Habakuk

^1:1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.

^1:2 Dokle ću zapomagati, BOŽE, a ti nećeš čuti? Dokle ću vikati: »Nasilje!«, a ti nećeš spasiti?

^1:3 Zašto puštaš da gledam nepravdu? Zašto samo promatraš zlostavljanje? Uništavanje i nasilje su preda mnom, nastaju sukobi i svađe.

^1:4 Zato je zakon popustio i pravda nikad ne pobjeđuje. Zli nadvladavaju pravedne i zato se pravda iskrivljuje.

^1:5 »Pogledajte druge narode, pa ćete se zapanjiti i začuditi. U vaše vrijeme učinit ću djelo u koje ne biste povjerovali da vam ga netko ispriča.

^1:6 Evo, dižem Babilonce, okrutan i pohlepan narod. Zemljom idu uzduž i poprijeko, tuđa boravišta zaposjedaju.

^1:7 Oni su narod strašan i užasan, sami su sebi zakon i vlast.

^1:8 Konji su im brži od leoparda, opakiji od vukova u sumrak dok jurišaju u napad. Konjanici im dolaze izdaleka, doletjet će kao gladna orlušina što se na plijen obrušava.

^1:9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje. Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar i skupljaju zatočenike kao pijesak.

^1:10 S kraljevima se izruguju i vladare ismijavaju. S tvrđavama se poigravaju; dižu nasipe pa ih osvajaju.

^1:11 Potom prolaze kao vjetar, odlaze dalje u napad. Vlastita snaga njihov je bog.«

^1:12 Zar ti nisi otpočetka, BOŽE moj, Sveče moj? Ti ne umireš. BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu? Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?

^1:13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo jer ne podnosiš zlostavljanje. Zašto onda trpiš podlace? Zašto šutiš kad opaki proždire pravednijega od sebe?

^1:14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru, kao morska stvorenja bez vladara.

^1:15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom. Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.

^1:16 Od svoje mreže živi u raskoši i časti se najboljim jelima. Zato štuje svoju mrežu, prinosi joj paljene žrtve.

^1:17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom i uništavati narode bez milosti?

^2:1 Stat ću na svoje stražarsko mjesto i postaviti se na bedeme. Pazit ću da vidim što će mi Bog reći i kako će na moju žalbu odgovoriti.

^2:2 BOG mi je odgovorio: »Zapiši ovo viđenje. Jasno ga napiši na pločama da se može brzo pročitati.

^2:3 Ovo je viđenje određeno za buduće vrijeme. Ono govori o kraju i ostvarit će se. Ako se čini da kasni, ti samo čekaj, sigurno će se ostvariti, neće zakasniti.

^2:4 Oholi propadaju jer nisu pravedni, a pravednici će živjeti po vjeri.

^2:5 Bogatstvo je varljivo i bahat čovjek neće uspjeti. Proždrljiv je kao grob i nezasitan kao smrt, grabi si sve narode i skuplja ih kao svoje.

^2:6 Ali svi će ga oni grditi i šale zbijati: ‘Teško tebi koji skupljaš ono što nije tvoje! Obogatio si se onim što si zaplijenio! Dokle će to ići?’

^2:7 Zar tvoji vjerovnici neće iznenada ustati? Zar se neće probuditi pa te protresti? Tada će oni tebe oplijeniti.

^2:8 Zato što si opljačkao mnoge narode, preostali narodi opljačkat će tebe. Prolijevao si ljudsku krv, činio nasilje nad zemljama i naseljima, i svim njihovim stanovnicima.

^2:9 Teško tebi, koji si se nezakonito obogatio, da bi na visokom svoje gnijezdo postavio ne bi li opasnost izbjegao!

^2:10 Osramotio si svoj dom, smišljajući propast mnogima, i to će te koštati života.

^2:11 Kamen iz zida protiv tebe će vikati, a krovna greda krivnju će ti potvrditi.

^2:12 Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima i zločinima osnivaš naselja.

^2:13 Zar nije BOG Svevladar odredio da ljudski trud izgori u vatri i da se uzalud muče narodi?

^2:14 Ali zemlja će se ispuniti spoznajom BOŽJE slave kao što voda ispunjava more.

^2:15 Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode! Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće, da bi ih napio i gledao njihovu golotinju.

^2:16 Sramotom si se ispunio, a ne slavom. Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati! Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke, da tvoju slavu sramota prekrije.

^2:17 Činio si nasilje u Libanonu i sada će ono stići tebe. Uništio si njihove životinje, sada će životinje strašiti tebe. Prolijevao si ljudsku krv, činio nasilje nad zemljom i naseljima i svim njihovim stanovnicima.

^2:18 Kakva je korist od idola kojeg je isklesao čovjek? Kakva je korist od idola kad je to samo metalni kip koji zavarava čovjeka? Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu iako je napravio samo nijemog idola.

^2:19 Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’ i nijemom kamenu: ‘Ustani!’ Zar ti idol može dati savjet? Zlatom i srebrom je obložen, ali života u njemu nema.

^2:20 A BOG je u svom svetome Hramu; neka sva zemlja zašuti iz poštovanja pred njim.«

^3:1 Molitva proroka Habakuka.

^3:2 »Čuo sam što si učinio, BOŽE, i divim se tvojim djelima. Ponovi ih u naše vrijeme! Pokaži ih u naše vrijeme! Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.

^3:3 Bog stiže iz Temana, Svetac dolazi s planine Paran. Selah Njegovo veličanstvo prekriva nebesa, zemlja je puna njegove slave.

^3:4 On blista kao kad sijeva, munje mu sijevaju iz ruke, a onda skriva svoju moć.

^3:5 Pred njim ide pomor, groznica ga u stopu prati.

^3:6 Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju, od njegovog pogleda zadrhtali su narodi. Drevne gore su se raspale, dugovječna brda potonula, tamo gdje je hodao u davna vremena.

^3:7 Vidio sam nevolju u šatorima Kušana i tresla su se krila midjanskih šatora.

^3:8 BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke, razljutio na potoke i razbjesnio na more? Tjeraš li zato u pobjedu svoje konje i kola?

^3:9 Izvukao si i napeo svoj lûk, dao si zadatak svojim strijelama. Selah Rascijepio si zemlju rijekama.

^3:10 Planine su te ugledale i zadrhtale. Oblaci su izlili vodu. Duboka mora su zahučala i visoko valove podigla.

^3:11 Sunce i mjesec bili su zastrti, vidjeli su se samo bljeskovi tvojih strijela i tvojega koplja.

^3:12 Bijesno si koračao zemljom i gnjevno gazio narode.

^3:13 Došao si spasiti svoj narod i svog odabranoga kralja. Smrvio si glavu zlog naroda i ogolio ga od vrata nadolje. Selah

^3:14 Strijelama si mu probio glavu kad su nas ratnici napali poput vihora. Likovali su misleći da će nas proždrijeti kao jadnike koji su bez zaštite.

^3:15 Svojim si konjima izgazio more i uskomešao silne vode.

^3:16 Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala i usne mi zadrhtale od tog zvuka. Osjetio sam slabost u kostima, a noge su mi pokleknule. Strpljivo čekam da dođe dan propasti za narod koji nas je napao.

^3:17 Iako smokvino stablo ne pupa i na lozi nema grožđa, iako je podbacio rod masline i polja ne daju usjeve, iako nema ovaca u torovima ni goveda u štalama,

^3:18 ipak ću se radovati zbog BOGA, veseliti se njemu, svom Spasitelju.

^3:19 Gospodar BOG je moja snaga, dao mi je noge spretne kao srnine, da mogu hodati po visinama.« Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.