je iste godine u sedmome mjesecu.

^29:1 Slijedi pismo koje je prorok Jeremija poslao prognanicima u Babilon. Uputio ga je preostalim narodnim poglavarima, svećenicima, prorocima i svim drugim ljudima koje je Nabukodonosor zarobio i odveo iz Jeruzalema.

^29:2 Pismo je napisao nakon što su kralj Jojakin, kraljica majka, kraljevski službenici, velikodostojnici Jude i Jeruzalema te radnici vješti u obradi drva i metala, bili odvedeni iz Jeruzalema u zarobljeništvo.

^29:3 Judejski je kralj Sidkija poslao Elasu, Šafanovog sina, i Gemariju, Hilkijinog sina, kod kralja Nabukodonosora u Babilon. Njima je Jeremija povjerio svoje pismo, u kojem je pisalo:

^29:4 BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: Svim prognanicima koje sam protjerao iz Jeruzalema u Babilon:

^29:5 »Sagradite kuće i smjestite se u njima. Posadite vrtove i hranite se onim što u njima uzgojite.

^29:6 Ženite se i podižite svoju djecu. Neka se i oni žene i udaju pa neka imaju svoju djecu. Neka vaša zajednica u Babilonu brojčano raste. Ne dopustite da se broj ljudi među vama smanjuje.

^29:7 Zalažite se za dobrobit grada u koji sam vas poslao. Molite se BOGU za taj grad. Jer, ako u gradu bude dobro, i vama će biti dobro.«

^29:8 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: »Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci i gatare. Ne slušajte ih kad prepričavaju što su sanjali.

^29:9 Jer, oni vam lažu iako govore da proriču u moje ime. Ja ih nisam poslao.« Tako je rekao BOG.

^29:10 No BOG je rekao i ovo: »Nakon svršetka sedamdeset godina Babilona, ja ću doći k vama, ispuniti svoje obećanje i vratiti vas u Jeruzalem.

^29:11 Jer, znam što sam vam namijenio — kaže BOG — blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate.

^29:12 Tada ćete me prizivati, dolaziti k meni i moliti, a ja ću vas slušati.

^29:13 Tražit ćete me, a naći tek onda kad me budete tražili cijelim svojim srcem.

^29:14 Tada ću dopustiti da me pronađete, kaže BOG. Promijenit ću vašu situaciju na dobro i sakupiti vas iz svih naroda i mjesta kamo sam vas protjerao. Dovest ću vas natrag na mjesto s kojeg sam vas jednom prognao.«

^29:15 Možda ćete reći da vam je BOG dao proroke i u Babilonu.

^29:16 No BOG kaže sljedeće o kralju koji sjedi na Davidovom prijestolju i o svim ljudima koji su ostali u gradu, vašoj braći i rođacima koji nisu otišli s vama u zarobljeništvo.

^29:17 Ovo kaže BOG Svevladar: »Uskoro ću na njih sručiti rat, glad i bolest. Učinit ću da budu kao loše smokve koje su toliko trule da se uopće ne mogu jesti.

^29:18 Napast ću ih ratom, glađu i bolešću. Učinit ću ih užasom za sva kraljevstva svijeta. Učinit ću ih primjerom prokletstva, predmetom zgražavanja, nevjerice i prijezira za sve narode među koje ih protjeram.

^29:19 Jer, nisu me slušali, kaže BOG. Nisu obraćali pažnju na poruke koje sam im stalno slao po svojim slugama prorocima, a ni vi niste slušali.« Tako je rekao BOG.

^29:20 Stoga, svi vi prognanici, koje sam otjerao iz Jeruzalema u Babilon, slušajte što vam govori BOG.

^29:21 BOG Svevladar, Bog Izraela, o Ahabu, Kolajinom sinu, i o Sidkiji, Maasejinom sinu, govori: »Kažu da govore u moje ime, ali lažu! Zato ću ih predati u ruke babilonskoga kralja Nabukodonosora, a on će ih pogubiti pred vašim očima.

^29:22 Od tada će svi judejski prognanici u Babilonu proklinjati: ‘Neka te BOG kazni kao Sidkiju i Ahaba, koje je kralj Babilona dao spaliti.’

^29:23 Jer, činili su sramotne stvari među ljudima u Izraelu. Spavali su sa ženama svojih bližnjih. Ljudima su lagali, a pritom tvrdili da govore u moje ime. Ja im nisam rekao da to čine. Znam sve što su radili. Sâm sam tome svjedok.« Tako je rekao BOG.

^29:24 Također, poruči Šemaji iz Nehelama sljedeće.

^29:25 BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Šemaja, poslao si pismo u svoje, a ne u moje ime! Slao si kopije svim ljudima u Jeruzalemu i svim svećenicima. A svećeniku Sefaniji, Maasejinom sinu, napisao si:

^29:26 ‘BOG te postavio za svećenika umjesto Jojade. Trebao si postaviti čuvare u Hramu i staviti u okove i željezni ovratnik svakog luđaka koji se predstavljao kao prorok.

^29:27 Zašto onda nisi zaustavio Jeremiju iz Anatota, koji se tako predstavljao?

^29:28 On nam je pisao u Babilon i poručio: Dugo ćete ostati u zarobljeništvu. Sagradite kuće i smjestite se u njima. Posadite vrtove i hranite se onim što u njima uzgojite.’«

^29:29 Svećenik Sefanija pročitao je ovo pismo proroku Jeremiji.

^29:30 Tada je Jeremija čuo BOGA kako mu govori:

^29:31 »Pošalji poruku svim prognanicima u Babilonu: ‘O Šemaji iz Nehelama BOG kaže: Šemaja vam je govorio u moje ime iako ga ja nisam poslao. Navodio vas je da vjerujete u laži.

^29:32 Zato ću kazniti Šemaju iz Nehelama i cijelu njegovu obitelj, rekao je BOG. Nitko od njih neće preživjeti da vidi dobre stvari koje ću učiniti za svoj narod. Kaznit ću Šemaju zato što je govorio laži protiv mene.’« Tako je rekao BOG.

^30:1 Jeremija je primio poruku od BOGA:

^30:2 »BOG Izraela kaže: ‘Zapiši sve što sam ti rekao u knjigu.

^30:3 Jer, dolazi vrijeme, kaže BOG, kad ću promijeniti situaciju svog naroda, Izraela i Jude. Dovest ću ih natrag iz zarobljeništva u zemlju koju sam davno prije dao njihovim precima, a oni će je ponovo zaposjesti.’ Tako je rekao BOG.«

^30:4 BOG je govorio o Izraelcima i Judejcima.

^30:5 BOG je rekao: »Čujem zvukove straha. To je užas, a ne mir!

^30:6 Pitajte i pogledajte: Može li muškarac roditi dijete? Pa zašto sam onda vidio da svaki muškarac drži rukama trbuh kao žena koja rađa? Zašto su sva lica tako problijedjela?

^30:7 Bio je to strašan dan! Nesreća za Jakovljev narod. Takvo što nikad se nije dogodilo, ali neki će biti spašeni.«

^30:8 »Toga dana«, rekao je BOG Svevladar, »slomit ću volovski jaram koji vam steže vrat i pokidati vaše lance. Nikad više moj narod neće robovati strancima.

^30:9 Služit će svom BOGU i svom kralju kojeg ću podići iz Davidovog potomstva.

^30:10 Zato se nemoj bojati, moj slugo, Jakovljev narode. Ne trebaš se plašiti, Izraele, govori ti BOG. Oslobodit ću te iz daleke zemlje, iz zarobljeništva tvoje potomke. Jakovljev narod će se vratiti, mir i sigurnost uživati, neprijatelji ga više neće zastrašivati.

^30:11 Jer, ja sam s vama i spašavam vas. Tako je rekao BOG. Potpuno ću uništiti sve narode među koje sam vas protjerao, ali vas neću potpuno uništiti. Kaznit ću vas koliko zaslužujete, ali nećete proći nekažnjeno.«

^30:12 Jer, BOG kaže: »Vaša ozljeda ne može zarasti, ta rana se ne može izliječiti.

^30:13 Nitko se za vas neće pobrinuti, nema lijeka za vaše rane.

^30:14 Zaboravili su vas svi saveznici, nije ih više briga za vas. Napadao sam vas kao neprijatelj, vaša kazna bila je okrutna. Ali i vaša krivnja bila je velika, previše je bilo vaših grijeha.

^30:15 Zašto kukate zbog svoje rane i boli koja se ne može ublažiti? Nanosim vam je zbog velike krivnje, zbog vaših prekobrojnih grijeha.

^30:16 Ali, svi narodi, koji su vas napadali, sada će i sami biti uništeni. Svi vaši neprijatelji bit će zarobljeni, a vaši pljačkaši opljačkani. Svi koji su od vas otimali sebi za plijen, sada će im sve biti zaplijenjeno.

^30:17 Jer, vaše ću zdravlje obnoviti, rane poviti i iscijeliti, rekao je BOG. A nazivali su vas otpadnicima, rekli su da nitko za Sion ne mari.«

^30:18 BOG kaže: »No promijenit ću okolnosti života u kojem živi Jakovljev narod. Smilovat ću se njihovim uništenim domovima. Grad će biti obnovljen na svom brdu, palača podignuta na svome mjestu.

^30:19 Svud će se čuti pjesme zahvale, smijeh i glasovi radosnih ljudi. Dat ću im puno djece pa će biti mnogobrojni. Dat ću im da ih drugi poštuju, više ih nitko neće prezirati.

^30:20 Njihovi potomci bit će blagoslovljeni kao nekad, Jakovljeva zajednica bit će učvršćena preda mnom. Sve ću njihove tlačitelje kazniti.

^30:21 Vođa će biti među njima odabran, vladat će čovjek koji je jedan od njih. Nitko mi se ne usudi sam pristupiti, ali njemu ću dopustiti da mi priđe. Tako je rekao BOG.

^30:22 Vi ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog.«

^30:23 Nadolazi oluja BOŽJE srdžbe! Vrtlog njegovoga divljeg bijesa sručit će se na glave zlikovaca.

^30:24 Strašni BOŽJI gnjev neće prestati dok ne izvrši kaznu koju je odredio. A vi ćete tek kasnije sve razumjeti.

^31:1 »U to vrijeme«, kaže BOG, »bit ću Bog svih izraelskih plemena, a oni će biti moj narod.«

^31:2 Izraelci, koji su preživjeli mačeve, našli su milost u pustinji. BOG im je dao da se odmore.

^31:3 Ondje se njima davno ukazao, a i danas BOG govori: »Volim vas ljubavlju koja traje zauvijek i zato sam vam uvijek ostao vjeran.

^31:4 Ponovo ću vas izgraditi, sazidati svoj ljubljeni Izrael. Opet će se čuti ritam vaših tamburina, plesat ćete među radosnim ljudima.

^31:5 Opet ćete podizati vinograde na brežuljcima oko grada Samarije. Sadit ćete i uživati plodove svog rada.

^31:6 Doći će dan kada će stražari po efrajimskim brdima zvati: ‘Idemo se popeti na Sion, idemo k našem BOGU!’«

^31:7 Jer, BOG kaže: »Pjevajte glasno i radosno radi Jakova, kličite za Izrael, prvi među narodima. Svima objavljujte, slavite i vičite: ‘BOG je spasio svoj narod, izbavio preostale Izraelce!’

^31:8 Dovest ću ih iz zemalja sa sjevera, skupiti iz najudaljenijih krajeva svijeta. Bit će među njima slijepih i šepavih, dolazit će s trudnicama i rodiljama. Vratit će se silno mnoštvo ljudi.

^31:9 Vraćat će se uplakani, a ja ću ih voditi i tješiti. Vodit ću ih pored nabujalih potoka, poravnatim putem kojim neće posrtati. Jer, ja sam otac Izraela, a Efrajim je moj prvi sin.«

^31:10 »Narodi, slušajte poruku od BOGA! Prenesite je u daleke pomorske zemlje. Pričajte: ‘Bog je rastjerao Izraelce. Ali, sad će ih opet skupiti i zbrinuti, kao pastir koji čuva svoje stado.’

^31:11 Jer, BOG će osloboditi Jakovljev narod, izbaviti ljude iz ruku jačeg neprijatelja.

^31:12 A oni će se popeti na vrh Siona i tamo će glasno i veselo pjevati. Lica će im od radosti blistati zbog obilja BOŽJIH dobara. Veselit će se dobrom žitu i mladom vinu, maslinovom ulju, telićima i janjadi. Bit će im kao u dobro natopljenom vrtu, više neće malaksati od gladi.

^31:13 Djevojke će radosno plesati, a mladići i starci se s njima veseliti. Njihovu tugu u radost ću pretvoriti, pružit ću im utjehu, veselje umjesto žalosti.

^31:14 Osigurat ću obilje hrane za svećenike, a narod će uživati u mojim dobrima.« Tako je rekao BOG.

^31:15 No BOG je rekao i ovo: »Čuje se glas u Rami, naricanje i gorki plač. To Rahela plače za svojom djecom. Neutješna je, jer njih više nema.«

^31:16 Stoga, BOG kaže: »Prestanite plakati, obrišite suze, jer vaše će djelo biti nagrađeno. Narod će se vratiti iz neprijateljske zemlje. Tako je rekao BOG.

^31:17 Ima nade za vašu budućnost, kaže BOG, vaša će se djeca vratiti u svoju zemlju.

^31:18 Čuo sam Efrajima kako jeca: ‘Teško si me kaznio i sad sam naučio. Bio sam kao neukroćeno tele. Sad mi pomogni da ti se vratim, jer samo ti si moj BOG.

^31:19 Bio sam od tebe odlutao, ali sam se nakon toga pokajao. Kad sam došao k pameti, udarao sam se od žalosti. Trpim sram i poniženje zbog grijeha iz svoje mladosti.’«

^31:20 BOG kaže: »Moj dragi sin Efrajim, moje dijete ljubljeno! Kad god o njemu govorim, kad god ga se sjetim, srce mi čezne za njim i želim mu iskazati milost.

^31:21 Izraele, postavi sebi nove putokaze, znakove koji pokazuju put kući. Pogledaj put na kojem si sada, i sjeti se puta kojim si otišao. Vrati se, moja mladenko Izraele, vrati se u svoje napuštene gradove.

^31:22 Nevjerna kćeri, koliko ćeš još lutati, kad ćeš pronaći svoj put kući? No BOG stvara nešto novo na zemlji: žena će štititi muškarca.«

^31:23 BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Kad vratim blagostanje narodu Jude, opet će se po zemlji Judi i njenim gradovima govoriti: ‘Sveto brdo Sione, dome istine i pravde, neka te blagoslovi BOG!’

^31:24 Ljudi će naseliti sve gradove Jude, a zemljoradnici i pastiri, što gone svoja stada, zajedno će u miru živjeti po cijeloj Judi.

^31:25 Ugasit ću žeđ iscrpljenih i utažiti glad slabih.«

^31:26 Tada sam se probudio i shvatio da sanjam, a moj je san bio tako ugodan.

^31:27 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kada ću Izrael i Judu opet gusto naseliti ljudima i stokom.

^31:28 Kao što sam se nekad trudio da ih iskorijenim i slomim, da ih razorim, uništim i unesrećim, tako ću se sada truditi da ih ponovo zasadim i izgradim.« Tako je rekao BOG.

^31:29 Ljudi više neće govoriti: »Očevi su jeli kiselo grožđe, a njihovoj djeci trnu zubi.«

^31:30 Svatko će umrijeti za vlastiti grijeh. Zubi će trnuti onome tko sâm bude jeo kiselo grožđe.

^31:31 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti novi savez.

^31:32 Jer, raskinuli su savez koji sam sklopio s njihovim precima kad sam ih uzeo za ruku i izveo iz Egipta. Raskinuli su ga, iako sam bio njihov gospodar«, rekao je BOG.

^31:33 »A ovo je savez koji ću sklopiti s narodom Izraela za budućnost«, kaže BOG, »svoje ću pouke staviti u njih, urezati u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod.

^31:34 Ljudi više neće morati poučavati svoje bližnje i rodbinu kako spoznati BOGA jer će me svi osobno poznavati, od najmanjeg do najvećega«, rekao je BOG. »To će se dogoditi jer ću im oprostiti krivnju i više neću pamtiti njihov grijeh.«

^31:35 On daje sunce da sjaji po danu, mjesec i zvijezde da svijetle noću. On podiže huku mora i valova, BOG Svevladar njegovo je ime. Ovako kaže BOG:

^31:36 »Sve dok traju sunce, mjesec, zvijezde i mora, postojat će i potomci Izraela. Bit će narod pod mojom skrbi.«

^31:37 BOG kaže: »Nikad neću odbaciti sve potomke Izraela iako su učinili puno zla. To se ne može dogoditi, kao što se nebesa ne mogu izmjeriti ni tajne podzemlja istražiti, kaže BOG.«

^31:38 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad će Jeruzalem biti ponovo izgrađen za BOGA, sve od Hananelove kule pa do Ugaonih vrata.

^31:39 Mjerno uže bit će rastegnuto od Ugaonih vrata do brda Gareb, a potom će skretati prema mjestu zvanom Goa.

^31:40 Cijela dolina, gdje su se prije bacali leševi i pepeo sa žrtvenika, sva terasasta polja iznad potoka Kidron do ugla Konjskih vrata, koja gledaju na istok, bit će posvećeni BOGU. Grad više nikad neće biti iskorijenjen niti razrušen.«

^32:1 U desetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije (osamnaeste godine vladavine Nabukodonosora), Jeremija je čuo poruku od BOGA.

^32:2 U to je vrijeme vojska babilonskoga kralja opkolila Jeruzalem, a prorok Jeremija bio je u zatvoru koji se nalazio u dvorištu palače judejskoga kralja.

^32:3 Tu ga je zatvorio judejski kralj Sidkija nakon što ga je pitao zašto je ovako prorokovao: »BOG kaže da će grad predati u ruke babilonskoga kralja. Nabukodonosor će zauzeti Jeruzalem,

^32:4 a judejski kralj Sidkija neće uspjeti pobjeći pred Babiloncima i sigurno će se morati predati babilonskom kralju. Razgovarat će s njim licem u lice i gledati ga vlastitim očima.

^32:5 Nabukodonosor će Sidkiju odvesti u Babilon, a Sidkija će ondje ostati, kaže BOG, dokle god sam ga odlučio kazniti. Čak i ako se budete borili protiv Babilonaca, nećete uspjeti.«

^32:6 Dok je bio u zatvoru, Jeremija je rekao: »Primio sam ovu poruku od BOGA:

^32:7 ‘Doći će Hanamel, sin tvog strica Šaluma. Tražit će od tebe da kupiš njegovu zemlju u Anatotu. Kao njegov najbliži rođak, imaš pravo i obvezu da je prvi kupiš.’«

^32:8 Tada me u zatvoru posjetio bratić Hanamel, kao što mi je najavio BOG. Rekao je: »Kupi moju zemlju u Anatotu, na području Benjaminovog plemena. Ti imaš pravo i obvezu otkupa kao rođak. Otkupi je za sebe.« Znao sam da je to bila poruka od BOGA.

^32:9 Kupio sam, dakle, zemlju u Anatotu, a svome bratiću Hanamelu odvagnuo sedamnaest srebrnjaka.

^32:10 Potpisao sam kupoprodajni ugovor zajedno sa svjedocima, zapečatio ga i izvagao srebro na vagi.

^32:11 Uzeo sam zapečaćeni primjerak ugovora, koji je sadržavao sve uvjete i odredbe kupoprodaje, kao i jedan primjerak bez pečata.

^32:12 Tada sam u nazočnosti svog rođaka Hanamela i svjedoka supotpisnika predao kupoprodajni ugovor na čuvanje Baruhu, Nerijevom sinu i Mahsejinom unuku. Sve sam to učinio pred svim Judejcima koji su bili smješteni u dvorištu stražarske kuće.

^32:13 Pred svima njima, rekao sam Baruhu

^32:14 da BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Uzmi ove dokumente, zapečaćeni i otvoreni ugovor. Stavi ih u glineni ćup da bi se dugo sačuvali.

^32:15 Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže da će se u ovoj zemlji opet kupovati kuće, polja i vinogradi.«

^32:16 Nakon što sam ugovor predao Baruhu, Nerijinom sinu, pomolio sam se BOGU:

^32:17 Gospodaru BOŽE! Ti si svojom silom i snagom načinio nebesa i zemlju. Za tebe ništa nije nemoguće.

^32:18 Vjerno iskazuješ ljubav tisućama ljudi, no kaznu izvršavaš čak i na potomcima onih koji su zgriješili. Veliki i silni Bože, čije ime je BOG Svevladar,

^32:19 veliki su tvoji planovi i moćna su tvoja djela. Vidiš sve što ljudi rade i svakome uzvraćaš prema tome kako je živio i što je radio.

^32:20 Ti pokazuješ znamenja i izvodiš čuda. Činio si to u Egiptu i nastavio si činiti sve do danas, u Izraelu i među svim ljudima. Tako si se proslavio, a slavan si još i danas.

^32:21 Svojom silom i snagom izveo si Izraelce iz Egipta uz pomoć znamenja i čuda koja su sve prestravila.

^32:22 Dao si im ovu zemlju. Još si se njihovim precima zakleo kako ćeš im osigurati zemlju kojom teče med i mlijeko.

^32:23 Oni su ušli u tu zemlju i zaposjeli je, ali te nisu slušali. Nisu se pokorili tvojim odredbama niti činili išta od svega što si im zapovjedio pa si na njih sručio svu ovu nesreću.

^32:24 A sada su neprijatelji opkolili grad i podižu opsadne nasipe. Zbog rata, gladi i bolesti, grad će pasti u ruke babilonske vojske, koja kreće u napad. Sada se pred tobom događa sve što si najavio da će se dogoditi.

^32:25 A ti mi ipak govoriš, Gospodaru BOŽE, da pred svjedocima kupim zemlju i platim u srebru iako će grad uskoro pasti u ruke Babiloncima.

^32:26 Tada je Jeremija čuo BOGA kako mu govori:

^32:27 »Ja sam BOG svih ljudi na svijetu. Zar je meni išta nemoguće?

^32:28 Zato BOG kaže: ‘Predat ću uskoro grad Babiloncima i babilonskom kralju Nabukodonosoru. Oni će ga zauzeti.

^32:29 Babilonci već napadaju i ući će u grad te ga spaliti do temelja. Izgorjet će sve kuće na čijim su krovovima prinosili tamjan Baalu i prinose pića drugim lažnim bogovima. To je izazvalo moj gnjev.

^32:30 Izraelci i Judejci od samih su početaka stalno činili zlo i izazivali moj gnjev štujući idole koje su sami napravili, kaže BOG.

^32:31 Od dana kada je sagrađen pa sve do danas, ovaj grad izaziva moju srdžbu i bijes. Zato ću ga ukloniti pred sobom.

^32:32 Uništit ću ga zbog svih zlih djela koja su počinili Izraelci i Judejci. Razbjesnili su me njihovi kraljevi i velikodostojnici, svećenici i proroci, cijeli narod Jude i stanovnici Jeruzalema.

^32:33 Okrenuli su mi leđa umjesto svoja lica. Iako sam ih uporno poučavao, nisu me slušali. Nisu usvojili ono što sam ih učio.

^32:34 U Hram, koji je meni posvećen, postavili su svoje odvratne idole i tako ga zagadili.

^32:35 Podigli su svetišta lažnom bogu Baalu u dolini Ben Hinom i ondje palili svoje sinove i kćeri lažnom bogu Moleku. Takvo što ja im nikad nisam zapovjedio. Nikad mi ne bi palo na pamet da ih potičem da rade takve gnjusobe i da navodim Judejce na grijeh.’

^32:36 A o gradu za koji ljudi govore da će ga zauzeti babilonski kralj i uništiti ga ratom, glađu i bolestima, BOG Izraela kaže:

^32:37 ‘Skupit ću ih iz svih zemalja kamo sam ih protjerao u svome silnom bijesu i srdžbi. Dovest ću ih natrag i ovdje će opet mirno i sigurno živjeti.

^32:38 Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.

^32:39 Dat ću im da budu jednodušni u mislima i djelima te da me zauvijek poštuju, za svoje dobro i dobro svoje djece.

^32:40 Sklopit ću s njima savez koji će vrijediti zauvijek. Nikad se više neću okrenuti od njih. Činit ću im dobro. Učinit ću da budu prožeti strahopoštovanjem prema meni, da se više ne bi okrenuli protiv mene.

^32:41 Radosno ću se brinuti za njih. Svim svojim srcem i dušom usadit ću ih u ovu zemlju.’

^32:42 Jer, BOG kaže: ‘Kao što sam na njih sručio ovu strašnu nesreću, tako ću ih obasuti svim dobrima koja sam im obećavao.

^32:43 Vi danas govorite da je ova zemlja pusta i prazna, da nema ljudi ni životinja, da ju je zauzela babilonska vojska. Ipak, u njoj će se opet kupovati polja.

^32:44 Kupovat će se i plaćati polja, potpisivati kupoprodajni ugovori i udarati pečati pred svjedocima. Kupovat će se na području Benjaminovog plemena, u okolici Jeruzalema, po judejskim gradovima, gradovima u gorju, po brežuljcima na zapadu i u pustinji na jugu. Jer, ja ću ih vratiti kući.’« Tako je rekao BOG.

^33:1 Dok je Jeremija još bio zatvoren u dvorištu stražarske kuće, po drugi je put primio poruku od BOGA:

^33:2 »Ja sam BOG koji je stvorio zemlju. Ja sam joj dao oblik i svrhu. Moje je ime BOG i ja kažem:

^33:3 ‘Zovi me i ja ću se odazvati. Otkrit ću ti nedokučive stvari o kojima ništa ne znaš.

^33:4 Govori vam BOG Izraela: Porušili ste kuće u ovom gradu, čak i kraljevsku palaču, da tim materijalom učvrstite zidine Jeruzalema. Ispunili ste ih leševima da se zaštitite od Babilonaca.

^33:5 Dolaze muškarci da se bore protiv Babilonaca, i one porušene kuće bit će pune leševa. Ja ću ubiti mnoge ljude u ovom gradu jer sam se jako razljutio. Okrenuo sam se od vas zbog vaših zlih djela.’

^33:6 Ali, ipak ću im poslije donijeti zdravlje i iscjeljenje. Opet će uživati u obilju, zdravlju i sigurnosti.

^33:7 Učinit ću da se Judejcima i Izraelcima ponovo počnu događati dobre stvari. Opet ću ih izgraditi kao nekad.

^33:8 Očistit ću ih od svake krivnje za grijeh, koji su počinili protiv mene, i oprostiti im sav grijeh i pobunu.

^33:9 Tada će mi ovaj grad biti na slavu, hvalu i čast pred svim narodima na zemlji, koji će čuti o svemu dobrom što sam ovdje učinio. Obuzet će ih strahopoštovanje zbog napretka koji donosim ovom gradu.«

^33:10 BOG kaže: »Na ovome mjestu, koje nazivate pustim, bez ljudi i životinja, po napuštenim judejskim gradovima i na praznim ulicama Jeruzalema opet će se čuti

^33:11 zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca i ljudi koji donose darove zahvale u BOŽJI Hram. Pjevat će se: ‘Slava BOGU Svevladaru! BOG je dobar i njegova ljubav traje zauvijek.’ Zato što ću obnoviti zemlju i sve će opet biti kao prije«, rekao je BOG.

^33:12 BOG Svevladar kaže: »Ovo je mjesto sada pusto. Nema ni čovjeka ni životinje. Ali opet će biti ljudi po svim judejskim gradovima. Bit će pastira i bogatih pašnjaka, bit će stada sitne stoke da se na njima odmara.

^33:13 BOG kaže da će pastiri opet brojati stada svoje sitne stoke po brdskim područjima i zapadnim brežuljcima, u zapadnoj pustinji i u Benjaminovoj zemlji, u okolici Jeruzalema i po svim judejskim gradovima.« Tako je rekao BOG.

^33:14 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću ispuniti dobro obećanje koje sam dao Izraelcima i Judejcima.

^33:15 Dat ću da iz Davidove loze izraste dobar izdanak koji će u zemlju donijeti poštenje i pravdu.

^33:16 Tada će Juda biti spašena, a ljudi u Jeruzalemu živjet će u sigurnosti. Grad će se zvati: ‘BOG je naša pravda’.«

^33:17 Jer, BOG je rekao: »Uvijek će vladar iz Davidove loze sjediti na izraelskom prijestolju

^33:18 i uvijek će netko od svećenika Levita preda mnom, iz dana u dan, prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i žrtve slavljenice.«

^33:19 Jeremija je primio poruku od BOGA:

^33:20 »BOG kaže: ‘Ako možete raskinuti moj dogovor s danom i noći, da prestanu dolaziti u određeno vrijeme,

^33:21 onda se može raskinuti i moj sporazum s Davidom i Levitima pa više neće biti Davidovih nasljednika, da vladaju na njegovom prijestolju, ni svećenika da mi služe.

^33:22 No Davidovih potomaka i Levita bit će neprebrojivo mnoštvo. Bit će neizbrojivi kao zvijezde na nebu, kao zrnca pijeska na obali mora.’«

^33:23 Jeremija je primio i ovu poruku od BOGA:

^33:24 »Jesi li čuo što ljudi govore? Kažu: ‘BOG je odbacio Izraelce i Judejce koje je bio odabrao za sebe.’ Jasno je da ih preziru i da ih više nitko ne smatra pravim narodom.«

^33:25 No BOG kaže: »Sigurno je da imam sporazum s danom i noći te da sam odredio zakone koji upravljaju nebom i zemljom.

^33:26 Isto tako je sigurno da neću odbaciti Jakovljeve i Davidove potomke. Uvijek ću odabrati jednog od potomaka svoga sluge Davida da vlada Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim potomcima. Smilovat ću se svom narodu i vratiti im blagostanje.«

^34:1 Dok je babilonski kralj Nabukodonosor osvajao Jeruzalem i sva okolna mjesta, BOG je govorio Jeremiji. Nabukodonosor je napadao s cijelom svojom vojskom i vojskama svih naroda koji su bili pod njegovom vlašću.

^34:2 BOG Izraela rekao je Jeremiji da ide kod judejskoga kralja Sidkije i da mu kaže: »BOG ti poručuje da će grad predati u ruke babilonskoga kralja, a on će ga spaliti do temelja.

^34:3 Nećeš uspjeti pobjeći. Sigurno ćeš biti zarobljen i predan babilonskom kralju. Gledat ćeš ga svojim očima, razgovarati s njim i on će te odvesti te u Babilon.

^34:4 Sidkijo, kralju Jude, slušaj što ti BOG poručuje. BOG kaže da nećeš umrijeti od mača.

^34:5 Naprotiv, umrijet ćeš u miru. Kao što su ljudi palili pogrebne vatre u čast tvojih predaka, kraljeva koji su vladali prije tebe, tako će ih sada paliti u tvoju čast i naricati za tobom: ‘Jao, gospodaru!’ Dogodit će se tako kako sam rekao«, kazao je BOG.

^34:6 Prorok Jeremija judejskom je kralju Sidkiji vjerno prenio cijelu poruku u Jeruzalemu.

^34:7 Odvijalo se to dok je vojska babilonskoga kralja napadala Jeruzalem i druge judejske gradove koji se još nisu bili predali. Preostali su još samo Lakiš i Azeka, posljednji utvrđeni judejski gradovi.

^34:8 Nakon što je kralj Sidkija sa svim ljudima u Jeruzalemu sklopio sporazum o oslobađanju svih robova Hebreja, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori.

^34:9 Svi su trebali osloboditi svoje muške i ženske robove Hebreje. Nitko više nije smio zadržati sunarodnjake Judejce u ropstvu.

^34:10 Svi velikodostojnici, kao i obični ljudi, obvezali su se poštovati ovaj sporazum. Složili su se da će otpustiti svoje robove te da im oni više neće morati služiti. Tako su oslobodili sve robove.

^34:11 Ali poslije, svi su se predomislili i ponovo prisilili svoje bivše robove na ropstvo.

^34:12 A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^34:13 »BOG Izraela kaže: ‘Kad sam vaše pretke izveo iz Egipta, gdje su bili robovi, sklopio sam s njima savez. Rekao sam im:

^34:14 »Sedme godine morate pustiti na slobodu svoje robove Hebreje. Otpustite ih iz službe nakon što su vam služili šest godina.« No vaši me preci nisu poslušali, nisu obratili pažnju na ono što sam govorio.

^34:15 Vi ste se nedavno promijenili i ispravno postupili oslobodivši svoje sunarodnjake. Čak ste sklopili sporazum u mojoj prisutnosti, u Hramu koji je meni posvećen.

^34:16 A sad ste se predomislili. Pokazali ste da me ne poštujete kad ste svoje bivše robove prvo oslobodili, a potom ponovo vratili u službu i prisilili na ropstvo.’«

^34:17 Stoga, BOG kaže: »Niste me poslušali i niste oslobodili svoje sunarodnjake. Zato ja sada vama proglašavam slobodu, kaže BOG, slobodu da poginete od mača, bolesti i gladi. Svi će narodi na zemlji biti zgroženi kad to vide.

^34:18 Ljudi su u mojoj prisutnosti presjekli žrtveno tele napola i zakleli se hodajući između polovica ubijene životinje. No sporazum su prekršili i nisu se pridržavali njegovih odredbi. Sad ću ih predati njihovim neprijateljima.

^34:19 Sve judejske i jeruzalemske velikodostojnike i dužnosnike, dvorske službenike, svećenike i sve Judejce, koji su prošli između polovica rasječenog teleta,

^34:20 predat ću ubojitim neprijateljima. Njihovim će se tijelima hraniti ptice i divlje zvijeri.

^34:21 A judejskoga kralja Sidkiju i njegove dužnosnike predat ću neprijateljima koji ih žele ubiti. Izručit ću ih vojsci babilonskoga kralja iako je napustila Jeruzalem.

^34:22 Izdat ću zapovijed, kaže BOG, i vratiti Babilonce na ovaj grad. Napast će ga, osvojiti i spaliti do temelja. Uništit ću sve judejske gradove i pretvoriti ih u pustoš bez ljudi.«

^35:1 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^35:2 »Idi u obitelj Rekabovih potomaka i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.«

^35:3 I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca.

^35:4 Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika.

^35:5 Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju.

^35:6 No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino.

^35:7 Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji.

^35:8 Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri.

^35:9 Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve.

^35:10 Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab.

^35:11 No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.«

^35:12 Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA:

^35:13 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG.

^35:14 ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali.

^35:15 Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali.

^35:16 Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’

^35:17 Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’«

^35:18 Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’

^35:19 Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’«

^36:1 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^36:2 »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu, Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas.

^36:3 Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.«

^36:4 Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak.

^36:5 Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram.

^36:6 Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao.

^36:7 Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.«

^36:8 I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG.

^36:9 U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova.

^36:10 Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana.

^36:11 Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka,

^36:12 spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja — Šemajin sin, Elnatan — Akborov sin, Gemarija — Šafanov sin, Sidkija — Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici.

^36:13 Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.

^36:14 Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.« Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.

^36:15 Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!« I Baruh im je pročitao svitak.

^36:16 Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.«

^36:17 Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«

^36:18 »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.

^36:19 Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«

^36:20 Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.

^36:21 Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega.

^36:22 Bio je deveti mjesec i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra.

^36:23 Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak.

^36:24 Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.

^36:25 Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati.

^36:26 Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji — Azrielovom sinu i Šelemiji — Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.

^36:27 Nakon što je kralj spalio svitak, na koji je Baruh zapisao sve što mu je Jeremija govorio, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^36:28 »Uzmi drugi svitak i na njemu napiši sve ono što je pisalo na svitku koji je spalio judejski kralj Jojakim.

^36:29 A judejskom kralju Jojakimu reci da mu BOG poručuje: ‘Spalio si svitak jer je pisalo da će babilonski kralj sigurno doći, razoriti ovu zemlju i pobiti sve ljude i životinje.’

^36:30 Stoga, o judejskom kralju Jojakimu BOG kaže: ‘Neće imati nasljednika koji će vladati na Davidovom prijestolju. Kad umre, njegov leš bit će bačen, ostavljen da leži na dnevnoj vrućini i noćnoj hladnoći.

^36:31 Kaznit ću njega i njegovu djecu, kao i njegove službenike, zbog njihovih zlih djela. Učinit ću da se na njih, i na stanovnike Jeruzalema i na Judejce, sruči sva nesreća koju sam najavio jer me nisu htjeli slušati.’«

^36:32 Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i predao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu. Dok je Jeremija govorio, Baruh je zapisivao sve one riječi koje su pisale na svitku što ga je spalio judejski kralj Jojakim. I dodao je još mnoge slične poruke.

^37:1 Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Jošijinog sina Sidkiju za judejskoga kralja umjesto Jojakina, Jojakimovog sina.

^37:2 No Sidkija i njegovi službenici, kao ni cijeli judejski narod, nisu obraćali pažnju na BOŽJE poruke koje je prenosio prorok Jeremija.

^37:3 Kralj je Sidkija poslao svoje izaslanstvo kod Jeremije. Jehukal — Šelemijin sin i svećenik Sefanija — Maasejin sin, zamolili su proroka: »Pomoli se za nas našem BOGU.«

^37:4 Tada Jeremija još nije bio u zatvoru i slobodno se kretao među ljudima.

^37:5 Babilonci su tijekom opsade Jeruzalema čuli da faraonova vojska dolazi iz Egipta. Prekinuli su opsadu i otišli se boriti protiv egipatske vojske.

^37:6 A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^37:7 »BOG Izraela kaže: Jehukale i Sefanijo, prenesite ovu poruku judejskom kralju Sidkiji koji vas je poslao da tražite moje vodstvo: ‘Faraonova vojska, koja ti dolazi upomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat.

^37:8 Babilonci će opet doći i napasti ovaj grad, zauzet će ga i spaliti do temelja.

^37:9 BOG kaže da se ne zavaravate misleći da će Babilonci otići i da se neće vratiti, jer to se neće dogoditi.

^37:10 Čak i da uspijete poraziti cijelu babilonsku vojsku, koja vas napada, još uvijek biste ostali ranjenici koji bi izašli iz svojih šatora i zapalili grad.’«

^37:11 Babilonska vojska udaljila se od Jeruzalema da bi se suprotstavila faraonovoj vojsci.

^37:12 Jeremija je tada krenuo iz Jeruzalema i uputio se na područje Benjaminovog plemena. Želio je primiti svoj udio pri podjeli obiteljskog imanja.

^37:13 No kad je stigao do Benjaminovih vrata u Jeruzalemu, zaustavio ga je stražar. Bio je to Jirija, Šelemijin sin i Hananijin unuk. Optužio je Jeremiju da želi prebjeći Babiloncima.

^37:14 »To nije istina«, odgovorio je Jeremija, »ne želim se pridružiti Babiloncima.« No Jirija nije htio slušati, nego ga je uhitio i priveo kraljevskim vlastima.

^37:15 Oni su bili bijesni na Jeremiju. Dali su ga istući i zatvoriti u kuću kraljevskog tajnika Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor.

^37:16 Stavili su Jeremiju u podrumsku ćeliju, gdje je ostao zatvoren dugo vremena.

^37:17 Kasnije je kralj Sidkija poslao po njega. Doveli su ga u palaču, a kralj ga je nasamo pitao: »Imaš li kakvu poruku od BOGA?« »Imam poruku«, rekao je Jeremija. »Bit ćeš izručen kralju Babilona.«

^37:18 A onda je Jeremija pitao kralja Sidkiju: »Što sam učinio? Za što sam kriv pred tobom, pred tvojim službenicima ili pred narodom, da sam završio u zatvoru?

^37:19 Gdje su sada tvoji proroci koji su govorili da babilonski kralj neće napasti ni tebe ni tvoju zemlju?

^37:20 A sada me, molim te, poslušaj, moj gospodaru kralju. Ponizno te molim da me ne šalješ natrag u kuću tajnika Jonatana jer ću ondje sigurno umrijeti.«

^37:21 Kralj je Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave pod stražu u dvorište palače. Svaki je dan dobivao kruh iz Pekarske ulice, sve dok u cijelom gradu nije ponestalo kruha. Tako je Jeremija ostao pod stražom, u dvorištu palače.

^38:1 Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija — Matanov sin, Gedalija — Pašhurov sin, Jukal — Šelemijin sin i Pašhur — Malkijin sin. Prorok je javno rekao:

^38:2 »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život.

^38:3 BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’«

^38:4 Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.«

^38:5 »Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.«

^38:6 Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo.

^38:7 Ebed Melek, Etiopljanin, koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima.

^38:8 Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je:

^38:9 »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.«

^38:10 Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.«

^38:11 Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu.

^38:12 Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio.

^38:13 Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače.

^38:14 Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«

^38:15 A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«

^38:16 Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«

^38:17 Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu.

^38:18 Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«

^38:19 No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«

^38:20 »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš.

^38:21 No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom.

^38:22 Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom: ‘Prevarili su te najbliži prijatelji, na prijevaru su te nadvladali. A sad, kad ti noge tonu u mulj, svi su te redom napustili.’

^38:23 Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«

^38:24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor.

^38:25 Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi,

^38:26 ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«

^38:27 I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.

^38:28 A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.

^39:1 U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga.

^39:2 Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine.

^39:3 Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser — Samgar, Nebo Sarsekim — Rabsaris, Nergal Šareser — Rabmag i svi ostali službenici babilonskoga kralja.

^39:4 Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju.

^39:5 No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu.

^39:6 Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce.

^39:7 Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon.

^39:8 Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema.

^39:9 Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru.

^39:10 U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja.

^39:11 A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu:

^39:12 »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.«

^39:13 Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban — Rabsaris, Nergal Šarezer — Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja

^39:14 poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji.

^39:15 Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^39:16 »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima.

^39:17 No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ.

^39:18 Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.«

^40:1 Nakon što ga je Nebuzaradan pronašao u Rami i oslobodio, Jeremija je čuo kako mu govori BOG. Zapovjednik kraljevske straže našao ga je ondje, okovanog među drugim zarobljenicima iz Jeruzalema i Jude, koji su bili na putu za Babilon.

^40:2 Rekao je Jeremiji: »Tvoj je BOG najavio da propast dolazi na ovo mjesto.

^40:3 Sada je to ostvario, kao što je i rekao. Sve vam se to dogodilo zato što ste griješili protiv BOGA i niste ga slušali.

^40:4 Ja ću ti sad skinuti okove s ruku. Ako želiš u Babilon, možeš ići sa mnom. Brinut ću se o tebi. Ako ne želiš ići, ne moraš. Pogledaj, cijela zemlja leži pred tobom. Možeš ići kamo želiš.

^40:5 Ili se vrati kod Gedalije, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka, kojega je babilonski kralj postavio za upravitelja nad judejskim gradovima. Zadrži se kod njega i ostani među svojim narodom ili idi kamo misliš da trebaš ići.« Tada je Nebuzaradan dao Jeremiji dar, opskrbio ga s nešto hrane i pustio da ode.

^40:6 Jeremija je otišao u Mispu kod Gedalije, Ahikamovog sina. Zadržao se kod njega među narodom koji je ostao u zemlji.

^40:7 Nešto judejskih zapovjednika i vojnika, koji se nisu predali Babiloncima, ostalo je na ruralnim područjima nakon što je razoren Jeruzalem. Čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamovog sina, za svog namjesnika u zemlji. Povjerio mu je brigu o najsiromašnijim muškarcima, ženama i djeci, koji nisu bili odvedeni u Babilon.

^40:8 Oni su došli Gedaliji u Mispu. Pred Gedaliju su stupili Išmael — Netanijin sin, Johanan — Kareahov sin, Seraja — Tanhumetov sin, Efajevi sinovi iz Netofe, Jaazanija, čiji otac je iz Maake, i još nekolicina ljudi.

^40:9 Gedalija, Ahikamov sin i Šafanov unuk, dao im je svoju riječ. Rekao je: »Nemojte se bojati služiti Babiloncima. Nastanite se u zemlji i služite babilonskom kralju. Tako će vam biti dobro.

^40:10 Ostat ću u Mispi da vas zastupam pred Babiloncima koji dođu, a vi pravite vino, sakupljajte plodove i radite ulje. Spremite urod u posude za pohranu i mirno živite u svojim gradovima.«

^40:11 Judejci, koji su bili u Moabu, Amonu, Edomu i drugim okolnim zemljama, također su čuli da je babilonski kralj ostavio nešto naroda u Judi te da je nad njima postavio svog namjesnika Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka.

^40:12 Vratili su se u Judu iz svih zemalja u koje su bili prisiljeni otići. Okupili su se kod Gedalije u Mispi i nakupili obilje plodova berbe i žetve.

^40:13 Johanan, Kareahov sin, i svi judejski vojni zapovjednici, koji su ostali na ruralnim područjima, došli su u Mispu kod Gedalije.

^40:14 Rekli su mu: »Znaš li da je amonski kralj Baalis poslao Netanijinog sina Išmaela da te ubije?« No Gedalija, Ahikamov sin, nije im povjerovao.

^40:15 Tada je Johanan, Kareahov sin, nasamo razgovarao s Gedalijom u Mispi. Govorio mu je: »Dopusti da ubijem Išmaela, Netanijinog sina. Nitko za to neće saznati. Ako te ubije, svi Judejci, koji su sada okupljeni oko tebe, bit će raspršeni. Nestat će i ono malo što je preostalo od judejskog naroda.«

^40:16 No Gedalija, Ahikamov sin, rekao je Kareahovom sinu Johananu: »Nemoj to učiniti. Krivo govoriš o Išmaelu.«

^41:1 U sedmom je mjesecu u Mispu stigao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla i jedan od visokih kraljevskih službenika. Došao je kod Gedalije, Ahikamovog sina, s desetoricom svojih ljudi. Tijekom zajedničkog obroka u Mispi,

^41:2 Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi ubili su Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Mačem su pogubili čovjeka kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji.

^41:3 Išmael je tada poubijao i sve Judejce koji su bili uz Gedaliju u Mispi, kao i babilonske vojnike koji su se ondje zatekli.

^41:4 Dan nakon Gedalijinog ubojstva, dok još nitko o tome nije ništa znao,

^41:5 skupina od osamdeset ljudi iz gradova Šekema, Šila i Samarije stigla je u Mispu. Imali su obrijane brade, nosili poderanu odjeću i namjerno ranjavali svoja tijela. Išli su u BOŽJI Hram da prinesu žitne žrtve i tamjan.

^41:6 Išmael, Netanijin sin, krenuo je iz Mispe prema njima plačući. Susreo ih je i rekao: »Dođite kod Gedalije, Ahikamovog sina.«

^41:7 Kad su ušli u grad, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi su ih poubijali, a njihova tijela pobacali u jamu za vodu.

^41:8 Desetorica su se ipak izvukla rekavši Išmaelu: »Nemoj nas ubiti! Dat ćemo ti svoje zalihe pšenice, ječma, ulja i meda. Pokazat ćemo ti gdje su skrivene.« Išmael se suzdržao da i njih ne ubije.

^41:9 A jama, gdje je Išmael pobacao tijela ubijenih ljudi, zapravo je bila veliki spremnik za vodu koji je davno iskopao judejski kralj Asa. Na taj je način bio osigurao zalihe vode u slučaju da se grad nađe pod opsadom izraelskoga kralja Baaše. No Išmael, Netanijin sin, napunio je spremnik tijelima ubijenih ljudi.

^41:10 Išmael je zarobio sve ljude koji su preostali u Mispi, a koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu. Među njima su bile i kraljeve kćeri. Išmael je sa svojim zarobljenicima krenuo prema zemlji Amonaca.

^41:11 No Johanan, Kareahov sin, i svi vojni zapovjednici, koji su bili uz njega, čuli su za zločin koji je učinio Išmael, Netanijin sin.

^41:12 Krenuli su sa svim svojim ljudima u borbu protiv njega. Sustigli su ga kod velikoga gradskog bazena za vodu u Gibeonu.

^41:13 Svi su se Išmaelovi zarobljenici razveselili kad su vidjeli Johanana, Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim.

^41:14 Tako su se svi ljudi, koje je Išmael zarobio i poveo sa sobom iz Mispe, pridružili Johananu, Kareahovom sinu.

^41:15 A Išmael, Netanijin sin, uspio je s osmoricom svojih ljudi pobjeći od Johanana i otići kod Amonaca.

^41:16 Johanan, Kareahov sin, i vojni zapovjednici, koji su bili s njim, preuzeli su sve Išmaleove zarobljenike koje je poveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju, Ahikamovog sina. Bilo je tu vojnika, žena, djece i kraljevskih službenika. Johanan ih je doveo natrag iz Gibeona.

^41:17 Strahovali su pred Babiloncima. Bojali su se njihove kazne za Išmaleovo ubojstvo Gedalije, Ahikamovog sina, kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Stoga su odlučili krenuti u Egipat. Putem su se zaustavili u Gerut Kimhamu pokraj Betlehema.

^42:1 Ondje su se okupili svi vojni zapovjednici te Johanan — Kareahov sin, i Jezanija — Hošajin sin, kao i cijeli narod, od prvog do zadnjega.

^42:2 Otišli su kod proroka Jeremije i rekli mu: »Molimo te, poslušaj nas. Pomoli se našem BOGU za sve nas preživjele. Nekad nas je bilo mnogo, ali kao što vidiš, preostala nas je još samo nekolicina.

^42:3 Neka nam tvoj BOG objavi kamo trebamo ići i što trebamo raditi.«

^42:4 »Razumio sam vas«, odgovorio im je prorok Jeremija. »Molit ću se vašem BOGU, kao što ste tražili. Reći ću sve što vam poruči BOG. Ništa neću zatajiti.«

^42:5 Tada su oni rekli Jeremiji: »Ako ne napravimo sve što nam tvoj BOG poruči preko tebe, neka BOG istinito i pošteno svjedoči protiv nas.

^42:6 Poslušat ćemo svoga BOGA, kojem te šaljemo, bez obzira na to svidi li nam se njegova poruka ili ne. Bit će nam dobro kad se pokorimo svome BOGU.«

^42:7 Deset dana kasnije Jeremija je čuo BOŽJU poruku.

^42:8 Pozvao je Johanana — Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tražio je da se svi okupe, od prvog do zadnjega.

^42:9 Rekao im je: »BOG Izraela, kojem ste me poslali sa svojim molbama, poručuje:

^42:10 ‘Ako se okrenete i ostanete u ovoj zemlji, izgradit ću vas. Neću vas uništiti. Kao biljku ću vas posaditi, a ne iščupati. Žao mi je zbog nesreće koju sam vam donio.

^42:11 Bojite se babilonskoga kralja, ali ne morate ga se bojati. Ne morate pred njim strahovati, jer ja sam uz vas’, kaže BOG. ‘Spasit ću vas i osloboditi od njega.

^42:12 Smilovat ću vam se pa će se i on smilovati. Pustit će vas da živite u svojoj zemlji.’

^42:13 Ali, ako nastavite govoriti: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, tada nećete poslušati svoga BOGA.

^42:14 No, ako kažete: ‘Idemo živjeti u Egipat. Ondje nećemo iskusiti rat ni glad, niti čuti zvuk ratnih truba’,

^42:15 onda poslušajte, vi preostali Judejci, što vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Ako odlučite ići u Egipat i ondje se nastanite kao stranci,

^42:16 stići će vas mač kojeg se toliko bojite. U Egiptu će vas pratiti glad od koje strahujete. Ondje ćete umrijeti.

^42:17 Svi koji odluče ići u Egipat i nastane se ondje, poginut će u ratu, umrijeti od gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti izbjeći nesreću koju ću sručiti na njih.’

^42:18 Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Kao što su se moj gnjev i srdžba sručili na stanovnike Jeruzalema, tako ću biti bijesan na sve vas koji idete u Egipat. Ljudi će se užasavati i zgražavati nad vama. Proklinjat će vas, koristiti kao kletvu i ismijavati. Nikad više nećete vidjeti Judu.’

^42:19 Vi, preživjeli Judejci, BOG vam poručuje: ‘Ne idite u Egipat.’ Danas vas upozoravam.

^42:20 Vi, vođe, zaveli ste cijelu zajednicu po cijenu vlastite propasti. Poslali ste me da idem k vašem BOGU. Tražili ste da za vas molim našeg BOGA. Rekli ste: ‘Što god naš BOG objavi, tako ćemo učiniti.’

^42:21 Ja sam vam danas objavio njegovu poruku, ali vi ga ne slušate. Niste poslušali ništa od onoga što vam je BOG poručio preko mene.

^42:22 Stoga, budite sigurni da ćete u Egiptu umrijeti od mača ili gladi ili bolesti. A vi želite otići i živjeti ondje kao stranci.«

^43:1 Jeremija je svim okupljenim ljudima rekao sve što je poručio njihov BOG. Prenio je cijelu poruku s kojom ga je poslao njihov BOG.

^43:2 No Azarija — Hošajin sin, Johanan — Kareahov sin i drugi, bili su drski i oholi. Rekli su Jeremiji: »Lažeš! Naš BOG nije te poslao da nam govoriš: ‘Nemojte ići živjeti kao stranci u Egipat.’

^43:3 Šalje te Baruh, Nerijin sin. On te potiče da budeš protiv nas. Želi da padnemo u ruke Babiloncima, da nas pobiju ili odvedu u zarobljeništvo u Babilon.«

^43:4 Tako Johanan, vojni zapovjednici i svi drugi ljudi nisu poslušali BOGA pa nisu ostali u Judi.

^43:5 Kareahov sin Johanan i svi vojni zapovjednici poveli su preostale Judejce u Egipat. Odveli su sve ljude koji su se iz drugih zemalja vratili živjeti u Judu

^43:6 te sve muškarce, žene, djecu, kraljeve kćeri i one koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Također, poveli su sa sobom proroka Jeremiju i Baruha, Nerijinog sina.

^43:7 Nisu slušali BOGA. Stigli su u egipatski grad Tahpanes.

^43:8 U Tahpanesu Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

^43:9 »Uzmi u ruke veliko kamenje i ukopaj ga u glinu pločnika od cigle, koji vodi do ulaza u faraonovu službenu zgradu u Tahpanesu. Učini to dok te gledaju neki od Judejaca.

^43:10 Reci im da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Poslat ću po svog slugu, babilonskoga kralja Nabukodonosora. Postavit ću njegovo prijestolje na kamenje koje sam ovdje ukopao, a on će tu podići svoj kraljevski šator.

^43:11 Doći će i napasti Egipat. Donijet će smrt onima koji su određeni za smrt. Zarobit će one koji su određeni za zatočeništvo. I donijet će rat onima koji su određeni da poginu od mača.

^43:12 Zapalit će hramove egipatskih bogova, spaliti ih i odnijeti njihove kipove. Očistit će Egipat kao što pastir čisti svoj ogrtač od buba i trunja. Nakon toga, neozlijeđen će otići.

^43:13 Porazbijat će posvećene stupove u hramu boga Sunca i spaliti hramove egipatskih božanstava.’«

^44:1 Jeremija je čuo poruku za sve Judejce, koji su živjeli u Egiptu, po gradovima Migdol, Tahpanes i Memfis, te na jugu zemlje.

^44:2 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručio im je: »Vidjeli ste propast koju sam sručio na Jeruzalem i sve druge judejske gradove. Danas su to samo puste ruševine.

^44:3 Uništeni su zbog zloće svojih stanovnika. Izazvali su moj bijes prinoseći žrtve drugim bogovima za koje prije nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši preci.

^44:4 Ipak, stalno sam slao svoje sluge proroke koji su im govorili da ne čine gadosti koje toliko mrzim.

^44:5 Ali oni ih nisu slušali, nisu na njih obraćali pažnju. Nisu odustajali od svoje zloće. I dalje su prinosili žrtve drugim bogovima.

^44:6 Zato se moj gnjev sručio na judejske gradove i jeruzalemske ulice, i spalio ih. Pretvorio sam ih u puste ruševine, a takvi su i danas.

^44:7 Zato vam sada BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Zašto sebi nanosite takvo strašno zlo? Donosite propast Judejcima, svim muškarcima i ženama, djeci i dojenčadi. Nitko neće preživjeti.

^44:8 Zašto izazivate moj bijes izrađujući idole? Zašto palite žrtve drugim bogovima? Sad, kad živite kao stranci u Egiptu, uništit ćete sami sebe. Navući ćete na sebe prokletstvo i porugu drugih naroda na zemlji.

^44:9 Zar ste zaboravili krivnju svojih predaka, grijeh judejskih kraljeva i kraljica? Jeste li zaboravili što ste vi i vaše žene radili u Judi i po ulicama Jeruzalema?

^44:10 Do danas se nitko od Judejaca nije pokajao. Nisu pokazali da me poštuju i nisu slijedili moj nauk. Nisu se držali odredbi zakona koji sam dao vama i vašim precima.’

^44:11 Zato BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Odlučio sam vam nanijeti zlo. Uništit ću cijeli narod Jude.

^44:12 Pobit ću sve preostale Judejce koji su došli živjeti u Egipat. Svi ćete ovdje nastradati. Od prvog do zadnjega, poginut ćete od mača ili umrijeti od gladi. Ljudi će vas proklinjati, zgražavati se nad vašom sudbinom, psovati vas i vrijeđati.

^44:13 One, koji su došli živjeti u Egipat, kaznit ću kao što sam kaznio Jeruzalem. Stradat će od mača, gladi i bolesti.

^44:14 Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti pobjeći niti vratiti se u Judu. Čeznut će da se vrate, ali tek će se nekoliko bjegunaca vratiti u svoju zemlju.’«

^44:15 U to je vrijeme puno naroda iz Jude živjelo u Patrosu, južnom dijelu Egipta. Mnoge su žene prinosile žrtve drugim bogovima, a njihovi su muževi znali za to. Svi oni poručili su Jeremiji:

^44:16 »Nećemo te poslušati iako tvrdiš da govoriš u BOŽJE ime.

^44:17 Činit ćemo kako smo obećali božici zvanoj Kraljica Neba. Palit ćemo joj žrtve i izlijevati prinose pića. Tako smo prije činili, tako su radili naši preci, naši kraljevi i službenici po judejskim gradovima i ulicama Jeruzalema. Uvijek smo imali hrane u izobilju, bilo nam je dobro i ništa loše nije nam se događalo.

^44:18 Ali otkad smo prestali paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba, siromašni smo i ljudi umiru od mača i gladi.«

^44:19 Tada su žene rekle: »Naši su muževi znali da palimo žrtve i izlijevamo prinose pića Kraljici Neba te da pravimo kolačiće u njenom obliku. Oni su nam sve to odobravali.«

^44:20 Jeremija se potom obratio cijelom narodu, i muškarcima i ženama koji su mu to poručili, te rekao:

^44:21 »BOG se sjetio žrtava koje ste palili po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama. Nije zaboravio što ste radili vi i vaši preci, vaši kraljevi i službenici, cijeli narod.

^44:22 BOG nije više mogao podnositi vašu zloću i gnjusobe koje ste činili. Zato vam je zemlja danas pusta i prazna, zato je drugi proklinju.

^44:23 Sve je to zbog toga što ste palili žrtve idolima i griješili protiv BOGA. Niste slušali BOŽJI glas niti slijedili njegova učenja. Niste se držali njegovih uredbi ni propisa. Zato vas je snašla ova nesreća koja i danas traje.«

^44:24 Jeremija je dalje govorio cijelom narodu, a naročito ženama: »Poslušajte BOŽJU poruku, svi vi Judejci u Egiptu.

^44:25 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Vi i vaše žene kažete da ćete ispuniti ono što ste obećali. Rekli ste da ćete činiti kako ste obećali, da ćete paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba. Samo naprijed! Održite svoja obećanja, izvršite svoje zavjete!’

^44:26 No, Judejci u Egiptu, slušajte što govori BOG: ‘Zaklinjem se svojim slavnim imenom’, kaže BOG, ‘ni jedan Judejac u cijelom Egiptu više se neće zaklinjati mojim imenom. Nitko više neće izgovoriti: »Zaklinjem se BOGOM.«

^44:27 Pratim sve što rade Judejci, ali ne zato da ih blagoslovim, već da im naudim. Svi Judejci u Egiptu stradavat će od mača i umirati od gladi, sve dok nitko ne ostane.

^44:28 Malo je onih koji će preživjeti i pobjeći iz Egipta u Judu. Tada će svi Judejci, koji su došli u Egipat živjeti kao stranci, znati čija riječ vrijedi, moja ili njihova.

^44:29 A ovo će vam biti znak’, kaže BOG, ‘Kaznit ću vas ovdje u Egiptu pa ćete biti sigurni da se moje prijetnje ispunjavaju.’

^44:30 Stoga, BOG kaže: ‘Faraona Hofru, egipatskoga kralja, prepustit ću neprijateljima koji ga žele ubiti, kao što sam i judejskoga kralja Sidkiju prepustio babilonskom kralju Nabukodonosoru, neprijatelju koji mu je htio oduzeti život.’«

^45:1 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, prorok Jeremija izgovorio je ovu poruku Baruhu, Nerijinom sinu. Baruh je zapisao na svitak sve što je rekao Jeremija:

^45:2 »Baruše, BOG je Izraela o tebi rekao ovo:

^45:3 ‘Govorio si: Kako sam jadan! BOG je dodao žalost na moju bol. Umoran sam od patnje i ne nalazim odmora.’«

^45:4 Zato mi je BOG rekao: »Jeremijo, ovo reci Baruhu: ‘Po cijeloj ću zemlji srušiti što sam izgradio, iščupati što sam posadio.

^45:5 Svi će doživjeti patnju i užas. Nemoj očekivati da ćeš biti iznimka. Ali, kamo god budeš išao, sačuvat ću tvoj život kao nagradu tebi’«, rekao je BOG.

^46:1 Jeremija je primio BOŽJE poruke o raznim narodima.

^46:2 Ovo je poruka o Egiptu i o vojsci egipatskoga kralja, faraona Neka. Kad su bili kod grada Karkemiša, na rijeci Eufrat, porazio ih je babilonski kralj Nabukodonosor. Bilo je to u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina.

^46:3 »Pripremite svoje male i velike štitove, i spremno u bitku krenite!

^46:4 Upregnite konje! Uđite u bojna kola! Zauzmite položaje, stavite kacige! Naoštrite koplja, navucite oklope!

^46:5 Ma što ja to među vojskom vidim? Sve ih je strah, vojnici se povlače. Ratnici su poraženi, bježe, ne osvrću se, svuda vlada užas«, tako kaže BOG.

^46:6 »Ni najbrži ne uspijevaju pobjeći, ni ratnici se ne mogu izvući. Na sjeveru, pokraj Eufrata, svi će posrnuti i pasti.

^46:7 Ali, tko to dolazi poput Nila, kao nabujala rijeka?

^46:8 To se Egipat poput Nila diže, kao da riječna bujica nadire. Kaže: ‘Dići ću se i zemlju poplaviti, u njima uništiti gradove i ljude.’

^46:9 Konji, naprijed u bitku! Pojurite sva bojna kola! Neka ratne postrojbe marširaju. Kušani i Pućani sa štitovima, Lidijci, opremljeni lukovima!

^46:10 Ovo je dan kad se BOG Svevladar osvećuje svojim neprijateljima. Njegov mač će klati dok se ne nasiti, dok svoju žeđ za krvlju ne utaži. Jer, BOG Svevladar prinosi žrtvu, na sjeveru, pokraj rijeke Eufrat.

^46:11 Egipte, popni se na Gilead, sakupi puno ljekovitih trava. Ipak, uzalud sabireš lijekove, ništa ti više pomoći ne može.

^46:12 Narodi će te čuti kako plačeš, tvoji vapaji ispunit će zemlju. Ratnik će se s ratnikom sudarati, obojica će zajedno posrtati.«

^46:13 Prorok Jeremija primio je poruku od BOGA da će babilonski kralj Nabukodonosor napasti Egipat:

^46:14 »Objavi ovu poruku u Egiptu. Proširi vijest po gradu Migdolu, razglasi u Memfisu i Tahpanesu. Reci: ‘Spremi se za nadolazeći rat, jer mač već ubija ljude oko tebe.’

^46:15 Egipte, zašto bježi tvoj bog Apis? Zašto ne stoji tvoji bik-bog? Jer, BOG ga je oborio.

^46:16 On čini da mnogi posrću, jedan preko drugoga padaju. Govorit će: ‘Ustajte! Vraćamo se! Idemo među svoje ljude, vratimo se u domovinu. Jer, neprijatelj nas nadjačava. Pobjegnimo od njegovog mača!’

^46:17 Faraonu, kralju Egipta, dajte nadimak: ‘Galamdžija koji je propustio svoju priliku.’«

^46:18 A ovako poručuje Kralj, ime mu je BOG Svevladar: »Zaklinjem se životom, doći će moćni vladar. Bit će kao brdo Tabor među manjim brdima, kao planina Karmel što se diže iznad mora.

^46:19 Egipćani, spremite se za progonstvo. Memfis će biti potpuno razoren, u ruševinama ležati, opustošen.

^46:20 Egipat je kao lijepa, mlada krava, ali je napadaju ose sa sjevera.

^46:21 A egipatski plaćeni vojnici su poput ugojene teladi, svi će se okrenuti i pobjeći, napad ne mogu izdržati. Dolazi dan njihove propasti, uskoro će svi biti kažnjeni.

^46:22 Egipat bježi kao zmija i sikće, neprijatelj mu je sve bliže. U napad idu sjekirama, navalit će kao drvosječe.«

^46:23 A BOG kaže: »Posjeći će sve egipatske šume iako su stabla mnogobrojna. Jer, vojnici nadiru kao skakavci, nemoguće ih je prebrojati.

^46:24 Egipat će biti osramoćen, od naroda sa sjevera poražen.«

^46:25 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Kaznit ću Amona, boga grada Tebe. Kaznit ću faraona i cijeli Egipat, sve njihove bogove i kraljeve. Kazna će stići sve one koji se pouzdaju u faraonovu moć.

^46:26 Prepustit ću ih neprijateljima koji ih žele ubiti. Predat ću ih babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim službenicima. A poslije, Egipat će opet biti nastanjen, kao i u prošlim vremenima«, rekao je BOG.

^46:27 »Zato se nemoj bojati, moj slugo, Jakovljev narode. Nemoj strahovati, Izraele. Oslobodit ću te iz daleke zemlje, iz zarobljeništva tvoje potomke. Vratit će se Jakovljev narod, uživati mir i sigurnost, neprijatelji ga više neće zastrašivati.«

^46:28 BOG dalje kaže: »Jakovljev narode, moj slugo, ne boj se, jer ja sam uvijek uz tebe. Potpuno ću uništiti sve narode među koje sam vas protjerao, ali vas neću potpuno uništiti. Kaznit ću vas koliko zaslužujete, no nećete proći nekažnjeno.«

^47:1 Prije nego što je faraon napao grad Gazu, prorok Jeremija čuo je BOŽJU poruku o Filistejcima.

^47:2 BOG je rekao: »Na sjeveru se podižu silne vode, doći će kao bujica koja sve preplavljuje. Svu će zemlju prekriti kao poplava, gradove i njihove stanovnike. Ljudi će zapomagati, pomoć tražiti, cijelo će stanovništvo jadikovati.

^47:3 Svi će čuti topot konjskih kopita, bojna kola i tutnjavu kotača. Očevi se neće vratiti po svoju djecu, toliko će biti obeshrabreni.

^47:4 Došao je dan propasti Filistejaca, nestat će svi koji vole Tir i Sidon. Jer, BOG planira uništiti Filistejce, potomke pridošlica s otoka Krete.

^47:5 Ljudi će u Gazi od žalosti glave brijati, u Aškelonu će potpuno umuknuti. A vi, preostali potomci Anakovi, do kada ćete se od žalosti ranjavati?«

^47:6 Vi, Filistejci, kažete: »BOŽJI maču, ti ne staješ. Kad ćeš se već jednom umiriti? Vrati se u svoje korice! Smiri se i otpočini!«

^47:7 Ali kako da se BOŽJI mač umiri kada mu je BOG dao zadatak? Zapovijeda mu da napadne grad Aškelon i primorje.

^48:1 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab: »Teško ljudima u gradu Nebo, sve će im biti uništeno. Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet, a njegova čvrsta utvrda razrušena.

^48:2 Nitko se više neće diviti Moabu. Neprijatelj je već u Hešbonu, sprema Moapcima nesreću. Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’ Grade Madmene, i ti ćeš biti uništen, mačem već prijeti neprijatelj.

^48:3 Slušajte povike iz Horonaima: ‘Metež, razaranje i propast!

^48:4 Moab će biti potpuno razoren, djeca će vrištati i tražiti spas.’

^48:5 Da, Moapci se uspinju i plaču, idući putem u grad Luhit. I putem dolje za Horonaim krikovi boli i patnje se čuju.

^48:6 Bježite! Svoje živote spašavajte! Premda će vam životi postati kao grmići u pustinji.

^48:7 Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren. Kemoš će biti zarobljen i odveden, zajedno sa svojim svećenicima i službenicima.

^48:8 Razarač će napasti svaki grad, ni jedan mu neće izbjeći. Dolina će biti uništena, visoravan razorena, BOG je to najavio, tako će se i dogoditi.

^48:9 Pospite sol po moapskim poljima jer zemlja će biti prazna pustinja. Opustjet će moapski gradovi, nitko u njima neće živjeti.

^48:10 Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo. Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje.

^48:11 Moab je oduvijek bio u miru. Mirovao je kao vino u bačvi koje se ne pretače iz vrča u vrč. Moab nikad nije bio prognan, zato je uvijek ostao isti, kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.«

^48:12 Ali, sada BOG kaže: »Uskoro šaljem u Moab ljude koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti, isprazniti ih i u komadiće skršiti.«

^48:13 Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnoga boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu.

^48:14 »‘Kako možete reći, Moapci, da ste hrabri i prekaljeni ratnici?

^48:15 Moab će biti uništen, kao i svi njegovi gradovi. Najbolji mladići nestat će u pokolju’, kaže Kralj, imena BOG Svevladar.

^48:16 Sve je bliže propast Moaba, uskoro će ga zadesiti nesreća.

^48:17 Žalite za njim, svi njegovi susjedi, plačite, svi koji ste ga poznavali. Recite: ‘Slomila se moćna vladarska palica, nestala je moapska slava i moć.’

^48:18 Vi, stanovnici grada Dibona, siđite sa svoga počasnog mjesta. Vrijeme je da sjednete u prašinu. Razarač dolazi na Moab, porušit će sve vaše utvrde.

^48:19 Vi, stanovnici grada Aroera, stanite pored puta i gledajte! Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba, pitajte ih: ‘Što se događa?’

^48:20 ‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će, ‘Naričite i plačite zbog toga!’ Objavite na rijeci Arnon da je cijeli Moab razoren.

^48:21 Kažnjeni su stanovnici visoravni, osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat.

^48:22 Kazna je stigla i u druge gradove, Dibon, Nebo i Bet Diblataim.

^48:23 Kažnjeni su građani gradova Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon.

^48:24 Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni. Osuda je pala svuda po Moabu, na gradove koji su blizu i daleko.

^48:25 Pokorena je snaga Moaba, sva njegova moć je slomljena.« Tako kaže BOG.

^48:26 Neka Moab bude pijan jer je mislio da je iznad BOGA. Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju, neka im se ljudi izruguju i smiju.

^48:27 Moapci, Izraelce ste izrugivali iako ih nikad niste zatekli u krađi. S podsmijehom ste ih spominjali, smatrali se boljima od njih.

^48:28 Napustite svoje gradove, Moapci, nastanite se među stijenama. Budite kao golubica što gradi gnijezdo visoko na litici kraj ponora.

^48:29 Čuli smo za moapsku oholost, za njihov ponos i umišljenost, veliku nadmenost i bahatost.

^48:30 BOG kaže: »Poznajem sav Moabov bezobrazluk, znam za njegova hvalisanja i laži.

^48:31 Zato tugujem zbog moapske zemlje i nad sudbinom Moabaca plačem, zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa.

^48:32 Izvore u Jazeru, plačem za tobom. Lozo iz Sibme, tvoje grane sve do mora su se pružale, dosezale daleko do grada Jazera. Ali razarač se na tebe sručio, na tvoje plodove i grožđe.

^48:33 Nestala je svaka radost i veselje iz plodnih moapskih voćnjaka. Zaustavio sam vino što teče iz preše, nema pjevanja dok grožđe se gazi. Čuje se vika, ali to nisu zvuci veselja.«

^48:34 »Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima.

^48:35 Zaustavit ću Moapce da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG.

^48:36 »Moje je srce tužno kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo, koje su stekli, oduzeto im je.

^48:37 Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje.

^48:38 Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer, razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG.

^48:39 »Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova je sudbina zastrašujuća svim okolnim narodima.«

^48:40 A BOG kaže: »Gledajte! Kao orao raširenih krila, jedan narod obrušit će se na Moab.

^48:41 Svi će gradovi biti zauzeti, obrambene tvrđave osvojene. Drhtat će srca moapskih ratnika kao da su žene u trudovima.

^48:42 Moapski narod bit će uništen jer su mislili da su iznad BOGA.«

^48:43 BOG upozorava: »Stanovnici Moaba, čekaju vas strah i užas, jame i zamke.

^48:44 Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu. Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku. Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne.

^48:45 Ljudi se u Hešbon sklanjaju, iscrpljeni bjegunci bez snage. No vatra se podiže i širi iz Hešbona, požar kreće iz Sihonovoga grada. Proždire moapske poglavare, ubija ponos oholog naroda.

^48:46 Teško tebi, Moabe! Nestaje narod boga Kemoša. Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri, zarobljeni su i odvedeni.

^48:47 Ali ipak ću jednom opet vratiti blagostanje u Moab«, kaže BOG. Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab.

^49:1 Evo što BOG poručuje Amoncima: »Amonci, nemaju li Izraelci sinove koji će naslijediti zemlje svojih predaka? Zašto je narod, koji štuje boga Milkoma, upao i zaposjeo zemlju Gad, naselio se po njenim gradovima?«

^49:2 BOG kaže: »Ali, sada dolazi vrijeme obračuna, kad će se blizu Rabe u Amonu začuti bojni poklič napadača. Ostat će samo pusti brežuljak sa spaljenim naseljima uokolo. Tada će Izrael zemlju preoteti onima koji su je njemu oteli.« Tako je rekao BOG.

^49:3 »Plači, Hešbone, uništen je grad Aj! Naričite glasno, sela oko Rabe! Navucite tkaninu za žalovanje i gorko jecajte, po gradu se bezumno rastrčite. Jer, neprijatelj odvodi boga Milkoma, skupa sa svećenstvom i slugama.

^49:4 Buntovnici, zašto se hvalite svojim plodnim dolinama? Samo se u svoja dobra pouzdajete, nitko vas neće napasti, mislite.

^49:5 Dovest ću na vas užas odasvud«, kaže Gospodar, BOG Svevladar. »Svi ćete bježati na sve strane, nitko vas više neće okupiti.

^49:6 Ali poslije ću opet obnoviti mir i blagostanje u Amonu«, kaže BOG.

^49:7 BOG Svevladar rekao je Edomcima: »Zar više nema mudrosti u Temanu? Jesu li nestali svi pametni savjeti? Je li razboritost netragom iščezla?

^49:8 Bježite i sakrijte se, ljudi iz Dedana, jer došlo je vrijeme da kaznim Ezavljeve potomke.

^49:9 Berači grožđa s loze redom beru, ali uvijek nešto ostave na trsu. Čak i kada kradljivci dođu po noći, uzimaju samo koliko im treba.

^49:10 No ja ću Ezavljeve potomke posve ogoliti, razotkrit ću sva njihova skrovišta. Više se neće moći preda mnom skrivati, izgubit će svu djecu, obitelj i susjede.

^49:11 Ostavite svoju siročad, ja ću ih držati na životu. A vaše udovice mogu se osloniti na mene.«

^49:12 Jer, BOG kaže: »Kaznu moraju snositi i oni koji nisu krivi. Dakle, Edome, sigurno nećeš ostati nekažnjen. Morat ćeš ispiti čašu Božjega gnjeva.

^49:13 Zaklinjem se samim sobom«, kaže BOG Svevladar, »Bosra i svi okolni gradovi postat će pustoš i ruševine. Ljudi će se nad njima zgražavati, vrijeđati ih i spominjati u svojim kletvama.«

^49:14 BOG je poslao glasnika s porukom, a ja sam čuo Božju poruku narodima: »Okupite se za napad na Edom! Pripremite se za bitku!«

^49:15 »Edomci, bit ćete najmanji od naroda, učinit ću da vas drugi preziru.

^49:16 Drugi su pred vama strahovali pa vas je zanio vlastiti ponos. Živite u pećinama i procijepima stijena, na stjenovitim planinskim vrhovima. No čak da si sagradite dom na visini orlovskoga gnijezda, i tad bih vas strmoglavio«, kaže BOG.

^49:17 »Edom će biti opustošen. Svi će se prolaznici zgražavati, čuditi nad njegovom sudbinom.

^49:18 Nitko tu više neće živjeti niti putovati. Bit će kao onda kad sam razorio Sodomu, Gomoru i sve obližnje gradove«, kaže BOG.

^49:19 »Napast ću vas kao lav koji iz jordanske guštare jurne na obližnje stado na pašnjaku. Tako ću i ja vas protjerati iz vaše zemlje i smijeniti vaše poglavare. Jer, meni nitko nije ravan. Nitko me ne može izazvati. Nitko od njihovih vođa ne može mi se suprotstaviti.«

^49:20 Stoga, čujte što BOG planira protiv Edoma, što je odlučio protiv stanovnika Temana. Odvući će ih dječaci pastiri, Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom.

^49:21 Na zvuk pada Edoma, zemlja će zadrhtati, krik Edomaca čut će se do Crvenog mora.

^49:22 Gledajte! Kao orao raširenih krila, jedan će se narod oboriti na Bosru. Svi edomski ratnici bit će puni straha, kao žena koja upravo rađa.

^49:23 Ovo je poruka o gradu Damasku: »Gradovi Hamat i Arpad su u metežu jer su stanovnici čuli loše vijesti. Obuzeti strahom, zabrinuti i nemirni, kao more koje se ne može umiriti.

^49:24 Grad Damask postao je slab, ljudi su spremni za bijeg, uhvatila ih je panika. Obuzela ih je tjeskoba i bol, kao da su žene u trudovima.

^49:25 Damask je bio slavan, sretan grad pa ga ljudi sada teško napuštaju.

^49:26 Po gradskim trgovima padat će mladići i svi će ratnici tada poginuti«, kaže BOG Svevladar.

^49:27 »Zapalit ću požar na zidinama Damaska. Vatra će progutati utvrde Ben Hadada.«

^49:28 O plemenu Kedar i o vladarima Hasora, koje je porazio babilonski kralj Nabukodonosor, BOG je rekao: »Krenite u napad na pleme Kedar! Uništite narod koji živi na istoku.

^49:29 Vojnici će im uzeti šatore i stada, otet će im šatorske zavjese i opremu. Vojska će im odvesti sve deve. Vojnici u napadu ispuštat će bojni poklič: ‘Užas odasvud!’

^49:30 Bježite! Živote spašavajte! Stanovnici Hasora, nađite duboke spilje u kojima ćete živjeti.« Tako vam poručuje BOG. »Jer, Nabukodonosor, babilonski kralj, smišlja kako da vas napadne i porazi.«

^49:31 »Ustanite i krenite u napad na narod koji živi u miru i spokoju«, kaže BOG. »Njihovi gradovi nemaju vrata ni zidine. Žive sami, bez ikoga u blizini.

^49:32 Njihove deve bit će vam nagrada, mnoštvo njihovih stada, vaš plijen. Rastjerat ću ih na sve strane svijeta, one koji režu kosu na sljepoočnicama. Dovest ću na njih propast sa svih strana«, kaže BOG.

^49:33 »Hasor će postati jazbina šakala i ostati pustoš, zauvijek. Nitko u tome mjestu više neće živjeti, nitko se ondje više neće naseliti.«

^49:34 Već na početku vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jeremija je primio BOŽJU poruku za narod Elama.

^49:35 BOG Svevladar poručuje: »Uskoro ću uništiti elamske strijelce, najmoćnije oružje njihove vojske.

^49:36 Dovest ću na Elam četiri vjetra, zapuhat će s četiri kraja neba. Rastjerat ću Elamce na sve strane svijeta, bit će prognanici među svim narodima.

^49:37 Razbit ću ih pred njihovim neprijateljima, pred onima koji ih žele ubiti. Sručit ću na njih nevolju i jad, osjetit će moj bijes«, kaže BOG. »Slat ću na njih mačeve dok ih sve ne dokrajče.

^49:38 Zavladat ću Elamom«, kaže BOG, »uništiti njihove kraljeve i poglavare.

^49:39 Ipak, kasnije ću opet«, kaže BOG, »vratiti u Elam mir i blagostanje.«

^50:1 Ovo je BOŽJA poruka o Babilonu koju je objavio prorok Jeremija:

^50:2 »Svim narodima obznanite, dignite signalnu zastavu i razglasite! Ništa ne prešućujte, već javno recite: ‘Babilon će biti pokoren! Njihov bog Bel bit će osramoćen, a bog Marduk u prah smrvljen. Svi babilonski idolski kipovi bit će prezreni i srušeni.’

^50:3 Jer, Babilon će napasti narod sa sjevera, opustošit će zemlju i sve rastjerati. Pobjeći će odande i čovjek i životinja.«

^50:4 BOG kaže: »U to vrijeme vratit će se u svoju zemlju narod Izraela, zajedno s narodom Jude. Plačući, tražit će svog BOGA.

^50:5 Pitat će gdje je put za Sion. Krenut će tamo i jedan drugome reći: ‘Združimo se opet sa svojim BOGOM. Sklopimo s njim vječni savez koji nikad nećemo zaboraviti.’«

^50:6 »Moj je narod lutao kao izgubljene ovce, njihovi pastiri zaveli su ih na stranputicu. Lutali su po brdima i planinama, zaboravili gdje im je dom.

^50:7 Tko ih je našao, taj ih je prožderao. Njihovi su neprijatelji govorili: ‘Nismo krivi mi, već oni.’ Oni su griješili protiv BOGA. Trebali su uz njega vjerno ostati, uz svoje istinsko mjesto odmora, uz BOGA kojem su i njihovi preci vjerovali.

^50:8 Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje Babilonaca! Idite naprijed, kao ovnovi predvodnici.

^50:9 Jer, pokrećem protiv Babilona moćan savez sjevernih naroda. Oni će se svrstati u bojne redove, napasti i osvojiti Babilon. Njihove su strijele kao vješti ratnici koji nikad u borbi ne promaše.

^50:10 Babilon će biti potpuno opljačkan, vojnici će sve odnijeti«, kaže BOG.

^50:11 Okrali ste moju zemlju pa ste sad ponosni i sretni. Kao tele na pašnjaku skačete, kao pastusi, ržete i njištite.

^50:12 No vaš majčinski grad bit će osramoćen, sramit će vas se vaša domovina. Bit će posljednja među narodima, sama divljina i suha pustinja.

^50:13 Zbog BOŽJEGA gnjeva, nitko ondje neće živjeti, zemlja će vam biti napuštena. Tko god bude pored Babilona prolazio, bit će zgrožen, u čudu i nevjerici zbog takvoga strašnog razaranja.

^50:14 Spremite se za napad na Babilon. Gađajte, strijelci! Ne štedite strijele. Jer, Babilon je protiv BOGA griješio.

^50:15 Svud uokolo podignite bojni poklič. Grad se predaje, zidine i kule se ruše. Jer, BOG ga sada kažnjava. Osvetite se tom gradu, učinite mu kako je on činio drugima.

^50:16 Uništite sve babilonske sijače i žeteoce koji mašu srpom. Pred napadom neprijatelja bježe babilonski zatočenici. Kući idu, svaki u svoju zemlju.

^50:17 Izraelci su kao stado ovaca koje su lavovi rastjerali. Prvo ih je proždirao asirski kralj, a onda im Nabukodonosor glodao kosti.

^50:18 Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Kaznit ću babilonskoga kralja i njegovu zemlju kao što sam prije kaznio kralja Asirije.

^50:19 A Izrael ću vratiti na njegove pašnjake. Napasat će se po gori Karmel i u Bašanu, uživati po brdima Efrajima i Gileada.«

^50:20 BOG kaže: »U to vrijeme neće biti krivnje u Izraelu, nestat će sav grijeh Judejaca. Jer, oprostit ću preostalima koje na životu budem ostavio.«

^50:21 BOG kaže: »Napadni zemlju Merataim, kreni na stanovnike Pekoda. Sve ih pobij i potpuno uništi, kako sam naredio, učini.«

^50:22 Cijelom zemljom širi se zvuk bitke, sve odjekuje od velikog razaranja.

^50:23 Slomljen je i skršen Babilon, malj cijelog svijeta! Narodi se zgražaju što je Babilon ruševina.

^50:24 Zamku sam ti, Babilone, postavio, a ti si se, ne znajući, u nju upleo. Borio si se protiv BOGA, no sad si uhvaćen i svladan.

^50:25 BOG je otvorio svoja skladišta oružja i izvadio naoružanje svoga gnjeva. Jer, Gospodar, BOG Svevladar, ima posla u zemlji Babilonaca.

^50:26 Navalite na Babilon sa svih strana, razvalite žitnice i sve uništite! Poslažite leševe kao snopove žita, neka iza vas nitko živ ne ostane.

^50:27 Pobijte babilonske mladiće, neka budu zaklani kao bikovi. Teško njima na dan njihovog poraza, došlo je vrijeme da budu kažnjeni.

^50:28 Ljudi bježe iz Babilona i dolaze na Sion. Objavljuju osvetu našeg BOGA, osvetu za razaranje njegova Hrama.

^50:29 »Pozovite strijelce u napad na Babilon, neka ga okruže svi koji znaju napeti lûk. Neka se utabore oko cijeloga grada, i neka ne daju da itko pobjegne. Babilonu se vraća zlo koje je učinio, naplaćuju mu se njegova djela. Jer, oholo je prezirao BOGA, rugao se Svetinji Izraela.

^50:30 Zato će svi babilonski mladići popadati po gradskim trgovima i svi će ratnici tada izginuti«, kaže BOG.

^50:31 »Ustajem protiv tebe, oholi grade«, kaže Gospodar, BOG Svevladar. »Jer, došao je dan tvoje kazne. Vrijeme je za ispaštanje.

^50:32 Oholi Babilon posrnut će i pasti, nitko ga neće moći pridići. Zapalit ću vatru u njihovim gradovima, plamen će progutati sve uokolo.«

^50:33 BOG Svevladar poručuje: »Narodi Izraela i Jude su potlačeni. Neprijatelj ih je zarobio, drži ih čvrsto i ne pušta.

^50:34 Ali njihov je zaštitnik moćan, ime mu je BOG Svevladar. On će ih braniti, donijeti mir zemlji, ali ne i stanovnicima Babilona.«

^50:35 BOG kaže: »Uništi mačem Babilon i njegove građane! Uništi kraljevske službenike! Uništi babilonske mudrace!

^50:36 Uništi lažne proroke! Neka se vidi da su lude. Uništi ratnike! Neka umru od straha.

^50:37 Uništi konje i bojna kola! Uništi strane vojnike plaćenike! Neka svi vojnici postanu kao žene! Uništi sve babilonske riznice! Njihova će blaga biti opljačkana.

^50:38 Uništi babilonske vode! Neka sve presuše! Jer, to je zemlja puna idola i idolima zaluđenih ljudi.

^50:39 Zato će Babilon naseliti zvijeri, živjet će ondje hijene i nojevi. Nikad više tu neće stanovati ljudi, bit će pusto, u sve naraštaje.

^50:40 Kao što sam razorio Sodomu i Gomoru i uništio susjedne gradove«, kaže BOG, »tako ni ovdje više nitko neće živjeti, čovjek se ovdje više neće naseliti.«

^50:41 Evo, stiže vojska sa sjevera, silan narod i mnogo kraljeva. Dižu se iz svih krajeva zemlje.

^50:42 Naoružani su lukovima, strijelama i kopljima, okrutni su, nemaju milosti. Dolaze u mnoštvu, na konjima, čuju se kao da more huči. Već su raspoređeni u bojne redove, spremni da te napadnu, babilonski narode.

^50:43 Kad je kralj Babilona čuo za njih, onemoćao je, ukočio se od straha. Obuzeo ga je nemir i bol, kao da je žena koja rađa.

^50:44 »Kao lav iz guštare pokraj rijeke Jordan, koji jurne na stado na zelenom pašnjaku, tako ću i ja Babilonce napasti, u trenu ih iz zemlje protjerati. Koga da odaberem za vladara? Pa meni nitko nije ravan. Nitko me ne može izazvati, njihovi vođe ne mogu mi se suprotstaviti.«

^50:45 Stoga, čujte što BOG planira protiv Babilona, što je odlučio protiv zemlje Babilonaca. Odvući će ih dječaci pastiri, Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom.

^50:46 Kad padne Babilon, zemlja će zadrhtati. Njegove krikove čut će svi narodi.

^51:1 BOG kaže: »Podići ću razorni vjetar na Babilon, oluja će raznijeti stanovnike Kaldeje.

^51:2 Poslat ću im strance, poput vjetra koji odnosi pljevu, da razaraju i pustoše zemlju. Vojske će opkoliti i napasti grad na dan babilonske nesreće.

^51:3 Babilonci neće stići nategnuti lûk niti navući oklop na sebe. Nemajte milosti za njihove vojnike! Cijelu im vojsku uništite!

^51:4 Pobijeni će ležati po cijeloj zemlji, a ranjenici po ulicama Babilona.«

^51:5 Jer, njihova zemlja puna je krivnje protiv Svetinje Izraela. A BOG Svevladar neće ostaviti Izrael i Judu same, kao udovice.

^51:6 Bježite iz Babilona! Spašavajte si živote, da zbog babilonskoga grijeha ne poginete. Vrijeme je da BOG kazni Babilonce, da ispaštaju za sve što su učinili.

^51:7 Babilon je bio zlatni pehar u BOŽJOJ ruci, čaša koja je opila cijeli svijet. Svi narodi njegovo su vino pili pa su od pijanstva poludjeli.

^51:8 No Babilon će iznenada pasti. Kukajte i plačite za njim! Povijte mu rane, ublažite bol, možda se ipak još može izliječiti.

^51:9 Stranci, koji žive u Babilonu, govorili su: »Pokušali smo pomoći Babilonu, ali on se izliječiti ne može. Stoga, pusti nas sada da idemo, da se u svoje zemlje vratimo. Jer, babilonska osuda seže do neba, diže se čak do oblaka.« Narod Izraela i Jude kaže:

^51:10 »BOG se za našu stvar izborio, idemo na Sion da to objavimo. Svima ćemo ondje razglasiti što je naš BOG učinio.«

^51:11 »Naoštrite strijele! Napunite tobolce!« BOG huška kraljeve zemlje Medije jer želi uništiti Babilon. BOG se osvećuje Babiloncima zbog razaranja svoga Hrama.

^51:12 »Podignite signalnu zastavu za napad na zidine Babilona!« Pojačajte straže! Razmjestite stražare! Pripremite se za iznenadni napad! Jer, BOG će izvršiti što je zamislio, sve što je namijenio Babilonu.

^51:13 O grade, bogat vodama i blagom, nitima tvog života došao je kraj.

^51:14 BOG Svevladar svojim se imenom zaklinje: »Ispunit ću te neprijateljskim trupama, prekrit će te kao rojevi skakavaca, klicat će slaveći pobjedu nad tobom.«

^51:15 Bog je svojom silom stvorio zemlju, svojom mudrošću utemeljio svijet, svojim znanjem raširio nebo.

^51:16 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode, on diže oblake sa svih krajeva zemlje. On je taj koji čini da kišu prate munje, iz svojih spremišta izgoni vjetrove.

^51:17 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju, sramote se pred mrtvim kipovima. Zlatari su posramljeni svojim idolima jer su to lažni i mrtvi bogovi.

^51:18 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine, bit će uništeni kad ih presuda stigne.

^51:19 Ali Jakovljev Bog nije kao idoli jer on je taj koji je sve stvorio. Izrael je narod koji mu pripada. Njegovo je ime BOG Svevladar.

^51:20 »Babilone, ti si moj malj, moje bojno oružje. S tobom u ruci razaram narode i kraljevstva uništavam.

^51:21 S tobom udaram na konja i jahača, slamam bojna kola i vozača.

^51:22 S tobom navalim na muškarca i ženu, starca i dijete smrskam, skršim mladića i djevojku.

^51:23 S tobom uništim pastira i stado, razbijem zemljoradnika i volove, dokrajčim poglavare i dužnosnike.

^51:24 Ipak, uzvratit ću Babilonu i Babiloncima za sve zlo koje su učinili na Sionu, a ti ćeš to vidjeti, moj narode«, kaže BOG.

^51:25 BOG kaže o Babilonu: »Idem protiv tebe, moćna planino, ti što se rušiš na sve narode. Dignut ću svoju ruku na tebe i baciti te s najviših stijena. Bit ćeš planina, sva u pepelu.

^51:26 Tvoje stijene bit će beskorisne za gradnju kuća i za temelje. U tebi će zauvijek vladati pustoš.« Tako je rekao BOG.

^51:27 Podignite ratnu zastavu u zemlji! Trubite snažno, nek' čuju svi narodi, za rat na Babilon treba se spremiti. Neka se skupe kraljevstva, Ararat, Mini i Aškenaz. Postavite vojnog zapovjednika, šaljite konje, kao roj skakavaca.

^51:28 Neka se narodi spreme za rat, kraljevi Medije, njihovi poglavari i dužnosnici, kao i sve zemlje pod njihovom vlašću.

^51:29 Zemlja podrhtava i bolno se trese jer BOG izvršava što je naumio. Želi uništiti cijelu zemlju Babilon, da bude pustoš gdje nitko ne živi.

^51:30 Babilonski ratnici odustaju od borbe, ostaju zatvoreni u svojim tvrđavama, snaga ih izdaje kao da su žene. Babilonske kuće su u plamenu, a gradska vrata porušena.

^51:31 Trči poslanik za poslanikom i glasnik za glasnikom. Moraju dojaviti kralju Babilona da su neprijatelji zauzeli granice grada.

^51:32 Pod opsadom su riječni prijelazi, tvrđave u plamenu, vojnici u panici.

^51:33 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Babilon je kao kameno gumno na kojem se tuče požnjeveno žito. A sada je došlo vrijeme da se po njemu tuče i gazi.«

^51:34 »Pojeo nas je Nabukodonosor, babilonski kralj, isisao nas je i ostavio kao prazan vrč. Progutao nas je, kao golemo čudovište. Napunio je trbuh našim bogatstvima, a onda nas ispovraćao.«

^51:35 »Neka se nasilje nad nama nasiljem vrati«, kažu na Sionu. »Neka Babilonci budu kažnjeni za prolijevanje naše krvi«, govori se u Jeruzalemu.

^51:36 Stoga, BOG sada kaže: »Obranit ću vas i osvetiti. Babiloncima ću isušiti rijeku, učiniti da presahnu svi izvori.

^51:37 Babilon će biti hrpa ruševina, u njemu će živjeti samo šakali. Nad njim će se svi zgražati i rugati jer bit će pustoš bez stanovnika.

^51:38 Babilonci riču kao mladi lavovi, reže kao lavlja mladunčad.

^51:39 Razdražene, dovest ću ih na gozbu, gdje će se opiti i vječnim snom zaspati. Više se neće probuditi«, kaže BOG.

^51:40 »Povest ću ih kao janjad na klanje, tjerat ću ih kao jarce i ovnove.

^51:41 Šešak je osvojen i zauzet, ponos cijele zemlje pokoren. Kakav strašan prizor pruža Babilon narodima.

^51:42 I more će se dići na njega, prekrit će ga divlji valovi.

^51:43 Opustjet će njegovi gradovi. Bit će to suha zemlja, pustinja. U njoj nitko neće živjeti, niti putovati kroz nju.

^51:44 Kaznit ću babilonskog idola Bela, morat će pljunuti sve što je progutao. Narodi više neće dolaziti k njemu, srušit će se babilonske zidine.

^51:45 Izađite iz njega, moj narode! Neka svatko spasi svoj život, i skloni se pred BOŽJIM gnjevom.

^51:46 Ne bojte se glasina, moj narode, glasina koje ćete čuti u zemlji. Jedna glasina dođe ove godine, a druga sljedeće. To su priče o ratovima u zemlji i o borbi vladara za vlast.

^51:47 Jer, sigurno će doći vrijeme da kaznim babilonske idole. Cijela zemlja bit će osramoćena, mrtvi će ležati po ulicama.

^51:48 Sve što je živo na nebu i zemlji, radovat će se sudbini Babilona. Jer, sa sjevera su došli neprijatelji i razorili Babilon«, kaže BOG.

^51:49 Babilon mora pasti! Zbog ubijenih Izraelaca i mrtvih po cijelom svijetu.

^51:50 A vi, koji ste izbjegli smrt, idite odavde, ne oklijevajte. Daleko ste, ali sjetite se BOGA i ne zaboravite Jeruzalem.

^51:51 »Sjetite se kako smo bili posramljeni kad smo čuli sramotne vijesti, da su stranci ušli u sveta mjesta BOŽJEGA Hrama.«

^51:52 Zato Bog kaže: »Evo dolazi vrijeme kad ću kazniti idole u Babilonu. Po cijeloj zemlji jaukat će ranjenici.

^51:53 Da se Babilon do neba popne i ojača svoje visoke utvrde, ipak bih na njega poslao ljude koji bi ga napali i razorili«, kaže BOG.

^51:54 »Čuju se plač i krikovi iz Babilona, zvuk razaranja iz babilonske zemlje.

^51:55 Jer, BOG će Babilon opustošiti, gradsku buku posve ušutkati. Neprijatelj će nadirati u valovima, svi će slušati njihove povike.

^51:56 Vojska će na Babilon navaliti, zarobiti ratnike, lukove im polomiti. Jer, BOG daje zaslužene kazne i uzvraća svakom u potpunosti.

^51:57 Opit ću babilonske poglavare i mudrace, njihove upravitelje, zapovjednike i ratnike. Zaspat će vječnim snom, više se neće probuditi«, kaže Kralj, čije ime je BOG Svevladar.

^51:58 BOG Svevladar poručuje: »Široke babilonske zidine bit će sa zemljom sravnjene, a velika gradska vrata spaljena. Drugi narodi nastojat će pomoći Babilonu, ali sav trud bit će im uzalud. Vatra će proždrijeti zidine i vrata, a narodi će se iscrpiti.«

^51:59 Seraja, Nerijin sin i Mahsejin unuk, bio je zadužen za smještaj judejskoga kralja Sidkije. U četvrtoj godini Sidkijine vladavine kralj je išao u Babilon, a Seraja mu je bio u pratnji. Prorok Jeremija tada je naredio Seraji da Babiloncima prenese poruku.

^51:60 Dao mu je svitak na koji je zapisao sve što je primio o Babilonu. Zabilježio je sva zla koja su se tek trebala dogoditi, to jest, sve poruke protiv Babilona koje su zapisane u ovoj knjizi.

^51:61 Rekao je Seraji: »Kad stigneš u Babilon, pobrini se da pročitaš naglas sve ove poruke.

^51:62 Zatim reci: ‘BOŽE, rekao si da ćeš uništiti ovaj grad Babilon, da ovdje više nitko neće živjeti, ni čovjek ni životinja. Tu će zauvijek biti pustoš.’

^51:63 Kad pročitaš cijeli svitak, smotaj ga i veži za njega kamen te ga baci u rijeku Eufrat.

^51:64 A onda reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i više se neće podići zbog nesreće koju ću svaliti na njega.’« Ovdje završavaju Jeremijine riječi.

^52:1 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala, a bila je Jeremijina kćer iz grada Libne.

^52:2 Sidkija je činio zlo pred BOGOM, kao i Jojakim.

^52:3 Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je konačno u potpunosti odbacio od sebe. Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja.

^52:4 U devetoj godini njegove vladavine, desetog dana u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe.

^52:5 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine.

^52:6 Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti.

^52:7 Babilonska je vojska probila gradske zidine. Te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada unatoč neprijateljskom obruču. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje.

^52:8 No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga Sidkijini vojnici napustili i razbježali se.

^52:9 Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, u zemlju Hamat, gdje mu je on odredio kaznu.

^52:10 Babilonski je kralj u Ribli, pred Sidkijom, pobio njegove sinove i sve judejske dužnosnike.

^52:11 Potom je Sidkiji iskopao oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon. Ondje su ga stavili u zatvor, gdje je ostao do svoje smrti.

^52:12 U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora, desetog dana u petome mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja.

^52:13 Spalio je BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine.

^52:14 Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je sve zidine oko Jeruzalema.

^52:15 Nebuzaradan je u zatočeništvo, u Babilon, odveo preostale ljude iz Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. Među njegovim su zarobljenicima bili i najbolji judejski zanatlije.

^52:16 U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja.

^52:17 Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i veliki brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon.

^52:18 Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, zdjele za krv, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili za službu u Hramu.

^52:19 Pokupili su zdjelice za krv, tave za nošenje ugljena, bazene, zdjele, svijećnjake, posudice za tamjan i pokale za prinose pića. Zapovjednik je kraljevske straže uzeo sve predmete od zlata i srebra.

^52:20 Dva brončana stupa, bazen zvan More, s dvanaest pripadajućih bikova od bronce, i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje.

^52:21 Svaki je stup bio visok devet metara i obujma šest metara. Bili su šuplji, sa stijenkama debljine sedam centimetara.

^52:22 Brončane su glave stupova bile visoke dva i pol metra. Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce.

^52:23 Na obje je strane bilo devedeset i šest ukrasa u obliku plodova šipka, a ukupno ih je bilo sto.

^52:24 Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i tri čuvara hramskih vrata.

^52:25 Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, sedam kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske, koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu.

^52:26 Zarobio ih je zapovjednik straže Nebuzaradan i odveo kralju Babilona u grad Riblu.

^52:27 Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat. I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo.

^52:28 Zabilježeno je da je Nabukodonosor tijekom svoje vladavine odveo u zatočeništvo: u sedmoj godini vladavine, 3.023 Judejca,

^52:29 u osamnaestoj godini svoje vladavine, 832 osobe iz Jeruzalema,

^52:30 a u dvadeset i trećoj godini Nabukodonosorove vladavine, zapovjednik je straže Nebuzaradan u zatočeništvo odveo 745 Judejaca. Bilo je to ukupno 4.600 ljudi.

^52:31 U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak. Te godine, dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca, pomilovao je Jojakina i pustio ga iz zatvora.

^52:32 Bio je ljubazan prema njemu i dao mu počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu.

^52:33 Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevskim stolom.

^52:34 Kralj Babilona davao mu je dnevno uzdržavanje u hrani sve do Jojakinove smrti.