Evanđelje po Ivanu

^1:1 Prije postanka svijeta bila je Riječ. Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.

^1:2 U početku je On bio s Bogom.

^1:3 Po njemu je sve stvoreno. Ništa nije stvoreno bez njega.

^1:4 U njemu je bio život i taj je život bio svjetlo ljudima.

^1:5 Svjetlo svijetli u tami i tama ga nije nadjačala.

^1:6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan.

^1:7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja.

^1:8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo.

^1:9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.

^1:10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao.

^1:11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio.

^1:12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca.

^1:13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.

^1:14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine.

^1:15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«

^1:16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom.

^1:17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina.

^1:18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.

^1:19 A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«

^1:20 Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«

^1:21 »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?« »Nisam«, rekao je. »Jesi li Prorok?« »Ne«, odvratio je.

^1:22 Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«

^1:23 A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije: »Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: ‘Poravnajte put za Gospodina!’«

^1:24 Te su ljude poslali farizeji.

^1:25 Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«

^1:26 »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete.

^1:27 On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«

^1:28 Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.

^1:29 Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje, on uzima na sebe grijehe svijeta.

^1:30 To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’

^1:31 Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.«

^1:32 Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu.

^1:33 Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’

^1:34 To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.«

^1:35 Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika.

^1:36 Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«

^1:37 Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom.

^1:38 Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?« Oni su mu odgovorili: »Rabbi — što znači ‘Učitelju!’ — gdje stanuješ?«

^1:39 »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.

^1:40 Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra.

^1:41 Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!« — što znači Krista.

^1:42 Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar«.

^1:43 Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!«

^1:44 Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada.

^1:45 Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«

^1:46 »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael. »Dođi i vidi«, odvratio je Filip.

^1:47 Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«

^1:48 »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael. »Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.

^1:49 »Učitelju, ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«

^1:50 Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!«

^1:51 Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju nad Sina Čovječjeg.«

^2:1 Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka.

^2:2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu.

^2:3 Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.«

^2:4 »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.«

^2:5 Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!«

^2:6 Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu — kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju. Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara.

^2:7 Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha.

^2:8 Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.« Tako su i učinili.

^2:9 Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i

^2:10 rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.«

^2:11 Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo i njegovi su učenici povjerovali u njega.

^2:12 Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana.

^2:13 Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem.

^2:14 U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca.

^2:15 Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe.

^2:16 Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!«

^2:17 Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu: »Strast za tvoju kuću gori u meni.«

^2:18 Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!«

^2:19 Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.«

^2:20 »Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?«

^2:21 No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo.

^2:22 Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima.

^2:23 Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio.

^2:24 No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi.

^2:25 Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.

^3:1 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa.

^3:2 Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

^3:3 Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

^3:4 »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

^3:5 Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo.

^3:6 Što je rođeno od čovjeka — čovjek je; što je rođeno od Duha — duh je.

^3:7 Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’.

^3:8 Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

^3:9 »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

^3:10 Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim.

^3:11 Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo.

^3:12 Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima?

^3:13 Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

^3:14 Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut i Sin Čovječji,

^3:15 da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

^3:16 Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život.

^3:17 Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

^3:18 Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina.

^3:19 Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla.

^3:20 Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena.

^3:21 No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.

^3:22 Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod.

^3:23 Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se.

^3:24 Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

^3:25 Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju.

^3:26 Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana — onaj o kojem si govorio — on krsti i svi idu k njemu.«

^3:27 Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog.

^3:28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak.

^3:29 Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna.

^3:30 On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

^3:31 Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih!

^3:32 On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi.

^3:33 Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit!

^3:34 On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere.

^3:35 Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu.

^3:36 Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.

^4:1 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan —

^4:2 premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici —

^4:3 Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju.

^4:4 Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.

^4:5 Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu.

^4:6 Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva.

^4:7 Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!«

^4:8 Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu.

^4:9 Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.

^4:10 Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«

^4:11 »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život?

^4:12 Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«

^4:13 A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti.

^4:14 A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«

^4:15 »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«

^4:16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«

^4:17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena. »Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus.

^4:18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«

^4:19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena.

^4:20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«

^4:21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu.

^4:22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas.

^4:23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo.

^4:24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«

^4:25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«

^4:26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«

^4:27 Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«

^4:28 Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima:

^4:29 »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?«

^4:30 Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.

^4:31 Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«

^4:32 On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«

^4:33 Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«

^4:34 A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio.

^4:35 Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu.

^4:36 Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac.

^4:37 Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita.

^4:38 I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«

^4:39 Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.«

^4:40 Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana.

^4:41 Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.

^4:42 Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«

^4:43 Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju.

^4:44 Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju.

^4:45 Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.

^4:46 Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan.

^4:47 Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti.

^4:48 A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«

^4:49 »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«

^4:50 »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.« Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući.

^4:51 Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«

^4:52 Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«

^4:53 Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa — i on i svi njegovi ukućani.

^4:54 To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.

^5:1 Nakon toga, bio je židovski blagdan pa se Isus zaputio u Jeruzalem.

^5:2 U Jeruzalemu se uz Ovčja vrata nalazi ribnjak. Na aramejskom se zove »Bethesda«, a ima pet natkrivenih trijemova.

^5:3 Ispod njih je ležalo mnogo bolesnika, slijepaca, invalida i nepokretnih.

^5:5 Ondje je bio i čovjek koji je bolovao već trideset i osam godina.

^5:6 Isus ga je vidio kako leži i znao je da već dugo boluje. Upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?«

^5:7 Bolesnik mu je odgovorio: »Gospodine, nema nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kad se uzburka voda. Kad krenem prema vodi, uvijek netko drugi uđe u nju prije mene.«

^5:8 »Ustani«, na to će mu Isus, »uzmi svoj ležaj i hodaj!«

^5:9 Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati.

^5:10 Bio je šabat, dan odmora, pa su Židovi počeli govoriti čovjeku kojega je Isus ozdravio: »Danas je šabat. To što nosiš ležaj na šabat protivi se našem Zakonu!«

^5:11 On im je odvratio: »Čovjek, koji me ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoj ležaj i hodaj.’«

^5:12 Na to su ga upitali: »Koji ti je čovjek rekao da uzmeš svoj ležaj i hodaš?«

^5:13 No on nije znao tko je bio čovjek koji ga je ozdravio. Na tom je mjestu bila velika gužva i Isus se neopaženo udaljio.

^5:14 Kasnije ga je Isus pronašao u Hramu i rekao mu: »Vidiš, sada si zdrav. Ne griješi više, da ti se ne dogodi nešto gore!«

^5:15 Čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je iscijelio.

^5:16 A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat.

^5:17 Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«

^5:18 Te su riječi bile povod Židovima da još više nastoje ubiti Isusa. Jer, ne samo što je kršio zakon o šabatu nego je Boga nazivao svojim Ocem. Izjednačio je sebe s Bogom.

^5:19 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin.

^5:20 Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni.

^5:21 Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće.

^5:22 Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina,

^5:23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

^5:24 Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život.

^5:25 Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme — zapravo, već je došlo — kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će.

^5:26 Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života.

^5:27 A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji.

^5:28 Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te

^5:29 izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu.

^5:30 Ja ne mogu ništa učiniti sâm. Sudim samo na temelju onoga što čujem. Moja je presuda pravedna jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.

^5:31 Ako sâm svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije vjerodostojno.

^5:32 Postoji jedan koji svjedoči za mene i ja znam da je to svjedočanstvo o meni vjerodostojno.

^5:33 Vi ste poslali ljude k Ivanu i on vam je govorio o istini.

^5:34 Meni nije potrebno da čovjek govori o meni, ali vam sve ovo govorim da biste se spasili.

^5:35 Ivan je bio poput svjetiljke koja gori i daje svjetlo. Vi ste nakratko željeli uživati u njegovoj svjetlosti.

^5:36 No moje je svjedočanstvo veće od Ivanovog — djela su to koja mi je Otac povjerio da ih izvršim. Upravo ova djela koja sada činim svjedoče za mene i dokazuju da me poslao Otac.

^5:37 I Otac, koji me je poslao, svjedočio je za mene. Vi mu nikada niste čuli glas niti ste ga vidjeli kako izgleda.

^5:38 Njegova riječ ne živi u vama jer ne želite vjerovati onomu koga je poslao.

^5:39 Proučavate Sveto pismo misleći da u njemu možete pronaći vječni život, a upravo to Sveto pismo govori o meni.

^5:40 Pa, ipak, ne želite doći k meni da biste imali život.

^5:41 Ja ne želim ljudske hvale.

^5:42 Poznajem vas i znam da u vama nema Božje ljubavi.

^5:43 Ja sam došao u ime svoga Oca, a ipak me ne želite prihvatiti. Da netko drugi dođe u svoje ime, njega biste prihvatili.

^5:44 Kako možete vjerovati, vi, koji prihvaćate hvale jedan od drugoga, a ne tražite hvalu koja dolazi od jedinoga Boga?

^5:45 Nemojte misliti da ću vas ja optužiti pred Ocem; optužit će vas Mojsije, u kojeg ste položili svoje nade.

^5:46 Jer, da ste zaista vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. Mojsije je, naime, pisao o meni.

^5:47 No, ako ne vjerujete onome što je napisao Mojsije, kako ćete povjerovati mojim riječima?«

^6:1 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko.

^6:2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima.

^6:3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima.

^6:4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

^6:5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?«

^6:6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.

^6:7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

^6:8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je:

^6:9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

^6:10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca.

^6:11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili,

^6:12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.«

^6:13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

^6:14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok koji treba doći na svijet!«

^6:15 Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

^6:16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera.

^6:17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima.

^6:18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi.

^6:19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah.

^6:20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus.

^6:21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.

^6:22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami.

^6:23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu.

^6:24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.

^6:25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

^6:26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se.

^6:27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«

^6:28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«

^6:29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«

^6:30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati.

^6:31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.«

^6:32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba.

^6:33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«

^6:34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«

^6:35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti.

^6:36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete.

^6:37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni.

^6:38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.

^6:39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan.

^6:40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«

^6:41 Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.«

^6:42 Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«

^6:43 Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati!

^6:44 K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.

^6:45 Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.

^6:46 To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega.

^6:47 Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život.

^6:48 Ja sam kruh koji daje život.

^6:49 Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli.

^6:50 Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti.

^6:51 Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«

^6:52 Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

^6:53 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život.

^6:54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

^6:55 Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće.

^6:56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu.

^6:57 Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene.

^6:58 Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.«

^6:59 Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

^6:60 Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«

^6:61 Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje?

^6:62 Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio?

^6:63 Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.«

^6:64 Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao:

^6:65 »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«

^6:66 Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.

^6:67 Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«

^6:68 »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život.

^6:69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija.«

^6:70 Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«

^6:71 Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.

^7:1 Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti.

^7:2 Bližio se židovski Blagdan skloništa.

^7:3 Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš.

^7:4 Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!«

^7:5 Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega.

^7:6 Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme.

^7:7 Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla.

^7:8 Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.«

^7:9 Tako im je rekao i ostao u Galileji.

^7:10 Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno.

^7:11 Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se.

^7:12 Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.«

^7:13 No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova.

^7:14 Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati.

^7:15 Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?«

^7:16 »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao.

^7:17 Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti.

^7:18 Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao — taj je istinit i u njemu nema ništa lažno.

^7:19 Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?«

^7:20 Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?«

^7:21 Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni.

^7:22 Mojsije vam je dao zakon o obrezanju — zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci — i vi obrezujete djecu na šabat.

^7:23 Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat?

^7:24 Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!«

^7:25 Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti?

^7:26 Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist?

^7:27 Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«

^7:28 Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete.

^7:29 Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«

^7:30 Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to.

^7:31 No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«

^7:32 Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti.

^7:33 Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao.

^7:34 Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«

^7:35 Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke?

^7:36 On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«

^7:37 Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije.

^7:38 Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.«

^7:39 Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.

^7:40 Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok.«

^7:41 »On je Krist«, rekli su drugi. A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje!

^7:42 Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?«

^7:43 Imali su različita mišljenja o Isusu.

^7:44 Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.

^7:45 Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.

^7:46 »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.

^7:47 Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti!

^7:48 Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega?

^7:49 Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon — prokleti su!«

^7:50 No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa. On im je rekao:

^7:51 »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«

^7:52 »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok ne dolazi iz Galileje.«

^7:53 Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.

^8:1 Isus je pak otišao na Maslinsku goru.

^8:2 U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati.

^8:3 Uto su učitelji Zakona i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude.

^8:4 Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu.

^8:5 Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?«

^8:6 Ovo je pitanje bila zamka — da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji.

^8:7 Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!«

^8:8 Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji.

^8:9 Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim.

^8:10 Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«

^8:11 »Nitko, gospodine«, odgovorila je. »Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«

^8:12 Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«

^8:13 Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«

^8:14 »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem.

^8:15 Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome.

^8:16 Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao — on je sa mnom.

^8:17 U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju.

^8:18 Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«

^8:19 »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga. Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.«

^8:20 Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.

^8:21 Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem — vi ne možete doći.«

^8:22 Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem — vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«

^8:23 Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta.

^8:24 Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.«

^8:25 »Tko si ti onda?« pitali su ga. »Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus.

^8:26 »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«

^8:27 Nisu shvatili da im govori o Ocu.

^8:28 Zato im je rekao: »Kad podignete Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac.

^8:29 Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.«

^8:30 Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.

^8:31 Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici.

^8:32 Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

^8:33 »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«

^8:34 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu.

^8:35 Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek.

^8:36 Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci.

^8:37 No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje.

^8:38 Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«

^8:39 Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!« Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on.

^8:40 Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio.

^8:41 Vi radite ono što radi i vaš otac!« A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«

^8:42 A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog.

^8:43 Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku.

^8:44 Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži.

^8:45 Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu.

^8:46 Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?

^8:47 Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«

^8:48 Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«

^8:49 »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete.

^8:50 Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi.

^8:51 Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«

^8:52 Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’

^8:53 Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«

^8:54 Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’

^8:55 Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže.

^8:56 Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«

^8:57 Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«

^8:58 Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju.

^8:59 Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.

^9:1 Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja.

^9:2 »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«

^9:3 »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela.

^9:4 Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi.

^9:5 Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«

^9:6 Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči.

^9:7 Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!« — Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.

^9:8 Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«

^9:9 Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.« A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«

^9:10 »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.

^9:11 Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«

^9:12 Upitali su ga: »Gdje je on?«

^9:13 Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep.

^9:14 A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči.

^9:15 Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.

^9:16 Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.« »Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.

^9:17 Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?« »On je prorok!« odgovorio im je.

^9:18 Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje

^9:19 i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«

^9:20 Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep,

^9:21 ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.«

^9:22 Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge.

^9:23 Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«

^9:24 Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«

^9:25 »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«

^9:26 »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«

^9:27 Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«

^9:28 Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.

^9:29 Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«

^9:30 »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči!

^9:31 Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava.

^9:32 Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja.

^9:33 Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«

^9:34 Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.

^9:35 Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«

^9:36 »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«

^9:37 »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«

^9:38 »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.

^9:39 A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«

^9:40 Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«

^9:41 »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«

^10:1 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik.

^10:2 Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada.

^10:3 Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih.

^10:4 Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.

^10:5 No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.«

^10:6 Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.

^10:7 Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama.

^10:8 Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale.

^10:9 Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno.

^10:10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.

^10:11 Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce.

^10:12 Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih.

^10:13 A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.

^10:14 Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene.

^10:15 Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce.

^10:16 Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.

^10:17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život.

^10:18 Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«

^10:19 Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima.

^10:20 Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«

^10:21 Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«

^10:22 Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja.

^10:23 Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu.

^10:24 Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!«

^10:25 Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam.

^10:26 Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama.

^10:27 Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom.

^10:28 Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke.

^10:29 Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca.

^10:30 Otac i ja smo jedno.«

^10:31 Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti.

^10:32 A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«

^10:33 »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«

^10:34 Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’

^10:35 Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito.

^10:36 Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’

^10:37 Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati.

^10:38 Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«

^10:39 Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.

^10:40 Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao,

^10:41 a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.«

^10:42 Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.

^11:1 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta.

^11:2 Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat.

^11:3 Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

^11:4 Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu — da se proslavi Božji Sin.«

^11:5 Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara.

^11:6 Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio.

^11:7 Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

^11:8 »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

^11:9 Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta.

^11:10 A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

^11:11 Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

^11:12 »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

^11:13 Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava.

^11:14 Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro.

^11:15 Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

^11:16 Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

^11:17 Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu.

^11:18 Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra.

^11:19 Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

^11:20 Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće.

^11:21 Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.

^11:22 Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

^11:23 »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

^11:24 A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

^11:25 »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre.

^11:26 Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

^11:27 »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

^11:28 Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!«

^11:29 Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu.

^11:30 Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta.

^11:31 Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom.

^11:32 Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

^11:33 Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu

^11:34 i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

^11:35 A Isus je zaplakao.

^11:36 »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

^11:37 »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

^11:38 Isus se ponovo duboko potresao. Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen.

^11:39 »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus. »Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

^11:40 »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo ako budeš vjerovala?«

^11:41 Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo.

^11:42 Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.«

^11:43 Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!«

^11:44 I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom. Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

^11:45 Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa.

^11:46 Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus.

^11:47 Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove.

^11:48 Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.«

^11:49 Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite.

^11:50 Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?«

^11:51 Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod.

^11:52 I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta.

^11:53 Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa.

^11:54 Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima.

^11:55 Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana.

^11:56 Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?«

^11:57 Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.

^12:1 Šest dana prije Pashe Isus je otišao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojega je uskrisio od mrtvih.

^12:2 Ondje su Isusu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je s Isusom i ostalima sjedio za stolom.

^12:3 Tada je Marija uzela oko pola litre skupocjenog mirisa od čistog narda. Pomazala je njime Isusove noge pa ih potom osušila svojom kosom. Čitava se kuća ispunila mirisom.

^12:4 Juda Iskariotski, onaj Isusov učenik koji će ga kasnije izdati, rekao je:

^12:5 »Bolje bi bilo da je taj miris prodan za tri stotine srebrnjaka, a novac razdijeljen siromašnima!«

^12:6 Rekao je to ne zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Bio je zadužen za kutiju sa zajedničkim novcem i često iz nje krao.

^12:7 »Ostavi je na miru!« odvratio mu je Isus. »Dobro je učinila što ju je sačuvala do danas jer je ovo dan pripreme za moj ukop.

^12:8 Siromašni će uvijek biti s vama, ali ja neću.«

^12:9 Mnogi Židovi, koji su došli na blagdan Pashe, saznali su da je Isus u Betaniji. Pošli su onamo da vide Isusa, ali i Lazara. Lazar je bio onaj čovjek kojeg je Isus uskrisio.

^12:10 Vodeći su svećenici tada skovali plan da ubiju i Lazara

^12:11 jer su ih zbog njega mnogi Židovi ostavljali i počeli vjerovati u Isusa.

^12:12 Sutradan, kad je mnoštvo, koje je došlo na Pashu, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

^12:13 uzeli su palmine grančice i pošli mu ususret kličući: »Slava Bogu! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime, kralj Izraelov!«

^12:14 Isus je našao magarca i uzjahao ga, kako i piše u Svetom pismu:

^12:15 »Ne boj se, Jeruzaleme! Evo, dolazi tvoj kralj jašući na magaretu.«

^12:16 Njegovi učenici tada nisu razumjeli što se događa. No nakon što je Isus uznesen u slavu, sjetili su se što se dogodilo i shvatili da je to bilo zapisano u Svetom pismu o Isusu i da su mu tako i učinili.

^12:17 Oni koji su bili uz Isusa, kad je pozvao Lazara da iziđe iz groba i uskrisio ga od mrtvih, širili su glas o tome.

^12:18 Mnoštvo je izašlo da ga dočeka jer su čuli da je on taj koji je učinio čudo.

^12:19 Tada su farizeji rekli jedni drugima: »Naš plan nikamo ne vodi! Evo, sav je svijet otišao za njim!«

^12:20 Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka.

^12:21 Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji,

^12:22 a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu.

^12:23 Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu.

^12:24 Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod.

^12:25 Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek.

^12:26 Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast.

^12:27 Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao.

^12:28 Oče, proslavi svoje ime!« Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.«

^12:29 A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo. Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.«

^12:30 Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas.

^12:31 Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen.

^12:32 Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.«

^12:33 Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti.

^12:34 Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?«

^12:35 Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide.

^12:36 Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.

^12:37 Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali.

^12:38 Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu se pokazala Božja snaga?«

^12:39 A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao:

^12:40 »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca, da ne vide očima i ne razumiju srcima, ‘da se ne obrate meni’, kaže Bog, ‘da ih izliječim’.«

^12:41 Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.

^12:42 Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge.

^12:43 Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog.

^12:44 Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao.

^12:45 Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao.

^12:46 Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.

^12:47 Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti.

^12:48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan.

^12:49 Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam.

^12:50 I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«

^13:1 Približavao se blagdan Pashe. Isus je znao da je došlo vrijeme kad će napustiti ovaj svijet i poći k Ocu. Volio je one koji su njegovi na ovom svijetu, a sada im je tu ljubav iskazao kao nikad prije.

^13:2 Isus i njegovi učenici zajedno su večerali. Đavao je Judi, sinu Šimuna Iskariotskog, već bio stavio u srce da izda Isusa.

^13:3 Isus je znao da mu je Otac dao svu vlast. Isto tako, znao je da dolazi od Boga i da se vraća njemu.

^13:4 Ustao je od stola, skinuo ogrtač, uzeo ručnik i opasao se njime.

^13:5 Potom je napunio posudu vodom i počeo prati noge svojim učenicima i brisati ih ručnikom kojim je bio opasan.

^13:6 Tada je došao Šimunu Petru. »Gospodine«, rekao je Petar Isusu, »zar ćeš mi ti prati noge?«

^13:7 Isus mu je odgovorio: »Sada ne razumiješ što činim, ali kasnije ćeš razumjeti.«

^13:8 Na to mu je Petar rekao: »Nikada ti meni nećeš prati noge!« »Ako te ne operem«, odvratio mu je Isus, »ne možeš biti jedan od mojih.«

^13:9 »Gospodine«, na to će Petar, »ne peri mi onda samo noge nego i ruke i glavu!«

^13:10 Isus mu je rekao: »Tko je okupan, ne treba prati ništa osim nogu. On je potpuno čist. Vi ste čisti, ali ne svi.«

^13:11 Isus je znao tko će ga izdati i zato je rekao: »Niste svi čisti.«

^13:12 Kad im je oprao noge, ponovo je odjenuo ogrtač, vratio se na svoje mjesto za stolom i rekao im: »Razumijete li što sam za vas učinio?

^13:13 Zovete me ‘Učitelju’ i ‘Gospodaru’. Imate pravo što me tako zovete jer ja to i jesam.

^13:14 Pa, ako sam ja, Gospodar i Učitelj, vama oprao noge, tada ih i vi trebate prati jedan drugome. Dao sam vam primjer

^13:15 da biste vi drugima činili što sam ja učinio vama.

^13:16 Govorim vam istinu: rob nije veći od svoga gospodara niti je glasnik veći od onoga koji ga je poslao.

^13:17 Sada, kada to znate, blago vama ako budete tako i postupali.

^13:18 Ne govorim o svima vama. Ja znam koga sam izabrao. No Sveto pismo kaže: ‘Onaj, koji je jeo moj kruh, okrenuo se protiv mene’. To se mora ispuniti!

^13:19 Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi. Tako ćete, kad se dogodi, vjerovati da JA JESAM.

^13:20 Govorim vam istinu. Tko primi onoga koga ja šaljem, prima mene. Tko prima mene, prima onoga koji me je poslao.«

^13:21 Kada je ovo rekao, Isus se potresao u sebi i izjavio: »Govorim vam istinu: jedan od vas će me izdati.«

^13:22 Njegovi su se učenici počeli međusobno pogledavati jer nisu znali na kojeg od njih misli.

^13:23 Jedan od njegovih učenika, kojega je Isus jako volio, sjedio je pokraj njega.

^13:24 Njemu je Šimun Petar dao znak da pita Isusa tko bi to mogao biti.

^13:25 Ovaj se primaknuo bliže Isusu i upitao ga: »Gospodine, tko je taj?«

^13:26 Isus je odgovorio: »To je onaj kojem ću dati komad kruha kad ga umočim.« Potom je uzeo komad kruha, umočio ga i dao ga Judi Iskariotskom, Šimunovom sinu.

^13:27 Nakon što je Juda uzeo taj komad kruha, u njega je ušao Sotona. Tada mu je Isus rekao: »To što namjeravaš — učini brzo!«

^13:28 No nitko od onih koji su jeli za stolom nije shvatio zašto mu je Isus to rekao.

^13:29 Budući da je Juda držao kutiju s novcem, neki su pomislili da mu je rekao: »Kupi što nam je potrebno za blagdan!« Ili da mu je rekao da nešto podijeli siromašnima.

^13:30 I tako je Juda uzeo komad kruha i smjesta otišao. A bila je noć.

^13:31 Nakon što je Juda otišao, Isus je rekao: »Sin Čovječji je sada proslavljen i Bog je proslavljen u njemu.

^13:32 Ako je Bog proslavljen u Sinu, onda će Sin biti proslavljen u Ocu. Bog će mu odmah dati slavu koja mu pripada.

^13:33 Moja draga djeco, još sam samo kratko s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam već rekao Židovima, i vama sada kažem: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći.’

^13:34 Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga! Kako sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga.

^13:35 Budete li voljeli jedan drugoga, po tome će svi znati da ste moji učenici.«

^13:36 Šimun Petar ga je upitao: »Gospodine, kamo ideš?« Isus mu je odgovorio: »Tamo kamo ja idem, ti zasad ne možeš poći. No poslije ćeš poći za mnom.«

^13:37 »Gospodine«, upitao ga je Petar, »zašto sada ne mogu poći za tobom? Dat ću svoj život za tebe!«

^13:38 Isus mu je odgovorio: »Dat ćeš svoj život za mene? Govorim ti istinu: triput ćeš me se odreći prije nego što pijetao zapjeva.«

^14:1 »Neka vaša srca ne budu žalosna. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene.

^14:2 Mnogo je soba u kući moga Oca. Da nije tako, zar bih vam rekao da vam idem pripremiti mjesto?

^14:3 Kada odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete ondje gdje sam ja.

^14:4 Vi znate put koji vodi onamo kamo idem.«

^14:5 »Gospodine«, rekao mu je Toma, »ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?«

^14:6 Isus mu je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene.

^14:7 Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca. Vi ga sad poznajete i vidjeli ste ga.«

^14:8 Filip mu je rekao: »Gospodine, pokaži nam Oca! To će nam biti dovoljno.«

^14:9 »Toliko sam dugo s vama«, odgovorio mu je Isus, »a ti me, Filipe, još ne poznaješ! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’?

^14:10 Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam upućujem nisu moje. To Otac koji živi u meni čini svoja djela.

^14:11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte mi zbog djela koja sam učinio.

^14:12 Govorim vam istinu. Tko vjeruje u mene, taj će činiti djela koja i ja činim. Zapravo, činit će čak i veća djela jer ja odlazim k Ocu.

^14:13 I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac.

^14:14 Što god zatražite u moje ime, učinit ću.«

^14:15 »Ako me volite, izvršavat ćete moje zapovijedi.

^14:16 Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Zastupnika, da bude uz vas zauvijek.

^14:17 On je Duh istine. Svijet ga ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete jer boravi s vama i jer će biti u vama.

^14:18 Neću vas ostaviti same kao siročad. Vratit ću se k vama.

^14:19 Još samo malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Budući da ja živim — i vi ćete živjeti.

^14:20 Na taj ćete dan znati da sam ja u Ocu, da ste vi u meni i da sam ja u vama.

^14:21 Tko je prihvatio moje zapovijedi i izvršava ih, taj me voli. Tko voli mene, njega će voljeti i moj Otac. I ja ću ga voljeti i pokazati mu se.«

^14:22 Juda, ne Juda Iskariotski, upitao ga je: »Gospodine, kako to da ćeš se pokazati samo nama, a ne i svijetu?«

^14:23 Isus mu je odgovorio: »Ako me tko voli, držat će se mog učenja i moj će ga Otac voljeti. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

^14:24 Tko me ne voli, ne drži se mog učenja, premda učenje koje slušate nije moje. Ono pripada Ocu koji me poslao.

^14:25 Ovo sam vam rekao sada, dok sam još s vama. A Tješitelj, Sveti Duh, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu.

^14:26 On će vas podsjetiti na sve što sam vam bio rekao.

^14:27 Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir, ali ne kao što ga daje svijet. Neka vaša srca ne budu žalosna. Ne bojte se!

^14:28 Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Da me volite, radovali biste se što odlazim k Ocu jer je Otac veći od mene.

^14:29 Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

^14:30 Više neću s vama puno razgovarati jer dolazi vladar ovoga svijeta. On nema vlast nada mnom.

^14:31 Ali, da bi svijet spoznao kako volim Oca, činim upravo onako kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite! Pođimo odavde!«

^15:1 »Ja sam prava loza, a moj je Otac vinogradar.

^15:2 On uklanja svaki izdanak na meni koji ne donosi plod, a svaki koji donosi plod obrezuje i čisti da donese još više plodova.

^15:3 Vi ste već čisti zbog učenja koje ste od mene čuli.

^15:4 Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što izdanak može donijeti plod samo ako ostane na lozi, tako i vi možete donijeti plod samo ako ostanete u meni.

^15:5 Ja sam loza, vi ste izdanci. Tko ostane u meni, kao što ja ostajem u Njemu, donosi mnogo plodova. Jer, bez mene ne možete ništa učiniti.

^15:6 Onaj tko ne ostane u meni, on je poput grane koja se osuši nakon što se odbaci. Takve se grane potom skupljaju, bacaju u vatru i spaljuju.

^15:7 Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite što god želite i dobit ćete.

^15:8 Donijet ćete mnogo plodova i pokazati se kao moji učenici. Tako će moj Otac primiti slavu.

^15:9 Kao što je Otac volio mene, i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi.

^15:10 Ako budete izvršavali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja izvršio zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.

^15:11 Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

^15:12 Moja zapovijed glasi: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas!

^15:13 Ako tko položi svoj život za svoje prijatelje, to je najveća ljubav koju može pokazati.

^15:14 Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam.

^15:15 Više vas ne nazivam ‘slugama’ jer sluga ne zna što čini njegov gospodar. Zovem vas ‘prijateljima’ jer sam vam prenio sve što sam čuo od svog Oca.

^15:16 Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i donesete plod, i da taj plod ostane, tako da vam Otac dâ sve što ga zamolite u moje ime.

^15:17 Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga!«

^15:18 »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.

^15:19 Da pripadate svijetu, svijet bi vas volio kao svoje. Ali vi ne pripadate svijetu jer sam vas ja izabrao iz njega. To je razlog zašto vas svijet mrzi.

^15:20 Sjetite se što sam vam rekao: ‘Sluga nije veći od gospodara’. Ako su progonili mene, progonit će i vas. Ako su slijedili moje upute, slijedit će i vaše.

^15:21 Sve će vam to činiti zbog mene jer ne poznaju onoga koji me je poslao.

^15:22 Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi za grijeh. No sada nemaju isprike za svoj grijeh.

^15:23 Tko mene mrzi, mrzi i mog Oca.

^15:24 Među njima sam učinio djela koja nikad nitko nije učinio. Da ih nisam učinio, ne bi bili krivi za grijeh. No vidjeli su djela koja sam učinio, a ipak mrze i mene i mog Oca.

^15:25 No to se dogodilo da bi se ostvarilo ono što je zapisano u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me bez razloga.’

^15:26 Doći će vam Zastupnik kojeg ću poslati od Oca. On je Duh istine koji dolazi od Oca i On će govoriti o meni.

^15:27 Ali i vi ćete govoriti o meni jer ste otpočetka sa mnom.«

^16:1 »Ovo sam vam rekao da ne posrnete u vjeri.

^16:2 Izbacivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi vrijeme u kojem će svatko tko vas ubije misliti da time služi Bogu.

^16:3 A tako će postupati jer ne poznaju ni Oca ni mene.

^16:4 Ovo sam vam rekao da se, kad dođe to vrijeme, sjetite da sam vam govorio o tome.« »Nisam vam ovo govorio na početku jer sam bio s vama.

^16:5 No sad idem onome koji me poslao. Nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’

^16:6 Sad, kad sam vam ovo rekao, vaša su se srca ispunila tugom.

^16:7 No govorim vam istinu: bolje je za vas da odem jer, ako ne odem, Sveti Duh neće doći. Ako pak odem, poslat ću ga k vama.

^16:8 A kad on dođe, dokazat će svijetu da su krivo shvaćali grijeh, pravednost i Božji sud.

^16:9 On će dokazati svijetu da su grešnici jer ne vjeruju u mene.

^16:10 Potvrdit će im da sam pravedan jer odlazim k Ocu i više me nećete vidjeti.

^16:11 I dokazat će svijetu istinu o Božjem sudu jer je zemaljski vladar već osuđen.

^16:12 Još bih vam mnogo toga mogao reći, ali sada to ne biste mogli nositi.

^16:13 No, kada dođe On, Duh istine, uputit će vas u svu istinu. Jer, on neće govoriti sâm od sebe, nego ono što čuje, i objavit će vam ono što dolazi.

^16:14 On će me proslaviti jer će uzeti što je moje, i to vam objaviti. Sve što ima moj Otac, pripada meni.

^16:15 Zato sam rekao da će uzeti od onoga što pripada meni, i to objaviti vama.«

^16:16 »Još malo pa me nećete više vidjeti. A onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti.«

^16:17 Na to su neki Isusovi učenici rekli jedan drugome: »Što nam to govori: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? Što znači: ‘jer ja odlazim k Ocu’?«

^16:18 Potom su govorili: »Što je to ‘još malo’ o kojem govori? Ne znamo što želi reći!«

^16:19 Isus je znao da ga žele pitati o tome pa im je rekao: »Raspravljate li među sobom o mojim riječima: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’?

^16:20 Govorim vam istinu. Vi ćete jadikovati i plakati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali će se vaša žalost pretvoriti u radost.

^16:21 Žena je žalosna kad rađa jer je došlo vrijeme njezine boli. Ali kad se dijete rodi, više se ne sjeća patnje jer se raduje što je donijela čovjeka na svijet.

^16:22 Tako ste i vi sada žalosni, ali vidjet ću vas opet i vaše će se srce radovati. I nitko vam neće moći oduzeti tu radost.

^16:23 Na taj dan nećete me više ništa pitati. Govorim vam istinu. Što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.

^16:24 Do sada niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, tako da vaša radost bude potpuna!«

^16:25 »Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi vrijeme kad vam više neću tako govoriti, nego ću vam jasno govoriti o Ocu.

^16:26 Toga ćete dana moliti Oca u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas.

^16:27 Otac vas i sâm voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali da sam došao od Boga.

^16:28 Ja sam došao od Oca na ovaj svijet. Sada napuštam ovaj svijet i idem k Ocu.«

^16:29 Njegovi su mu učenici rekli: »Vidiš, sada govoriš jasno i više ne koristiš usporedbe.

^16:30 Sada znamo da ti sve znaš i da znaš pitanja prije nego što se postave. Zato vjerujemo da si došao od Boga.«

^16:31 Isus im je odgovorio: »Sada vjerujete?

^16:32 Čujte, dolazi vrijeme, i već je došlo, kada ćete se raspršiti svaki na svoju stranu. Svaki će od vas otići svojoj kući, a mene ćete ostaviti samog. Ali ja nisam sâm jer je moj Otac sa mnom.

^16:33 Ovo sam vam rekao da biste u meni imali mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se — ja sam pobijedio svijet!«

^17:1 Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe.

^17:2 Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao.

^17:3 A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao.

^17:4 Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim.

^17:5 Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta.

^17:6 Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje.

^17:7 Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe.

^17:8 Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao.

^17:9 Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi.

^17:10 Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima.

^17:11 Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas.

^17:12 Dok sam bio s njima, čuvao sam ih snagom tvog imena, koje si mi dao, i sačuvao sam ih. Ni jedan se nije izgubio, osim onoga osuđenog na propast, da se ispuni Sveto pismo.

^17:13 Sada ja dolazim k tebi. Ali ovo molim dok sam još na svijetu, da bi oni mogli imati istinsku radost koju ja imam.

^17:14 Ja sam im prenio tvoje učenje. Svijet ih je mrzio jer ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu.

^17:15 Ja te ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga.

^17:16 Oni ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu.

^17:17 Istinom ih pripremi da ti služe. Tvoje je učenje istina.

^17:18 Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet.

^17:19 Ja se predajem da ti služim, radi njih, da bi i oni bili uistinu predani služenju tebi.

^17:20 Ali ja ne molim samo za njih nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovom poučavanju.

^17:21 Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. Neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao.

^17:22 Predao sam im slavu koju si mi dao, tako da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno.

^17:23 Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene.

^17:24 Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu sa mnom, da vide slavu koju si mi dao. Jer, ti si me volio prije postanka svijeta.

^17:25 Oče pravedni, svijet te ne poznaje, ali ja te poznajem. I oni znaju da si me ti poslao.

^17:26 Ja sam im pokazao kakav si i dalje ću im pokazivati. Tako će ljubav kojom ti voliš mene biti u njima i ja ću biti u njima.«

^18:1 Nakon što je Isus to rekao, prešao je sa svojim učenicima na drugu stranu doline Kedron. Ondje je bio vrt u koji su ušli Isus i njegovi učenici.

^18:2 Juda, onaj koji ga je izdao, također je poznavao to mjesto. Isus se ondje često sastajao sa svojim učenicima.

^18:3 I tako je Juda poveo grupu rimskih vojnika i hramsku stražu koju su mu dali vodeći svećenici i farizeji. Stigli su u vrt sa svjetiljkama, bakljama i oružjem.

^18:4 Isus je znao sve što će mu se dogoditi pa je istupio i upitao ih: »Koga tražite?«

^18:5 »Isusa Nazarećanina«, odgovorili su mu. »Ja sam«, rekao im je Isus. Juda, njegov izdajnik, stajao je s njima.

^18:6 Kad im je Isus rekao: »Ja sam«, ustuknuli su i popadali na zemlju.

^18:7 Stoga, Isus ih je ponovo upitao: »Koga tražite?« A oni su odgovorili: »Isusa Nazarećanina.«

^18:8 »Rekao sam vam da sam to ja. Dakle, ako tražite mene, pustite ove ljude da odu.«

^18:9 Tako je rekao da bi se ispunilo ono što je ranije rekao: »Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.«

^18:10 Šimun Petar je izvukao mač koji je imao uza se. Udario je njime slugu vrhovnog svećenika i odsjekao mu desno uho. Sluga se zvao Malko.

^18:11 Na to je Isus rekao Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu koju mi je pružio Otac?«

^18:12 Tada su vojnici, zajedno sa svojim zapovjednikom i hramskom stražom, uhitili Isusa, svezali ga

^18:13 i najprije odveli k Ani. Ana je bio Kaifin tast, a Kaifa je te godine bio vrhovni svećenik.

^18:14 Kaifa je bio onaj koji je savjetovao Židovima da je bolje da jedan čovjek umre umjesto cijelog naroda.

^18:15 Šimun Petar i jedan drugi učenik išli su za Isusom. Toga je učenika vrhovni svećenik dobro poznavao pa je on ušao s Isusom u dvorište vrhovnog svećenika. No Petar je ostao vani, pred vratima.

^18:16 Tada je taj drugi učenik, kojeg je vrhovni svećenik dobro poznavao, izašao, porazgovarao s vrataricom i uveo Petra u dvorište.

^18:17 Sluškinja, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?« »Nisam!« odgovorio je.

^18:18 Robovi i hramska straža naložili su vatru. Bilo je hladno pa su stajali uz nju i grijali se. I Petar je bio s njima i grijao se.

^18:19 Tada je vrhovni svećenik upitao Isusa o njegovim učenicima i njegovom učenju.

^18:20 Isus mu je odgovorio: »Ja sam javno govorio ljudima. Uvijek sam poučavao u sinagogama i u Hramu gdje se okupljaju Židovi. Ništa nisam rekao tajno.

^18:21 Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio. Oni sigurno znaju što sam rekao.«

^18:22 Kad je Isus to rekao, jedan od hramskih čuvara, koji je stajao u blizini, udario ga je i rekao: »Zar tako odgovaraš vrhovnom svećeniku?«

^18:23 Isus mu je odgovorio: »Ako sam što pogrešno rekao, dokaži! Ako je to što sam rekao ispravno, zašto me udaraš?«

^18:24 Tada ga je Ana vezanog poslao Kaifi, vrhovnom svećeniku.

^18:25 A Šimun Petar stajao je pokraj vatre i grijao se. Upitali su ga: »Zar nisi i ti jedan od njegovih učenika?« On je zanijekao. »Nisam«, rekao je.

^18:26 Jedan od slugu vrhovnog svećenika, rođak onoga čovjeka kojemu je Petar odrezao uho, rekao mu je: »Zar te nisam vidio s njim u vrtu?«

^18:27 Tada je Petar još jednom zanijekao, a pijetao je odmah zapjevao.

^18:28 Nakon toga, odveli su Isusa iz Kaifine kuće u palaču rimskog upravitelja. Bilo je rano jutro. No Židovi nisu htjeli ući u palaču da se ne bi onečistili i da bi mogli jesti pashalnu večeru.

^18:29 Zato je Pilat izašao k njima i upitao ih: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«

^18:30 Odgovorili su mu: »Da ovaj čovjek nije zločinac, ne bismo ga predali tebi.«

^18:31 Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i sudite mu prema svom Zakonu.« Židovi su mu odgovorili: »Nama nije dopušteno nikoga ubiti!«

^18:32 Ovo se dogodilo da bi se ispunile Isusove riječi kojima je najavio kakvom će smrću umrijeti.

^18:33 Pilat se zatim vratio u palaču. Pozvao je Isusa i upitao ga: »Jesi li ti židovski kralj?«

^18:34 »Govoriš li to sâm od sebe«, odgovorio mu je Isus, »ili su ti to drugi rekli za mene?«

^18:35 »Zar sam ja Židov?« odvratio je Pilat. »Tvoj narod i vodeći svećenici predali su te meni. Što si učinio?«

^18:36 Isus je odgovorio: »Moje Kraljevstvo ne pripada ovom svijetu. Kad bi moje Kraljevstvo pripadalo ovom svijetu, moji bi se podanici borili da me ne predaju Židovima. Ali moje Kraljevstvo nije odavde.«

^18:37 »Dakle, ti jesi kralj?« pitao ga je Pilat. »Ti kažeš da sam kralj«, odgovorio je Isus. »To je istina. Ja sam zato i rođen: da dokažem istinu. Zato sam i došao na ovaj svijet. Svatko tko je na strani istine, sluša moj glas.«

^18:38 »Što je istina?« upitao ga je Pilat. Kad je to rekao, ponovo je otišao van k Židovima i rekao im: »Ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.

^18:39 Ali vaš je običaj da vam pustim nekoga za Pashu. Dakle, hoćete li da vam oslobodim ‘židovskoga kralja’?«

^18:40 Na to su zaurlali: »Ne njega, nego Barabu!« Baraba je bio razbojnik.

^19:1 Tada je Pilat naredio da se Isus odvede i bičuje.

^19:2 Vojnici su ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. Ogrnuli su ga purpurnim ogrtačem.

^19:3 Zatim su dolazili k njemu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« i udarali ga po licu.

^19:4 Pilat je ponovo izašao i rekao im: »Čujte, izvodim ga pred vas da biste znali kako ja ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.«

^19:5 Tada je izašao Isus, noseći krunu od trnja i purpurni ogrtač. A Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!«

^19:6 Kad su ga vodeći svećenici i hramski čuvari spazili, počeli su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!« Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i razapnite! Ja ne mogu dokazati da je kriv!«

^19:7 »Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »i prema njemu on mora umrijeti jer je tvrdio da je Božji Sin!«

^19:8 Kad je Pilat ovo čuo, još se više uplašio.

^19:9 Vratio se u palaču i upitao Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu nije odgovorio.

^19:10 Na to mu je Pilat rekao: »Ne želiš mi odgovoriti? Zar ne znaš da ja imam vlast da te oslobodim ili da te razapnem?«

^19:11 »Ti nada mnom ne bi imao nikakvu vlast«, odgovorio mu je Isus, »da ti je nije dao Bog. Zato je grijeh onoga tko me tebi predao veći nego tvoj.«

^19:12 Kad je to čuo, Pilat je pokušao naći načina da oslobodi Isusa. No Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi carev prijatelj. Svatko tko se proglašava kraljem, suprotstavlja se caru.«

^19:13 Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom »kameni pločnik«, aramejski »Gabata«.

^19:14 Bio je dan pripreme za Pashu, negdje oko podne. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!«

^19:15 Oni su vikali: »Vodi ga! Vodi ga! Razapni ga!« Pilat ih je upitao: »Da razapnem vašega kralja?« Vodeći su svećenici odgovorili: »Mi nemamo drugoga kralja osim cara.«

^19:16 Tada im ga je Pilat predao da ga razapnu. Vojnici su odveli Isusa.

^19:17 Isus je sâm nosio svoj križ na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.

^19:18 Ondje su ga razapeli zajedno s još dvojicom. Svaki je bio s jedne strane, a Isus u sredini.

^19:19 Pilat je dao napisati i natpis koji su stavili na križ. Na njemu je pisalo: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.«

^19:20 Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto, na kojem je Isus bio razapet, nalazilo u blizini grada. Natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom.

^19:21 Židovski vodeći svećenici na to su rekli Pilatu: »Nemojte napisati ‘kralj židovski’, nego ‘Ovaj je čovjek tvrdio: ja sam kralj židovski.’«

^19:22 Pilat je odgovorio: »Što sam napisao, napisao sam!«

^19:23 Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje.

^19:24 Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže: »Podijelili su moju odjeću među sobom; bacili su kocku za moju tuniku.« Tako su postupili vojnici.

^19:25 Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale.

^19:26 Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!«

^19:27 Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom.

^19:28 Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.«

^19:29 Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima.

^19:30 Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo.

^19:31 Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat — jer je tog šabata bio poseban blagdan — Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni.

^19:32 Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom.

^19:33 Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge,

^19:34 nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda.

^19:35 To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati.

^19:36 Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena.«

^19:37 A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.«

^19:38 Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga.

^19:39 S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje.

^19:40 Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima.

^19:41 Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen.

^19:42 Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega.

^20:1 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba.

^20:2 Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«

^20:3 Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob.

^20:4 Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba.

^20:5 Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio.

^20:6 Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji

^20:7 i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja.

^20:8 Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao.

^20:9 Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih.

^20:10 Nakon toga, učenici su se vratili kući.

^20:11 Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob.

^20:12 Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge.

^20:13 Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?« »Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.«

^20:14 Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.

^20:15 »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!«

^20:16 »Marijo!« pozvao ju je Isus. Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«)

^20:17 A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’«

^20:18 Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao.

^20:19 Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!«

^20:20 Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.

^20:21 Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.«

^20:22 Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha.

^20:23 Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«

^20:24 Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus.

^20:25 Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«

^20:26 Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!«

^20:27 Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«

^20:28 »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.

^20:29 Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«

^20:30 Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi.

^20:31 Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.

^21:1 Nakon ovoga, Isus se ponovo ukazao učenicima na Tiberijadskom jezeru. Ukazao se na ovaj način:

^21:2 Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dvojica Isusovih učenika bili su zajedno.

^21:3 Šimun Petar im je rekao: »Idem loviti ribu.« »Idemo i mi s tobom«, odvratili su mu. Potom su izašli i ukrcali se u čamac. Te noći, međutim, nisu ništa ulovili.

^21:4 Jutro je već bilo svanulo kad je Isus stajao na obali. Učenici nisu znali da je to Isus.

^21:5 Tada ih je on upitao: »Prijatelji, jeste li što ulovili?« »Nismo«, odgovorili su mu.

^21:6 »Bacite mrežu s desne strane čamca i ulovit ćete«, rekao im je. Tako su i učinili. I nisu mogli izvući mrežu zbog mnoštva riba koje su ulovili.

^21:7 Tada je učenik, kojeg je Isus volio, rekao Petru: »To je Gospodin!« Kad je Šimun čuo da je to Gospodin, obukao se, jer je bio skinuo ogrtač, i skočio u jezero.

^21:8 A ostali su učenici došli čamcem do obale. Nisu se bili niti otisnuli daleko od obale, jedva sto metara. Mrežu s ribom vukli su za sobom.

^21:9 Kad su se iskrcali na obalu, vidjeli su žar na kojem se pekla riba i kruh.

^21:10 Isus im je rekao: »Donesite nešto ribe od onoga što ste sada ulovili.«

^21:11 Šimun Petar je otišao do čamca i izvukao na obalu mrežu punu ribe. Bile su tu stotinu pedeset i tri velike ribe, a ipak je mreža ostala čitava.

^21:12 »Dođite i jedite!« pozvao ih je Isus. Nitko od učenika nije se usudio upitati: »Tko si ti?« Znali su da je to Gospodin.

^21:13 Isus je došao, uzeo kruh i dao im ga. Isto je učinio i s ribom.

^21:14 Ovo je bilo treći put da se Isus pokazao učenicima otkako je uskrsnuo od mrtvih.

^21:15 Kada su završili s jelom, Isus je upitao Šimuna Petra: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me više nego ovi drugi?« »Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.« »Pasi moju janjad!« na to će mu Isus.

^21:16 Drugi put ga je upitao: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?« »Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.« »Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus.

^21:17 Upitao ga je i treći put: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?« Petar se ražalostio što ga Isus pita i treći put: »Voliš li me?« Odgovorio mu je: »Gospodine, ti sve znaš. Znaš da te volim.« »Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus.

^21:18 »Govorim ti istinu. Kad si bio mlad, sâm si pričvrstio svoj pojas i išao kamo god si želio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i netko drugi pričvrstit će ti pojas i voditi te kamo ne želiš ići.«

^21:19 Ovo je rekao da pokaže kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Potom mu je rekao: »Slijedi me!«

^21:20 Petar se osvrnuo i vidio učenika kojeg je Isus volio kako ide za njima. To je bio onaj učenik koji se za večerom naslonio Isusu na grudi i upitao: »Gospodine, tko će te izdati?«

^21:21 Kad ga je Petar spazio, upitao je Isusa: »Gospodine, što će biti s njim?«

^21:22 Isus mu je odgovorio: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče. Ti me slijedi!«

^21:23 Tako se pročulo među braćom da taj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao da neće umrijeti, nego: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče!«

^21:24 Ovo je taj učenik koji govori o svim tim događajima i on je sve ovo zapisao. Znamo da je njegov iskaz istinit.

^21:25 Isus je učinio još mnogo toga i, kad bi se sve to redom stavilo na papir, mislim da bi cijeli svijet bio premalen za knjige koje bi se napisale.